3. Roman je pripovijest o izuzetnoj hrabrosti u borbi, o domišljatosti u
bijegu najbolje obučenih vojnika na svijetu koji se bore u najnepovoljnijim
uvjetima. Napeta istinita pripovijest o upadu engleskih komandosa u pozadinu
iračkih jedinica za vrijeme Pješčane oluje, a iznad svega svjedočanstvo o
hrabroj odlučnosti čovjeka da se ne prepusti smrti.
5. Zahvala
Zahvaljujem se ovim osobama:
Duffu Hart-Davisu za sve bodrenje, strpljenje i dragocjeno vrijeme koje
je uložio u ovaj projekt.
Cijeloj svojoj obitelji i svim prijateljima za strpljenje i razumijevanje
kojima su pratili ovaj moj pothvat.
Svom uredniku i njegovoj ekipi u Random Houseu za pomoć i naporan
rad.
Jeffu Popeu i Paulu Greengrassu s LWT-a za početne upute.
Na kraju ali ne manje važnom, svom agentu Barbari Levy što me
usmjerila pravim putem.
6. Prvo poglavlje
SPREMNI... SPREMNI... SAD!
Cilj nam je bila nekadašnja umobolnica – povelika viktorijanska zgrada
od crvene opeke, nekada lijepa ali sad propala, koja se dizala na prostranom,
korovom zaralom terenu. Prema scenariju vježbe, u njoj se sklonilo pet
terorista s Bliskog istoka koji drže devetoro talaca, i nakon trodnevne opsade
sad se kriza brzo bliži raspletu.
Kao vođa snajperske grupe imao sam osam ljudi, raspoređenih s
puškama kod sporednih zgrada, iza stabala i na tlu. Dvojica su motrila pročelje
i začelje zgrade i preko mikrofona pričvršćenih ispod brade slali su svoje
primjedbe u Komandni centar smješten u jednoj sporednoj zgradi, oko dvjesto
metara od glavnog ulaza. Svaka strana bolnice imala je svoje kodno ime kako
bi se odmah prepoznala.
Iz Komandnog centra je policijski pregovarač razgovarao s vođom
terorista, ali ovome je valjda popuštalo strpljenje. Tražio je za sebe i svoje
kompanjone siguran i slobodan prolaz do Heathrowa, prijeteći da će, ne
dobije li odmah prijevozno sredstvo, ubiti jednog taoca. U međuvremenu je
zapovjednik dopunjavao svoj plan za organizirani napad na zgradu.
Jedan je snajper upravo izvijestio: – Na jednom prozoru miče se terorist
– a onda iz zgrade bolnice odjeknu prasak. Pregovarač utvrdi da je talac
ustrijeljen. Teroristi poručiše neka dođu ljudi s nosilima da odnesu tijelo.
Glavna se vrata otvoriše nakratko i kroz njih izbaciše neku klonulu priliku.
Četveročlana ekipa pojuri da je pokupi. Onda vođa terorista zaprijeti da će za
pola sata ubiti još jednog taoca ako se ne udovolji njegovim zahtjevima.
Došao je trenutak da policija prepusti odgovornost vojnicima. Šef
policije potpisao je pismenu odluku kojom predaje komandu zapovjedniku
7. Odreda B SAS-a , koji je onda svojim ljudima naredio da prijeđu na opciju
napada. Čim je zaključio, udarne skupine razmjestiše se na svoja odskočna
mjesta.
Sad je još samo valjalo počekati da moji snajperi uzmu na nišan što više
terorista. Poslušavši njihova radioizvješća, zapovjednik naglo izdade nalog
koji smo svi čekali:
– Imam situaciju. Spremni... spremni... sad!
Protekla dva dana jeziva je tišina carevala nad terenom nekadašnje
umobolnice. Sad zaštektaše rafali i sa svih strana odjednom planu akcija. Dva
se vozila zaglušnom škripom zaustaviše ispred zgrade i iz njih se izli roj crno
odjevenih napadača. Po prozorima prasnuše eksplozivni naboji. U roku od
nekoliko sekundi je helikopter tipa Chinook zalebdio nad krovom pa su se i iz
njega crne prilike strelovito spuštale niz užad i upadale u zgradu kroz prozore i
vidjelice. Prasnuše dimne bombe, dim se podiže na sve strane. Preko radija
čula se nesuvisla zbrka pucnjave, vike, eksplozija i komandi.
U roku od nekoliko minuta zgrada je bila zauzeta, teroristi teoretski
ubijeni a taoci oslobođeni. Zapovjednik napada izvijesti da ima situaciju u
rukama te je komanda službeno vraćena policiji. Zatim je zapovjednik stao
skupljati dojmove kojima se vježba zaključuje. Momci su se grozno znojili u
svojim crnim opremama, ali su bili oduševljeni što je sve išlo kao po loju.
Kao i svaki put, napad je u svakom detalju bio realističan i pokazao je izvrsnu
uvježbanost.
– Dobro obavljeno, svi – reče zapovjednik u svom preliminarnom
zaključku. – Bilo je sasvim dobro. – Nije se upustio u detalje, znajući da nas
nakon tri naporna dana sad čeka petsatni put natrag do baze.
– Samo je još odredio da se u petak u jedanaest sati dopodne u
prostorijama odreda održi glavno "češljanje".
– Razlaz, momci – reče stožerni vodnik. – Pokret.
I tako spremismo opremu u vozila i krenusmo put Hereforda. Međutim,
dok smo se vraćali, događaji krenuše neočekivanim tijekom. Bio je drugi
kolovoza 1990. i na vijestima čusmo kako je Saddam Hussein naredio iračkoj
vojsci da zauzme Kuwait.
– Pa što? – prezrivo dobaci jedan od momaka. – On je običan drkaroš.
– Ne budi previše siguran u to – odvrati mu drugi. – Zamutit će se gadna
kaša i može se lako dogoditi da se i mi nađemo u njoj. Možda su neki od naših
već ondje.
8. S raspravom oko Iraka i mogućnosti rata u Zaljevu brže nam prođe
vrijeme do kuće – ali ne vjerujem da je itko od nas istinski slutio koliko će
nam Saddamova agresija na susjeda promijeniti život.
***
Do kraja te godine živjeli smo u stalnoj neizvjesnosti. Dva odreda – A i
D – ubrzo odoše u Zaljev na terensku pripremu; a nas u Odredu B su do
zadnjeg časa uvjeravali da nećemo poći, jer je na nama red da preuzmemo ono
što se u SAS-u zovu timske dužnosti – zapravo zadaće na raznim stranama
svijeta a za koje su potrebne male skupine od dva-tri čovjeka. Kružile su
svakakve glasine. Kako se vjerojatnost rata povećavala, pričalo se da će
Odred G biti upućen na Bliski istok kao pričuva za zamjenu gubitaka, a kako je
zapovjednik u pukovnijskom stožeru bio bivši pripadnik Odreda G, to je priča
bila vjerojatnija.
Često su se razmatrale svakakve mogućnosti, među kojima i ta da bi nas
mogli postaviti kao zračno osiguranje na civilnim letovima za Bliski istok –
gdje bismo tobože putovali kao obični putnici, ali naoružani, kako bismo se
obračunali s eventualnim teroristima koji bi pokušali oteti zrakoplov. Zamisao
se činila posve mogućom: u antiterorističkoj ekipi smo svojedobno
uvježbavali napade, kako izvana, tako i u samom zrakoplovu, pa smo dobro
poznavali sve mogućnosti. No onda se te glasine ugasiše prirodnom smrću.
U studenom i prosincu određivalo se ljude na timske zadaće, a ja sam
imao sreću da mi odobre odlazak u ekspediciju na Everest koju je pripremao
moj prijatelj Harry Taylor. Kad sam šest godina ranije bio stupio u Pukovniju,
on i ja našli smo se u istoj jedinici. Združili smo se i s vremenom jako zbližili.
Onda je on napustio SAS 1986, a u jesen 1990. pripremao je svoj drugi
pokušaj osvajanja Everesta. U prvom pokušaju htio se popeti sjeveroistočnim
grebenom, ali ga je otjeralo nevrijeme. Sad se opet htio uspeti sjeveroistočnim
grebenom – alpinističkom tehnikom s partnerom Russellom Bryceom – samo
što je ovaj put trebalo da ja sa Šerpama dođem sjevernim grebenom i ponesem
lake padobrane.
Prema planu, našao bih se s onom dvojicom na North Colu, zajedno
bismo se uspeli do vrha, pa bismo s padobranima skočili i odjedrili dolje do
logora. Sve je bilo usmjereno na postizanje rekorda: ako bih stigao do vrha
bez kisika, to bi meni bio osobni rekord; ako bi se ostali uspeli na
sjeveroistočni greben, bili bi u tome prvi, kao što bismo i bili svi ako bismo se
odozgo spustili padobranom. Za tu ulogu bio sam dobro osposobljen, jer sam
9. imao za sobom mnogo padobranskih skokova, i k tome osamnaest mjeseci
provedenih u Alpama na tečaju za planinarske vodiče u njemačkoj vojsci gdje
sam se izvještio u penjanju preko snijega i leda.
U listopadu mi je načelnik stožera odobrio da se pridružim skupini za
Everest. Pošto sam završio svoj rok u antiterorističkoj ekipi, rekoše mi da
mogu dobiti tri mjeseca dopusta. Otišao sam na jednu izložbu u Harrogateu
gdje sam kod specijalista za planinarsku opremu nabavio sve što mi treba.
Misli su mi već bile usmjerene na Himalaju, te sam planirao da otpočnem
pripremnu obuku oštrim pješačenjem po brdima Brecon Beacons odmah iza
Nove godine.
Pripreme za Zaljev upropastiše godišnje izlučno ragbijaško natjecanje
između momčadi šest odreda. Možda je to bilo i dobro, jer u tim utakmicama
dođe do takva koškanja koje se onda izrodi u zlobu pa se nekim momcima
dogodi da zbog ozljeda budu otpisani čak i šest mjeseci. Jedan igrač bio je
dobar prijatelj s kapetanom engleske reprezentacije, Willom Carlingom, pa ga
je pozvao neka je dovede na trening s našima. Igrači bi se mogli smjestiti u
blagovaonice, rekao je Carlingu, časničku i podčasničku, a spasili bi se
uobičajene gužve s navijačima koji odmah navaljuju za autograme čim igrači
negdje izvire nosom. Također mu je predložio da reprezentacija odigra
prijateljsku utakmicu s pukovnijskom momčadi. Onda je Carling došao s nekim
svojim kolegama da to najprije izvidi, ali mu je bilo dosta čim je pogledao
utakmicu između dva odreda. – Ni govora! – rekao je. – S takvima mi ne
igramo. Pa tu bi bilo sakatih po cijelom igralištu. – I tako se taj mali plan
nikad nije ostvario.
Tjedan dana prije Božića dovukoše nas u instruktažnu prostoriju u
Herefordu te nam rekoše da će polovica Odreda B na kraju ipak biti
dislocirana na Bliskom istoku. Odred G preuzet će antiterorističke zadaće. Oni
koji su bili određeni za odlazak smijali su se, šalili i vikali "Divota!" A oni
pak upućeni na antiterorističke zadaće bili su teško razočarani i gledali su
mogu li se ubaciti među one koji idu u Zaljev. No mislim da je u duši većina
njih ipak strahovala od prerastanja sukoba u širi i grdan rat. Računali smo da
ako se Izrael umiješa, onda bi se Sirija i Jordanija mogle svrstati uz Saddama
Husseina; stvar bi lako mogla izmaknuti kontroli i onda bi planulo pola
Bliskog istoka. A tu je bila i Saddamova prijetnja da će upotrijebiti kemijsko i
nuklearno oružje.
Mene su uzbudili izgledi rata, ali sam se nadao da će dislokacija, ako i
10. dođe do nje, kratko potrajati, te ću se moći vratiti svojim pripremama za
Everest.
Čuvši novosti, otišao sam kući i svojoj ženi Janet rekao:
– Čuj, mi odlazimo.
Kako je bila trijezna i razborita žena, vijest je dobro primila. Inače,
ljudi iz SAS-a svojim ženama i obiteljima ništa ne govore o onome što rade,
ali je u ovom slučaju bilo jasno kamo odlazimo: nakon Saddamove invazije
Kuwaita, o tome se toliko trubilo u novinama i na televiziji, da nam je
odredište moglo biti samo jedno – Zaljev.
Božić nam nije prošao u opuštenoj atmosferi. Preko praznika Pukovnija
je bila u stanju borbene gotovosti i mi smo imali pune ruke posla slažući svoju
zelenu opremu. (Prema pojmovniku SAS-a, "zeleno" se odnosi na normalne
vojne operacije, nasuprot "crnome" poslu, kao onaj u antiterorističkoj ekipi, za
koji si sav u crnome od glave do peta.) Kad te neko vrijeme nema na dužnosti,
to jest nemaš vojnih zadaća, onda ti oprema nije sređena kako bi trebala biti,
pa ti treba tjedan-dva teškoga kopanja da sve središ kako valja.
Na tečaju za planinarskog vodiča u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj,
naučio sam njemački, skijanje, penjanje, spašavanje u planini, prognoziranje
vremena i kako eksplozivom raščistiti lavine, ali nisam imao nikakvu vojnu
službu. Prije toga, bio sam proveo devet mjeseci u antiterorističkoj ekipi kao
jurišnik – i tamo također nije bilo nekog specifično vojničkog posla. Nakon
Njemačke, vratio sam se na još devet mjeseci u antiterorističku ekipu, ovaj put
kao vođa snajperista. Tako sam sve skupa proveo u "crnim" ulogama najmanje
tri godine, pa se i nisam mnogo brinuo je li mi sva određena oprema pri ruci,
lijepo sređena i na svom mjestu.
Kući sam donio uprtače i naprtnjaču da ih oličim pustinjskim
kamuflažnim bojama. Kuću smo upravo širili dogradnjom, i radnik imenom
John kopao je temelje. Gledajući me vani, priđe mi i upita me što to radim.
– Hoću ovo da prebojim.
– Zar te boje nisu nisu malo presvijetle?
– Pa – procijedih oprezno – začudio bi se da vidiš kako dobro pašu.
– A zapravo je imao pravo. Boje mi jesu bile presvijetle, pješčane, kako
ću to naknadno i utvrditi na svoju štetu.
