2. Povijesni Isus i osnivanje Crkve
- Isus Krist povijesna je osoba; rođen je
otprilike 4. ili 5. god. prije naše ere u
Betlehemu., a umro je na križu u
Jeruzalemu za Poncija Pilata 14. ili 15.
nisana između 30. i 33. godine naše ere
 - osim evanđelja i poslanica i nekršćanski
povijesni izvorisvjedoče o Isusovom
postojanju: povjesničar Tacit (djeloAnali) iz
2. st., Plinije Mlađi (pismo caru Trajanu) iz
2. st.,Svetonije (djelo Život Klaudijev) iz 2.
st., židovski pisacJosip Flavije - 1. st.


4. - Krist je želio Crkvu; nju je ustanovio
propovijedajući novi Božji svijet, okupljajući
oko sebe učenike, birajući dvanaestoricu
apostola s Petrom na čelu; u njegovoj je
osobi postavio prvo-ovlaštenog pastira
 - sv. Pavao životnu zajednicu vjernika s
Kristom vidi u slici tijela Crkve kojemu je
Krist glava
 - najdublja tajna Crkve leži u njenoj
sličnosti s Isusom; u njoj se nastavlja
Kristovo spasenjsko djelo


6. 
- Crkva sudjeluje u odnosu napetosti
između božanske svetosti i ljudske
slabosti; ne samo oko Crkve već i u
svakom od njezinih vjernika odvija se
dramatska borba između božanskog i
ljudskog, između svetog i nesvetog,
između spasa i propasti; Crkva je Crkva
svetih i Crkva grešnika; pojedino
razdoblje Crkve mjeri se već prema
tome koliko je bilo blizu Kristovu životu

8. Pobjedonosni hod mlade Crkve od
Jeruzalema do Rima
 - ljubavlju ispunjeni život Pracrkve cvao je u
Jeruzalemu - dvanaest apostola sa sv. Petrom
okupljali su oko sebe članove novog Božjeg
naroda
 - kršćani su u svojim privatnim stanovima
"lomili kruh i uzimali hranu vesela i priprosta
srca" (Dj 2, 46) i tako slavili euharistiju
 - Petar je osnovao rimsku crkvenu zajednicu
(na čelu je svih popisa rimskih biskupa koji su
već tada imali posebno mjesto)

10. - kršćanstvo se vrlo brzo širilo; učenje da
su svi ljudi međusobno braća i sestre, da
im je Bog Otac, a Krist Spasitelj, da su svi
ljudi slobodni i da su pozvani izgrađivati
novi Božji svijet, u ondašnje doba robova
naišlo je na veliki odjek i prihvaćanje
 - progoni kršćana u 3. st. još nisu bili
gotovi, a već je bilo gradova koji su bili
skoro u potpunosti kršćanski (kršćanstvo
se brzo širilo pored teških progona
kršćana)


12. Progoni kršćana u Rimskom carstvu
 - u strahu za svoju carsku vlast koja se
zasnivala na moći, pljački i ropstvu,
rimski su vladari tražili razne povode za
progone kršćana: kršćani se npr. nisu
htjeli klanjati caru kao bogu, nisu se
htjeli odreći slavljenja nedjeljne
euharistije čak ni po cijenu vlastita
života! (koju su slavili u tajnosti - u
katakombama, ispod zemlje)

14. Tok progona:
 - progoni nedužnih kršćana od strane Rimljana
dijele se na tri razdoblja:
 1.
razdoblje - do 100. god.; prvi veliki
progon, onajNeronov bilo je užasno nasilje
okrutnog tiranina koji je krivnju za požar Rima
(srpanj 64.) svalio sa sebe na kršćane; naredio
je smaknuće mnogih kršćana, a to je priredio u
svojim vrtovima narodu za zabavu; među
žrtvama bili su i sv. Petar i Pavao; taj progon
nije imao nikakvu pravnu osnovu;
car Domicijan također je progonio kršćane

16. 
2.
razdoblje - od 100. do 250. god.;
bilo je mirnih razdoblja, ali i razdoblja
jačih progona; kršćani su bili progonjeni
za careva Marka Auerilija i Septimija
Severa, te ostalih vladara; poznati
mučenici iz ovog razdoblja su sv.
Ignacije Antiohijski, sv. Justin - filozof,
sv. Polikarp Smirnski, Lyonski mučenici i
dr.

18. 
3.
razdoblje - od 250. do 311. god.;
car Decije želio je ponovno učvrstiti
rimsku drevnu vjeru - naredio je da svi
stanovnici carstva moraju žrtvovati
rimskim bogovima zbog neke pošasti;
pravi kršćani nisu htjelivršiti poganske
obrede; neki su pokleknuli, a drugi su
ustrajali u svojoj vjeri;

19. 
carevi Gal i Valerijan nastavili su nakon Decija
progoniti kršćane; car Dioklecijan(284305) 303. god. započeo je najkrvaviji i
najstrašniji od svih dosadašnjih progona koji je
imao za svrhu potpuno istrebljenje kršćanstva;
jaki progoni ojačali su kršćansku vjeru koja se
već proširila cijelim carstvom; već 305. god. u
nekim dijelovima carstva obustavljeni su
progoni, a u travnju 311. god.
car Galerije izdao je glasoviti edikt o toleranciji
i priznao kršćanstvu pravo na opstanak
riječima. "i neka odsad budu kršćani"

21. Konstantinovski preokret
 - car Konstantin, obraćenik, 313. god. izrekao
je Milanski program tolerancije u obliku
«reskripta» kojim je kršćanstvu priznata
ravnopravnost s ostalim religijama; uslijedilo je
posve novo vrijeme za kršćanstvo - vrijeme
slobode i mnogih mogućnosti za djelovanje;
380. god. carGracijan na Zapadu i
car Teodozije na Istoku proglasili su
kršćanstvo državnom vjerom (vrijeme velikih
promjena!)
 - sada je kršćanstvo postala glavna religija u
Carstvu

22. Car Konstantin

23. Ranokršćanski crkveni sabori
 - osim sabora u Jeruzalemu 50. god. kada je
kršćanstvo bilo otvoreno svim narodima svijeta, 325.
god. u Niceji je održan prvi crkveni sabor koji je
okupio sve biskupe svijeta, potaknut krivovjerjem
svećenika Arija koji je smatrao Krista polubogom i
stvorenjem (kao da nije Bog); Nicejski sabor je
istaknuo kako je na Krist - pravi Bog i pravi čovjek,
nije stvorenje već Sin Božji,; 381. god. održan je
u Carigradu drugi sabor koji je definirao vjeru u
Boga koji je jedan Bog u tri osobe (odavde dolazi
poznato Nicejsko-Carigradsko vjerovanje s nedjeljne
mise!)

24. DRVENA SALONA KOD SPLITA