Preradovic novine škole iz Pitomače-

2. Dragi naši!
Dobrodošli na stranice vašeg omiljenog školskog lista! U njemu ćete naići na mnoge zabavne i korisne stvari
koje su naši novinari cijele godine vrijedno pratili i bilježili. Očekuje vas pregršt tekstova i zanimljivosti o
našoj Pitomači i osobitostima našega podravskoga kraja, što je ujedno i tema ovogodišnjega broja. Pisali
smo i o mnogim hvalevrijednim događajima koji su se dogodili protekle školske godine. Moći ćete pogledati
fotografije s naših putovanja, maturalca, slobodnih aktivnosti i još puno, puno toga. Svaki dosadašnji
Preradović bio je poseban i originalan.
Naši mladi novinari svakako su se potrudili odabrati što bolje teme
koje su prikazali u najzanimljivijem svjetlu. Svake godine, pa tako i
ove, pripremili smo za vas tekstove koji će vas odvesti u drugačiji,
čaroban svijet negdje duboko u vašoj mašti. Svaki uradak rađen je s
ljubavlju i velikom nadom da će vas nadahnuti na pisanje, čitanje ili
razmišljanje.
A sada - nemojte gubiti vrijeme, već se bacite na čitanje našega
Pere!
Vaša urednica Nikolina Šubić, 8. c
www.preradovic.hr
Impresum
Preradović
List učenika Osnovne škole Petra Preradovića, Pitomača
Godina: XXXV. Broj: 43
Izdavač:
OŠ Petra Preradovića, Pitomača
Trg kralja Tomislava 9, 33405 Pitomača
Tel/fax: 033/801-023 e-mail: os-pitomaca-tajništvo@vt.t-com.hr
Za izdavača: Siniša Siladić, dipl. inf.
ravnatelj
Odgovorna urednica: Ana Held, mag. philol. croat.
Glavna urednica: Nikolina Šubić (8. c)
Uredništvo: Erika Čizmar, Marta Giba, Tea Šokec,
Ana Špiranec (8. c), Laura Fel (8. b), Ivana Lotina,
Petra Lovreković, Jelena Rastić (6. b)
Suradnici: Lana Živko (8. a), Martina Kuntić (8. b), Doris Ivanović,
Elena Siladić, Ivona Šokec (7. a)
Fotografije: redakcija lista, Foto Begović, arhiva Općine Pitomača,
suradnici lista.
Naslovnica: Erika Čižmar (8. c)
Grafičko oblikovanje i tisak: AD Arma d.o.o. Pitomača
Naklada: 200 komada
2
UVODNIK
Tisak časopisa sufinancirali:
VIROVITIČKO-PODRAVSKA ŽUPANIJA i OPĆINA PITOMAČA

3. www.preradovic.hr
UVODNIK
UREDNIŠTVO
TEMA BROJA
IZ NAŠIH PODRUČNIH ŠKOLA
DOGAĐAJNICA
DNEVNIK PUTOVANJA
IZ ŠKOLSKOG FOTOALBUMA
PUTOPISNA REPORTAŽA
NAŠE SLOBODNE AKTIVNOSTI
ŠKOLSKA KNJIŽNICA
INTERVJU
NAŠI USPJESI
ZANIMLJIVOSTI
HOROR PRIČE
KISTOM I PEROM
MATURALAC
OSMAŠI
ZABAVNIK
2
3
4-9
10-13
14-17
18-19
20-21
22
23
24-25
26
27
28
29
30-31
32-33
34-37
38-39
Upoznajte nas…
Novinarska grupa naše škole već niz godina radi na
uređivanju školskog časopisa Preradović. Trenutno
broji 14 mladih novinarki od šestog do osmog razreda.
Časopis izlazi jednom godišnje uoči županijskog
Lidrana. Do sada je čak tri puta bio predstavljen na
državnoj smotri: 1991. u Varaždinu, 1993. u Čakovcu te
1996. u Dubrovniku.
Novinari moraju znati sve nužno o novinarstvu i kako
pisati različite novinarske vrste, a to je i naš glavni
zadatak. S vremenom smo od zaigranih djevojčica
postale prave mlade novinarke. Složne smo i poštivamo
jedni druge. Sastajemo se jednom tjedno i svaki puta
je drugačije. Imamo vrhunske ideje i odličan smisao za
humor. Pratimo sva važnija događanja u školi i mjestu,
pišemo novinarske tekstove, održavamo intervjue,
prikupljamo fotografije te ukrašavamo školske panoe.
Nekoliko smo puta gostovali i u emisiji na mjesnom
radiju koju subotom ujutro vodi naša Ivona.
Ponekad znamo biti malo neozbiljne, ali kada je u
pitanju pisanje tekstova, postajemo najozbiljnije i
odmah počinjemo s radom. Učiteljica Ana često ima
pune ruke posla oko raznoraznih ideja vezanih za teme,
ali i oko ispravljanja naših nikad shvaćenih gramatičkih
i pravopisnih pogrješaka. Nakon što napravimo sve
zadatke, redovito se počastimo slasticama te uživamo
u zajedničkom razgovoru. Želja nam je da se tradicija
uređivanja ovoga časopisa nastavi i dalje.
Napisale: Tea Šokec, 8. c i Doris Ivanović, 7. a
Fotografije: Foto Begović
sadržaj
3
UREDNIŠTVO
Novinarskagrupa

4. Pitomača je mjesto poznato po zelenim šumama, vinorodnim
brežuljcima i bogatom kulturnom baštinom. Posebna je i
jedinstvena, kao i njena okolna naselja kojih je ukupno jedanaest.
Samnazivmjestaukazujenaneštopitomo,drago,uljudno.Točno
takvaPitomačaijest.Dolazakovdjejedoživljajnečeg
drugačijeg. U njoj se isprepliću mnoga narječja, gdje
se posebno njeguje kajkavsko.
U Pitomači se radi „punom parom“. Tu nema
zabušavanja niti odmora, jer tko bi u protivnome
obrađivao sva ta polja, livade i zelena prostranstva
koja sežu od Slavonije pa sve do Mađarske. Od davnina
žitelji ove općine za kruh zarađuju obradom plodne
ravnice i uzgojem trajnih nasada. Ipak, kada se nađe
malo vremena, u svoje žuljevite ruke stavljaju tamburice
i harmonike. Mnogi vrijeme odmora provode u kletima u
Aršanju, Kladarskome bregu i Otrovanjskome bregu, gdje
se za svakoga nađe pokoja slastica i čašica finog domaćeg
vina. Pitomački festival Pjesme Podravine i Podravlja
oduvijek je njegovao kvalitetnu podravsku pjesmu, a na
njemu već dugi niz godina nastupaju poznati izvođači iz
svih krajeva Hrvatske. Poznati pjesnici i skladatelji rođeni
su upravo u našem kraju: pjesnik Petar Preradović, pjesnik i
novinar Drago Britvić te skladatelj Marijan Jergović.
4
PitomaČa u zagrljaju
Drave i Bilogore
TEMA BROJA
www.preradovic.hr

5. 5
To malo mjesto nije poznato
svakome, ali oni koji su barem
jednom bili ovdje kažu da je to
„mali raj na zemlji“. Upravo su
zbog toga o Pitomači nastale
tolike pjesme, priče te slike
koje oplemenjuju dušu. Ne kaže
se uzalud da je Pitomača općina
kruha, vina i pjesme.
Napisale: Erika Čižmar i Nikolina Šubić, 8. c
Fotografije: arhiva Općine Pitomača
www.preradovic.hr
TEMA BROJA

6. 6
Velikani našega zavičaja
Petar Preradović
Iako nas od vremena Preradovićeva stvaranja dijele
mnoga ljeta, njegove pjesme nisu izgubile svoj sjaj.
Vrijeme je samo potvrdilo njihovu snagu, ljepotu
i trajnu vrijednost. Mnoge su postale antologijske
kao: Zora puca, Putnik, Rodu o jeziku, Moja lađa,
Ljudsko srce i druge. Usred stalnih promjena
boravišta, zbog vojnog službovanja, Preradović
je svaki slobodni trenutak koristio za pisanje. Bio
je idealist, ponesen ljubavlju prema hrvatskoj
domovini, hrvatskom rodu, jeziku, prirodi, ženi,
Bogu. Doživjevši mnoge osobne tragedije, boreći
se s tegobnim životom, smisao vlastitog života često
traži onkraj prostora i vremena postojanja.
Velikani našega zavičaja
Po svojoj plemenitosti i veličini Preradović se
uvelike ističe među onima koji su izgrađivali
hrvatsku književnost i hrvatski narod.
Drago Britvić
Mada se uz njegovo ime često spominje riječ
„tekstopisac“, Drago Britvić je, bez ikakve sumnje,
zaslužio naziv pjesnika. O tome najbolje govore njegovi
stihovi kojima je učinio više na oplemenjivanju lijepom
riječju najšire publike nego ijedan suvremeni hrvatski
pjesnik. Desetljećima je jedno od najspominjanijih i
najnagrađivanijih imena hrvatskih festivala zabavne
glazbe i šansone. Među najvećim su hitovima, skladanim
www.preradovic.hr
TEMA BROJA

7. 7
Dr. Marijan Jergović
Doktora Jergovića mnogi znaju kao jednog od osnivača
Glazbenog festivala Pjesme Podravine i Podravlja te kao vrsnog glazbenika,
skladatelja i uglednog liječnika. Iako je obnašao brojne funkcije u zdravstvu i športu,
a u dva mandata bio je dožupan Virovitičko-podravske županije, mnogi ga pamte po glazbi -
njegovoj najvećoj ljubavi. Napisao je preko 350 pjesama, ponajviše pučkih popijevki, zabavnih, tamburaških
i prigodnih pjesama te skladbi za djecu. Njegove pjesme izvodili su Podravski mužikaši, Licitari, Najbolji
hrvatski tamburaši, Gazde, Stjepan Jeršek Štef, Đuka Čaić, Ćiro Gašparac, Vice Vukov i mnogi drugi. Više
puta je odlikovan i nagrađivan. Danas njegovo ime ponosno nosi glazbena škola u Pitomači.
Napisala: Tea Šokec, 8. c
Fotografije: arhiva Općine Pitomača, internet
na Britvićeve stihove, svima dobro znane pjesme: Bože,
čuvaj Hrvatsku, Maslina je neobrana, Tvoja zemlja,
Potraži me u predgrađu, Mirno teku rijeke, Samo mi se
javi; koje su ispjevala jedna od najvećih imena hrvatske
estrade, kao što su: Mate Mišo Kovač, Oliver Dragojević,
Vice Vukov, Đani Maršan, Jasna Zlokić, Tereza Kesovija,
Novi fosili i mnogi drugi. Stihovima je nadahnjivao
ljubitelje poezije i glazbe, a njegove su se riječi našle i
u filmu Vlak u snijegu te serijalu Duga mračna noć. Uz
Jergovića jedan je od pokretača Glazbenog festivala
Pjesme Podravine i Podravlja u svojoj rodnoj
Pitomači.
www.preradovic.hr
TEMA BROJA