Jedno od pravila u Pukovniji jest da svi oženjeni pripadnici moraju biti
životno osigurani. Jan i ja smo već imali takvu policu i stoga smo bili u redu;
no, čim je najavljen odlazak, navalilo se na one koji nemaju police da se
11. osiguraju. A osiguravajuća društva, naravno, čuvši kamo idemo, okrenuše nam
leđa, a ona koja to ne učiniše, nabiše visoke premije. S tim se stvorila mala
panika; u normalno doba su se dečki nastojali izvući od plaćanja premija, ali
sada, s ratom na vidiku, odjednom se budućnost činila posve drukčijom.
Na Silvestrovo, pred mojim neminovnim odlaskom, Jan i ja
nagovorismo jednu prijateljicu da nam pričuva kćer Sarah, što je netom bila
navršila dvije godine, te odosmo u jedan lokal u centru. No, tek što popismo
prvo piće, pogledasmo se, pa se vratismo kući, gdje smo onda sjedili za
blagovaoničkim stolom i razmatrali mučna pitanja: "Što će biti ako se ne
vratim? Treba li se ona preudati? U koju će školu Sarah ići?" Itd. Ostali smo
tako do tri ili četiri sata, a duboko smo se uzbudili. Osobno, nisam bio u brizi
ni za sebe ni za Jan, za koju sam znao da će umjeti voditi računa o sebi. Grizlo
me što će biti s malom Sarah; ako mene ne bude, kakav će joj biti život?
Preraste li sukob u Zaljevu u rat širih razmjera, SAS će biti tek mali
kotačić u golemom mehanizmu. Do tada – u svakom slučaju za vrijeme moga
službovanja – uvijek smo bili oni koji vode glavnu riječ, koji reagiraju na
određenu prijetnju. Čak i u Sjevernoj Irskoj, mogli smo donekle sami odrediti
što ćemo i kako ćemo. Druga nam je prednost bila što se fizičkim izgledom
nismo posebno razlikovali od mještana. A u Iraku ćemo stršiti među Arapima,
svatko će nas odmah prepoznati kao tuđince, nećemo imati nikakvih prijatelja
ni civila da nam pomognu. Povrh tih problema, prijetila je opasnost od
kemijskog rata. Jednostavno nisi mogao znati kakve sve opasnosti mogu iz toga
izbiti, a sama je neizvjesnost bila dovoljna da se zabrinuto češu čak i iskusni
operativci.
Iduće večeri Sarahin krsni kum, John, moj prijatelj iz Odreda A, koji mi
je bio i vjenčani kum, dođe k nama i sastavi neslužbenu oporuku – pismo u
kojem odredi da ako pogine, ja ili Janet moramo se pobrinuti da mu prodamo
kuću; od toga 10.000 funti ostavlja Sarah, ostalo ide njegovoj majci, stereo
uređaj ostavlja bratu itd.
Pakiranje opreme oduzelo nam je neko vrijeme. Sve naše oružje
spakirano je zajedno i posebno otpremljeno, u navlakama od jedrenine. Kad
sam upitao intendanta Odreda je li otpremio i pištolje, odgovorio mi je: –
Jesam, dvadesetak komada – i to me utješilo, jer je pištolj važno rezervno
oružje, neophodno u slučaju da ono glavno zataji, ili ako smo zatečeni u
12. tijesnom, skučenom prostoru kao što je vozilo ili promatračnica. Većina će
naših ljudi imati M16 203 – što će reći automatsku pušku M16 kalibra 5,56 s
odozdo zakvačenim bacačem granata 203 – i lake strojnice Minimi. Oba ta
oružja dulja su od metra i stoga nepogodna bilo za borbu prsa u prsa bilo za
skrivanje.
Osobna je oprema bila naša privatna stvar. Pripremajući svoju, upitao
sam intendanta mogu li dobiti koji komad planinarske odjeće, za hladnoću.
– Daj, glupane – odgovori mi – pa ideš u jebenu pustinju! Tamo ti neće
biti hladno.
Na moje pitanje je li on pukovnijski stručnjak za pustinjsko ratovanje,
udario je u smijeh. A pojma nije imao kakva može biti zima u Iraku. Unatoč
tome što me je otpremio po kratkom postupku, nije mi davala mira pomisao da
bismo se mogli naći u visočju, u brdima sjevernog Iraka, na granici s Turskom,
gdje bi moglo biti snijega. Imao sam kao neki predosjećaj. Međutim, ništa
nisam poduzeo i većina nas nije ponijela nikakvu zaštitu od hladnoće.
Na jednoj instruktaži početkom siječnja zapovjednik Odreda nagovijesti
nam da bismo se mogli naći, izbije li rat, i 500 kilometara duboko u Iraku, radi
uništavanja raznoraznih instalacija. Zaključili smo da bi to moglo značiti
negdje blizu Bagdada. Kod kuće sam na karti šestarom obuhvatio 500 km
između Kuwaita i suprotne iračke granice. Jan i ja sjetismo se Eufrata koji teče
iz Sirije ravno kroz Irak pa se kod Basre spaja s Tigrisom. Jan je iz škole
pamtila kako su na plodnoj zemlji uz te dvije rijeke nekada cvale drevne
civilizacije: u ono su doba to bili najvažniji vodeni putovi, a zemlja između
njih, poznata kao Mezopotamija, nazvana je kolijevkom civilizacije. Lutajući u
mislima, pitao sam se kako li Eufrat sad izgleda.
Te večeri sam telefonski nazvao roditelje. Tako sam im se redovito
javljao pred odlazak nekamo. Samo bih rekao: "Idem na put", a normalan bi
odgovor glasio: "Dobro, pa onda doviđenja. Čuvaj se." Ovaj put pak bilo je
drukčije. Lebdio je osjećaj da bi rat mogao dugo potrajati, a i da će biti ružno.
Mama i tata potrudili su se što su najbolje mogli da ne zvuče uzrujano, ali kad
mi je na telefon došao mlađi brat Keith pa se rasplakao, onda su nam svima
popustili živci. – Hej, prekinite s tim – rekoh. – Sve će biti u redu. – Ali me je
taj razgovor posve uvjerio da tu više nema igre.
Konačno čusmo da ćemo odletjeti noću u subotu 5. siječnja. Kao jedan
13. od starijih u družini, odoh u logor da vidim jesu li svi spremni.
– Bob i Rich su u klubu, a nakresani – reče mi jedan od momaka.
– Kriste! Što im je s opremom?
– Još je nisu spakirali.
Poslao sam jednog čovjeka u Bobovu, a drugoga u Richovu sobu, da im
spakiraju sve što nađu i to donesu u stražarnicu. Onda sam s još jednim
momkom otišao u klub i izvukao van onu dvojicu cugoša. Obojica su bili niska
rasta, a naslonili se na šank, mrtvi pijani, te hihotali kao kakve curice. Sve u
smijehu i šali, pazeći da ih ne izazovemo, odvukosmo ih do kola, i dok su oni
među se veselo i bezvezno brbljali, ukrcasmo ih i polegosmo straga – pa
krenusmo u bazu RAF-a Brize Norton, s inače vrlo tihim društvom u kojem bi
se tek izmijenila koja riječ.
Tristar je sletio na Cipar da se opskrbi gorivom, pa je odletio u Zaljev
gdje se spustio i dovukao iza nekog hangara. Iskrcali smo se u toploj noći, sa
zapovjednikom, starijim vodnikom i intendantom koji su nas na dnu stepenica
čekali, svi u pustinjskoj odjeći, s arapskim šalovima omotanim oko vrata. Tu
smo prvi put vidjeli nekog s tim na sebi, i taj prizor nam je zorno predočio
gdje smo.
Kraj nas bio je parkiran Hercules, u koji smo se odmah ukrcali. Posade
RAF-ovih zrakoplova inače su picajzle u poštivanju pravila, i čim si unutra
tjeraju te da sjedneš i da se vežeš. Sad, međutim, na operativnoj zadaći, nije
bilo ni sjedala ni vezova, pa smo po svojoj volji sjeli na goli metalni pod za
kratki let do naše polazne operativne baze zvane Victor. Vođa krcača reče: –
Dobro se držite, jer ćemo izvesti operativno uzlijetanje. – Pilot je toliko
turirao motore da su mu urlali, a sav se zrakoplov tresao, pa je naglo otpustio
kočnice hitajući nas naprijed i uvis. Petnaest minuta kasnije spustio se
pikiranjem i prizemljio s nekoliko žestokih poskoka i naglim kočenjem.
U Victoru su nas privremeno smjestili u jednom hangaru. Gomila
naprtnjača, visoke naslage smotana oružja, hrpa američkih poljskih kreveta,
sanduci s radioaparatima, sanitetskim priborima, minerskom opremom – a sve
po izgledu kao da je netom stiglo. Okupili smo se oko stožernog vodnika radi
kratke upute:
– Nema šetanja u gaćicama kad su tu oni iz pukovnijskog stožera...
Neki se moraju ošišati... U hangar obavještajaca ne smije se ući, samo
ako ste pozvani... Dečki, hangar neka vam bude uredan... Opremu držite kraj
14. sebe, oko svog ležaja... Hoću da mi sve redovito metete...
Onda je riječ preuzeo intendant:
– Dobro, tu su vam zalihe. Tu je i hrana, ali neka mi nitko ne zabada
prste u nju. Treba li vam što, javite mi se... Bunker sa streljivom je tamo iza
kuhinje... Vrijeme jela: doručak od šest do sedam, ručak od dvanaest do jedan,
večera od šest do sedam... Uzmite si krevete, zauzmite mjesta... Sutra ujutro
počinjemo vježbati.
I zapovjednik Odreda je rekao svoje, izložio nam situaciju, zapravo
svoje osobno mišljenje kako će se razvijati rat. Rekao je da za Specijalne
snage još nema čvrsto određenih planova. Odredi A i D već su dobro odmakli
u obuci za ubacivanje duboko iza iračkih crta i sad su podalje u pustinji na
vježbi terenske akcije – to jest, napada odreda s upotrebom svih oružja,
uključujući teške strojnice Browning kalibra .50, bacače, ručne raketne lansere
LAW 90, protuoklopne raketne sisteme Milan i – najdjelotvornije – ultrabrze
bacače granata M19, zapravo strojnice koje ispaljuju rafale bombi.
Što se tiče našeg Odreda B, zapovjednik reče kako se nada da će nam
nabaviti nekoliko vozila koja ćemo morati podesiti za operacije u pustinji.
Obećao je da će nas pravodobno obavijestiti o razvoju situacije, a onda nam je
savjetovao neka se odemo ispavati jer sutradan počinjemo s vježbanjem. Svaki
je sebi uzeo ležaj, postavio ga uza stijenu hangara, sa stolom od dva metra u
podnožju postelje i preko motki raširenom mrežom za zaštitu od komaraca – i
to će nam biti dom idućih deset dana.
Na jutarnjem svjetlu vidjeli smo da smo daleko u pustinji, u jednom od
nekoliko logora razbacanih po golemom vježbališnom prostoru. Pustinja je
uglavnom bila ravna, s grubim pijeskom bež boje, ali su tu i tamo jednoličnost
kidale niske dine, visoke možda desetak metara, i na tim je hrptima rastao po
koji čuperak suhe trave i koje osamljeno stablo; inače je pijesak bio tako
mekan da bi vozila često utonula u njega. Vjetar je od pijeska stvorio valove
koji su pejzažu davali privlačan izgled.
Victor je bio na humku, s visokom žičanom ogradom što je okružila
ogromne hangare i pistu, s pješčanim dinama oko obodnice. Baza je bila
podignuta kao padobranska škola; hangari su bili namijenjeni za skladišta
padobrana i ostale opreme i tu su bili i visoki tornjevi za sušenje padobrana.
Noću je vanjski krug oko žice bio jarko osvijetljen.
Počeli smo pripremne vježbe i tu je valjalo svašta organizirati:
radioveze, satelitske komunikacije, upotrebu aparata TACBE i uvježbavanje
15. nuklearno-biološko-kemijske zaštite. Kao obučeni vojni bolničar, držao sam
instrukcije o sanitetskim mjerama, učio momke kako davati infuzije, previjati
rane od metka da bi se zaustavilo krvarenje, što učiniti kod toplinskog udara.
Radi demonstracije intravenozne injekcije, zgrabio bih "dobrovoljca" iz
prednjeg reda, birajući mršava momka, jer suhima vene iskaču; i koliko god u
SAS-u bili čvrsti momci, zna među njima biti i takvih osjetljivaca koji će kod
injekcije pasti u nesvijest.
Veći dio vježbanja obavljali smo u samom našem hangaru, ali smo i
odlazili vani, na streljanu, radi rektifikacije oružja u koja su spadale 203,
strojnice Minimi (također od 5,56 mm), i moćnije općenamjenske strojnice
zvane gympi po kratici GPMG kalibra 7,62 mm, koje imaju veći domet i jaču
udarnu snagu od Minimija. Tu je bilo nekoliko manjih streljana samo koju
stotinu metara dalje, i još jedan veći kompleks udaljen tri sata puta u pustinji.
Oružja smo već bili isprobali u zatvorenoj streljani u Herefordu, ali kako su
ona bila spakirana, pa ukrcana i iskrcana nekoliko puta, morali smo ih opet
rektificirati.
Nevolja je bila što nismo imali dovoljno streljiva. Za vježbe pješačkog
kontakta – radi prakticiranja reakcije kad naletiš na neprijatelja – imali smo
samo trideset do četrdeset metaka po glavi. A u punoj vježbi samo jednog
kontakta – čelnog, bočnog lijevog i desnog, te stražnjeg – lako ispališ i po
dvjesto metaka. Vježbali smo u skupinama od četiri do šest ljudi, kao da smo u
izvidnici. Ispred nas bi iskrsnule kartonske mete, netko bi viknuo "Čelni
kontakt!" a mi bismo se raspršili u dvojke, radi izvlačenja borbom tako što bi
sve po dvojica štitili drugu dvojicu u pokretu. SOP, ili standardna operativna
procedura, bila je da se kod kontakta uvijek povlačimo, nikada ne idemo
naprijed. Naime, prvo, nikad nismo mogli znati kolika je neprijateljska snaga
što se našla pred nama, a u izviđanju bi nas bilo premalo da bismo stupili u
borbu s kakvom jačom neprijateljskom postrojbom. Drugo, nismo mogli nositi
dovoljno streljiva za dulju borbu. Djelujući u malim skupinama, neposredni
cilj bio nam je da se borbom izvučemo iz nevolje, što nam je pružalo veće
mogućnosti da to postignemo bez gubitaka. No sada, kod vježbanja s tako
strogo ograničenim streljivom, kad bi netko viknuo "Kontakt!" mogli smo samo
leći i svaki ispucati po jedan rafal; a onda bi se našli s praznom puškom – a
tako vježbati nikad nije isto kao s punom.
