Kratki prikaz sredjevjekovnih rukopisa za koje se sigurno zna da su pripadale Crkvi bosanskoj, da li po sačuvanom kolofonu sa imenom pisara "krstjanina" ili po vlasniku koji je bio bogumil ....

1. TRAGOM PISANE BAŠTINE
BIH

RUKOPISI CRKVE BOSANSKE
Vaska Sotirov-Đukić, dipl. bibliotekar
dukic@bih.net.ba

2. Crkva bosanska

 Vjernici Crkve bosanske nazivaju svoju crkvu
“narodnom” i “bosanskom”, a sebe “pravim” ili
“dobrim Bošnjanima”.
 Sva imena su im narodna; gone ih pape i Mađari,
zbog čega oni grčevito brane svoju vjeru i državnu
samostalnost.
 Crkva bosanska ne priznaje ni papski primat ni
jurisdikciju carigradskog patrijarha, pa je stoga
potpuno samostalna.
 Bogićević, Vojislav. Pismenost u Bosni i Hercegovini : od pojave
slovenske pismenosti u IX v. do kraja austrougarske vladavine u
Bosni i Hercegovini 1918. godine. Sarajevo : Veselin Masleša,
1975. Str. 57
Daničićevo
evanđelje -
minijatura

3. Crkva bosanska
i njeni predstavnici

 Crkva bosanska je najvažniji identitet i izraz bosanske srednjevjekovne
države koja se pojavila već krajem 12. vijeka. Razlikovala se je
bogosluženjem i unutarnjim ustrojstvom od drugih kršćanskih crkava
tog doba zbog čega je proganjana i optuživana za jeres.
 Djedovi su njeni episkopi, ostali su: Gosti sveštenici(viši red), starci su
niži red . Gosti imaju svoje parohije (Vuk „gost uskopaljski“). Strojnici
su obični sveštenici. Kao članovi crkve spominju se krstjani i krstjanice.
 Svi sljedbenici su se dijelili na čiste i mrsne ljude. Čisti su bili oni koji su
se odrekli svakodnevnog života, te su živjeli u zasebnim kućama
(hižama) zajedno muškarci i žene, što je povećalo osudu neprijatelja.
 Crkva bosanska je posebno poštovala iz Novog zavjeta Djela
Apostolska i Apokalipsu, a iz Starog zavjeta Psalme. U svim kodeksima
iz vremena Crkve bosanske nalazimo upravo ove spise.
 Filipović, Muhamed. Bosna i Hercegovina – najvažnije geografske, demografske, historijske, kulturne i
političke člinjenice. Sarajevo : Compact-E, 1997.

4. Učenje Crkve bosanske

 Postoje dva osnovna principa: dobro i zlo. Krist je Bog dobra i
duhovnosti dok je Sotona zlo i vladar materijalnog. Tjelesni
život i njegove strasti je grijeh, a smrt je spasenje od grijeha.
Da bi se čovjek spasio, nije dovoljno samo da umre nego da
primi duhovno krštenje pomoću Novog zavjeta, spasonosna
knjiga za vjernika.
 Čisti kršćani su se odricali tjelesnog, postili, živjeli u celibatu i
svakodnevno bogoslužili. Živjeli su u zajednicama gdje su se
krstili knjigom i obavezom klanjanja i recitiranja očenaša.
Ovakav naćin života je podsjećao na stare ranokršćanske
zajednice.
 Crkva je jako uticala na toleranciju prema drugim vjerama,
uzdržanost, nepostojanje smrtne kazne, skromnost u
svakodnevnom životu, otvorenost za sve strance koji žele
doći, a poseban uticaj je na monumentalne kamene spomenike
– stećke, koje je nekada bilo preko 100.000 samo na području
Bosne.
 Filipović, Muhamed. Bosna i Hercegovina – najvažnije geografske, demografske,
historijske, kulturne i političke člinjenice. Sarajevo : Compact-E, 1997.
Čajničko
evanđelje - inicijal