8. 8
Glazbeni festival Pjesme Podravine i Podravlja, na
kojemu svake godine nastupaju poznati izvođači
hrvatske tradicionalne i zabavne glazbe, posvećen
je njegovanju pučke suvremene pjesme naslonjene
na glazbenu i pjesničku tradiciju hrvatskih krajeva
uz rijeku Dravu. Već tradicionalno, od 1993. godine
u našoj se Pitomači održava ovaj nadaleko poznati
festival. Prva večer, u petak, rezervirana je za
pjesme iz Podravine dok se u subotu predstavljaju
glazbenici iz Podravlja, dakle prostora koji dobrim
dijelom obuhvaća Slavoniju i Baranju i brojne
tamburaške sastave i soliste.
Prošlogodišnji Festival broji svoje 21. izdanje.
Ugostio je brojne pjevače, majstore harmonike,
tamburaše te sve zaljubljenike u glazbu. Brojna
je publika s iščekivanjem čekala nastupe svojih
omiljenih izvođača. Za svakoga se našlo ponešto.
Naš poznati televizijski voditelj, gospodin Branko
Uvodić, vodio je cijeli festival, najavljivao izvođače
te zabavljao publiku.
Mnoge pjesme, koje su izvedene na pitomačkoj
pozornici, mnogima će ostati u dugom sjećanju.
Pjesma Podravska krv u svakome Podravcu probudi
osjećaj pripadanja svom zavičaju.
Glazbeni izričaj
pitomačkoga kraja
Jedan od utemeljitelja Festivala, naš poznati
tekstopisac Drago Britvić, rekao je:
„Pjesmama krajeva uz Dravu lako prepoznajemo
zavičaj, jer se razlikuju u srodnim posebnostima
u glazbi i stihovima, u raznolikoj lepezi značajki,
od široke melodijske ravničarske elegičnosti, do
rustikalne zaigranosti pučkih plesova, prigodničarskih
napjeva i pošalica. Pitomača u Podravini na samom je
rubu područja kajkavskog narječja i zemljopisno je u
središtu hrvatskog Podravlja. Tu se odvajkada susreću
pa i prožimaju i „kaj“ i „što“ s primjesama slavonske
ikavice, a u pučkoj pjesmi jednako su prisutni i
gudci mužikaša, i cimbal, i tambura. Podravci su
vrijedni ljudi, no vrlo često alate u svojim žuljevitim
rukama zamijene kistom, perom ili tamburom.
Sami Pitomačani svoje mjesto i općinu vole nazivati
općinom KRUHA kojeg njihove ruke stvaraju, VINA
kojim krijepe dušu, svoju i svojih gostiju i PJESME
koja se rodi u pitomačkom domu, sazri pod brajdama
pitomačkih vinograda, a živi na pitomačkom
festivalu.“
Napisala: Nikolina Šubić, 8. c
Fotografije: arhiva Općine Pitomača
www.preradovic.hr
TEMA BROJA

9. 9
Drava – srce Podravine
Kada dođete u Pitomaču, obavezno je otići do Drave
i odmoriti se na njezinim obalama. Najljepša je u
proljeće kada je oko nje sve u cvatu, a najživlja u
ljeto kada se na obali rijeke okupljaju ljudi, igraju
odbojku, roštiljaju i barem nakratko pobjegnu od
svakodnevice.
Drava je zelenooka ljepotica čije nedirnute
obale privlače one koji su željni netaknute
prirode. Ljepotica u koju ćete se zaljubiti na
prvi pogled. Brza je, tajanstvena, hladna
i čista s prelijepim pješčanim otocima u
nizvodnom toku. Ona je srce Podravine.
Njen energični tok opisuje ovaj kraj.
Možda i nije od svjetske važnosti, ali čuva
mnoge tajne ovoga kraja. Ne bismo ju mijenjali ni
za koju drugu rijeku jer Drava je tema pjesama, motiv
slikama, uvod pričama.
Stari most, koji se provija nad njom, čuva svačije životne
priče, odaje godine koje je proveo slušajući žuborenje
te brze rijeke. Taj most spaja Pitomaču s Križnicom,
kultiviranim krajolikom omeđenim hrvatsko-mađarskom
granicom i rijekom Dravom. Drava se prelazi skelom.
Nema kopnenu vezu, osim spomenutim visećim
pješačkim mostom. Stari tok rijeke Drave i vode stajaćice
su staništa za mnoge vrste riba, a Križnica je bogata i
zaštićenim vrstama ptica. Od 2008. godine Križnica se
nalazi u obuhvatu regionalnog parka Mura – Drava.
Vila astronoma
Zvjezdarnica Vila nalazi se u Pitomači, a njome
upravlja Astronomsko društvo osnovano 1981.
godine. Od samog osnutka razvilo je veliku
aktivnost u razvoju astronomije i srodnih joj
znanosti. Nakon dvije godine počela je izgradnja
zvjezdarnice, u ono vrijeme jedinstvenog
projekta takve vrste u cijeloj Hrvatskoj.
Izgradnja zvjezdarnice dovršena je 1989. godine.
Astronomsko društvo uskoro je pokrenulo i
izdavanje popularno-znanstvenog časopisa
Naše plavo nebo. Društvo je uvršteno u svjetski
astronomski registar. Zvjezdarnica Vila u Pitomači
je, pored zagrebačke, druga zvjezdarnica u
kontinentalnoj Hrvatskoj i jedina od Varaždina do
Vukovara. Trenutno je u tijeku obnova objekta koji
će za potrebe izvannastavnih aktivnosti koristiti
učitelji i učenici naše osnovne škole.
Napisala: Tea Šokec, 8. c
Fotografija: redakcija lista
Drava je ponekad zastrašujuće tamna i brza. Ipak, sve
oko nje bogato je raznovrsnom florom i faunom i često
ju obasjava sunčeva svjetlost koja prodire kroz guste
grane drveća. Drava je simbol našeg kraja.
Napisala: Erika Čižmar, 8. c
Fotografije: arhiva Općine Pitomača
www.preradovic.hr
TEMA BROJA

10. 10
Maštovita likovna grupa
Svaki ponedjeljak poseban je dan. Tada imamo naš
omiljeni predmet - likovnu kulturu, a nakon toga
nešto što nas potiče na originalnost, inovacije i
istraživanje tehnika – Likovnu grupu. Sudjelujemo
u raznim likovnim natječajima, šaljemo radove u
školske listove, ukrašavamo hodnik izložbama te
održavamo radionice za roditelje. Svakoj se pa i
onoj najmanjoj pohvali veselimo, a nadamo se i
uspješnim rezultatima na natjecanjima. Radovi
naše Likovne grupe nastaju iz prijedloga, dogovora,
obilježavanja zanimljivih datuma i blagdana.
PŠ Mala Črešnjevica
Tradicionalni školski sajmovi
Sve je krenulo 2010. godine kada smo u Maloj
Črešnjevici odlučili promijeniti način obilježavanja
blagdana. Bližio se Božić, a mi smo se željeli
dobro zabaviti i sve sami izraditi. U duhu blagdana
prevladavalesuzlatna,srebrnaicrvenaboja.Roditelji
su pokazali želju da kupe unikatne ukrase. Bilo ih
je potrebno izraditi, ali prvo prikupiti sav materijal
koji možemo pronaći u prirodi i osmisliti originalan
način oblikovanja. Jedna je sitnica potaknula lavinu
prelijepih stvarčica koje su na kraju ukrasile našu
učionicu, poslužile kao poklon te nam pomogle da
prodajom kupimo sitnice potrebne za našu školu.
Osim čestitki, zvjezdica, borića i kuglica, bilo je tu
aranžmana i ukrasa za bor. Uskrsni je sajam imao
druge boje - žutu, zelenu i narančastu, a prevladavali
su motivi jajeta, zeca i cvijeća.
Svaki se sajam unaprijed planira te se dogovaraju
tehnike prema željama učenika i roditelja.
Organiziraju se radionice, a najveća nam je nagrada
vidjeti sav naš trud na jednom mjestu te zadovoljna
i znatiželjna lica posjetitelja. Posljednji je božićni
sajam imao i unikatne slike na drvetu, staklu i glini, a
izrađivali smo i ukrase od tijesta.
Mali likovnjaci
www.preradovic.hr
Iz naših područnih
škola

11. 11
Putujemo, upoznajemo, učimo...
Kraj svibnja rezerviran je za dugo očekivani i
zasluženi izlet. Prošle školske godine učenici PŠ Mala
Črešnjevica nisu trebali daleko putovati da bi puno
toga vidjeli, a još više naučili o našoj općini.
Pitomački kraj zaista ima odredišta koja je vrijedno
posjetiti.Nakonokupljanjapredškolom,vozilismose
do susjedne Velike Črešnjevice i pozdravili prijatelje.
Krenuli smo prema Meteorološkoj postaji Lipica.
Posebno nam se svidio panoramski pogled prema
Dravi i Virovitici. Saznali smo dovoljno o mjerenju
temperature i predviđanju vremena. Tvornica Jan
Spider u Pitomači pokazala nam je proces nastanka
čaja – od sušenja biljaka do pakiranja. Odmorili smo
se na obalama Drave, popeli se na čuveni viseći most
i izbliza upoznali našu tekućicu. Najduže smo se
zadržali na seoskom imanju Zlatni klas u Otrovancu.
Nakon obilnog ručka, posjetili smo kovačnicu u
sklopu imanja.
Najviše nas se dojmilo jahanje u drugom dijelu
dvorišta.
Učenici su veoma hrabro odlučili obnoviti
znanje o jahanju. Ovaj bajkovit dan nije uspjela
pokvariti ni kiša pa smo oduševljeni krenuli u svoje
malo selo na Bilogori.
U kući predstava
Dana 3. prosinca 2013. godine učenici nižih razreda
naše škole posjetili su Kazalište u Virovitici. Dočekala
ih je zanimljiva zimska predstava o pobjedi ljubavi
nad zlom.
Snježna kraljica ime je predstave koja je bila
namijenjena djeci od 4 do 11 godina. Naša je škola
organizirala i omogućila učenicima pogledati ovu
zimsku bajku. Mlada glumica Ana Majhević glumila
je djevojčicu Gerdu koja je za svojeg prijatelja Kaia
(Igora Goluba) učinila sve što je bilo u njezinoj moći
kako bi ga spasila od zle kraljice. Glazba, koreografija
i kostimi odlično su prilagođeni situacijama, a pljesak
publike i osmijeh na licima govorili su više od pohvale
za ugodno i korisno provedeno prijepodne.
Napisali: učenici i učiteljica PŠ Mala Črešnjevica
Fotografije: Zvjezdana Štefanić
…ali i unikatne slike na staklu
www.preradovic.hr
Iz naših područnih
škola

12. 12
Zanimljivi adventski kalendar
Kako se bližilo vrijeme Božića, mališani iz PŠ
Velika Črešnjevica zajedno sa svojom učiteljicom
Nikolinom Šimota odlučili su izraditi adventski
kalendar od kutija šibica. U svakoj kutijici nalazile
su se prigodne poruke i radni zadaci koje su
učenici otkrivali svaki dan kroz vrijeme Došašća.
Odlučite li i sami za naredno adventsko vrijeme
izraditi ovaj zanimljivi adventski kalendar, ideje
za izradu pročitajte u nastavku.
Potreban materijal za izradu: 24 kutije šibica, bijela
akrilna boja, salveta s božićnim motivom, ljepilo za
salvete, škare i hamer papir u željenoj boji.
Postupak:
1. Kutijice obojite akrilnom bojom
2. Jednu salvetu razrežite na 4 dijela te odvojite bijele
slojeve
3. Na naličje salvete poslažite 6 kutija te ih tako
zalijepite, a na kutije napišite brojeve
4. Višak salvete uz otvor kutije odrežite, a bočni
ostatak salvete zalijepite
5. Kutije učvrstite na hamer papir
PŠ Velika Črešnjevica
Napisala: Lana Mojzeš, 8. a
Fotografije: Nikolina Šimota
www.preradovic.hr
Iz naših područnih
škola
Krećemo s izradom
zanimljivoga adventskoga kalendara

13. 13
Sretan dan za mališane iz Starogradačkog
Marofa
Učenici PŠ Starogradački Marof od početka ove
školske godine nastavu pohađaju u novoj školi
čiju su izgradnju financirali Virovitičko-podravska
županija i Općina Pitomača. Radovi na izgradnji
područne škole započeli su 5. rujna 2012., a
otvorena je točno godinu dana od toga datuma.
Na području Virovitičko-podravske županije u
posljednjih je nekoliko godina, na inicijativu župana
Tolušića, izgrađeno i obnovljeno više od trideset
škola i športskih dvorana. Uskoro se očekuje
otvorenje Područne škole u Sedlarici te Srednje
škole S. Sulimanca u Pitomači.
Napisala: Jelena Rastić, 6. b (izvor: virovitica.info)
Fotografije: Foto Begović
PŠ Starogradački Marof
I škola je službeno otvorena!
www.preradovic.hr
Iz naših područnih
škola