U toj fazi nismo imali ni granate za 203, a barem koja bila je prijeko
potrebna da bi se podesio ciljnik – pomoćna oprema koju utakneš na oružje
16. bočno i kojom poboljšaš točnost gađanja. Te ciljnike nam i nisu podijelili, ali
sam ja već godinama imao vlastiti koji sam sad ponio i montirao.
Činilo se da oskudijevamo u svemu, pa nismo imali ni pogodnih
pustinjskih vozila. Nama su bili potrebni namjenski građeni Land-Roveri 110,
s dugim osovinama, poznati kao Ružice otkad su ih bili rumeno oličili za
kampanju u Omanu sedamdesetih godina. Odredi A i D imali su Ružice, koje
su dovukli sa sobom; ta vozila imala su postolja za teške strojnice i za lansere
protuoklopnih projektila Milan. A mi smo uspjeli dobiti samo Land-Rovere 90
s kratkim osovinama, koji nisu imali ni sjedala s pojasima a kamoli postolja za
strojnice, i koje su podrugljivo zvali Dušice. Imali smo i jedan veći kamion,
tipa Unimog, što nam je služio kao matično vozilo, za prijevoz streljiva.
Po uputama nekog narednika iz Transportne, prionuli smo na posao i s
Land-Rovera poskidali vrata, stražnju stranu, bočna zrcala i platneni krov,
uklonili prednja stakla, zastrli svjetla i zrcala jutom kako bi spriječili svako
svjetlucanje noću, i zavarili im sa strane košare za kanistre. Netko nam reče da
ćemo morati, kad se rat završi, vozila opet dovesti u prijašnje stanje, a mi smo
se samo pogledali, misleći: "Hoćemo klinac!" Ipak smo sačuvali sve komade i
naslagali ih u jednom kutu hangara. Imali smo i tri motocikla za motokros, ali
je samo šaka nas znala kako ih voziti. Sa svojim motociklima kod kuće, imali
smo bogato iskustvo, i sad smo izvodili Armstronge i s njima se furali po
pustinji.
No, prepravljali smo svoje Dušice, gledali ih i mislili: "Jebi. ga, ovo je
sranje!" Kad smo se kod vježbanja orijentacije vozili preko pješčanih dina,
gubili smo strahovito mnogo vremena izvlačeći svoje Land-Rovere iz pijeska
u koji bi duboko utonuli. A vježba kontakta u vozilima pretvarala se u
sprdačinu: pokušavali smo gađati iz strojnica iza vreća pijeska na haubi, što
nikako nije išlo, a kad bi vozači napravili oštar zaokret, dečki bi izlijetali iz
vozila na sve strane. Na očigled cijelog odreda koji je pratio taj terenski rad,
krupni Australac imenom Stan je u velikoj brzini odletio u širokom luku
naglavce na pijesak zajedno sa strojnicom koja ga je svojom vrelom cijevi
opekla.
Tom prilikom smo se smijali, ali nas je u duši prestrašila pomisao da bi
nas mogli uputiti preko granice u tim vozilima koja bi nam onda morala služiti
za ozbiljan posao: što je sada smiješno, moglo bi poslije biti katastrofalno.
Vježbali smo također da po šestorica stojeći u Unimogu straga pucamo; bilo je
kao u vesternima gdje dobri momci iz doseljeničkih kola skidaju Indijance s
17. konja. No, brzo smo vidjeli da ništa ne možemo pogoditi, jer je vozilo u bilo
kojoj brzini poskakivalo kao jare.
Sve u svemu, pokušaj djelovanja krivim sredstvima bio je tužan i
vježbanje nam je ispalo bijedno. Ostala dva odreda imala su bolje mogućnosti.
Razlog tome bio je jednostavan: zapravo su oni bili određeni da pođu u Irak;
naime, u toj fazi mi smo bili samo pričuva za popunu gubitaka. Unatoč tome,
svejedno smo se nadali da će i nas uputiti na zadatak.
Počeše kružiti neke lude glasine. Pričalo se kako će se Odred B spustiti
padobranima u sam grad Kuwait u kojem su bile iračke snage. Navodno bi naši
morali zauzeti neki veliki stambeni blok odakle bi usmjerili bacačku i
topovsku vatru na iračke položaje. Osim toga, kao snajperisti mogli bi i gađati
neprijatelja pojedinačno. Začetnik te ideje – ma tko to bio – valjda uopće nije
kapirao da bi Iračani, čim bi vidjeli gdje su naši ljudi, jednostavno sravnili to
mjesto sa zemljom a od naših se nitko ne bi živ izvukao. Planeri RAF-a su
zbilja razmišljali da nas spuste iz Herculesa, s visine od 1.200 do 1.800
metara (uobičajena je visina od 2.400 do 3.000 metara), i htjeli su da
uvježbamo skokove s te visine.
Za Odred B je još u falklandskom ratu bila predložena jedna
samoubilačka misija, a evo sad druge! Pola momaka ne bi bilo nizašto već
nakon samog skoka. U antiterorističkoj ekipi bio sam na jednoj vježbi skakanja
gdje je od trideset ljudi njih šesnaest bilo ozlijeđeno – nitko nije poginuo, ali
su bili izbačeni iz stroja. Ovaj put već smo bili preuzeli i složili padobrane,
spremali smo se izaći iz hangara i poći na skakanje, kad je naš zapovjednik
opozvao vježbu.
Odmah se stvorila nova glasina, još luđa od prve – da ćemo skakati u
Bagdad i zauzeti glavne instalacije kao električne centrale i slično. No, ubrzo
su uvidjeli da rakete Cruise mogu obaviti taj isti posao s udaljenosti od više
stotina kilometara.
Pustinja oko baze bila je točno onakva kakvu sam i očekivao - pješčana i
vruća, valovita i s mnogo dina koje ti pružaju zaklon. Unatoč ograničenjima
koja nam je nametnuo manjak opreme, bila je dobra za vježbanje, i mi smo
ondje satima radili: ustali bismo u šest, vježbali cijeli dan, onda nakon jela
sjedili bismo koji sat, a čim bi se posve smrklo krenuli bismo na vježbu noćne
orijentacije, da bismo se konačno povukli na spavanje u deset ili jedanaest sati
uvečer. Neki su momci imali radioaparate oko kojih bi se u šest sati uvečer
18. ostali okupili da poslušaju vijesti BBC-a. U Ženevi i drugdje u svijetu vodili
su se pregovori na visokoj diplomatskoj razini, sa svjetskim čelnicima što su
se borili da izbjegnu sukob, pa su iz noći u noć šanse za rat skakale i padale.
Za rekreaciju bilo je tu društvo kartaša, a neki su čitali bilo što, od
Shakespearea do dječjih stripova. Ja sam bio ponio gomilu džepnih izdanja
Toma Sharpea koji me uvijek nasmijava. No, manje-više bili smo preumorni za
čitanje i kartanje, a počeli smo i osjećati nedostatak sna.
Onda se iznebuha pojavio poseban posao – da jedan tim pođe na
izvanredno osiguranje britanskog veleposlanstva u Abu Dhabiju prigodom
posjeta našeg ministra vanjskih poslova Douglasa Hurda. Izabraše nas petoricu
koji smo bili završili obuku tjelesnih čuvara i otpremiše nas dolje. U Abu
Dhabiju pregledasmo veleposlanstvo i okolinu, te se smjestimo u bungalov
ravna krova na terenu veleposlanstva što je bio po stotinjak metara dug i širok
a prekrasno njegovan – s velikim vrtom i navodnjenim tratinama, grmljem,
cvjetnim gredicama i stablima. Glavna je zgrada veleposlanstva bila prilično
velika jednokatnica, okružena s nekoliko bungalova za osoblje. Mjesna je
sigurnosna služba operirala izvan zidina kompleksa, a mi smo svoju dužnost
obavljali unutar zidina.
U Victoru nismo smjeli ići u grad, a tu nije bilo nikoga koji bi nas držao
na oku. Hurd je morao stići tek u šest sati uvečer, pa smo imali nekoliko sati na
raspolaganju. Osim toga, nismo upadali u oči jer smo bili u civilnoj odjeći – s
puloverima i samtericama – i tako iskoristismo priliku i odosmo u grad da ga
malo razgledamo.
Neobično nam je bilo šetati se po ulicama bogatog, blistavog novog
grada i gledati kako se sve čini normalnim, nigdje ni traga nema o nekom ratu
koji bi uskoro mogao izbiti. Bilo je ugodno malo se odmoriti od vježbanja,
gledati jednu drukčiju kulturu i jesti neku drukčiju hranu. Nakon jela odosmo u
kupovinu, uzesmo neke malene radioaparate, minijaturne doglede i kameru.
Kupio sam i šalove: dva za sebe i četiri-pet za momke u Victoru. U
veleposlanstvo vratismo se na vrijeme da dočekamo uglednoga gosta.
Kad je stigao, gledali smo ga kako izlazi iz auta i ulazi u zgradu svjesni
da će nam za svoga boravka biti naša glavna briga. Sama je situacija, sa
svojim tokom prema ratu, bila dostatna da svatko bude kao zapeta puška. Iz
nekih dobivenih izvješća moglo se slutiti da bi Iračani bili kadri spustiti u Abu
Dhabi kakvu specijalnu padobransku grupu koja bi otela Hurda – i u ono doba
valjalo je to uzeti ozbiljno. Mislili smo da Iračani možda imaju ljude tipa
19. kamikaza, koji će se ili spustiti padobranima ili doći brodom, jer je
veleposlanstvo bilo na svega stotinjak metara od mora.
Za mraka je zid oko terena bio iluminiran svjetlima koja su bacala
duboke sjene, pa je bilo teško uočiti nekoga koji se možda tuda šulja. Usred
noći, dok su dva naša momka bila u obilasku po krugu, a nas trojica ostalih
spavali u bungalovu, netko je naglo zaurlao "Kontakt! Kontakt!" iz sveg glasa.
Skočismo i bunovni zgrabismo oružje, i sve sudarajući se međusobno
pojurismo na vrata da vidimo gdje je neprijatelj. Upravo kad smo htjeli
izletjeti i raširiti se po krugu, shvatismo da je to vikao Paul koji je u mori
sanjao borbenu akciju.
Smirili smo se i opet legli, a ujutro, kad je Hurd rano otputovao, ponovo
smo kidnuli u Abu Dhabi na zajutrak s kavom i croissantima. Dva momka
kupila su telefonske kartice da bi se javili kući. Kad smo se vratili u Victor,
nitko od nas nije spomenuo naš izlet u grad, a kad sam ostalima dao šalove
koje sam im bio kupio, rekao sam im:
– Samo da nikome ne kažete odakle vam.
Ta mala epizoda još nas je više izmorila pa rekosmo zapovjedniku da
nam treba slobodan dan jer da padamo s nogu. Samo nam je napola izašao
ususret oslobodivši nas jedne orijentacijske vježbe, pa smo tako odspavali
četiri sata više.
Pukovnija je bila postavila prednju operativnu bazu u Al Joufu,
aerodromu u sjeverozapadnom dijelu Saudijske Arabije, te smo znali da ćemo
odanle i krenuti ako nas pošalju preko granice. Kad je zrakoplovstvo
20. Drugo poglavlje
BRAVO DVA NULA!!!
Koalicije u noći od 16. na 17. siječnja bombardiralo ciljeve u Iraku i
time otpočelo zračni rat, znali smo da bismo svakog trena mogli krenuti.
Iako to onda nismo znali, ali se zapovjednik britanskih snaga u Zaljevu,
general-pukovnik Peter de la Billiere – i sam istaknuti časnik SAS-a koji je
služio u brojnim ranijim kampanjama, od Koreje do Malaje, Bornea, Omana i
Dhofara – svim silama trudio nagovoriti glavnog zapovjednika, američkoga
generala Normana Schwarzkopfa, da nas pošalje iza granice. Ali je "Olujni"
Norman zazirao od upotrebe specijalnih snaga; gledao je kako su američke
specijalne snage skroz zabrljale stvari u Vijetnamu, i sad je više volio
konvencionalne metode – da Iračane najprije oslabi bombama, a onda
tenkovima pregazi njihove položaje, bez trošenja visoko obučenih specijalnih
postrojbi. Osim toga, mogao je sve potrebne obavještajne podatke dobiti od
satelita i izviđačkih zrakoplova.
Na kraju, međutim, naš de la Billiere ipak ga je uspio uvjeriti da će
izvidnice SAS-a skupiti korisne podatke ako ih se infiltrira duboko u
neprijateljski teritorij, pa je glavni zapovjednik pristao da nas pošalju. Tek što
je to učinio, a Saddam Hussein je počeo lansirati rakete Scud na Izrael, a ni
zrakoplovstvo ni sateliti nisu mogli otkriti samohodne rampe. Odjednom – i
posve igrom slučaja – Pukovnija je dobila životno važnu ulogu: pronaći
samohodne rampe, kako bi se prekinulo bombardiranje Izraela i tako spriječilo
da Izrael uđe u rat što bi imalo potencijalno katastrofalne posljedice za
Koaliciju.
Odjednom nam je budućnost bila jasnije određena. Više nismo obična
pričuva za popunu gubitaka, nego dobivamo pravi zadatak. Glavni udar
21. Specijalnih snaga izvest će odredi A i D, koji će ondje ući kao jake
motorizirane postrojbe, svaka teško naoružana i jačine pola odreda, s ciljem
da otkriju rampe Scudova i njihove pozicije jave savezničkom zrakoplovstvu
koje će ih uništiti. Međutim, prema planu će se prije ulaska glavne snage tri
osmočlane patrole iz Odreda B, nazvane Bravo jedan nula, Bravo dva nula i
Bravo tri nula, ubaciti duboko u irački teritorij, pritajiti na promatračkim
položajima i izvještavati o neprijateljskim pokretima, osobito kretanjima
Scudova. De la Billiere je smatrao da će našim eventualnim postavljanjem
promatračkih položaja i dostavljanjem korisnih podataka, imati adute za
dogovor sa Schwarzkopfom i povećati šanse za upotrebu jačih snaga. Naravno,
i naš neposredni zapovjednik bio je željan kao bilo tko drugi da ondje pošalje
svoje ljude.
Za našu patrolu Bravo dva nula ljudi su izabrani sa službenog popisa, a
prema određenim osobnim kvalifikacijama: osim borbene snage, trebali su
nam po jedan miner, vezist i bolničar (ja). Glavna će nam zadaća biti
skupljanje podataka, a cilj – naći dobar položaj s kojeg ćemo promatrati.