5. Bogumilska kozmologija

 Radi se o naročitoj koncepciji svijeta i života, o
čitavoj jednoj bogumilskoj kozmogoniji, o kojoj
mi danas, nažalost, ne znamo mnogo, a i ono
neznatno, što nam je o njoj poznato, to smo
doznali po inkvizicionom materijalu rimske
kurije, koja je ratovala protiv bogumilske
hereze duhovnim i materijalnim mačem više
od četiristo godina. Ova histerična retorika
lomače i sjekire nije, dakako, bogumilskoj
plastici mogla posvetiti nikakve naročite
estetskomorfološke pažnje, jer smatrajući
„bosansku kugu“ svojim najopasnijim
neprijateljem, ona se kao propaganda javlja u
ulozi krvnika, a ovi, kao što je poznato, nijesu
nikada bili skloni da rješavaju estetsku
problematiku.
 Krleža, Miroslav. Krleža o religiji. Sarajevo : Oslobođenje, 1982. Str. 120
Divoševo
evanđelje -
inicijal

6. Pismeni patareni

 Rački, citirajući latinske izvore, navodi da su vjernici Crkve
bosanske, koje on redovno naziva patarenima, “bili pismeni i
to ne samo muškarci koji su se bavili zanatima, vršeći često
dužnost “učitelja”, nego su i žene bile pismene, a bavile su se
ručnim radovima i odgajivanjem omladine.
 Rački nadalje citira riječi nekog vjernika Crkve bosanske koji
kaže da sveštenici katoličke crkve “hoće sami da budu učitelji,
a kod nas uče i ljudi i žene; jedan učenik poučava drugog
sedam dana. Kod njih je rijedak učitelj koji zhna napamet tri
glave iz Novog zavjeta, a kod nas je rijedak čovjek ili žena
koja ne zna napamet, i to na narodnom jeziku (vulgariter) cio
Novi zavjet.”
 Bogićević, Vojislav. Pismenost u Bosni i Hercegovini : od pojave slovenske pismenosti u IX
v. do kraja austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini 1918. godine. Sarajevo : Veselin
Masleša, 1975. Str. 57

7. Evanđelja Crkve bosanske

 Glavna masa sačuvanih srednjovjekovnih
bosanskih kodeksa pripada evanđeljima,
od kojih se za poneke može sasvim
sigurno utvrditi da pripadaju književnom
fondu »crkve bosanske«, s obzirom da su
se u kolofonu pisci i potpisali uz obaveznu
naznaku »krstjanin«, kao što je to načinio
pisar Pripkovićevog evanđelja, Batalovog
odlomka evanđelja, zatim pisari Hvalovog
i Radosavljevog zbornika.
Daničićevo
evanđelje
Kuna, Herta. Hrestomatija starije bosanske književnosti. Vidi u: Nakaš, Lejla. Hrestomatija iz historije
književnog jezika, I dio ; za internu upotrebu. http://www.scribd.com/doc/117438839/Hristomatija-I

8. Pisari krstjani

 Stanko Kromirjanin, krstjanin –
pisar Batalovog evanđelja
 Manojlo Grk – Divoševo i
Manojlovo (Mostarsko) evanđelje
 Pisar Butko – Hrvojev misal na
glagoljici
 Hval krstjanin – Hvalov zbornik
 Tvrtko Pripković, krstjanin –
pisar Pripkovićeva evanđelja
 Radosav krstjanin – Radosavljev
zbornik
Manojlo Grk –
Divoševo evanđelje
Manojlo Grk –
Manojlovo (Mostarsko)
evanđelje

9. Batalovo evanđelje

 Batalovo evanđelje je
doživjelo sudbinu mnogih
bosanskih srednjevjekovnih
rukopisa koji su pripadali
Crkvi bosanskoj i proglašeni
heretičkim te je tokom
čestih inkvizicijskih pohoda
oštećeno, a danas su
sačuvana samo četiri lista
pergamenta na kojima su
odlomci iz Ivanovog
evanđelja.
 Paleografski je sličan
Pripkovićevom evanđelju.