14. 14
ožujak
Preradovićev rođendan
Prošle smo godine obilježili 195. obljetnicu rođenja
Petra Preradovića. U rodnoj kući toga velikoga
hrvatskoga pjesnika održani su 45. susreti literarnih
družina pod nazivom Preradovićev rođendan.
U spomen na Preradovića pripremili smo prigodni
recital. Učenici Glazbene škole dr. Marijana
Jergovića iz Pitomače izveli su dvije skladbe, dok su
mali folkloraši iz Grabrovnice predstavili narodne
plesove svoga kraja. Literarnim izrazom program
su obogatili učenici osnovnih škola iz Kalinovca,
Kloštra Podravskoga, Molvi, Gornjeg Bazja, Zagreba
i Pitomače. U sklopu svečanosti održan je i književni
susret na kojemu su sudjelovali Enerika Bijač, Milan
Frčko, Marko Gregur, Pajo Kanižaj, Darko Pernjak
i Zdravko Seleš, članovi Podravsko-prigorskog
ogranka Društva hrvatskih književnika.
Pokrovitelji susreta bili su Osnovna škola Petra
Preradovića iz Pitomače, Područna škola u
Grabrovnici te izdavačka kuća Školska knjiga koja je
za sve sudionike pripremila prigodne poklone.
Napisala: Nikolina Šubić, 8. c
Fotografije: redakcija lista
Književnik Pajo Kanižaj rado nam je dao kratki intervju
www.preradovic.hr
događajnica

15. Naši atletičari – naš ponos
U Osijeku se sredinom svibnja prošle godine
održalo poluzavršno državno natjecanje u atletici
za učenike i učenice petih i šestih razreda osnovnih
škola. Djevojčice i dječaci naše škole u ukupnom
su poretku osvojili prvo mjesto i time se plasirali
na državno natjecanje. Na istom su u Vinkovcima
osvojili drugo mjesto u konkurenciji dječaka te
treće mjesto u konkurenciji djevojčica.
Napisala: Marta Giba, 8. c
Fotografije: redakcija lista
TRAVANJ
Knjige nas obogaćuju
Što nam znače knjige? Što nam predstavljaju?
Možemo kazati da je knjiga nešto neprocjenjivo,
nešto što nas obogaćuje znanjem, ljepotom i srećom.
Ne postoji knjiga u kojoj se ne nađe nešto dobro i
korisno.
Jedna stara poslovica kaže da je knjiga vrjednija
od svih spomenika ukrašenih slikama, reljefom i
duborezom, jer ona sama gradi spomenike u srcu
onoga koji je čita.
Obilježavanje Dana hrvatske knjige prilika je da
se malo vratimo u prošlost i prisjetimo početaka
hrvatske pisane riječi i književnika koji su zaslužni
za to, kao i mnogih književnika koji su hrvatsku
književnost svojim djelima učinili svjetski poznatom.
Učenici naše škole uz glazbenu pratnju polaznika
Glazbene škole dr. Marijana Jergovića u Knjižici i
čitaonici Pitomača simbolično su 24. travnja 2013.
godine obilježili Svjetski dan knjige i autorskih prava.
Interpretirali su stihove pjesnika koji su ostavili
neizbrisivi trag u našoj Pitomači - Petra Preradovića,
Božice Jelušić i Drage Britvića.
Napisale: Jelena Rastić i Ivana Lotina, 6. b
Fotografija: redakcija lista
www.preradovic.hr
događajnica
SVIBANJ
15Čestitamo na izvrsnom rezultatu mladim športašima
ŠŠD-a Sokol

16. 16
Zbogom, osmaši!
Već tradicionalno, krajem prošle školske godine, naši osmaši pripremili su svoje oproštajne točke za završetak
osnovnoškolskog obrazovanja. Svaki osmi razred osmislio je nastup svojstven svojim mogućnostima i kreativnosti.
Neki su to napravili vrlo emocionalno i dirljivo pa su se mogle zamijetiti suze na licima publike, ali i na licima osmaša. Na
pozornici ste mogli vidjeti svašta - od „blefova“ do prekrasnih rečenica i misli. Na početku priredbe ravnatelj naše škole
održao je govor o učeničkim uspjesima u protekloj školskoj godini. Čuli smo mnoga imena učenika koji su sudjelovali
na raznim natjecanjima i toplo ih nagradili pljeskom.
Svojim predivnim nastupima program je obogatila
i Glazbena škola dr. Marijana Jergovića. Na samom
kraju završne školske priredbe svaki je razrednik
predstavio svoje učenike čitajući njihova imena.
Ravnatelj je proglasio najučenika svakog pojedinog
razreda. Svi su s nestrpljenjem čekali proglašenje
najučenika škole. Ove godine ta čast pripala je Tajani
Bartolić, učenici 8. a razreda. Čestitamo Tajani i
nadamo se da ćete se i vi potruditi i iznenaditi nas
svojim znanjem. Učite, budite marljivi i nikada ne
odustajte!
Napisala: Martina Kuntić, 8. b
Fotografija: Foto Begović
U međuvremenu nam je stiglo pismo Tajane Bartolić, prošlogodišnje najučenice naše škole…
Pozdrav, osnovnoškolci!
JasamTajanaBartolićiučenicasam1.arazredaGimnazijePetraPreradovićauVirovitici.
Prošle sam godine bila najučenica vaše škole. Bila sam neizmjerno ponosna kada sam
saznala da sam baš ja izabrana za tu laskavu titulu.
Rano djetinjstvo provela sam kao „bubreg u loju“ - malo učenja, puno igre i sve želje
ispunjene. Sve do tog „nesretnog“ petoga razreda. Tada su nastali problemi. Najteže
je bilo kada smo se morali rastati od naše najdraže učiteljice Vesne Jelušić. U petome
razredu dobili smo nove nastavnike, ali i nove predmete koji su nam dodatno otežali
život. Uz pomoć našega novoga razrednika, Darka Schweigerta, shvatili smo da se
sve može kad se hoće. No, on nas je na kraju šestoga razreda napustio te se naš „c“
razred raspao, a ja sam upala u „akavce“, razred koji je vodila Ivanka Fribec. Nakon
njezinog odlaska u zasluženu mirovinu, zamijenila ju je jednako draga mlada učiteljica
Iva Brusač koja nam je ostala do kraja osnovne škole. Ona nas je u kratko vrijeme
naučila i pripremila kako se uklopiti u srednjoškolsko društvo. Mlada je, zna što mladi
vole i kako s njima izaći na kraj. Nije mi bilo teško svakodnevno juriti iz škole kući na
svojoj „strijeli“ (čitaj: biciklu) misleći kako neću stići zamijeniti torbe za glazbenu školu,
rukomet ili dodatnu nastavu. Ponekad sam i zakasnila, no učitelji bi mi uvijek oprostili.
Zahvalna sam svima koji su vjerovali u mene i uz čiju sam pomoć uspjela u svom naumu. Nadam se da ću i dalje biti uspješna
te da ću ispuniti svoje snove uvijek se sjećajući svih (ne)zgoda iz osnovne škole.
Vaša Tajana!
lipanj
www.preradovic.hr
događajnica

17. 17
Kruh naš svagdanji
Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje već je
tradicionalan obred u našoj školi. Tih smo dana svi
prepuni ideja o izradi izložbe u predvorju škole. Svaki
razred napravio je izložbu po svom ukusu. Tako su se
tu našle farme, obitelj Tikvić, kućice od slame, košare
prepune krušnih proizvoda i plodova zemlje. Sve te
proizvode, uz prigodan program školskoga zbora,
posvetio je svećenik te pohvalio vrijedne ručice koje
su uredile prostor škole. Nakon posvećenja, svi smo
zajedno sa svojim razrednicima otišli u razrede te
se počastili kolačićima, sokovima i toplim čajem. Svi
željno iščekujemo ponoviti ove dane sljedeće godine!
Napisala: Jelena Rastić, 6. b
listopad
Lanac molitve za Lorenu
Krajem listopada naša je škola organizirala akciju
podrške učenici Loreni Šegrc, djevojčici oboljeloj
od akutne leukemije. Učenici su, obučeni u crvene
i bijele majice, uputili poruku ljubavi i podrške u
želji za njeno ozdravljenje. Škola je organizirala i
hvalevrijednu humanitarnu akciju u kojoj su sud-
jelovali svi učitelji i učenici. Djevojčica se još uvijekoporavlja od teške operacije u zagrebačkoj
bolnici Rebro.
Lorena, bori se hrabro te budi jaka i pozitivna!
Napisala: Laura Fel, 8. bFotografija: Foto Begović
Izlet u Zagreb
Svi petaši dogovorili su sa svojim razrednicima izlet u Zagreb.
Izvršili smo pripreme i jedva čekali dan polaska. Konačno
je došao 14. studenoga. Na parkiralištu smo se smjestili u
autobuse i krenuli ususret avanturi. Uz zabavu, smijeh i šale,
put je brzo prošao. Ulazili smo u Zagreb. Prvo smo krenuli na
Gornji grad. Razgledali smo katedralu, a onda smo krenuli u
obilazak. Prošli smo Markovim trgom na kojem su zgrade
Sabora i Vlade. Krenuli smo do Kamenih vrata, a vodič
nam je pokazao i kulu Lotršćak s koje svaki dan, točno u
podne, puca Grički top. Žičarom smo se spustili u glavnu
zagrebačku ulicu Ilicu. Prošetali do Trga bana Josipa Jelačića
te bacili novčić u bunar Manduševac. Već je bilo podne pa smo pošli u kazalište Žar ptica na predstavu
Lažeš, Melita. Svima nam se svidjela, a kad je završila, bilo je vrijeme za ručak u McDonaldsu. Tamo nam je bilo lijepo,
a dobili smo i male poklončiće. Zatim smo pošli u Arheološki muzej razgledati postavu Egipatska kultura. Svima je bilo
zanimljivo učiti pisati hijeroglife. Razgledali smo sarkofage, nakit, mumije i druge predmete. Već se spuštao mrak i
krenuli smo put kući. Iako je dan bio naporan, nitko nije bio umoran. U autobusu smo pjevali, galamili i zezali se. Na
parkiralištu su nas čekali roditelji. Svi znamo da ovaj izlet nećemo nikada zaboraviti!
Napisala: Tena Grlica, 5. c
studeni & prosinac
Darujmo čaroliju Božića
U suradnji s Centrom za obitelj i Udrugom Drugi dom iz Pitomače, a na inicijativu učiteljice Željke Hanzić, naša je
škola organizirala humanitarnu akciju pod nazivom Darujmo čaroliju Božića. Prikupilo se puno korisnih stvari: odjeće,
obuće, školskih potrepština, društvenih igrica i još mnogo toga. Pomoć je bila namijenjena korisnicima Dječjeg
doma Lipik gdje boravi 40-ak djece u dobi od 7 do 18 godina. U akciji su sudjelovali svi razredi osnovne škole, koji su
sakupljali darove u svojim razredima, a nakon toga je sve prikupljeno dostavljeno djeci u Lipiku.
Napisala: Laura Fel, 8. b
www.preradovic.hr
događajnica