Odanle bismo nadzirali glavni opskrbni put što je iz grada Al Hadithaha vodio
na zapad do tri aerodroma poznata kao HI, H2, i H3, i po kojem smo računali
da Iračani pomiču svoje rampe Scudova. Kad postavimo promatračko mjesto,
ostat ćemo na njemu do deset dana i radiom ili satelistkom telefonskom vezom
javljati o neprijateljskim pokretima i zvati naše lovce-bombardere da napadnu
svaki iole vrijedan cilj. Dopunska će nam zadaća biti da dignemo u zrak bilo
kakve optičko-kabelske komunikacijske linije na koje eventualno naiđemo.
Nakon deset dana, ili ćemo helikopterom dobiti novu opskrbu, ili ćemo njime
prijeći na kakav nov položaj. Osim svoje osobne opreme, morat ćemo ponijeti
sve što nam treba za postavljanje promatračkog položaja: 120 praznih vreća za
pijesak po glavi, kamuflažne mreže za vozila, motke, termalne pokrivače
kojima ćemo pokriti svoj položaj tako da Iračani, ako prelete preko nas s
termolokatorima, ne uhvate toplinu što se diže iz naših tijela.
Da bismo uvježbali zadatak koji ćemo dobiti, izašli smo na pješčane
humke da iskopamo promatračke položaje. Slučajno sam u tom poslu bio jako
dobar, jer sam se nakopao dok sam bio s Teritorijalnom pukovnijom u
Njemačkoj, gdje nam je jedna od glavnih uloga bila izgraditi promatračke
položaje i držati ih u smjenama od tri tjedna. Nakon zemlje i kamenja u Europi,
arapski je pijesak bio dječja igra. Počeli smo s kopanjem jama od tri puta dva
22. metra. Pijesak nam jest klizio natrag u jamu, ali čim smo je iskopali dovoljno
duboko, obzidali smo je vrećama s pijeskom, postavili preko njih motke i onda
pokrili termalnim pokrivačima i vrećevinom i posuli pijeskom. S čelne strane
ostavili smo pukotinu za promatranje, kamufliranu trakama vrećevine kao
kakvim zastorom, a straga mali otvor skriven komadom vrećevine koji smo
premazali ljepilom i posuli pijeskom.
Glavni je cilj vježbe bio da utvrdimo što će nam sve trebati da bismo se
ukopali ondje u Iraku, a po svemu se činilo da će to biti mnogo vreća za
pijesak i mnogo vode. Na kraju dana obišli smo jedni drugima promatračka
mjesta i moram sa zadovoljstvom reći da je naše bilo kudikamo najbolje.
Ohrabreni prirodom pustinje u južnom dijelu Zaljeva, zaključili smo kako će
gradnja promatračkog mjesta u Iraku biti izgledna zadaća koju ćemo moći
obaviti.
Zapravo je, prema planu, svaka patrola trebala postaviti dvije
promatračnice, koje se uzajamno štite, međusobno udaljene 50 do 100 metara,
a vezane telefonom. Jedna će imati promatrački otvor prema glavnoj opskrbnoj
prometnici, a druga će biti ispred nje, s otvorom straga, tako da momci imaju
pregled terena iza leđa svojih kolega.
Konačan opseg svega što nam manjka pokazao nam se tek kad smo stali
skupljati opremu.
– Čuj – rekosmo intendantu – treba nam streljivo za 203.
– Pa, uopće ga nemamo – on odgovori.
– A zašto ga nemamo, do vraga?
– Jednostavno zato što ga ovdje uopće nema.
Ako je tome tako, odlučih, zašto bih uopće nosio bacač na onu stranu, s
njime mi je samo puška teža. Bacač, to jest, donja cijev, lako se skida, i bez
njega je puška znatno lakša i njome rukuješ da je divota – ali joj onda treba
zamjenski kundak, jer joj je kundak u jednom komadu s bacačkom cijevi. A
intendant mi reče da ne mogu skinuti bacač jer je zaboravio ponijeti zamjenske
kundake.
Zapravo je bilo dosta granata za 203 – samo što su ih drugi imali.
Jednog dana otišao sam do Odreda A da posjetim dva prijatelja koje zatekoh
kako sjede u svojoj Ružici. Upravo su se spremali u Al Jouf, na puškomet od
granice.
– Čujte – rekoh – mi sutra letimo, odmah iza vas. Biste li nam mogli dati
kakve granate?
23. Na to John – Sarahin krsni kum – podiže svoje sjedalo, a ispod njega
pojaviše se sanduci s granatama za 203. Momci izdvojiše dvanaest granata i
rekoše:
– Evo, uzmi ove.
I tako sam na koncu ipak krenuo s nerastavljenim oružjem.
Isto je bilo i s protupješačkim minama, koje su nam trebale kao sredstvo
odvraćanja kojim ćemo prikočiti onoga što bi nam bio za petama u pustinji.
(Ako te slijede, postaviš minu s vremenskim upaljačem koja će eksplodirati,
recimo, nakon pet minuta. Ako i ne počini neku štetu, ipak će usporiti gonitelje
koji onda moraju paziti ima li još mina ispred njih.) Kad smo zatražili mine,
odgovoriše nam da ih nema i netko nam predloži neka ih sami pravimo od
praznih sanduka za streljivo, plastičnog eksploziva i redenika od naših
općenamjenskih strojnica.
To je bilo smiješno; takve su mine "kućne izrade" sirove, glomazne i
preteške, a nismo ih ni mogli nositi. Kasnije jesmo napravili jednu minu od
plastične kutije za sladoled i jedan od nas ponio ju je u svojoj naprtnjači. A
zapravo je tih mina bilo negdje pun šator, ali zbog slabe informiranosti na
različitim razinama naprosto su zaboravljene. Na kraju smo dobili određenu
količinu raznih sredstava iz Specijalnog plovnog odreda: pet protupješačkih
mina, sanduk granata L2, sanduk bijelih fosfornih granata i neke rakete za 66
(ručne bacače za jednokratnu uporabu). Od toga smo nešto dali ostalim dvjema
patrolama, i ja sam na kraju raspolagao jednom granatom L2 i dvjema bijelim
fosfornim granatama.
Također bolna točka bili su i pištolji. Dvadeset pištolja, spakiranih i
otpremljenih za nas, jednostavno je nestalo, dignuše ih neki iz drugih odreda.
Stoga je u našoj patroli jedini momak s pištoljem bio Vince koji ga je bio
ponio sa sobom iz Odreda A. Zatražili smo i pištolje s prigušivačem, osobito
tip koji je u Drugom svjetskom ratu konstruiran za SOE. Iako je taj tip prilično
primitivan, po tišini nikad nije nadmašen. Sastoji se od dva dijela –
prigušivačke cijevi (debeli cilindar) i rukohvata pištolja koji je ujedno i okvir.
Vrijednost mu je upravo u takvoj jednostavnosti. Ispaljuje samo pojedinačne
metke i valja ga svaki put nanovo ručno puniti tako što se odvrne i povuče
uvojnik kojim se idući metak diže u ležište. Ali tišina tog oružja je zbilja
sablasna – samo čuješ tihi pfff – a devetmilimetarsko zrno je iz blizine
smrtonosno. Ostala dva odreda raspolagala su tim oružjem i kako će se poslije
pokazati, tijekom moga bijega bilo je više trenutaka kad bi mi dobro došao
24. takav pištolj; ali eto, i za njega nam rekoše da manjka. Zbog svih tih nestašica
ljudi su donekle poživčanili, pa je s tim jednog dana netko u hangaru
isprovocirao i samog našeg zapovjednika rekavši mu:
– Čujte, nemamo pištolja, nemamo granata, nemamo mina. Od nas tražite
da od sanduka za streljivo pravimo mine, a to je vražja glupost, jer takve mine
ništa ne vrijede.
A zapovjednik, koji se inače zalagao za nas kako je najbolje mogao,
prasnu:
– Pazite, vi se spremate u rat. I ponijet ćete ono što možete dobiti.
Ovo nije Sjeverna Irska gdje možete tražiti što god zaželite. Valja vam
improvizirati. To i čini Pukovniju tako dobrom: improvizacija.
Međutim, ono što nam je nedostajalo spadalo je u osnovnu opremu koju
bismo morali imati. Uzmimo, na primjer, karte. Jedine karte koje smo imali
bile su zbilja slabe a namijenjene zapravo letačima; mjerilo (1:250.000) bilo
im je tako sitno da je na njima bilo vrlo malo detalja, pa ako i jesu mogle
pomoći navigatorima, ljudima na tlu nisu bile od neke koristi. Da bismo ih
dopunili, bile su nam nužno potrebne satelitske informacije, ali nam opet
rekoše da ne raspolažu satelitskim snimkama. Pa i karte bijega koje smo
najprije dobili bile su isto tako metuzalemski stare. Nevjerojatno zvuči da su
bile prvo tiskane 1928, a onda su dopunjene u Drugom svjetskom ratu;
međutim, u zadnji čas dobili smo neke novije karte, tiskane na svili, koje smo
uvukli u pojas hlača.
Svaki od nas dobio je fotokopiju poruke, na arapskom i engleskom
jeziku, kojom se obećava nagrada od 5.000 funti svakome tko pripadnika
koalicijskih snaga preda kakvoj prijateljskoj državi. Zaključivši da je to
govnarija, svoju sam kopiju najprije bacio. Međutim, poslije sam se
predomislio; ne znajući ni riječi arapski, pomislio sam da je ipak pametnije
ponijeti taj list. Zato sam nagovorio kolegu iz izvidnice, Boba Consiglia, da mi
fotokopira svoju kopiju (sa serijskim brojem 075 u gornjem desnom kutu), pa
sam to ponio. Također su svakome podijelili po dvadeset zlatnika od jedne
funte, za slučaj da nekoga moramo mititi ili što platiti kako bismo se izvukli iz
nevolje. Naravno, pretpostavljalo se da ćemo nakon završetka sukoba te
zlatnike vratiti, ali to nisu učinili baš svi.
Još prije, u Herefordu, na Božić, slušali smo ono što se zove "analiza i
razrada stanja", zapravo službeni pregled svega čime se Pukovnija bavila u
protekloj godini i prognoza onoga što je može čekati iduće godine. U zaključku
25. je govorio zapovjednik koji je zatražio da svi izađu osim odreda A i D, a onda
je izrekao neke vrlo mračne opaske.
– Pazite, dečki – rekao je – sva je prilika da ćemo se naći u ratu koji bi
mogao poprimiti široke razmjere. I ako se itko od vas nađe u situaciji da ga
zarobe, zacijelo će htjeti sačuvati posljednji metak za sebe.
U biti je rekao: "Radije se ubijte nego da vas zarobe."
Sad, u Victoru, te riječi odjekivale su naokolo. Pukovnija nije htjela da
itko dozna kako je SAS angažiran, i mi smo morali biti u izolaciji – ne samo u
logoru kao cjelini, nego i unutar odreda. Čim smo dobili zadatak, trebalo nas
je posve odvojiti od svih ostalih i strpati u naš izolacijski tor. Našu prostoriju
za instruktažu – u ovom slučaju šator u hangaru – morao bi osigurati stožerni
vod, i tu nitko ne bi smio ući osim pripadnika izvidnice – jer, ako te uhvate, što
manje znaš, to bolje. Međutim, tu je posvuda po podu bilo karata i papira, i
svatko je znao što svaki drugi radi. Ljudi su neizbježno međusobno razgovarali
i tako je i do nas dopro onaj zapovjednikov savjet.
Godinama su naši ljudi smatrali kako ti je bolje da se ubiješ nego da te
IRA uhvati, i kako će te afrički crnci po svoj prilici živa oderati. Sad je kanda
isto vrijedilo za Iračane. Momci su okolo pričali: "Ma te zvijeri, ako te uhvate,
režu te na komadiće. A za početak ti otfikare jaja." Nismo smjeli znati kako je
to većinom bilo pretjerivanje. Pa i vojna moć Iračana također se napuhavala
preko svake mjere, a kako smo bili tek površno upoznati s pravom situacijom,
to su glasine samo rasle.
Dok smo još bili u Victoru, dali su nam cjepivo protiv crnog prišta, od
čega su se svi osjećali tri do četiri dana kao usrani, s debelim modricama na
ruci gdje su dobili injekciju. Jednom je čovjeku ruka ostala crna i modra šest
tjedana, a nekim je ljudima tri do četiri tjedna nakon injekcije zagnjililo
mišićno tkivo oko točke uboda. Neke momke iz Odreda A morali su povući iz
akcije radi manjeg operacijskog zahvata.
Ja sam imao sreću, samo sam se prehladio i grlo me peklo; noću sam se
stalno budio i iskašljavao grude sluzi velike kao lopte za golf.
Glavni zadatak patrole bit će držanje promatračkog položaja, ali je
postojala mogućnost da nas možda zaduže i dizanjem u zrak optičko-kabelskih
komunikacijskih linija, jer se mislilo da jedna takva i teče duž glavne opskrbne
prometnice. Na sreću, imali smo momka koji je svojedobno radio na crno za
poduzetnika polagača optičkih kabela, i taj nam reče kako nam treba neka
posebna naprava, nalik na detektor, kojom se ti kabeli otkrivaju – pa smo je
26. odmah i zatražili. Momak nas je također naučio kako kod prekida kabela
operateri šalju niza njega svjetlosni impuls koji im se vraća dajući im točnu
indikaciju gdje je prekid pa je popravak prilično jednostavan. Otuda smo
odlučili da ćemo, ako prekinemo kakav kabel, oko točke prekida postaviti
protupješačke mine za tehničare koji će doći popraviti kvar. A postavit ćemo i
drugu ekspolozivnu napravu s tempiranim djelovanjem koja će poslije opet
prekinuti kabel. No glavni cilj miniranja bit će nam da onesposobimo što više
stručnog osoblja. Za proteklih tjedana zapadni stručnjaci su u valovima
odlazili iz Iraka, pa smo znali da Iračanima mora manjkati inženjeraca;
uspijemo li pobiti prvu ekipu koja izađe da popravi kvar, možemo se komotno
kladiti da će iduća grupa, u pravom arapskom stilu, reći kako ne može naći
kvar i linija će ostati u prekidu.
Kad sam čuo da će nam šifra zadatka biti Turbo, nisam mogao obuzdati
smijeh, jer se tako – Turbo – zvao najbolji pas što sam ga ikada imao. Crni
bulterijer iz Staffordshirea, nevjerojatno snažan, a nezamislivo drag; opasan
borac i goropadan kao jarac, a čovjeku izuzetno privržen s pogledom u očima
od kojeg bi se i kameno srce smekšalo. Kad sam se samo sjetio svih neprilika
u koje me uvaljivao, prožeo me osjećaj topline i gotovo mi se činilo kao da i
on ide s nama na zadatak.
Najprije smo čuli da će vođa Brava dva nula biti Bob Shepherd,
izuzetno razborit Škot, uvijek veseo i nasmiješen, koji mi je kod selekcije bio
instruktor. U Saudijsku Arabiju došao je s Odredom A, ali je odnedavno bio
prekomandiran u Odred B radi njegova pojačanja. Vijest o njegovoj
prekomandi nas je oduševila. U usporedbi s nama, Bob je bio prilično star – s
trideset četiri godine – ali je uvijek bio prisan s mlađim momcima i u njemu
smo gledali čovjeka koga možeš poštivati i u njega se apsolutno uzdati. Visok i
snažan, natrag začešljane tamnosmeđe kose, održavao je izuzetnu kondiciju. Od
svih instruktora na selekcijskom tečaju bio je možda u najboljoj kondiciji, ali
je također spadao i u najsimpatičnije; mogao si biti siguran da ti ga nikad neće
spustiti, nego će ti još posvetiti vremena da ti pomogne.
Na žalost, njegova je dužnost našeg vođe potrajala doslovno nekoliko
minuta. Što zbog osobnih razloga, što zbog njegove stručnosti s teškim
oružjem, vratiše ga da radi s drugim odredima – a njegovo mjesto preuzeo je
vodnik Andy McNab. Andy, momak od trideset i dvije godine, bio je
koknijevski tata-mata a tako spretna jezika da se iz svake neprilike znao izvući
čitave kože a drugome ga spustiti do balčaka. Tamnokos, brkat, mnoge je
27. poslove obavio u Pukovniji, i bio je dobar miner diverzant – ali tako brz na
riječima da nisi znao na čemu si.
U kompi s Andyjem – to jest dijeleći krevetski prostor, vozilo, pribor za
kuhanje itd. – bio je Dinger, pozornik od dvadeset osam godina koji je bio
došao iz Padobranske pukovnije. Malo lud tip; pio je kao smuk, pušio kao
Turčin, sve mu bilo ravno do mora i uvijek bio oran za maravelu. Ako ti je
trebao primjer trknuta čovjeka, ili zezatora, imao si njega. A ipak je bio dobar
muž i otac, imao je dvije kćeri. Uoči odlaska neki njegov pajdaš tako ga je
kratko ošišao da je izgledao kao balavac.
Bliži mi je prijatelj bio vojnik Bob Consiglio. Momak od dvadeset četiri
godine, od oca Sicilijanca i majke Engleskinje, maslinaste boje kože, baš po
talijanski, i vrlo nizak (samo 165 centimetara), ali nevjerojatno jak a s lavljim
srcem. Bio je jedini momak za koga se ikad čulo kako za šest mjeseci u
Herefordu nije uspio ćopiti mačku. Trudio se on, kao mahnit, svake večeri, ali
mu nije išlo od ruke i gotovo. Valjda mu je smetao nizak rast. A cure valjda
nisu kužile kakav je izvrstan smisao za humor imao; ako će netko izvaliti što
smiješno do daske, to će biti Bob. Bio je istinski drag dečko, a učinio bi sve
što mu se kaže; radin kao mrav, a vesele ćudi. Da si ga zamislio kao psa, bio bi
terijer.
Bob je bio beskrajno dobroćudan i za ono vrijeme dok je među nama bio
pridošlica morao je svašta progutati od ostalih. Ne da nas je baš gledao sa
strahopoštovanjem, ali se jest trsio da se pokaže, polomio bi se da ne ispadne
tikvan. A s tim je samo dobio to da smo se još više šegačili s njim. Jednom,
kad stožernog vodnika nije bilo pa sam ja vodio postrojbu, otišli smo na
penjanje u Pembrokeshireu, na velškoj obali. Bobu sam iz naprtnjače ukrao
jednu penjačku cipelu. Kad smo stigli u podnožje brežuljaka, on se uzvrtio;
ništa nije govorio, ali sam na njemu vidio da se zabrinuo, misleći da je cipelu
zaboravio u bazi. A ja sam ga namjerno požurivao;
– Hajde, daj-de! Obuj se.
– Mogu li se penjati u gležnjericama?
– Ne možeš, obuj penjačke.
Uzmuvao se, gunđao, razvlačio se, ali je na kraju morao priznati:
– Čuj, jedna mi je cipela ostala dolje.
Pravio sam se da se ljutim na njega, a on se ispričavao:
– Oprosti. Otrčat ću dolje da je uzmem.
– Idi, onda – rekoh. – I da si brže ovamo nego onamo.
28. – Krene on i kad se udaljio nekoliko metara viknem za njim neka se
vrati.
No, ma koliko da smo s njim komedijali, po borbenosti Bobu nije bilo
premca. U Al Joufu smo nas dvojica dijelili kamuflažnu mrežu vozila, i ja mu
jednom rekoh:
– Bobe, ako nam se što dogodi tamo preko, ti se samo drži mene.
Kad budemo odlazili, zalijepi mi se za dupe.
On samo odvrati: – Da, hoću.
Na to me nije potaknulo neko nepovjerenje u njegovu samostalnost iako
ga ja jesam želio štititi, gotovo kao da mi je brat. Nego, bilo je to i zato što je
bio tako odvažan čovječuljak da sam smatrao korisnim imati ga uza se.
Dvaput veći od Boba bio je Stan – posve drugačiji tip. Bio je Rodežanin
što se odselio u Australiju, visok više od metra i osamdeset, ne napadno
mišićav, ali vrlo, vrlo jak, uljudan i gospodin. Tamo dolje bio je
sveučilištarac, veslao je u sveučilišnom timu, a poslije je postao zubar, imao
je svoju kliniku u Sydneyju. No, samo je jedno želio - ući u SAS, i tako je
malo-pomalo i dospio u njega. U Herefordu se opet bavio zubarskom praksom
dok je istodobno služio u Pukovniji. Bio je samac, a naočit muškarac koji je u
logoru brzo stekao nadimak "doktor Seks", tako je nemilice pustošio po
mjesnoj ženskoj populaciji. Njega kao da ništa nije moglo uzrujati, što god da
se događalo glas bi mu uvijek imao isti ton i u svemu se snalazio. Ako si mu
baš htio naći dlaku u jajetu, mogao si jedino prigovoriti da je odviše prijazan,
odviše spokojan, i, unatoč svoj svojoj inteligenciji, možda i malo naivan. I on
mi je bio dobar pajdaš – a sačuvaj me Bože da ga naljutim jer je u šori bio
strašan.
Ostala dva člana patrole bili su Krakati Lane – tako nazvan jer je bio
visok a mršav – i Mark, žustar Novozelanđanin koji je bio ušao u Odred tek
mjesec dana prije. Obojica su bili šutljivi – osobito Krakati – teško da bi što
iscijedio iz njih. Ali su obojica bili dobri vojnici, napose je Mark bio spreman
u svako doba poći i u vatru i u vodu, pripravan na sve. Krakati je u izvidnici
bio važan, jer je on nosio 319, to jest radio-stanicu.
Na kraju sam tu bio ja: rodom iz Northumbrije, iz okoline Newcastlea,
dvadesetosmogodišnjak i razvodnik. Za šest godina u regularnim postrojbama
SAS-a stekao sam svakakva korisna iskustva po mnogim zemljama, a
početkom 1991. bio sam fizički jači nego ikada, jer sam se u svojoj
posljednjoj turi s antiterorističkom ekipom posvetio dizanju utega i jako razvio
29. mišičje torza. Višak snage bio mi je koristan, jer je mnogo toga što radiš u
antiterorističkoj ekipi fizički naporno – neprestance se ili penješ uz uže ili
spuštaš niza njega, provaljuješ u zgrade, nosiš ljude, iskačeš iz vozila, odbijaš
masu ili je suzdržavaš. U svojoj crnoj opremi imaš pancirku, kacigu od
kevlara, prsluk krcat streljiva, dimnih granata i sjekirica, te laku strojnicu i
pištolj. Od pustih sati s utezima i praktičnog rada, težina mi se popela od 70 na
80 kilograma. A pojma nisam imao da će mi upravo taj višak mišića spasiti
glavu.
Posljednjih dana u Victoru imali smo posla preko glave. Andy je
sređivao svoj minerski materijal, ja sam dovodio u red kutije sa sanitetskim
priborom, a Krakati Lane pak radiostanicu. Svi smo na sve strane žicali
streljivo. Rekli su nam da će nas prebaciti u Al Jouf, a onda ćemo vjerojatno
odanle ravno produžiti preko granice, pa stoga moramo sve pripremiti prije
polaska iz Victora. Također nam rekoše neka ostavimo sve što nam nije bitno
važno.
Poletjeli smo uvečer 18. siječnja u tri Herculesa u cik-cak poretku.
Ukrcali su i sva vozila i zalihe Odreda. Zračni se rat bio razmahao, bjesnio je
već treću noć, i postojala je prilična opasnost da nas na putu napadnu. Kroza
slušalice što su visjele s bočne stijene straga u zrakoplovu slušali smo Meo
američki kontrolor AWACS-a daje upute jednom svom pilotu kojem se
Iračanin našao za repom. Pilot je bio silno uzbuđen, cijelo se vrijeme derao:
"Ima me! Naciljao me!" A kontrolor je ostao mrtav-hladan i samo mu je
između zaokreta i obrtaja mirno govorio: "U redu. Taako. Imam te na radaru.
Taako. Nagni lijevo. Samo nagni lijevo..." Završilo se tako da je Amerikanac
srušio Iračanina, a bilo je perfektno to slušati: s pilotovim strahom i
uzbuđenjem, i kontrolorovim jezgrovitim uputama, jasno smo shvatili činjenicu
da se zbilja vodi rat. Nebo je bilo puno naoružanih zrakoplova gdje svi
gledaju kako će srušiti protivnika. Za vrijeme leta je vodnik Odreda obišao
ljude savjetujući im neka počnu uzimati tablete protiv posljedica nuklearne ili
biološke kontaminacije. Svi su govorili: – Da, da, bez brige – ali je netko i
gunđao: – Od tih jebenih tableta postaješ impotentan – i tako je samo nekoliko
njih poslušalo, a ostali nisu htjeli riskirati.
Kad smo u Al Joufu osjetili vjetar, netko je zasoptao: – Isuse, pa kako je
ovdje hladno! – Kako su nam bili rekli da ćemo odmah u akciju, to smo toplu
odjeću većinom ostavili u bazi.
Čim smo sletjeli, stali smo iskrcavati opremu i slagati je na nekom
30. travnatom terenu, nalik na vrt, od svojih trideset puta dvadeset metara, odmah
kraj jednog hangara. Pomagao nam je časnik što je do čina bio došao od
običnog vojnika, a bio je poznat kao grozna mrcina. Svi su ga se bojali, čak i
viši časnici. Sad je bio intendant, a odmah se bacio na posao te je s nama iz
zrakoplova iskrcavao duge kartonske kutije s hranom. Najprije je na tlo
položio red od tri kutije jednu uz drugu, a onda je u idućem redu preko njih
položio druge tri poprijeko. Kad je Bob Consiglio počeo treći red polažući
kutiju na onu donju po dužini umjesto poprijeko preko sve tri, intendant ga
ošinu pogledom i prijetećim glasom reče:
– Slaži kako treba, pizdo.
Ne sluteći s kim ima posla, Bob je već zaustio da mu što odbrusi, a
možda da se čak i pograbi s njim, ali ga ja pogledah i zavrtih glavom nijemo
ga zaklinjući: "Molim te, nemoj ni zucnuti jer će te taj ubiti!"
Netko nam reče da ćemo noć prespavati tu na travi, pa izvukosmo svoje
šatorčiće i vreće za spavanje, priredismo čaj te polegosmo na otvorenom.
Noćno je nebo bilo vedro, ležali smo i gledali kako daleko iznad nas teku
rojevi B-52 a uz njih kao ribice prolijeću lovci. Taj prizor mi je u duhu
prizvao doba kad sam kao dječak gledao na televiziji slike takvih rojeva B-52
što su išli na bombardiranje u Vijetnamu. A sad, kad su zrakoplovi stigli na
iračku granicu, blistava im se svjetla naglo ugasiše, ali smo i dalje mogli čuti
kako u daljini grmi masa mlaznih motora. Bilo je ugodno znati da sad naši
bombarderi lome kičmu neprijatelju; e, da mu hoće napraviti takav rusvaj da
Saddam kapitulira još prije nego što mi krenemo!
Ujutro smo vidjeli da je aerodrom okružen bodljikavom žicom s
primitivnim drvenim tornjevima ravna krova i staklenih prozora, što nas
podsjeti na njemačke koncentracione logore kakve smo gledali u filmovima o
Drugom svjetskom ratu. U bazi je bilo osam pilota A-10 koji su sa svojim
protutenkovskim aparatima cijelo vrijeme odlijetali i dolijetali. Također su
odlazila i vraćala se dva mala saudijska mlažnjaka.
Tu je bio terminal, prilično malen, i uz njega još nekoliko zgrada. Ondje
je također bio stožer Pukovnije i sve naše zalihe, dok su nas smjestili na drugi
kraj aerodroma, uz cementnu zgradu s jednim jedinim umivaonikom i jamom u
tlu koja je služila kao klozet, a bila je neizbježno prepuna. Vodniku Odreda bili
su rekli neka ponese i šatore, ali je on bio zaključio da nam neće trebati jer
smo u pustinji gdje je toplo. A bilo je užasno hladno, i još s fenomenalnom
31. prašinom. Mogli smo se samo malo zaštititi kamuflažnim mrežama s vozila i
živjeti na tlu kao svinje, zbijeni oko naših Land-Rovera. Nismo imali ni
stolova ni stolica, jeli smo sjedeći na tlu, u vrtlozima prašine koja je pokrivala
i nas i našu opremu i našu hranu.
Nismo se takoreći ni snašli, a dođe pukovnijski stožerni vodnik na
razgovor s nama. Bio je malo nagluh i upravo je nešto govorio jednom momku,
a kraj nas prođe čovjek iz zgrade stožera i nešto dobaci. Vodniku se učini da
čuje: "Pametna uputa", pa zadovoljno odvrati: – Hvala lijepa. – A čovjek je
zapravo bio doviknuo: – Raketna uzbuna! – Odjednom kroz ogradu vidjesmo
gdje ljudi bježe kao pomahnitali, a netko između zadnjih zaurla nam: – Ide
raketa! – Neki od naših momaka ostadoše u mjestu, na travi, nastaviše piti čaj,
drugi pak pojuriše lijevo i desno, tražeći zaklon, a treći se stadoše mučiti s
navlačenjem zaštitne maske ili odjeće za atomsko-biološko-kemijsku zaštitu.