18. 18
Krk
Početkom lipnja na terensku smo nastavu na otok Krk pošli
mi, učenici sedmih razreda. Nakon dugog, ali vrlo živog i
zanimljivog putovanja autobusom, stigli smo na cilj - otok
Krk. Najprije smo razgledavali grad, a potom krenuli do
špilje Biseruljke. Na prvi je pogled bila jako malena, no kad
nas je vodič uputio u tajanstvene mračne puteve, u ljepote
krškoga reljefa, vidjeli smo pravo čudo. Svaka kap koja klizi
s tih stijena stvara originalnu melodiju. Bilo je prekrasno,
kao da smo na trenutak otputovali u neko tajno carstvo.
Upoznali smo se i s franjevcima te njihovim načinom
života. Kasnije smo pošli do crkve i muzeja. U muzeju smo
razgledavali odjeću koja se nekad nosila i veliku zbirku leptira, a čuli
smo ponešto i o flori toga kraja. U crkvi svete Lucije u mjestu Jurandvor pokraj Baške
saznali smo puno toga o Baščanskoj ploči. Iscrpljeni, vratili smo se u autobus i krenuli prema restoranu i
plaži. Jedni su se kupali, dok su drugi razgledali krajolik. Šetali smo, loptali se, kartali, jeli sladoled... Jednom
riječju - uživali. Nakon kraćeg vremena morali smo se okupiti kako bismo krenuli kući. Bile su to zadnje
minute na otoku Krku. Umorni i tužni, krenuli smo svojoj rodnoj Podravini. Svima nam je bilo barem malo
žao što napuštamo ovaj tajanstveni otok. Pričajući, iscrpili smo sve zalihe snage te utonuli u mirnu luku
snova. Taj će dan zauvijek ostati urezan u naše pamćenje.
Napisale: Doris Ivanović i Elena Siladić, 7. a
Fotografija: redakcija lista
Jankovac - Višnjica
Zajedno sa svojim razrednicima, mi, učenici petih razreda,
u svibnju smo posjetili Park prirode Papuk te seosko
imanje Višnjica. U pratnji stručnih vodiča obišli smo
Jankovac, jednu od najljepših gorskih dolina smještenoj na
sjevernim obroncima Papuka. Bogata je hladnim izvorima
i bistrim potocima, a okružena stoljetnim bukvama
slavonske šume. Puna svježine uvijek je bila privlačna
svakom ljubitelju prirode, planine i mira. Stube, pješački
drveni mostići i rukohvati, koji su postavljeni na poučnoj
stazi, omogućuju pristup najljepšim prizorima Jankovca.
Posjet imanju Višnjica, okruženog stoljetnim parkom, stajama
i koralima u kojima se nalazi ergela, pružila je nezaboravan
doživljaj susreta s konjima. Upoznali smo se i s proizvodnjom
batata te smo obišli imanje promatrajući životinje i prirodu.
Napisale: Ivana Lotina i Petra Lovreković, 6. b
Fotografija: redakcija lista
Uživali smo u ljepotama netaknute prirode
i prekrasnim prizorima Parka prirode Papuk
www.preradovic.hr
DNEVNIK PUTOVANJA

19. 19
Županijsko središte – Virovitica
Kišnog jutra, 21. studenoga 2013., svi su učenici trećih
razreda naše škole krenuli u Viroviticu. Podijelili smo
se u dvije grupe. Najprije smo upoznali dvorac obitelji
Pejačević iz 19. stoljeća. U njemu se nalazi muzej,
galerija te restoran. Prekrasne sobe i dvorane nizale su
se jedna za drugom, a mi smo upoznali dugu prošlost
grada koji se prvi puta spominje daleke 1234. godine.
Ugodan ugođaj dočekao nas je u crkvi svetoga Roka.
Saznali smo kako je ovo najljepša barokna crkva u
ovom dijelu Hrvatske te da su ciglu za cijelu izgradnju
pekli dugih deset godina. Upoznali smo i franjevački
župni dvor koji čuva bogatu prošlost u bibliotekarstvu
te brojna likovna umjetnička djela. Posjetili smo i
zgradu Županije u kojoj smo pogledali zanimljive
filmove i uvjerili se da je najljepša.
Napisali: učenici PŠ Mala Črešnjevica
Fotografija: Zvjezdana Štefanić
Vukovar - grad heroja
Mi, učenici osmih razreda, jedno sunčano
listopadsko jutro krenuli smo na put u Vukovar.
Prva postaja bila je Opća bolnica gdje je pala i
pokoja suza za svim poginulima. Nakon bolnice
uslijedila je Ovčara. Ondje smo obišli masovnu
grobnicu te Spomen dom Ovčaru. Autobusom
smo krenuli put Memorijalnog groblja žrtava iz
Domovinskoga rata. Među svim grobovima isticao
se grob generala Blage Zadre. Potom smo posjetili
vojarnu te obišli unutrašnji i vanjski dio gdje nas je
čekao bogat program. Nakon ručka posjetili smo
dvorac Eltz i kuću nobelovca Lavoslava Ružičke.
Umorni i iscrpljeni u kasnim smo se satima vratili
svojim kućama.
Napisala: Petra Mikec, 8. a
Fotografija: redakcija lista
Vukovaru…
Vukovare, junački grade, osjetio si što znače bol,
patnja i strah. Palo je mnogo krvi i nevinih srdaca
za tebe. Nitko ne može uspoređivati svoje patnje
s tvojom, jer je neusporediva. Nitko neće doživjeti
onakve strahote kakve si ti, jer su neponovljive.
Ti stojiš na nogama, iako više nije bilo vjere da će
strahote prestati, da će se smrt i stradanje prekinuti.
No, ti si izdržao i pokazao neprijatelju da jedno hrabro
srce vrijedi više od tisuću pokvarenih. Ovaj
se rat, vjeruj , nikada neće zaboraviti,a tvoje će ime zauvijek ostati zapamćeno. Marta Giba, 8. c
Izvanučionička nastava u Podravske Sesvete
Treći tjedan listopada pripada Danima kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Njih smo odlučili, nakon što
smo isprobali pripremljene slastice naših mama i baka, provesti na izvanučioničkoj nastavi u Podravskim
Sesvetama. Mi, učenici PŠ Mala Črešnjevica, najprije smo se smjestili u parku na igralištu gdje smo isprobali
najnovije drvene spravice, a tada nam je učiteljica pokazala obližnji mlin i pekaru preko puta. U mlinu smo
upoznali proces izrade kruha. Nakon toga smo se uputili u pekaru gdje nas je očarao miris kruha i peciva.
Radnica nam je ispričala kako iz brašna nastaju ukusni pekarski proizvodi. Odlučili smo našem pekaru
predložiti da nam neke od slastica svaki dan doveze i u naše male selo!
Napisali: učenici PŠ Mala Črešnjevica
Izlet u Vukovar naveo nas je na razmišljanje o
svim hrabrim ljudima koji su branili našu domovinu
www.preradovic.hr
DNEVNIK PUTOVANJA

20. 20
www.preradovic.hr
IZ ŠKOLSKOG
FOTOALBUMA

21. 21
www.preradovic.hr
IZ ŠKOLSKOG
FOTOALBUMA
Mi smo male maškare
Lorena, uz tebe smo! Neozbiljna strana Novinarske grupe
Naši veseli osmaši

22. 22
London je glavni grad Engleske i Ujedinjenog
Kraljevstva te jedan od većih turističkih, kulturnih i
povijesnih gradova uopće. To je grad kulture, tradicije,
prekrasnih građevina, parkova i palača. London mnoge
asocira na kišu, na „uštogljene“ Engleze, visoke cijene
i na Big Ben. No, nije baš tako, neke sasvim druge
stvari ostave jak dojam na svakog turista. U Londonu
se nisam osjećao strancem jer ima ljudi iz različitih
dijelova svijeta. Zanimljivo je kad na ulici čuješ i po
nekoliko različitih jezika. Ljudi su jako ljubazni, a pravi
Englezi vrlo fini, ugledni i uglavnom se svima obraćaju s
„ gospodine“ i „gospođice“.
U Londonu ima mnogo toga posebnog za vidjeti i
čuti. Zanimljivo mi je bilo posjetiti kineski dio grada
gdje imaš osjećaj da si stvarno u Kini, a ne u Londonu.
To je dio grada gdje živi preko milijun Kineza, sve je
puno kineskih restorana, trgovina i svi pričaju kineski.
Posebno mi je bilo doživjeti smjenu straže Kraljevske
garde ispred Buckinghamske palače, dom kraljice
Elizabete koja me je podsjetila na Engleska osvajanja u
prošlosti.
Ono što svaki turist treba posjetiti kada dođe ovdje
je Big Ben, koji svojom zvonjavom oduševljava sve
posjetitelje. U blizini se nalazi Houses of Parliament,
kao i London Eye s kojeg seže pogled na cijeli London.
Bio sam i u poznatoj Oxford ulici. To je ulica prepuna
trgovina gdje svi kupuju. Zanimljivo je i u muzeju
voštanih figura Madame Tussauds, Trafalgar Square,
Hyde Park... Moram napomenuti da su ulaznice veoma
skupe za sve turističke destinacije i kreću se čak do 25
funti. No London ima mnogo prekrasnih muzeja koje
možeš obići besplatno.
Najznačajniji simboli Londona su njihovi crveni autobusi
na kat, poznate telefonske govornice i, naravno,
kraljevska obitelj. U Londonu ima mnogo vrsta javnoga
prijevoza. Posebno je razvijena podzemna željeznica
koja ide i do tri kata ispod zemlje. Mnogi koriste
autobuse te poznate taksije. Zanimljivo je da se vozi
lijevom stranom pa treba vremena da se privikneš kad
prelaziš cestu. Promet je veoma gust i svi žure. Prijevoz
je dosta skup i mora se paziti do koje zone si kupio
kartu. Koliko je London velik govori i činjenica da ima
čak pet zrakoplovnih luka. Mnogi idu na posao biciklom
ili čak brodom.
Što se tiče engleske hrane, fantastična je! Time sam
odbacio sve svoje predrasude prema njoj. Zanimljiv
je njihov engleski doručak na kojem poslužuju čaj s
mlijekom, pečena jaja, slaninu i grah. Imaju i „tea time“,
vrijeme za čaj u 5 sati poslijepodne. Ljudi su otvoreni,
srdačni i ljubazni. I svi pričaju engleski!
Napisao: Leon Željko Barčan, 8. c
Fotografije: Leon Željko Barčan, 8. c
Londoncalling!
Tower Bridge povezuje obale rijeke Temze
i jedan je od najljepših mostova na svijetu
www.preradovic.hr
TEMA BROJAputopisna reportaža

23. 23
Slobodnim aktivnostima do novih
znanja, vještina i navika
Slobodne aktivnosti važan su dio života i rada
svakog učenika. Je li to gluma, ples, novinarstvo ili
neki šport, manje je važno. Provođenje slobodnog
vremena u bilo kojoj takvoj aktivnosti pruža niz
mogućnosti za razvoj osobnosti. U školi i izvan nje
postoje mnogobrojne aktivnosti u koje se možemo
uključiti. Navodimo samo neke od njih.
Školsko športsko društvo Sokol
Osim redovne nastave tjelesnoga odgoja, učenici se
mogu uključiti u razne aktivnosti na kojima se mogu
dodatno baviti športom koji ih posebno zanima. ŠŠD
Sokol okuplja veliki broj učenika te predstavlja školu
na županijskim, regionalnim i državnim natjecanjima
u rukometu, nogometu, košarci, odbojci i atletici.
Eko grupa
Eko grupa okuplja sve učenike koji vole proučavati
prirodu, boraviti u njoj i istraživati.
Donošenjem različitih prirodnih materijala, ovisno
o prigodi, ukrašavaju unutrašnjost i okoliš škole.
Učenici svojom maštom i materijalima, a nadasve
voljom i idejama čine školu ljepšom i ugodnijom za
boravak. Eko grupa pokrenula je akciju sakupljanja
staroga papira u koju je uključena cijela škola.
Astronomija
Na nastavi astronomije učenici savladavaju osnovna
znanja o Zemlji, Sunčevom sustavu i Svemiru te
razvijaju radoznalost i zainteresiranost za svijet
koji ih okružuje. Ova aktivnost temeljena je na
praktičnoj nastavi, izradi samostalnih radova i
na natjecanjima. Plan ove grupe je povezati se s
hrvatskim astronomskim društvima, organizirati
posjete zvjezdarnicama te uspostaviti kontakte s
vodećim hrvatskim astronomima.
Vatrogasna mladež
Ženska vatrogasna mladež DVD-a Kladare jedna je
od najuspješnijih primjera izvanškolskih aktivnosti.
U početku su bile nepotpuna ekipa, no ubrzo su
okupile nove članice te svakom vježbom postajale
sve bolje i bolje. Cijelo su ih vrijeme poticali i hrabrili
treneri Toni i Mateja. Ubrzo su započele kvalifikacije
za državno natjecanje. Ozbiljnim i upornim radom
osvojile su prvo mjesto na općinskom natjecanju, a
nedugo nakon toga i na županijskom te se izravno
kvalificirale na državno natjecanje u Zadru.
Napisale: Nikolina Šubić, 8. c i Martina Kuntić, 8. b
Fotografije: redakcija lista
www.preradovic.hr
TEMA BROJANaše slobodne
aktivnosti

24. 24
Školska knjižnica uz svoju neposrednu odgojnu-
obrazovnu ulogu mjesto je školskih javnih kulturnih
zbivanja, projekata i svekolikih stvaralačkih
mogućnosti. Školski knjižničari u svojoj praksi
realiziraju razne projekte. Jedan od njih, u koji je
uključena naša knjižnica, je projekt Bookmark.
Međunarodni projekt Bookmark
Projekt Bookmark međunarodni je projekt koji
organizira Međunarodna udruga školskih knjižničara
(IASL). Njime se obilježava Međunarodni mjesec
školskih knjižnica. U našoj su školi u projektu
sudjelovali učenici 4. c i 6. a razreda te PŠ Otrovanec.
Učenici 4. c i PŠ Otrovanec spojeni su s dvije škole u
SAD-u, državama Virginia i Sjeverna Karolina. Učenici
šestoga razreda spojeni su sa školom iz Karachia u
Pakistanu. S razrednicom Anom Rumek osmislili su
straničnike tematike hrvatski nacionalni parkovi i
parkovi prirode. Svaki učenik trebao je na straničnik
nacrtati logo jednog odabranog parka, zalijepiti
list drveta iz naše šume i napisati izreku o prirodi
na hrvatskome i engleskome jeziku. Na poleđini
straničnika učenici su na satu engleskoga jezika
napisali nekoliko rečenica o sebi.
Učitelj Dominik pomogao im je napisati pismo za
prijatelje iz Pakistana. Krajem mjeseca listopada
straničnike smo poslali u Pakistan i veselili smo se
njihovim šarenim straničnicima. Učenici iz daleke
zemlje, osim što su zanimljivo i kreativno oblikovali
svojestraničnike,poslalisunampismookompletnom
projektu za poticanje čitanja u njihovoj školi.
Učenici4.ciučiteljicaSlavicaBartolićnastraničnicima
su crtali simbole domovine. Uz pomoć učiteljice
engleskoga jezika, Josipe Reit, napisali su kratke
poruke na poleđinama. Na kraju smo straničnike
plastificirali i poslali u Virginiu.
Učenici i učiteljice PŠ Otrovanec, Ana Šimić Kaša i
Snježana Barišić, napravili su straničnike na temu
narodnoga veza te napisali poruke o sebi, koje smo
potom plastificirali i poslali u SAD. Zauzvrat smo
dobili straničnike djece iz njihove osnovne škole.
Knjižničarka je održala prezentaciju o američkoj
državi Sjeverna Karolina, školi i znamenitostima
kraja iz kojeg su stigli straničnici. Na kraju druženja
učenicima je podijelila poklone koje su dobili iz
Amerike.
Razglednica
iz knjižnice
www.preradovic.hr
školska knjižnica

25. 25
Čitaj mi!
Glasno čitanje aktivnost je koja uključuje cijelu obitelj
– roditelje, bake i djedove, braću i sestre, rođake, ali
i prijatelje. Izuzetno je važno za razvoj kognitivnih
sposobnosti djece.
Godina 2013. bila je posvećena čitanju naglas. Prva
nacionalna kampanja Čitaj mi! pokrenuta je na
Međunarodni dan dječje knjige koji se obilježava 2.
travnja.
Projekt Čitaj mi! povezali smo s projektom Bookmark
na zanimljiv način. U oba projekta uključeni su učenici
6. a razreda. Nakon završenog posla sa straničnicima,
organizirali smo blok sat čitanja naglas u knjižnici.
Učenicisučitalizanimljivostiohrvatskimnacionalnim
parkovima i parkovima prirode. Zaključili su da im je
lakše čitati u sebi, ali im je ljepše i lakše pamte kada
čitaju naglas. Nekoliko učenika iz razreda uči i čita
lektiru naglas. Dok su jedni čitali, drugi su izrađivali
turističke vodiče o izabranome parku prirode.
U projekt Čitaj mi! uključili su se i učenici 2. a razreda.
U knjižnici su čitali lektiru naglas.
Upoznajmo knjižnicu
Edukativni posjeti učenika nižih razreda matične
i područnih škola izvrstan su način promicanja
knjige i čitanja za djecu te njihove roditelje. Ove
godine većina učenika područnih škola posjetila je
knjižnicu u Mjesecu knjige pa su se i oni priključili
kampanji Čitaj mi! te izradi straničnika. Naglas smo
čitali igrokaz Kokoš kod frizera i dobili smo izvrsnu
ideju kako oslikati straničnike. Naši su straničnici bili
puni šarenih kokica po imenu: Kokoš kišobranka,
Zahtjevna, Eva, Marica, Kata… S radošću smo ih
ponijeli sa sobom da nam služe za čitanje i sjećanje
na druženje u školskoj knjižnici.
Gošća u knjižnici
Povodom Mjeseca hrvatske knjige ugostili smo
književnicu Željku Horvat-Vukelja. Održala je
književni susret za učenike prvih razreda. Učenicima
je ispričala nekoliko priča na vrlo zanimljiv način.
Otpjevali smo i nekoliko pjesmica, a nije nedostajalo
niti glume, plesa i recitacija. Svi smo se izvrsno
zabavili!
Napisala: Ksenija Grudić-Kukavica, knjižničarka
Fotografije: redakcija lista
www.preradovic.hr
školska knjižnica

26. 26
Uvijek spremna
poslušati, savjetovati,
pomoći…
Intervju s pedagoginjom
Kristinom Lukić-Drmenčić
Recite nam ukratko nešto sebi.
Ja sam pedagoginja Kristina Lukić-
Drmenčić, radim u školi od 1. 3. 1997.
godine. Živim u Virju, imam supruga
i kći Enu.
Zašto ste odabrali posao pedagoginje?
Odabrala sam taj posao jer volim rad s djecom, a oduvijek sam
maštala o tome da radim u školi pa mogu reći da mi se ostvarila
želja.
Koju ste školu i fakultet pohađali?
Završila sam osnovnu školu u Virju, a srednju školu u Bjelovaru.
Nakon završene gimnazije upisala sam Filozofski fakultet, smjer
pedagogija. Diplomirala sam i postala profesorica pedagogije.
Kako izgleda jedan Vaš radni dan?
Dolazim na posao u 8 ili 12 sati, ovisno o danu u tjednu. Ponekad
imam razgovor s roditeljima vezan za ponašanje i ocjene učenika,
a ponekad dolazim na nastavu kako bih vidjela rad nastavnika i
učenika.
Koliko dugo radite u ovoj školi?
U školi radim 17 godina.
Pomaže li Vam Vaš poziv u majčinstvu?
Nije teško biti majka i pedagoginja jer uživam u jednom i u
drugom.
Stignete li obavljati svakodnevne kućanske poslove uz posao u
školi?
Trudim se obaviti sve poslove koji me čekaju kada dođem kući,
a ako nešto ne stignem, nije ništa strašno, posao neće nikamo
pobjeći! Važno je uživati u životu i provoditi što više vremena s
djecom.
Što mislite o djeci u ovoj školi?
Mislim da su učenici naše škole dobri, no mogli bi biti bolji.
Učenici se uvijek trebaju truditi da budu uspješniji, da bi ocjene
bile bolje, da budu što bolji prijatelji i djeca, a mi svi da im u tome
pomognemo.
Što biste izdvojili kao najljepše u Vašem poslu?
U svakom slučaju, rad i druženje s učenicima. Učenike uvijek
naučim nešto novo i dobro se zabavim, a tu su rijetke ružne stvari
koje svi brzo zaborave.
Vaš savjet učenicima?
Savjetujem svim učenicima da budu pristojni i vrijedni te da
uživaju u vremenu koje provode u školi jer osam godina brzo
prođe i onda vam kasnije bude žao što niste više uživali.
Razgovarala: Petra Lovreković, 6. b
Fotografija: redakcija lista
Čuvarica kajkavskoga izričaja
Intervju s učiteljicom
Marijanom Rešetar
Marijana Rešetar rođena
je 1977. godine u Virovitici.
Učiteljica je razredne
nastave koja radi u
područnoj školi nedaleko
od Pitomače, mjesta u
kojem živi. Prvi zapaženi
pisani uradci nastali su
u klupama nižih razreda osnovne škole. Rezultati pjesničkoga
stvaranja zabilježeni su i vidljivi u dječjim časopisima, literarnim
zbornicima te sudjelovanjem na pjesničkim literarnim natjecanjima.
UG HRAST joj 2011. godine objavljuje prvu zbirku pjesama
Podravina, ti i ja, a dvije godine kasnije i drugu zbirku Podravske
senje.
Što Vas je motiviralo da pišete pjesme?
Za pisanje pjesama uglavnom me motiviraju neki moji vlastiti
događaji, doživljaji, ljudi ili nešto što zapazim oko sebe, ili
jednostavno krenem od neke kajkavske riječi koja me zainteresira
svojim štokavskim značenjem.
Tko Vam je uzor?
Uzori su mi Dobriša Cesarić i Dragutin Tadijanović.
Koja Vam najdraža pjesma koju ste napisali?
Najdraža pjesma mi je jedina pjesma bez naslova, koja se nalazi
u mojoj drugoj zbirci pod nazivom Podravske senje. U svom
sadržaju može aludirati na svašta, a u stvari se radi samo o običnom
ženskom rupcu.
Koliko Vam je vremena bilo potrebno da napišete svoju posljednju
zbirku Podravske senje?
Budući da sam u svemu „sam svoj majstor“, bilo mi je potrebno
točno dvije godine. Pjesme, ilustracije, naslovnice za knjigu,
tehničke pripreme prije tiska – sve radim i osmišljavam sama. Tu je
još i posao s predgovorom u vezi kojega surađujem s profesorom
matematike Danijelom Rešetarom.
Koliko dugo se bavite pjesništvom?
Ozbiljnije pisanje započelo je 2011. godine kada su moje umotvorine
prezentirane javnosti.
Kada ste bili u našim godinama, jeste li voljeli čitati knjige? Sjećate li
se nekih?
Naravno, voljela sam čitati. Osim lektire, sjećam se da sam čitala
knjige koje su mi se u ondašnje vrijeme činile zanimljivima. Tu su se,
primjerice, našla mnogobrojna Zagorkina djela.
Što danas volite čitati?
Čitam sve ono što mi se čini zanimljivo ili mi dođe pod ruku – nema
nekog određenog pravila.
Za kraj, možete li nam otkriti spremate li neka nova iznenađenja za
svoje čitatelje?
Ekskluzivno samo za Preradović mogu najaviti da imam želju i volju
napisati te objaviti slikovnicu. Ideja je rođena i razrađena, ali za sada
je samo u mojoj glavi. Ono što mi nedostaje je vrijeme i podrška da
je sadržajno i slikovno pretočim na papir.
Razgovarale: Ivana Lotina i Jelena Rastić, 6. b
Fotografija: redakcija lista
INTERVJU
www.preradovic.hr
intervju