Nakon kraćeg vremena zatuli signal prestanka opasnosti. Brzo smo
doznali kako to ide; operateri u Rijadu registrirali bi svako lansiranje i
objavili bi opći alarm, a onda, nekoliko sekundi kasnije, pošto bi utvrdili
putanju projektila, područjima koji nisu ugroženi poručili bi da nema
opasnosti. Od vremena do vremena bi nam vodnik Odreda rekao neka kopamo
skloništa, ali su dečki samo gunđali: "Ma hoćemo vraga!" Aerodrom je bio
zabačen i nevažan, pa je mogućnost da ga gađaju raketom bila neizmjerno
mala. Kad su alarmi stali stizati i usred noći, odlučismo da se i ne osvrćemo
na njih. Zapovjednik Odreda jurio bi od jednog do drugog vičući: – Raketna
uzbuna! – i onda bi i sam utrčao u kakav zaklon. Isprva su ga neki momci i
poslušali, ali smo se brzo naučili da samo povučemo patentni zatvarač na
svojoj vreći i mirujemo. Na kraju je zapovjednik htio izletjeti iz kože te nam
održao oštru prodiku, ali je uto došao nalog za pokret preko granice i time je
problem otpao.
Za neko potanje planiranje nismo imali vremena – ali se to činilo i
nevažnim, jer smo znali što želimo učiniti, a zadatak se činio prilično
jednostavnim. Mjesto koje smo odabrali za svoj promatrački položaj ležalo je
nasuprot jednom blagom zavoju na glavnoj prometnici, u točki koja se na karti
činila pogodnom da se ondje ukopamo u dnu vadija odakle ćemo niz korito
imati pogled ravno na cestu.
Za slučaj da opazimo kakvu raketu u pokretu, trebalo je to odmah javiti
satelitsko-komunikacijskim telefonom, i ponoviti porukom s radiostanice 319,
32. tako da točnost otkrića bude potvrđena. Onda bi zrakoplovi bili otpremljeni ili
u zraku upućeni da raketu unište. S izlaganjem o raketama stekli smo određenu
sliku kakve su to goleme beštije. Duge gotovo trinaest metara a s promjerom
od metra, u ležećem položaju na svojim rampama pomalo su nalik na kakve
cisterne. Kako se činilo, Iračani bi ih obično parkirali uz riječne nasipe ili
ispod cestovnih mostova, tako da se ne vide iz zraka. U pokretu bi lansirna
rampa uvijek bila praćena malom kolonom drugih vozila.
Mi smo se, međutim, među se dogovorili da o eventualnom otkriću takva
konvoja javimo tek koju minutu nakon što prođe – inače bi Iračani mogli otkriti
točku s koje je upućena obavijest koja im je sručila napad na glavu. A i
strahovali smo od onoga što bi moglo biti u glavi rakete: ako bi glava bila
nuklearna, ili nabijena plinom, ili biološkim sredstvima, ne bi nam bilo zdravo
naći se u blizini kad to prasne. Uz to, nije nam bilo ugodno služiti se
satelitskim komunikacijama, jer pri tome nastaje takvo rasipanje valova da će
dobra radiogoniometrijska stanica otkriti odašiljač u roku od dvadeset
sekundi. Stoga smo se vježbali da za samo nekoliko sekundi telefonski javimo
osnovne podatke o otkrivenoj raketi.
Bravo jedan nula i Bravo tri nula odlučili su uzeti sa sobom vozila, a mi
smo se u posljednji čas dogovorili da idemo bez njih. Tijekom zadnjih dana taj
problem bio nam je predmetom žestokih rasprava. Bilo je neprijeporno da će
vozila dati patroli kudikamo veću mobilnost i omogućiti nam da se izvučemo iz
nevolje i zaprašimo preko granice ako nam što pođe naopako. S druge strane,
vozila je teško skrivati i lako bi mogla odati našu nazočnost. U jednom
momentu nam je strogo naređeno da ih uzmemo, ali je zapovijed opozvana i na
kraju smo sami odlučili da ćemo ići pješice. Bravo jedan nula i Bravo tri nula
odlučili su suprotno i sa sobom su uzeli svoje Dušice. (Vozila koja smo bili
preudesili za svoju upotrebu, poslije će koristiti odredi A i D.)
U našoj patroli je stvar riješena, kao obično, uz mnogo priče gdje je
svatko htio reći svoje. Mišljenja su bila podjednako podijeljena, a nitko nije
inzistirao da su nam vozila apsolutno važna. Razmišljajući o tome sada,
shvaćam da je moja riječ bila onda presudna. Imao sam za sobom izgradnju
bezbrojnih takvih promatračkih položaja po Europi. U teritorijalnoj vojsci bio
sam podigao više takvih položaja nego svi ostali momci patrole zajedno, a bio
sam se specijalizirao za takozvano hitno skrovište – iskopaš jamu i poklopiš je
brvnima koje onda zaspeš zemljom. Sve u svemu, smatrao sam se stručnjakom
u tom poslu; međutim, to nikad još nisam bio radio u pustinji, i jednostavno
33. nisam mogao zamisliti da i tako mala patrola kao naša ostane neotkrivena ako
bi bila opterećena vozilima. Osvrćući se na to, shvaćam da je ići bez njih bila
kardinalna pogreška. Zapravo smo se trebali dovesti vozilima, postaviti
promatračnicu s dva čovjeka, mijenjati ih svake noći, a za dana povlačiti se na
sigurnu udaljenost krijući vozila kamuflažnim mrežama na dnu kakva duboka
vadija. Na stranu mobilnost, vozila bi nam inače bila korisna jer bismo ih
mogli opremiti kakvim jačim naoružanjem uključujući teške strojnice.
Zbog odlaska bez vozila prva je posljedica bila što smo se našli
doslovce pretovareni kao konji. Naprtnjača je prosječno težila 60 kilograma; s
takvim teretom, morao si hodati oborene glave kao magarac, što bi bilo
ubitačno u slučaju kontakta, a ako si pao, bio si gotov. Nije nikakvo čudo što
se remenje kidalo i šavovi pucali.
I to nije bilo sve. Osim naprtnjače, svaki je od nas imao po 20 kila u
nabojnjačama na sebi, i još koješta toga što se nije dalo nigdje strpati:
sedmodnevnu hranu u jednoj vreći za pijesak, dva atomsko-biološko-kemijska
zaštitna kompleta u drugoj, redenik streljiva viška, granate za bacače 203 i
kanistar vode. Sve skupa teglili smo gotovo 120 kila.
U razgovoru s pilotima RAF-ova helikoptera koji će nas prebaciti, čuli
smo kako oni planiraju svoje rute tako da izbjegnu poznate protuzračne
položaje, i uz njihovu pomoć utvrdili smo točno mjesto gdje želimo da nas
spuste. Najprije smo izabrali točku udaljenu pet kilometara od naše buduće
promatračnice, ali smo se poslije, zbog fenomenalnog tereta svoje opreme,
predomislili i od njih zatražili da nas spuste samo dva do tri kilometra dalje.
Dogovori za evakuaciju bili su naoko sasvim jasni. Ne javimo li se u
roku od četrdeset osam sati od spuštanja, doći će helikopter da nas pokupi.
Moramo li evakuirati onesposobljena čovjeka, u roku od dvadeset četiri sata
od našeg poziva po njega dolazi helikopter. Dogodi li nam se kontakt pa nam
zatreba pomoć, helikopterom će doći pola odreda da nas izvuče.
Zapovjednik odreda trudio se da nas ohrabri.
– Bez brige – reče. – Imate radio-stanicu. Imate satelitski telefon. Imate
TACBE. Na vašem terenu bit će odredi A i D. Imate i postupak u slučaju
četrdesetosmosatnog gubitka komunikacije i dvadesetčetvorosatnu evakuaciju
onesposobljenih.
Sve je to lijepo zvučalo, ali – kako će se pokazati – nije ispalo onako
kako smo računali.
Jedan detalj kojem je valjalo pokloniti veću pozornost bio je u kakvoj
34. ćemo se verziji predstaviti ako nas uhvate. Dogovorili smo se da ćemo u
slučaju zarobljavanja reći kako smo sanitetska ekipa upućena na spašavanje
oborenih pilota – a možda da smo ekipa koja bi morala štititi sanitetsko
osoblje, ali se naš helikopter morao prisilno spustiti. Glavno je bilo držati se
tvrdnje da smo iz pričuvnog sastava ili pak obični pješaci, i da su nas doveli
na bojište jer smo služili u jednom sanitetskom centru. To, međutim, nikad
nismo stigli malo potanje razraditi – na primjer, kojoj navodnoj pukovniji
pripadamo1
A krenuli smo zapravo tako navrat-nanos, da je kod našeg ukrcaja uvečer
19. siječnja Andy još slušao posljednje instrukcije kod rampe na repu
helikoptera Chinoock. (Bravo jedan nula i Bravo tri nula imali su krenuti iduće
noći.)
Momci iz Odreda B ubaciše našu opremu u vozila i dovezoše se s nama
do helikoptera. Među njima bio je i Bob Shepherd, i kako mi je pomogao da
ponesem svoju opremu, ja mu upola u šali rekoh:
– Bobe, jebi ga, baš bih volio da si me onaj put škartirao!
– Nda – on mi odvrati – i ja bih volio!
Osjećao sam neku osebujnu atmosferu. Nitko nije znao što reći.
Ukrcavali smo se, oko nas stajali su naši drugari, a ja sam nekako osjećao da
nas prate kao sa slutnjom da se nećemo vratiti. Netko mi reče: – Tako ti Boga,
pa ovo je apsurd! Ma zar nositi ovoliki teret!
– No tad je bilo prekasno da se tu što popravi.
Krenusmo u sumrak i nakon pola sata sletjesmo u Arar, aerodrom kod
same granice, radi tankanja. Pilot je ugasio motore, a mi smo ostali na svojim
mjestima, u repu helikoptera. I onda dođe do nevjerojatnog preokreta. Motori
su opet radili i huktali, podigli smo se, samo što nismo prešli granicu, a pilot
je radiom zatražio dopuštenje za prijelaz – i ono mu je uskraćeno. Onda nam je
interfonom javio:
– Žao mi je, dečki, ali je izvršenje zadatka odgođeno.
Naime, Amerikanci su upravo masovnim napadima bombardirali ciljeve
na našoj ruti, pa se naš helikopter morao povući i maknuti im se s puta.
Pošto smo se psihički napeli do visoke razine spremnosti, sad smo se
naglo opustili. Iako su se svi pravili razočarani, momcima je zapravo silno
odlanulo. Dok smo se vraćali u Al Jouf, samo smo se gledali a lica nam se
cerekom širila.
35.
36. Treće poglavlje
UMETANJE!
Čim smo opet sletjeli, dečki su stali prebirati opremu u još jednom
temeljitom pokušaju da nekako smanje teret. Do posljednjeg trenutka smo svi
mi prebirali i prepakirali, odbacujući sve što nam se nije činilo bitnim, samo
da se donekle rasteretimo. Ostavismo luksuzne predmete kao što je bila vreća
za spavanje i većina tople odjeće. Vidjeli smo da je gore temperatura mnogo
niža nego u Victoru, ali smo jednostavno morali sebi olakšati teret koji je
dosizao besmislene razmjere: naprtnjače su nam bile tako teške da smo ih
mogli prtiti na se samo tako što bismo sjeli, navukli remenje na ramena, pa da
nas onda dva drugara potežu na noge, kao da viteza u oklopu dižu na njegova
ata.
Manjak streljiva nije mi davao mira. Pritisnut mišlju da ćemo biti
prepušteni sami sebi iza neprijateljskih crta, izbacio sam iz nabojnjača dio
hrane kako bih ponio više metaka. Normalno sam u jednoj nabojnjači nosio
hranu za dvadeset četiri sata – dovoljno da se u slučaju nužde razvuče na četiri
dana – no sad sam računao da bih mogao, ako nas otkriju, stići do sirijske
granice u dvije noći. U tom slučaju ne treba mi više od dva paketića vojničkog
dvopeka; tako sam ostatak hrane strpao u naprtnjaču, a nabojnjače napunio
mecima. Imao sam ukupno 12 okvira s po 28 metaka, plus devedesetak metaka
u rasutom stanju među kojima i neke protuoklopne koje sam bio ponio iz
Hereforda.
Među onome što sam odbacio bio mi je i pribor za spravljanje napitka –
kesice čaja i kave, naranča u prahu, šećer te gorivo u heksa-pločicama. Kako
smo išli na zadatak pod otežanim uvjetima – što je značilo: nema kuhanja,
nema vatre, nema pušenja – smatrao sam da i neću imati priliku koristiti išta od
37. toga. Ozbiljan je propust bio i što nisam ponio nikakve puri-tablete, za
pročišćavanje vode. Da smo odlazili u džunglu, gdje cijelo vrijeme koristiš
vodu koju ondje nađeš, zacijelo bih ih ponio – ali sam mislio da ćemo u
pustinji piti samo svoju vodu iz kanistara; uopće mi nije palo na um da ću je
možda morati zahvaćati iz Eufrata. Znao sam da sigurno nećemo piti onu iz
bunara: prema načinu kako je Saddam postupao s vlastitim narodom, osobito s
Kurdima na sjeveru, činilo nam se vrlo vjerojatnim da će svi bunari biti
namjerno zatrovani.
Malo-pomalo, pridolazili su novi momci iz Hereforda, povećavajući
brojno stanje odreda, a u posljednji čas stigao nam je i detektor optičkih
kabela iz Britanskih telekomunikacija, neobično nalik na one detektore metala
kojima lovci na blaga metu terene. Dobili smo i GPS (globalni pozicijski
sustav) Magellan – priručnu napravu, ne mnogo veću od mobitela, što se
"kvači" za satelite u prolazu visoko na nebu i daje ti tvoju točnu poziciju s
odmakom od samo koje stope; izvrstan aparat.
U patroli je atmosfera ostala napeta, ali i vesela. Ako su se momci
ljutili, to je bilo samo zbog nedostatka potrebne opreme. Do zadnjih trenutaka
zahtijevali smo satelitske snimke područja na koje ćemo poći, i na kraju nam
neke ipak stigoše. Bile su loše kvalitete, ali su nas kanda učvrstile u odluci da
ne uzmemo sa sobom vozila, jer smo na njima vidjeli da je onde pustinja
posve ravna i otvorena. Međutim, kako nismo bili pravilno upućeni, nismo
shvatili da snimke čitamo naopako, brkajući udubine s uzvisinama, vadije sa
hrptovima i tome slično.