27. 27
Natjecanja, susreti
i smotre
2012./2013.
Atletika (dječaci) – 2. mjesto na
državnom natjecanju
Josip Sabađija
Ivan Hanić
Tomislav Janeš
Fran Pintarić
Karlo Jakupec
Patrik Babić
Leon Švarbić
Tin Vukšan
Antonio Radelić
Alen Kožarić
Martin Balija
Ivan Piskor
Domagoj Magić
Atletika (djevojčice) – 3. mjesto na
državnom natjecanju
Nives Makvić
Ana Škudar
Meri Maraković
Marija Matočec
Lara Kirin
Ela Seidl
Paula Rakijašić
Lorena Blaga
Tena Šolinić
Danela Relić
Nina Greguraš
Ivona Siladić
Karla Begović
Rukomet (djevojčice) – 2. mjesto na
regionalnom natjecanju
Nina Ferić
Valentina Rajnović
Matea Bedeković
Iva Ravlić
Tajana Bartolić
Tena Markovinović
Laura Fel
Marija Roberta Magić
Sanja Međurečan
Paula Rakijašić
Nina Greguraš
Petra Veličan
Tena Šolinić
Kros (djevojčice) – 1. mjesto u županiji
Paula Rakijašić
Lara Kirin
Petra Veličan
Ella Seidl
Kros (dječaci) - 2. mjesto u županiji
Patrik Babić
Karlo Jakupec
Alen Kožarić
Fran Pintarić
Kros (djevojčice) - 3. mjesto u županiji
Marija Roberta Magić
Laura Fel
Nina Ferić
Valentina Rajnović
Odbojka - 2. mjesto u županiji
Matea Bedeković
Marija Roberta Magić
Petra Mirović
Sanja Međurečan
Nina Ferić
Laura Fel
Tena Markovinović
Paula Rakijašić
Nina Greguraš
Lea Putnik
Košarka - 3. mjesto u županiji
Mateo Horvat
Neven Kirin
Filip Mihoković
Karlo Vončina
Filip Filipović
Toni Fereža
Domagoj Cugovčan
Lovro Tržić
Tomislav Jakelić
Luka Peršić
Leopold Lovreković
Leon Švarbić
Mali nogomet - 2. mjesto u županiji
Robert Bedeković
Tomislav Janeš
Patrik Pankasz
Fran Pintarić
Marko Rakijašić
Dejan Klemen
Patrik Babić
Domagoj Magić
Karlo Jakupec
Dino Arapinac
Niko Sučić
Alen Kožarić
Lidrano
Novinarski izraz (Školski list Preradović)
Hrvatski jezik
Stefani Ivanic - 4. mjesto u županiji
Lucija Novosel - 5. mjesto u županiji
Tajana Bartolić - 5. mjesto u županiji
Likovno stvaralaštvo – pozvani na
državnu smotru
Patrik Mrak
Ena Ravlić
Ivona Šokec
Engleski jezik
Marko Ivanović - 6. mjesto u županiji
Matematika
Vinko Martinčević - 5. mjesto u županiji
Iva Rengel - 6. mjesto u županiji
Mihael Cugovčan - 6. mjesto u županiji
Povijest
Maja Rengel - 2. mjesto u županiji
Anamarija Pecimotika - 5. mjesto u
županiji
Geografija
Tin Lovreković - 2. mjesto u županiji
Stefani Ivanic, 5. mjesto u županiji
Hrvoje Havliček - 6. mjesto u županiji
Lucija Novosel, 6. mjesto u županiji
www.preradovic.hr
naši uspjesi

28. 28
Ako pitate neku osobu koja mu je omiljena
poslastica, vrlo vjerojatno će vam odgovoriti da je
to čokolada. Svi mi volimo tu famoznu čokoladu,
ali što je ona zapravo? Čokolada je poslastica koja
se dobiva miješanjem kakaove mase i veće ili manje
količine šećera. Uglavnom na tržište stiže u obliku
pločica.
Priča se da su Olmeci još prije 2600 godina kuhali
čokoladnu smjesu. Visoko razvijena civilizacija
Maja u travnju je priređivala proslave u čast boga
kakaa Ek Chuaha. Tijekom tih proslava prinosile bi
se životinjske žrtve i dijelili darovi, a zrna kakaovca
bila su prihvaćena umjesto novaca. U Meksiku su
potvrđena vrlo slična slavlja.
Čokolada kakvu poznajemo u današnje vrijeme
novijeg je nadnevka i to zahvaljujući Nizozemcu
Conradu J. van Houtenu, koji je 1828. patentirao
hidrauličnu prešu koja je usitnjavala i mrvila zrna
kakaovca u prah. Englezi su 1847. otkrili kako taj
kakao prah miješati sa šećerom i rastopljenim kakao
maslacem te je nastala prva čokolada za jelo.
Mnogi ljudi, kada nisu baš raspoloženi, vole pojesti
nešto slatko. Pitate se zašto je to tako? Dokazano
je da nas čokolada čini sretnima. Ona sadrži jedan
sastojak poznat kao phenilethylamin, a on se nalazi
u plodu kakaovca. Kada jedemo čokoladu, počinje
djelovanje „hormona sreće“ na središnji živčani
sustav.
O svakoj namirnici postoje mnoge zablude, pa tako
i o čokoladi. Evo nekih zabluda.
Uzrokuje karijes. Nedostatak higijene uzrokuje
propadanje zubi i bilo koja hrana koja sadrži
fermentirajuće ugljikohidrate čini štetu zubima.
Uzrokuje akne. Niz istraživanja dokazao je da se
jedenjem čokolade ne povećava broj akni.
Deblja. Kao i svaka hrana u pretjeranim količinama,
i čokolada deblja. Ipak, kockica-dvije sprječava
prejedanje i zadovoljava želju. Ipak, bitna je
umjerenost.
Ima puno kofeina. U kockici čokolade znatno je
manje kofeina nego u šalici kave, čaju ili nekim
napitcima.
Povećava razinu kolesterola. Kakao maslac, tj.
masnoća iz zrna kakaa, unatoč visoko zasićenim
masnoćama, ne podiže razinu kolesterola u krvi.
Stearinska kiselina, jedna od glavnih masnih kiselina
u kakao maslacu, drugačije se iskorištava u tijelu i
može sniziti razine kolesterola u krvi.
Izaziva ovisnost. To nije točno, iako neki ljudi imaju
jače izražen apetit za čokoladu od drugih. Često
konzumiranje čokolade može postati navika koja
osigurava užitak , ali samo jedenje čokolade ne
može postati ovisnost.
Napisala: Ivona Šokec, 7. a (izvor: Wikipedia)
Fotografije: preuzete s interneta
Čokomanija
www.preradovic.hr
zanimljivosti

29. 29
HORROR PRIČE
Usudite se
pročitati…
Tobi
Prošli sam mjesec s roditeljima posjetila Berlin. Prije nego što
smo krenuli na put, pozdravila sam se s prijateljima i obećala
im detaljni izvještaj s putovanja. Vožnja zrakoplovom je bila
ugodna, samo je hrana bila stvarno grozna. Kada smo sletjeli,
uzeli smo taxi i krenuli prema kući tatinog prijatelja kod kojega
ćemo odsjesti. Moj je otac godinama radio u Berlinu pa smo se
vrlo brzo snašli.
Kada smo došli pred kuću, ostala sam bez daha! Bila je ogromna
i izgledala je kao dvorac. Dočekao nas je tatin prijatelj te nam
pokazao gdje možemo ostaviti stvari. Kada sam ušla u svoju
sobu, veoma sam se iznenadila. Bila je kao iz bajke, a ja sam se
u tom trenutku osjećala kao neka princeza. Jednostavno, bila je
savršena. Ubrzo je stigla večer te sam, nakon ugodnog druženja
s obitelji i našim domaćinima, krenula na spavanje. Dugo nisam
mogla zaspati. Usred noći probudili su me neki čudni zvukovi.
Iznenadaseupalilosvjetlo.Tješilasamsamusebeuvjeravajućise
da je svjetlo zasigurno ostalo upaljeno još prije nego sam pošla
u krevet. Ustala sam kako bih ugasila svjetlo, no pred vlastitim
mi je očima sa zida pala ogromna slika pomalo zastrašujućeg
obiteljskog portreta. Strah mi se iste sekunde proširio cijelim
tijelom, nisam mogla razmišljati, govoriti, disati… Ipak, uspjela
sam krenuti prema vratima kako bih pokušala nekoga dozvati.
Uhvatila sam za kvaku, no ona se nisu mogla otvoriti. Okrenula
sam se prema mjestu gdje je stajao portret i ugledala kako se na
zidu ispisuju riječi „Hello, I’m Tobi“. Počela sam nekontrolirano
vrištati i trčati po sobi ne znajući što činiti. Odjednom sam začula
kako mi mama govori: „Majo, probudi se! Slijećemo!“ Uh, to je
bio samo san! Predahnula sam. U zrakoplovnoj luci dočekali su
nas tatin prijatelj Markus i njegova simpatična supruga. Krenuli
smo prema njihovoj kući. Kada smo stigli na odredište, bila sam
zaprepaštena!
To je bila ista ona kuća kao u mome snu! Isti dnevni boravak,
ista soba u kojoj ću spavati, isti portret na zidu sobe. Bilo me je
užasno strah i nisam mogla oči sklopiti. Odjednom sam začula
istu onakvu buku kao u snu. Počela sam urlati i trčati do sobe
mojih roditelja koji su, srećom, bili budni. Rekla sam im da se ne
osjećam dobro i zamolila ih da odsjednemo u hotelu. Ostatak
boravkauBerlinuprošaojevrlodobro.Mislimdavišenikadneću
ući u Markusovu kuću! Kada smo se vratili u Hrvatsku, slučajno
sam začula razgovor roditelja o obitelji tatinog prijatelja. Imali
su sina koji je još kao dječak umro od neke teške neizlječive
bolesti. Sin se zvao Tobi.
Ivona Šokec, 7. a
Ukleta kuća iz susjedstva
Dogodilo se to jedne hladne večeri kada sam se spremala poći
spavati. Vani je padao gusti snijeg, a prozori su bili zamagljeni
što je stvaralo pravu zimsku idilu. Obukla sam pidžamu,
ušuškala se u krevet i… buuum! Nešto je tako jako udarilo da
sam iskočila iz kreveta brzinom munje. Budući da sam jako
radoznala osoba, ni u ovoj me situaciji nije ništa sprječavalo da
istražim što se dogodilo. Pomalo snena, bosih nogu, izašla sam
u dvorište ne bih li pronašla neki trag koji bi me uputio na pravi
put. Noge su mi se ledile, zubi cvokotali, a ruke se stiskale od
zime. No, da sam otišla u kuću i toplo se obukla, sigurna sam da
bih izgubila previše vremena. Zato sam stisnula zube i krenula
prema cesti. Zvukovi su bili sve jači i sve učestaliji. Nisam se
osvrtala, samo sam gledala prema cesti i prema kući koja se
nalazila ispred moje. Mnogi su ljudi govorili besmislice u koje ja
nisam vjerovala. Govorili su da je kuća ukleta.
Prije nekoliko godina u njoj je živjela jedna sretna obitelj. Imali
su dvije kćeri i jednoga sina. Živjeli su lagodnim životom i bili su
jako povezani. Voljeli su se. No, u jednoj automobilskoj nesreći
poginuo im je najstariji sin. On je bio mezimac obitelji. Nakon
toga, njegova mlađa sestra oduzela si je život jer nije mogla
podnijeti tu vijest. Nekoliko dana nakon njihove smrti nestala je
i druga sestra. A roditelji? Roditelji su se bacili u rijeku s obližnjeg
mosta. I dan danas kruže priče kako se njihove duše vraćaju
u tu kuću, u kojoj oni žive onaj sretni život koji je prekinula ta
neočekivana automobilska nesreća. Priča se i da je sin, prije
nego što je poginuo, u jednom kutu svoje sobe ostavio prsten
koji je dobio od svoga djeda te da ga je skidao samo u nužnim
situacijama. No, nitko ne zna zašto ga je skinuo baš taj dan. Je
li on možda predosjećao svoju smrt? To je oduvijek bio i ostat
će misterij.
Krenula sam prema kući te obitelji jer sam bila potpuno sigurna
da su zvukovi dopirali upravo iz nje. Zakoračila sam preko ceste,
sa svjetiljkom u ruci i nadom da ću riješiti taj misterij na kojega
se nitko nije usudio ni pomisliti. Otvorila sam vrata kuće. Kuća
je bila tamna i ruševna. Zakoračila sam kako bih se starim,
klimavim stepenicama popela na kat kuće. Tada sam ugledala
sjenu čovjeka. Bila je crna poput noći, a obrazi svijetli poput
zore. Uplašena, nepomično sam stajala pred njom. Svjetiljka mi
je pala iz ruku i razbila se u tisuće komadića. Osjetila sam da me
noktima oštrima poput noža dodiruje po obrazima. Sjena mi je
na tijelo utisnula vrući pečat, jedva primjetan, ali užasno bolan.
Užasnuta i prestravljena prenula sam se iz sna. Probudila sam
se u svome krevetu. Brzo sam ustala i stala pred ogledalo. Bila
sam neozlijeđena i sve je bilo na svome mjestu. Lice mi je bilo
netaknuto, ni traga ogrebotinama niti pečatu. Odahnula sam i
vratila se u topli krevet. Pogled sam skrenula prema ormariću
gdje se nalazila svjetiljka. Nije je bilo. Još ni dan danas je nisam
pronašla.
Nikolina Šubić, 8. c
www.preradovic.hr
horor priče

30. Iz naših školskih zadaćnica…
Podravska šuma
Jesen je. Stojim u šumi na malo sunčeve svjetlosti. Toplo
je kao u kući. Nema vjetra, a polako počinje kiša. Pokraj
mene je mali grm božikovine s kožnatim lišćem. U daljini
vidim vjevericu koja skače. Ima dugi kitnjasti rep kao
četka. Bukva sa sivom, tankom, glatkom korom gleda u
nebo. Divlja ruža s crvenim šipkom i malim trnjem nalazi
se pokraj bukve. Ispod hrasta je puno žirova s kapicama,
a on gleda u sunce koje se nakratko pojavilo. Ptice skaču
po drveću i pjevaju: „Živ, živ!“ Mali vrganj kao vojnik
stoji pod žutim i smeđim lišćem koje je palo s bukava i
hrastova. Lišće na stablima šušti: „Šššššš!“ Srna je došla
tražiti hranu, ali nije ju našla. Mirisno cvijeće odnekud
zamiriše. Na trenutak začujem žubor potoka. Zastajem i
osluškujem. Kiša prestaje padati. „Kako je lijepo ovdje“,
pomislim i krenem prema izlazu iz šume.
Patrik Mrak, 6. c
Šuma iza moje kuće mala je i vrlo lijepa. U njoj se čuje
poseban šum žućkastog i crvenkastog lišća. Jesen je.
Šuma poprima prelijepe boje i zvukove. Lišće pada na tlo
i prekriva ga tim čudesnim bojama. Grane šuškaju i njišu
se na vjetru. Stabla svih vrsta: hrastovi, bukve, breze…
imaju taj šum u krošnjama koji me opusti i očara. Mali
potočić teče u kanalu i sprječava me da prijeđem na drugu
stranu, osjećam se pomalo ograničeno i ne znam kako ga
prijeći. Nema žive duše, samo šum lišća koje zvuči kao
duh. Toliko sam očaran da želim kupiti tu šumu. Hrast,
snažan i debeo, dijeli šumu s tankom brezom sivkaste
kore i guste krošnje, dok ih bukva promatra u sjeni svoje
velike krošnje i želi svoje mjesto u šumi.
Nigdje nisam vidio tako lijepu šumu.
Tin Lovreković, 6. c
Nalazim se u podravskoj šumi. Sve je žute i crvene jesenje
boje kao da je slikaru ponestalo drugih boja. Lišće pada
po cijelom šumskom tlu i čuje se šum hodanja po njemu:
„Šuššuš!“ U silnom lišću nalazi se pokoji pauk koji vreba
kojeg mrava ili mušicu kao što lav vreba gazelu, a dok se
plijen pojavi, hop, i pauk ima večeru. Tanko drveće izdiže
se u nebesa za malo sunčeve svjetlosti. Topli zrak ugodno
me grije, a sunčeva svjetlost, što prodire kroz guste
krošnje drveća, dodatno zagrijava vlažni zrak. Vjetar
prolazi kroz drveće i čuje se šum: „Ššššš!“ Jedan veliki
panj privuče mi pažnju. Maknem lišće s panja i ugledam
gljivu panjaru, veliku kao polegnuti kotač. Jedno drvo se
ističe među drugima po svojoj neravnoj kori na kojoj su
neobične izrasline. Šuma je lijepa i pelud miriše.30
www.preradovic.hr
kistom i perom
Danela Relić, 7. b
Edi Kovač, 4. c
Laura Fel, 8. b
Manuella Mađerčić, 7. b

31. 31
Pada mrak. Vidi se pokoja sova i čuje njen huk: „Huuu!“
Šuma polako pada u san, a sove počinju s noćnom
zabavom. Sve je tiho kao da nema žive duše.
Predivni prizori prirode urezuju mi se danas u sjećanje.
Kris Tkalčec, 6. c
U šumi sam na kraju moga sela.
Velika stabla hrastova izgledaju poput divova. Pored
njih se osjećam sićušno. Sunce se probija kroz guste
zelene krošnje. Izgleda poput velike vatrene kugle koja
će se svaki čas srušiti na mene. U daljini čujem različite
zvukove životinja. Sova huhuće, golub guguće, cvrčak
cvrči… Zemlja je vlažna, pomalo blatnjava. Zelenilo je
posvuda: zelena trava, zeleno lišće, zelene stabljike… U
blizini ugledam lisicu. Gleda me svojim opasnim očima.
Izgleda ljuto, kao da će svakog trena skočiti na mene. Ima
veliki narančasti kitnjasti rep, oštre kandže i zube. Stojim
uplašena i ne mičem se… Ona se okrene i ode. Odahnem
i smirim se. Osjetim lagani povjetarac. Krošnje zašušte,
trava i cvijeće se zanjišu, sve se uzbuni. Sunce nestane,
sivi se oblaci gomilaju. Utihne pjev ptica. Čini se da će
oluja. Zapuše jak vjetar i počinje kiša. Stabla zvuče kao
da razgovaraju u strahu. Odjednom nemir prestaje. Sunce
se ponovo probija kroz krošnje. Sve je mokro. Priroda je
tako nepredvidiva, čudesna i lijepa.
Ana Škudar, 6. c
Nakonnapornogškolskogtjednanajvišemeopuštašetnja
kroz šumu uz rijeku Dravu. Približavajući se tim „zelenim
plućima“, osjećam divan i svjež miris. Duboko dišem
kao da prvi put udišem zrak. Promatram ljepotu koju je
majka priroda stvorila za nas. Na rubu šume stoje visoki
hrastovi poput stražara koji slušaju svoga gospodara.
Mirno prolazim pored njih jer se već odavno poznajemo.
Dodirnem njihove grančice i pod prstima osjećam njihove
malene listove. Kroz rijetku krošnju njeguju me tople
zrakesuncapoputmajčinihruku.Ušetnjimidruštvoprave
ptičice svojom veselom pjesmom, a ponekad mi neka
plaha srna uputi sramežljiv pogled. Kroz središte šume
prolazi potočić. Tiho žubori u svojem vijugavom koritu i
kao da šumi želi reći sve novosti koje je saznao na svojem
putu. Na ovom dijelu šuma je jako gusta pa hodam sporije
i izbjegavam oštro grmlje. Mislim da me želi zaustaviti.
Volim šetati šumom u svako godišnje doba, kad drveće
odijeva zelene, žute, crvene i bijele haljine. Najljepše mi
je u proljeće kad drveće obuče zelenu haljinu i miriše na
proljetnice. Ponosim se time što poznajem podravsku
šumu.
Nera Luca Ravlić, 6. a
www.preradovic.hr
kistom i perom
Lovro Prskalo, 4. c
Marta Šelimber, 7. b
Marko Bokan, 4. c
Marija Djakić, 7. b
Marko Siladić, 4. r
PŠ Velika Črešnjevica

32. 32
Sve što je lijepo, kratko traje…
Dan prvi.
Naša pustolovina počela je 30. lipnja u jutarnjim
satima kada se je stotinjak pospanih lica smjestilo
u autobuse. Putem smo većinom razgovarali i
razmišljali što ćemo sve doživjeti u tih pet dana. Prvo
smo posjetili NP Krka. Tamo smo štošta naučili, a
ljepota netaknute prirode nas je potpuno očarala.
Posjetili smo i Šibenik te razgledali crkvu sv. Jakova.
Kada smo napokon stigli u Pakoštane, nestrpljivo
smo čekali podjelu soba. Zavladala je zbrka, no
ubrzo smo se snašli i prilagodili pravilima hotela.
Nakon kratkoga odmora krenuli smo put plaže.
Svima nam je to bio najuzbudljiviji dio dana. Voda je
bila užasno hladna, no trpjeli smo. Nakon kupanja
slijedio je obrok te večernji provod kojeg smo svi s
nestrpljenjem čekali. Sama šetnja plažom i mjestom
bila je predivna, posebno zbog toga jer smo bili s
najboljim prijateljima. Dan je protekao fantastično, a
tek je bio prvi! Što li nas još sve čeka!
Dan drugi.
Od jutra je bilo živahno. Nakon obilnog doručka
pao je dogovor da idemo na plažu. Brzinski smo se
spremili i čekali da krenemo. Vrijeme provedeno na
plaži zasigurno je bilo najbolje iskorišteno. Družili
smo se jedni s drugima. Kasnije toga dana posjetili
smo Vransko jezero i Biograd na Moru.
Dan treći.
Ranom zorom krenuli smo brodicom na otok
Vrgadu. Vožnja je bila nezaboravna. Osjećaj kada
gledaš u more koje je kristalno čisto, neopisiv je.
Sam put do plaže na otoku bio je dosta kompliciran,
no vrijedilo je mučiti se. Plaža je bila savršena. Bilo
je veoma zabavno jer smo se neprestano šalili s
učiteljima te fotografirali svaki trenutak koji smo
htjeli upamtiti. Po povratku u Pakoštane išli smo u
šetnju i razgledavanje. Odlično smo se zabavili, a čak
i upoznali djecu koja žive u ovom mjestu.
www.preradovic.hr
Maturalac

33. Dan četvrti.
Neopisiva vrućina od jutra. Nakon hitrog buđenja,
pranja zubi, uređivanja i doručka krenuli smo u
Zadar. Posjetili smo crkvu sv. Donata, Kalelargu,
Morske orgulje i Pozdrav Suncu. Došlo je i vrijeme
za kupovinu i razonodu. Uglavnom smo razgledavali
još neotkrivene dijelove grada i tražili suvenire za
poklon roditeljima ili prijateljima. Budući da nam je
to bila posljednja večer maturalca, smjeli smo malo
duže ostati vani. Svi smo se međusobno družili te
razmjenjivali doživljaje, priče i anegdote.
Dan peti.
Posljednji dan maturalnog putovanja. Dan kojega
smo se svi pribojavali. Trebalo se je oprostiti sa svim
doživljajima i sa svim ljudima koje smo upoznali. Bilo
je teško. Ujutro smo išli na oproštajno kupanje te smo
posljednjiputasvibilinaokupu.Nakonručkasmjestili
smoseuautobuseikrenuli.Pomalosmrknutihlica,ali
opet sretni što nam se sve to dogodilo. Pjevali smo iz
sveg glasa, samo da ne mislimo na rastanak. Uistinu
jedno prekrasno, nezaboravno iskustvo, prepuno
smijeha, zabave, druženja i lijepih uspomena. Nešto
što će svatko od nas pamtiti do kraja života.
Napisala: Erika Čižmar, 8. c
Fotografije: redakcija lista
33
www.preradovic.hr
Maturalac