Dok je vrijeme prolazilo, dosta sam razmišljao o mogućnostima
eventualnog spašavanja i bijega. Na jednoj internoj instruktaži upitao sam
časnika raspolaže li kakvim podacima o pokretima i položajima neprijatelja
duž granice sa Sirijom.
– Ne – odgovorio je – ali, koliko mi je poznato, tamo nema nikakve
obrambene crte.
– Možete li nam reći kako izgleda ta granica?
– Žao mi je, ali naprosto ne znam.
Kad smo među se porazgovarali o bijegu preko sirijske granice, momci
su se stali zafrkavati. – U redu – dobaci netko iz neke druge patrole – ako nas
otkriju, dogovorimo se da se sastanemo u Pudding Clubu u Istanbulu. – (Ona
kavana za koju u filmu Ponoćni ekspres tip govori kako u njoj uvijek možeš
38. ostaviti poruku.) A to se meni, čovjeku koji voli poslastice, činilo posve
zgodnim zbornim mjestom.
Naš je odlazak po drugi put određen za uvečer u utorak 22. siječnja
1991. Istog trenutka kad nam je javljeno da uvečer odlazimo, stigla je pošta.
"Kriste", pomislih, "zar baš sada!" Očekivao sam poštu i posve je normalno
što sam jedva čekao da dobijem pismo od Jan; ali zadnjih nekoliko dana
izbjegavao sam da mislim na dom, jer me je to uzrujavalo. Sad sam samo na
brzinu pročitao pismo i bacio pogled na najnovije slike Sarah koja je već
dobro hodala i znala sastaviti po koju riječ. Onda sam pismo i fotografije
strpao u vreću s opremom koju sam ostavljao za sobom u šatoru intendanture
odreda. Samim pogledom na slike shvatio sam što propuštam i što možda
odbacujem.
Pred odlazak imali smo obilan obrok svježe hrane, koji pojedosmo
sjedeći na tlu jer ni sad nismo imali ni stolica ni stolova. Onda je došla
posljednja provjera, s dezinficiranjem i prevrtanjem svih džepova kako bismo
bili sigurni da uza se nemamo ni komadića papira koji bi odao tko smo ili
odakle dolazimo. Jedina identifikacija na meni bile su dvije metalne pločice
na lančiću oko vrata, s mojim imenom, vojničkim brojem, krvnom grupom i
vjerom (anglikanskom). Da ne bi zveckale, bio sam ih pokrio crnom ljepljivom
trakom i na svaku zalijepio po jednu hamajliju, za sreću. Jedna je bila nova
kovanica od pet penija, koju sam bio dobio od svoje punice uz njezin božični
dar – samurajski mač – jer Japanci smatraju nesretnim poklanjati mač a da ga
ne poprate kakvom kovanicom. Druga mi je hamajlija bila veliki stari britanski
peni koji sam našao kako leži s licem nagore na pijesku poligona kraj logora
Victor. Mora da je ondje ispao nekom Britancu prije mnogo godina – ako to
neće donositi sreću, što će drugo? Nisam baš praznovjeran, ali sam
jednostavno mislio kako je za svaki slučaj bolje osigurati se što više.
Opet su drugari iz Odreda B izašli da nas isprate, i atmosfera je bila
prilično ganutljiva. Ovaj put su sve tri patrole Bravo odlazile istodobno, u dva
Chinooka. Kako je s nama u helikopteru išla i polovica patrole Bravo tri nula,
a te momke je trebalo spustiti prije, dovukli smo svoje stvari u prednji dio
trupa, prepuštajući stražnji dio njima četvorici, njihovoj opremi i dvjema
Dušicama. Kod rampe jedan momak reče: – Hej, da vas uslikam – i napravi
snimku patrole.
Još prije toga, šalili smo se s krcačima helikoptera pitajući ih: – Čujte,
39. kako bi bilo da ovo jebeno čudovište oštetite pa da ne može poletjeti? – Na
žalost, aparat je bio posve ispravan, samo što je bio tako pretovaren, da je
pilot morao njime rulati kao da je avion s krilima ne bi li dobio zamah kojim
će se odlijepiti od tla. I tako, čim mu je uspio podići rep, vinusmo se u zrak.
Buka je straga bila zaglušna: od grmljavine motora i lupe od vrtnje
rotora, svaki je razgovor bio nemoguć. No, kroz slušalice u sustavu interfona,
što su visjele sa stijene trupa, mogao si slušati razgovor pilota. Kad smo
sletjeli u Arar na tankanje, a pilot je isključio motore, sjedio sam i mislio:
"Kamo sreće da se ovo prokleto čudo neće opet podići!"
Ponovo smo čekali u mjestu, i nitko nije imao što reći. U duhu sam
oživio zgodu kad sam se prilikom rutinske vježbe s antiterorističkom ekipom
našao u jednoj Pumi, išli smo tobože napasti vozilo u bijegu. Bili smo u repu
helikoptera, svi u crnoj opremi i s navučenim zaštitnim maskama; dva su
momka sjedila kod otvorenih vrata s užetima za spuštanje smotanima oko nogu.
Ispred mene bio je neki mladi Škot i kad je helikopter napravio oštar zaokret
spustio sam ruku na njegovu opremu na leđima, da ga za svaki slučaj pridržim.
Stresao je ramenom pokazujući kako mu ne treba da ga tko drži. Odjednom se
buka pretvorila u prodornu škripu i sa stropa stade otpadati obloga. Pilot je
bio izveo tako oštar viraž da smo mi kroz otvorena vrata gledali ravno dolje na
zemlju. Onaj se mladi Škot razderao: – Jebem ti, drž' me! – U roku od nekoliko
sekundi bilo je jasno da se helikopter više ne može izravnati, pa treskom pade
na neki nasip, odskoči, za dlaku promaši telefonske žice i zabi se u polje. Kod
odskoka, jedno uže za spuštanje ispade i smota se oko neke ograde; moglo je
lako zadržati helikopter, ali kako se letjelica podigla, uže se polako odmota.
S konačnim padom, svi iskočismo i potrčasmo za kolima, nastavljajući
vježbu. No, tek što smo prešli dvadesetak metara, netko se od nas zaustavi,
zbaci zaštitnu masku i viknu: – Jebi ga, pa što ovo radimo? Za Krista boga,
manimo se vježbe! – Svi smo udarili u smijeh, donekle i od sreće; za dlaku
smo izbjegli smrt, a nastavili smo kao bez glave juriti za ciljem. Puma je bila
otpisana, cijeli joj se rep raspao. Kad je udarila u nasip, nekim se čudom tu u
dnu stvorila graba pa su se lopatice rotora i dalje mogle okretati. Da ondje nije
bilo nasipa, lopatice bi se otkinule i mi bismo se po svoj prilici prevrnuli
naglavce.
Ovaj put nije bilo nikakve drame takve vrste. S punim rezervoarima,
motori Chinooka proradili su bez greške i mi odosmo. Dotle je mrak pao, a
nakon svega nekoliko minuta leta se kroz interfon začuo glas pilota: – Momci,
40. sretno vam bilo, upravo smo prešli granicu. Sad smo u Iraku. – Pomislio sam:
"Divno! Što ti je drskost, zaletjeti se trista kilometara u neprijateljski teritorij.
To nitko drugi ne radi. Nitko drugi i ne zna da mi to radimo." A istodobno sam
također mislio: "Isuse, ovo je za ozbiljno! Ovo je paklenski opasno!" Za svoje
službe u SAS-u bio sam u nekim pogibeljnim situacijama u raznim krajevima
svijeta i u operacijama u Sjevernoj Irskoj, ali nikada u nečemu tako
dramatičnom. Prvi put sam se našao u pravom pravcatom ratu.
Letjeli smo na samo deset do dvadeset metara iznad tla kako bismo se
držali ispod dosega radara. Pilotima sam skidao kapu što u neprijateljski
zračni prostor ulaze tako lako naoružani; osim našeg oružja, u helikopteru su
bile samo dvije automatske puške SA 80 iz kojih su krcači mogli pucati kroz
prozorčiće. Te puške su loše kvalitete, u najboljem slučaju nepouzdane, znaju
zatajiti, i čovjeku nije bilo lako što se mora uzdati u njih. Posadi smo rekli
neka ne brinu, napadnu li nas Iračani kod slijetanja, mi ćemo i njih štititi
vatrom i povući ih sa sobom u povlačenju i bijegu, stoga neka se samo drže
nas.
Sklopiva sjedala od crvenog platna duž stijena helikoptera bila su
podignuta kako bi se napravilo mjesta za vozila, pa smo sjedili na svojim
naprtnjačama, stisnuti gdje god se našlo malo prostora, a svaki od nas
zadubljen u svoje misli. Dosta su prostora zauzimali dodatni tankovi s gorivom
– dva debela crna cilindra, nalik na one za propan. Bio sam leđima naslonjen
na jedan od njih, a ispred mene je bio Land-Rover lancima privezan za obruče
na podu kako se u letu ne bi micao.
Na mutnom svjetlu gledao sam lica svojih drugara, svi obuzeti svojim
mislima. Onda sam iz slušalice začuo viku pilota. S jedne raketne rampe su nas
naciljali. Tako teško opterećen, helikopter nije mogao izvesti nikakav brzi
manevar izbjegavanja, stoga se samo spustio na stopu-dvije od zemlje i tako
lebdio. Imao je takozvane "mamce" koje je po potrebi mogao ispaliti da bi od
sebe skrenuo eventualne rakete, ali sam ja svejedno strepio jer je ondje za
komandama bio netko drugi a ne ja, pa mi je sudbina bila u tuđim rukama.
Vrijeme je odmicalo puževom brzinom. Činilo se da lebdimo cijelu
vječnost, a kad sam bacio pogled kroz prozorčić, zaprepastio sam se vidjevši
kakva je jasna mjesečina vani. Pustinja se činila posve ravnom, bez igdje
ikakva zaklona. A onda smo se, nakon minute-dvije, opet podigli i nastavili let.
U glavi sam prebirao po obrocima hrane koje sam bio izabrao i ponio u
vreći za pijesak. Unaprijed odlučiti što ćeš jesti idućih deset dana nije lako. To
41. smo učinili tako što smo raspakirali vojne standardne obroke i od svega onda
birali što ćemo uzeti za koji dan – ponedjeljak, utorak, srijedu itd. Znao sam iz
iskustva da te kod dugog sjedenja na promatračkom položaju dosada tjera da
jedeš; uglavnom i nemaš što drugo raditi. Ipak sam odolio iskušenju i nisam se
pretrpao, a svoju dnevnu porciju ograničio sam na jedno glavno jelo, dva
paketića dvopeka, i malo voća u sirupu, kao ananas i kruške. Glavna su jela
bila ona u vrećici, koja se samo zagriju – kao goveđi gulaš, piletina s
tjesteninom, tjestenina s mesnim valjušcima, grah sa slaninom – unaprijed
priređena i konzervirana u debljoj foliji, koju možete i saviti i stiskati.
Kako ćemo biti na zadatku pod strogim uvjetima, to sam se bio odlučio
uglavnom za lakša jela, kao što je tjestenina koju lakše jedeš hladnu nego
meso. Također smo nešto i trampili s Amerikancima u bazi, pa sam za
promjenu imao i porciju konzervirane govedine. No, naši obroci za grijanje u
vrećici bili su dobri – ukusni i zasitni.
S tugom sam se sjetio pribora za kuhanje čaja koji sam ostavio u logoru.
Ostali su momci većinom ponijeli svoje, jer im je kuhanje čaja bila
ukorijenjena navika; oni to čine automatski, čim stanu radi predaha, kako radi
društva tako i iz potrebe za osvježenjem. Ali sam ja, kako nisam bio osobiti
ljubitelj ni čaja ni kave, odlučio ostaviti pribor.
Od odjeće pak imao sam na sebi, poput ostalih, maskirnu ratnu odoru.
Dobili smo i lagane pustinjske ogrtače pješčane boje koji su – nevjerojatno –
datirali još od Drugog svjetskog rata. Svoju svilenu kartu za bijeg uvukao sam
u porub na pojasu hlača, a onih dvadeset zlatnika koje smo dobili za slučaj
potrebe u bijegu pričvrstio sam ljepljivom trakom na naličje opasača. Na glavi
sam imao njemačku vojničku kapu – uspomenu s obuke za planinarskog vodiča
– a na nogama smeđe podstavljene gležnjerice s dobro inzuliranim kapicama i
potplatima, koje sam bio kupio također u Bavarskoj a koštale su me više od sto
funti. Na rukama sam imao zelene letačke rukavice od fine kože. Kao korisnu
rezervu imao sam ona dva šala kupljena u Abu Dhabiju. Jedan je bio vrlo
svijetle porculanske boje, koju sam uzalud pokušao potamniti močeći ga u
čaju. Drugi je bio deblji i nekako pogodniji, zbog zobene i grimizne boje, s
dizajnom koji je omiljen među omanskim specijalnim snagama.
Preko desne ruke držao sam svoje najdraže oružje, dvjestotricu, na koju
sam pričvrstio remen od najlonskog padobranskog užeta. U patroli smo
četvorica imali te dvjestotrice, a ostali strojnice Minimi, pri čemu je izbor
uglavnom ovisio o teretu što ga svaki od nas nosi. Kako dvjestotrica teži 4,5, a
42. Minimi 7,3 kg, to su oni s manjim teretom imali strojnice. Ja, kao bolničar
patrole zadužen sanitetskim priborom od 5,5 kg, imao sam 203, kao i Krakati
Lane koji je nosio radiostanicu od 13,6 kg. S druge strane, Stan, koji je bio
izuzetno snažan, imao je Minimi. U helikopteru nam je oružje bilo nabijeno, s
metkom u ležištu, za slučaj iznenadne akcije, a zakočeno.
Svaki je od nas također imao ručni bacač granata 66 – genijalno
jednostavanu američku napravu za jednokratnu upotrebu koju baciš nakon što
si iz nje ispalio projektil. To je jednostavna dvodijelna, sklopiva cijev s već
nabijenim projektilom; možeš je nositi ili remenom obješenu o rame, ili, kako
sam ja nosio svoju, navrh naprtnjače, pritegnutu preklopcem. Kad ti dođe
trenutak da se njome poslužiš, moraš samo rastegnuti cijev cijelom duljinom,
otpustiti mušicu i povući okidač.