34. 34
Dani u školskim klupama prebrzo prolaze, pogotovo za nas, osmaše,
koji te zadnje dane provodimo opraštajući se od učitelja, od prijatelja
i, dakako, jedni od drugih. Još jedna generacija, još jedna školska
godina i još jedno veliko sjećanje. Svih tih osam godina prohujalo
je zajedno s nama. Nekima je to teško palo, dok su neki jedva čekali
da završe tu „dosadnu“ osnovnu školu. Ipak, mislim da u svakom
od naših malih srdaca postoji još jedno manje mjesto, neka sigurna
luka u kojoj su razbacane uspomene i zgode u ovih proteklih osam
godina.
A moj razred? Jednom je, jedan od učitelja za nas rekao: „Pametni su
oni, samo im se ne da misliti.“ Slažem se s njim. Nismo jedan od onih
razreda u kojemu se učenici natječu za bolju ocjenu. Ma kakvi! Ja,
kao ni svi ostali, to ne gledam kao manu. Pomažemo jedni drugima
pod ispitom, po hodnicima se pravimo važni jer smo najstariji i
želimo svima biti uzor. Valja spomenuti (kad smo već kod uzora) da
je razrednica ponajviše pomogla oko naše dileme u učenju, poticala
nas na jedinstvo te rješavala sve naše nesuglasice i probleme koji su
se ponekad znali dogoditi u razredu. Ona je bila jedna, a nas dvadeset
i nešto sitno pa su njezini savjeti mnogo pridonijeli svakomu od nas.
Kad bi školsko zvono oglasilo kraj nastave, ona bi uvijek stala kraj
prozora učionice te gledala kako uz širok osmijeh odlazimo svojim
kućama. Mislila je da je ne vidimo, no ipak smo svaki puta zamijetili
kako nas prati tužnim izrazom lica. Gledajući na školsko dvorište,
pratila je kako mi, njezini mali i nepokvareni učenici, rastemo i
sazrijevamo.
Sada, kada smo u tim ispisanim školskim klupama još svega nekoliko
mjeseci na okupu, sigurno je da ćemo jedni drugima jako nedostajati.
Nedostajat će nam nervoza pred odgovaranje na tehničkom, naš
„timski rad“ na ispitu iz hrvatskog, smijanje na matematici i još
mnogo detalja koji su se utisnuli duboko u naša sjećanja. Polako
postajemo svjesni da u vrtlog života moramo ući uzdignutih glava, s
osmijehom na licima. Uskoro ćemo se oprostiti od svih, ali bez suza,
jer – osmaši ne plaču!
Laura Fel, 8. b
Osmaši ne plaču
www.preradovic.hr
Osmaši

35. 35
Razrednica: Bernada Slaviček
Doroteja Ban
Nikolina Begović
Tomas Benger
Filip Brlas
Stjepan Čerepinko
Šimun Dijaković
Igor Đakić
Adrijan Giba
Benjamin Giba
Josipa Gucek
Kristian Ivanović
Patricija Jakupec
Zvonimir Kapitan
Vanja Kirin
Kristijan Lončarić
Tena Markovinović
Petra Mikec
Lana Mojzeš
Marina Osmanović
Karlo Saić
Leonardo Stevanović
Domagoj Šafarić
Helena Torbašinović
David Vitković
Lana Živko
8. a
8. b
Razrednica: Liljanka Grbačić
Petra Barčan
Lara Barišić
Irena Crlenjak
Leonardo Đurđek
Laura Fel
Toni Fereža
Nina Ferić
Ivana Hranilović
Antonio Hrvoić
Petar Jakupec
Darko Kovačić
Karlo Kukavica
Martina Kuntić
Leopold Lovreković
Melany Maresić
Izabela Siladić
Lucija Siladić
Ivan Škrinjar
Matej Škrinjar
Mihael Špoljarić
Dražen Tončić
Mihael Zorić
www.preradovic.hr
Osmaši

36. 36
Razrednik: Darko Siladić
Škelćim Ali
Leon Željko Barčan
Antonio Begović
Ivan Begović
Antonio Bijuk
Mirna Ciglenec
Martin Ciglenec
Marin Čerepinko
Erika Čižmar
Karlo Demšić
Ivona Derežić
Ivan Fičko
Marta Giba
Luka Gregurek
Karlo Lovreković
Timislav Novosel
Josip Peterfi
Leon Posavec
Petra Sabolić
Tea Šokec
Ana Špiranec
Nikolina Šubić
Stjepan Varga
Matija Tržić
Razrednica: Romina Lukačić
Ema Begović
Sara Blatarić
Ivan Debeljak
Nikolina Demšić
Hrvoj Fras
Karla Hajtić
Paulina Horvat
Leeo Krmić
Dorijan Matančić
Ivan Mikša
Patrik Podolnjak
Dominik Presečan
Ivana Presečan
Ivica Schmidt
Toni Sidnjenko
Viktorija Šelimber
Kristian Šimunija
Kristijan Šoljić
Martina Španić
Mihaela Šubić
Jasmina Vida
www.preradovic.hr
Osmaši
8. c
8. d

37. 37
Razrednik: Anton-Michael Dafčik
Andrej Abramović
Glorija Barković
Dominik Blažinčić
Patrick Burek
Božica Car
Darijo Djaković
Marina Đakić
Ivana Gibičar
Marija Kovačević
Valentina Kralj
Mihaela Podgorac
Saša Sabljić
Nino Sabolić
Antonio Šantić
Erina Špoljarić
Vedran Veršec
Mišel Vitković
Darijo Plivalić
Biseri na satu hrvatskoga jezika
Učiteljica: „Kako nazivamo promjenu glagola po
licima?“
Učenik: „Sprezanje ili komunikacija.“
Učiteljica: „Kako glasi infinitiv glagola hoću?“
Učenik: „Hoći.“
Učiteljica: „Recite mi sve što znate o gajici.“
Učenik: „Gajica je bila žena Ljudevita Gaja.“
Učenik: „ Pjesma u kojoj pjesnik otkriva svoja
skrivena duševna stanja zove se lirska
monoljubna pjesma.“
Učiteljica: „Nabroji osobne zamjenice.“
Učenik: „Ja, ti, on, ona, ono; mi, vi, svi.“
Učenik: „Lirika izriče radnju, stanje i zbivanje.“
Školski biseri
Učenik: „Sklonidba su riječi koje možemo
skloniti kada su nepotrebne.“
Učiteljica: „Na temelju primjera imenuj glasovne
promjene.“
Učenik: „Sublimacija (umjesto: sibilarizacija) i
isparavanje (umjesto: ispadanje).“
www.preradovic.hr
Osmaši
8. e

38. 38
Jeste li znali?
- da djeca rastu brže u proljeće, nego u bilo koje drugo
godišnje doba?
- da se ljudi rađaju s 350 kosti u tijelu, ali kad osoba dosegne
zrelu dob, ima samo 206 kosti? Razlog tomu je što se neke
kosti spajaju i formiraju jednu kost.
- da neki Eskimi koriste hladnjake kako bi spriječili potpuno
smrzavanje hrane?
- da svaka ptica svakoga dana mora pojesti hranu makar
polovicu svoje težine kako bi preživjela?
- da mačke ne osjećaju sladak okus?
- da na planetu Uranu ljeto i zima traju po 21 godinu?
- da čovjek u svojim ustima dnevno proizvede 1 litru sline?
- da termiti rade 24 sata dnevno i uopće ne spavaju?
- da ne postoji prirodno plava hrana?
- da svaka kap morske vode sadržava približno milijardu atoma
zlata?
- da možete zapaliti vatru uz pomoć leda?
- da puževi imaju 4 nosa?
- da ovca može prepoznati druge ovce sa slika?
- da zijevanje uglavnom traje oko 6 sekundi?
- da u prosjeku čovjek izgovori skoro 5000 riječi - dnevno (80%
od toga priča sam sa sobom)?
- da se Coca-Cola u početku mogla kupiti jedino u ljekarni?
- da je lubenica povrće, a rajčica voće?
- da kad čovjek puše nos, brzina zraka koji izlazi pod pritiskom
dostiže i 160 km/h?
- da je 10% muškaraca ljevoruko, a žena tek 7%?
- da je badem član porodice bresaka?
- da ako bi nosili slušalice samo 1 sat, povećali bi broj bakterija
u svom uhu 700 puta?
- da više od 50% ljudi na svijetu nikada nije obavilo telefonski
razgovor?
- da riba koja živi 800 metara ispod površine mora nema oči?
- da su naše oči od rođenja uvijek istih dimenzija, ali - da nos i
uši ne prestaju rasti?
- da prosječan čovjek dnevno izgubi 100 dlaka na glavi?
- da se čovjek poslije spavanja proteže da bi u pojedinim
dijelovima tijela ubrzao protok krvi?
- da je 1926. godine na svijetu bilo samo 100 TV uređaja?
- da crv ima pet srca?
- da oko dvije milijarde ljudi na svijetu ne zna čitati?
Mozgalice
Na kraju jednosmjerne ulice stajao je policajac i naplaćivao
kaznu svim vozačima koji su vozili u nedozvoljenom smjeru.
Kada je naišao taksist iz nedozvoljenog smjera, policajac ga je
pozdravio i nije mu naplatio kaznu. Zašto?
Djed je obećao unuku da će mu kupiti role ako bude znao
odgovor na ovo pitanje: „Gdje to čovjek ulazi kroz jednu rupu,
a uvijek izlazi na dvije rupe i kad pomisli da je izašao, tek je
onda u rupu ušao?“ Unuk je čitavu noć razmišljao, a sjetio se
tek ujutro kad je ustao iz kreveta. Koji je odgovor na djedovo
pitanje?
Što je to čega ima dva puta u jednom trenutku, a samo jednom
u jednom momentu?
Da bi se skuhalo jedno guščje jaje, potrebno je najmanje 20
min. Koliko je najmanje minuta potrebno da se skuhaju tri
guščja jaja?
Što leti, nema krila, plače i nema očiju?
Rješenja:
1.Taksist je išao pješice!
2. Hlače. Unuk se sjetio
tek kad ih je počeo oblačiti.
3. Slovo „T“.
4. 20 min - kuhaju se zajedno.
5. Oblak.
www.preradovic.hr
zabavnik

39. 39
Vicevi
Ispituje učiteljica Pericu:
- Zašto si tukao Marka?
- Zato što mi je prije tri godine rekao da sam nilski konj.
- A zašto si ga jučer tukao?
- Tek jučer sam vidio kako ta životinja izgleda!
Učiteljica proziva Pericu:
- Perice, jučer ponovo nisi bio u školi!
- Baka mi je bolesna!
- Svaki put kad izostaneš iz škole tebi je baka bolesna. Ne
vjerujem u to!
- Pa da, učiteljice, i mi sumnjamo da baka izmišlja!
Pred spavanje Perica se moli Bogu:
- Gospode, učini da od danas Prag bude prijestolnica Finske.
Majka:
- Sine, kakva ti je to molitva?
- Ma, jučer smo imali kontrolni iz geografije.
Perica stoji na vratima u tramvaju. Prepriječio baki put i ona ga
pita:
- Izlaziš?
Perica odgovori:
- Može, nazovi me oko osam sati!
Učitelj:
- Ivice, pročitao sam tvoj sastavak o majci i on je potpuno isti
kao sastavak tvojeg starijeg brata od prošle godine.
Ivica:
- Pa naravno, učitelju, kad imamo istu mamu!
Učiteljica:
- Tko je čovjekov najbolji prijatelj?
Ivica:
- Kalkulator.
- Zašto?
- Uvijek možeš računati na njega.
Učitelj je primio telefonski poziv:
- Gospodine učitelju, Ivica danas neće doći u školu jer ima
temperaturu.
- A s kim razgovaram? - pita učitelj.
- S mojim tatom. - zbunjeno će Ivica.
Zagonetke
Crna sam kao noć i uvijek te pratim. Po mraku se
skrivam, po danu se vratim.
Bez obzira kolika je, nema težine. Ali, stavi je u bačvu i
osvijetlit će je iznutra.
Iz visine gusto pada, nikad padom ne nastrada. A kad
toplo sunce svane, rastopi se i nestane.
Crno, malo, gingavo na putu meso čekalo. Što je to?
Ako me baciš, razbit ću se. Ako mi se nasmiješiš, uzvratiti
ću osmijeh. Tko sam ja?
Što možeš uloviti, a ne možeš baciti?
Leti, a nema krila. Plače, a nema oči. Što je to?
Rješenja:
1. Sjena, 2. Rupa, 3. Snijeg, 4. Trn,
5. Ogledalo, 6. Prehladu, 7. Oblak
www.preradovic.hr
zabavnik