Dok je helikopter štropotao u noći, nastojao sam razmišljati unaprijed,
najviše o slučaju potrebe bijega. Morali smo dobiti pismene naredbe, precizan
plan, ali je sve to preskočeno kanda u žurbi, i na kraju smo ostali na usmenoj
uputi. Službeno je stajalište Pukovnije bilo da se, u slučaju da nas otkriju,
zaputimo natrag u Saudijsku Arabiju. Međutim, kako će nam ona biti udaljena
300 kilometara, a sirijska granica samo 130 kilometara na zapadu, mi smo već
bili odlučili da ćemo, dođe li do frke, prašiti ravno put Sirije (Stan je od
pilota zatražio da nam na svojoj karti pogledaju točnu udaljenost, tako da smo
je znali). To bi bilo očito logično – osobito nakon što su Sirijci javno pokazali
da prkose Saddamu Husseinu, objavljujući kako će eventualno pronađene
oborene savezničke letače predati natrag snagama Koalicije.
Razmatrajući to u Al Joufu, skontali smo da ako krenemo s lakom
opremom forsiranim maršem, čas brzim korakom čas lakim trkom, možemo
stići do sirijske granice u dvije noći. Čak sam pomišljao da ponesem kratke
hlače, za slučaj da do toga dođe. No propustili smo razmotriti problem vode;
ne možeš trčati noseći pune kanistre, a drugih izvora vode oko nas neće biti. A
nismo očekivali ni hladnoću.
Pet minuta prije lokacije Brava jedan nula, krcač dade znak palcem uvis.
Odriješio sam lanac ispred sebe i više sam njuhom osjetio nego što sam čuo
kako se pali motor Land-Rovera. Jedan momak iz druge patrole, Paul, imao je
rukavicu samo na jednoj ruci, a s posebnim razlogom. Dva dana prije, dok je
kuhao čaj, opekao je dlan na metalnom lončiću, od čega mu je iskočio mjehur
velik kao prženo jaje. Jedini je mogući lijek bio istisnuti tekućinu, namazati
43. opekotinu mašću i držati ranu čistom. Paul je to krio i od zapovjednika i od
vodnika odreda, jer bi ga inače isključili iz akcije. Bio sam ga zatekao kako
drži ruku u kanti hladne vode, i kad sam mu je previo, rekao sam mu: – Paule,
pa ti si idiot. Jednostavno odstupi i pusti neka drugi pođe. – A on na to: – Ni u
snu! Ja idem.
S upaljenim motorima na oba Land-Rovera, stražnji se dio Chlnooka
napunio zagušljivim dimom diesela. "Ma skinite nam se već jednom", mislio
sam. Onda je krcač digao dva prsta pokazujući da slijećemo za dvije minute.
Zatim za jednu minutu. Osjetili smo kako helikopter usporava i zauzima
položaj za spuštanje. Odjednom smo se s muklim udarcem našli na tlu. Repna
se vrata izvrnuše, vozila izađoše, i momci požuriše van u noć. Bio je to napet
trenutak, jer je bilo posve moguće da nam je neprijatelj pripremio doček. Mi
ostali bili smo spremni, s uprtačima na sebi i oružjem u rukama. Da je na
helikopter osuta vatra, mi bismo iskočili i legli na tlo. No, ništa se ne dogodi.
Repna se vrata podigoše. Prilično rasterećen, helikopter se lako podigao pa
smo opet letjeli.
Dvadeset minuta kasnije došao je red na nas. Zgrabili smo opremu i
doteglili je do repnih vrata. Ubrzo nam je krcač pokazao pet prstiju, zatim dva.
Spustili smo zaštitne naočale, da čuvamo oči od prašine i pijeska. Čim se
helikopter spustio na tlo, repna se vrata otvoriše. Unutra s fijukom navališe
hladan zrak i prašina; lice su mi tukle čestice prašine, ali sam zahvaljujući
naočalama mogao gledati. Iskotrljasmo se van, vukući opremu. A iznad nas –
jeziv prizor. Kao da nad letjelicom bliješte dva golema plava fluorescentna
stupa. U prvi mah nisam se mogao dosjetiti koji se to vrag događa. Je li nas to
uhvatio irački reflektor? Prestrašio sam se, jer nas tako osvijetljene moraju
vidjeti kilometrima naokolo. Onda sam shvatio da se to od zračnog mlaza s
rotora diže s tla stup pješčanih zrnaca od kojih kresanjem o vrteće lopatice
vrcaju iskre jarko plava svjetla. Pomislio sam: "U vražju mater! Pa netko nas
mora vidjeti!" I buka je bila grozna; lopatice Chinooka posebno užasno
štropoću, što je još popraćeno prodornom piskom ispušnih cijevi.
Usred one buke, momci naoružani strojnicama utaknuše okvire sa
streljivom na mjesto, a onda, koju sekundu kasnije, helikopter se podiže u noć i
ode.
Kontrast je bio čudesan. Posljednja dva sata proveli smo u zaglušnoj
tutnjavi. Sad smo ležali u krugu na pustinjskom tlu, lica okrenuta prema van;
kako je zvuk motora zamro u daljini, začusmo lajanje pasa nedaleko na istoku.
44. Očito su bili oko neke zgrade – i, ako nas nitko drugi nije, oni nas jesu čuli.
Nakon smrada ispuha u repu helikoptera, zrak je mirisao nevjerojatnom
svježinom i čistoćom. U njemu nije bilo nikakve primjese mirisa biljnog ili
životinjskog svijeta. Sama ta čistoća bila nam je jasan dokaz da se nalazimo
usred jalove divljine. Kad smo skinuli zaštitne naočale, imali smo i predobar
pogled na svoje okruženje. Spustili smo se usred suhog vadija, ili riječnoga
korita, otprilike široka oko 200 metara. Mjesec se tu i tamo skrivao za kojim
oblakom, a između njih je vrlo živo blistao. Bio je sjajniji nego što sam
očekivao – i previše sjajan. Kad su nam se oči prilagodile, vidjeli smo da su
vadiju strane visoke pet do deset metara, a iza njih je očito gola ravan.
Glavna je prometnica morala biti negdje ispred nas, na sjeveru, tekla je
otprilike od istoka prema zapadu. Tlo je ispod nas bilo suho i ravno, sama
tvrdo spečena ilovača, ali smo vidjeli da smo točno između brazda što ih je
napravilo neko vozilo kojem su kotači tonuli u osušeno blato. Utvrdio sam da
je to blato duboko samo palac-dva, a ispod njega je tvrd kamen. Tu nije bilo
nikakva sipkog materijala kojim bismo punili svoje vreće za pijesak.
Andy je nepomično ležao, rekao bih, cijelu vječnost. Uvijek je nadasve
važno bez ikakve žurbe čekati da ti se vid privikne na noć, ali ovo je već bilo
smiješno. Odmah mi je palo na um kako će Arapi, ako su vidjeli helikopter,
već trčati ili se voziti preko ravni prema ušću vadija, a da ih mi nećemo moći
vidjeti. Pričinili su mi se ljudi što nam se odasvud prikradaju te naglo izbijaju
naprama zvijezda duž ruba stijena vadija.
Gledao sam Andyja i činio mi se kao poluomamljen. – Jebi ga, drugaru –
šapnuh mu – postavi nekoga gore na čistinu. – I tako poslasmo po jednog
momka na svaku stranu, da izađu uza stijenu vadija i odanle motre.
Pseći se lavež malo-pomalo smirio i sad je vladala smrtna tišina.
Najpreče nam je bilo opremu skloniti s vidika, pa smo je stali vući i tegliti u
sjenu koju je mjesečina bacala ispod desne to jest istočne stijene. Sve je bilo
crno i sivo, kao u starim filmovima. Iz sredine vadija ta sjena činila se gustom
i dubokom – dobrim mjestom za skrivanje. Ali kad smo došli do nje, vidjeli
smo da je to varka. Tu nije bilo nikakva zaklona, a na dnevnom svjetlu cijelo
će riječno korito biti opasno izloženo.
Prteći i vukući opremu, neizbježno smo ostavljali tragove na spečenom
blatu tla vadija. No, ubrzo smo shvatili da smo u još gorim govnima od toga.
Proučavajući satelitske snimke, očekivali smo da će strane vadija biti
pješčane. Ni govora o tome. To su bile same kamene ploče, neke glatke, neke
45. drobljive, s hrpama odronjena kamenja na dnu. Svuda oko nas teško da bi se
našlo što pijeska. Bili smo na golom kamenu. Vježbajući po dinama Zaljeva,
gradili smo prekrasne promatračnice s najvećom lakoćom, ukopavajući se u
pijesak i puneći njime koliko god vreća hoćemo. A tu, bez pijeska, vreće su
nam bile suvišne, a ukopati se nismo mogli ni za centimetar-dva.
Prijeka nam je potreba bila utvrditi točno gdje se nalazimo. Mark je
izvadio Magellan i utvrdio našu poziciju s greškom od kojeg metra. Zatim
povukosmo ona dva momka na bokovima, koji izvijestiše da na obje strane
pustinja teče ravno, bez i najmanjeg kutka zaklona.
Andy pođe s Markom naprijed da izvidi teren ispred nas. Dok smo mi
ostali ležali čekajući da se oni vrate, počeli smo osjećati koliko je hladno.
Vjetar nam je probijao maskirne odore i ogrtače, koji i nisu bili za takve
prilike ni po debljini ni po boji. Pretanki da bi nas štitili od hladnoće, a takve
blijede pješčane boje da su se svijetlili na mjesečini. Ispod odore imao sam i
tamnozeleni džemper, ali mi ni on nije mnogo pomagao na onoj temperaturi
koja je morala biti samo jedan ili dva stupnja iznad nule. Dodajte tome vjetar
od kojeg nam je bilo još hladnije. Dolje u Victoru, stotinama kilometara
južnije, dobrano na jugu, noći su bile tople a dani tako topli da smo se znojili.
Nitko se nije sjetio da nas upozori kako će nam ovdje biti posve drukčije.
Psi su se opet razlajali. Bilo je teško dokučiti što ih je sada uzbunilo –
jesu li nas čuli, ili im je vjetar donosio naš miris? Računali smo da mogu biti
samo četiri do pet stotina metara od nas. To se i slagalo sa satelitskim
snimkama na kojima su se vidjela navodnjena polja i kuće otprilike na toj
udaljenosti od točke našeg slijetanja. Samo smo se nadali da nam psi ne priđu
da vide što ih to uznemiruje.
Dvadeset minuta kasnije, vratiše se Andy i Mark.
– U redu je – šapnu Andy. – Krenimo, idemo uz vadi.
Četiri momka natovariše nase naprtnjače, prođoše naprijed oko tristo
metara, pa legoše. Gledali smo ih kako posrću kao kakvi medvjedi svijetle
dlake, s ogrtačima što im svjetlucaju na mjesečini. Čim su legli, mi ostali
krenusmo da im se pridružimo. Onda se prva četvorka vrati po ostatak svoje
opreme i kanistre koji su ljepljivom trakom bili vezani po dva. Kad su momci
stigli do nas, sad smo se mi vratili – i tako se to nastavilo gotovo cijelu noć:
ideš naprijed, pa natrag, pa naprijed, pa opet natrag. Bio je to ubitačan posao,
ali se sjećam kako sam u jednom trenutku vidio gdje Stan ustaje s naprtnjačom,
46. opasačem i svim ostalim na sebi, i diže dva kanistra na ramena. Onda je
krenuo, uspravnim hodom, držeći svoj Minimi propisno preda se – pružajući
prizor da ti pamet stane. Znao sam da je tip jak, ali ovo je bilo nevjerojatno.
Do 5 sati ujutro prešli smo oko dva kilometra na sjever i stigli u
područje izabrano za promatračnicu. Na istoku je nebo već rudjelo. Bili smo i
dalje u vadiju, sa stranama od gola kamena, bez ikakve mogućnosti da se
ukopamo. Sjedili smo u krugu minutu-dvije, razmatrali što da radimo. Ostati u
mjestu nismo mogli, jer je teren oko nas bio odveć otvoren. Onda Andy pođe
sa Stanom iza prvog ugla i utvrdi da se vadi ondje završava poput slijepe
ulice, kraj mu nije veći od prostranije sobe. Strane su bile prilično strme, ali
nam se lijevo, gledajući sučelice sjeveru, našla masivna kamena gromada što
se strovalila odozgo. Odvaljena stijena bila je viša od dva metra, ležala je
koju stopu dalje od strane vadija, i s drugom, manjom stijenom kraj njena
podnožja tvorila je nekakav prirodan zaklon. Nekoliko stopa dalje prema jugu
strana se vadija udubila ispod stršeće izbočine gornjeg ruba. Tlo je bilo od
tvrdo spečene ilovače, s ponekim kamenom i tu i tamo kakvim kržljavim
trnovitim grmićem.
47. Četvrto poglavlje
KONTAKT!
Skrovište nije bilo bogzna kako sjajno, ali bolje nismo mogli naći. Stoga
se ondje smjestismo i spremismo svu opremu za promatračnicu, motke i mreže,
jer nam u toj kamenoj pustinji nisu ničemu služile. Kanistre smo postavili na
dnu, a povrh njih termalne pokrivače, kamuflažne mreže i prazne vreće za
pijesak kojima će se prigušiti svaki šum. Neki su od nas sjedili, dvojica su se
zgurili ispod one izbočine, a ostali se postaviše tu i tamo oko kamenja. Kad
smo se htjeli micati, činili smo to čučeći ili četvoronoške, ali je inače svako
kretanje svedeno na najnužnije.
Kraj vadija štitio nas je sa sjevera – iz smjera glavne prometnice – pa i
na bokovima smo bili donekle dobro skriveni; no straga smo bili opasno
izloženi. Ako bi tko naišao riječnim koritom, slijedeći naše tragove, zacijelo
bi naletio, bilo pješice ili vozilom, ravno na nas.
– Ovo nije ni najmanje dobro – netko je zagunđao. – Bude li po danu
loše, morat ćemo razmisliti hoćemo li telefonski tražiti premještaj.
Pred zoru postavismo dvije protupješačke mine, oko 50 metara od nas u
vadiju, sa žicama koje su tekle do nas, kako bismo ih mogli ispaliti ako nam se
tko približi uz podnožje istočne strane.
U patroli je Vince bio određen za zamjenika vođe, i ako bi se Andyju što
dogodilo, teoretski bi on morao preuzeti komandu. No, otkako smo se našli na
tlu, vidio sam da sam sigurniji od njega i spremniji za donošenje odluka. A i
inače nismo imali neki određeni red preuzimanja komande.
S prvim svjetlom smo Andy i ja ispuzali jednim uskim kanalom i polegli
na vrh strane vadija da promotrimo okolinu. Dan nam je otkrio da se prema
istoku i zapadu pruža jednolična, sivo-smeđa ravan. No, ravno ispred nas,