10. Batalovo evanđelje

 Prema zapisu pisara Kromirjanina, starac
Radin je odobrio ovo evanđelje, i time je to
neposredan dokaz da su i pisar i Batalo bili
članovi Crkve bosanske, jer starac je visoka
titula unutar hijerarhije Crkve.
 Zahvaljujući sačuvanom kolofonu, pored
podataka o godini nastanka i o pisaru,
sačuvan je spisak imena 28 djedova
(poglavara Crkve bosanske) u periodu od
prvog djeda Jeremije koji je osnovao i
vladao Crkvom bosanskom od 1010. do
1024. godine pa sve do djeda Ratka I koji je
vladao od 1370. do 1393. godine. Kasnije je
dodan spisak crkvenih poglavara koji su
vladali od 1400. do 1465. godine, a prema
njemu posljednji djed je bio Ratko II.

11. Batalovo evanđelje – popis djedova
Crkve bosanske 1010 - 1480

 Prva Batalova lista
Djed: Jeremija (o. 1010-1024); Azarija (o. 1024-1038); Kukleč (o.1038-1052); Ivan
(o.1052-1066);Godin (o.1066-1080); Tišemir (o.080-1094); Didodrag (o.1094-1108);
Bučina (o.1108-1122); Krač (o.1122-1136); Bratič (o.1136-1150); Budislav (o.1150-1164);
Dragoš (o.1164-1181); Dragič (o.1182-1205); Lubin (o.1205-1215); Dražeta (o. 1215-
1220); Tomiš (o. 1220-1223)
 Druga Batalova lista
Djed: Rastudije (o. 1228-1230); Radoje (o. 1230-1244); Radovan I (o. 1244-1258);
Radovan II (o. 1258-1272); Hlapoje (o. 1272-1286); Dragoš (o. 1286-1300); Povržen (o.
1300-1314); Radoslav I (o. 1314-1328); Radoslav II (o. 1328-1342); Miroslav (o. 1342-
1356); Boleslav (o. 1356-1370); Ratko I (o. 1370-1393-X)
 Treca lista iz suvremenih izvora
Djed: Radomir (o. 1400-1414); Mirohna (o. 1414-1430); Miloje (o. 1430-1450); Ratko II
(o. 1450-1465); N. djed (o. 1465-1480)
http://www.camo.ch/korjeni_i_ucenje.htm

12. Batalov mauzolej

 Da je Batalo bio izuzetno
poštovan i cijenjen tepčija i
bogumil, govori i otkriće 1915.
godine njegovog mauzoleja na
uzvišenju Crkvine kod Turbeta
blizu Travnika.
 Nažalost, zbog nestručnog
otkopavanja i lovaca na blago,
potpuno su uništeni ostaci
freski živih boja koji su se
nalazili na zidovima mauzoleja,
a u grobnici su nađeni samo
ostaci brokatne zavjese, sve
ostalo je opljačkano i uništeno.
Komisija za očuvanje nacionalnih
spomenika Bosne i Hercegovine
http://kons.gov.ba/

13. Čajničko evanđelje
Tajnopis - kriptografija

 Bosanska brzopisna ćirilica; jedna strana deformirane
glagoljice na f89v.
 Nemarno i neuredno napisan, smjenjivalo se pet različitih
pisara.

14. Čajničko evanđelje
Tajnopis - kriptografija

 Ali, najinteresantniji je zapis na f.90r
glagoljicom, o kojem je već bilo riječi. U
glagoljicu je ovdje umiješano i nešto ćiriličkih
slova, a glagoljska su slova netipična, miješa
se obla s uglatom glagoljicom, a neka su slova
i deformirana, tako je najvjerovatnije da je, u
stvari, u pitanju neka vrsta kriptografije osobe
koja se inače služila ćirilicom, i to raškog tipa,
čemu u prilog govori i izrazita ekavština ovog
malog odlomka.
 Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo :
Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., str. 120

15. Divoševo evanđelje
Tajnopis - glagoljica

 Bosančica, nelijepi poluustav; usred ćirilskog teksta je
umetnuta glagoljica; ijekavica. Pisan u istočnoj Bosni, Usora
za Divoša Tihoradića, dok je pisar, najvjerovatnije, Manojlo
Grk, koji je pisao i Manojlovo (Mostarsko) evanđelje.

16. Divoševo evanđelje

 Divoš Tjehoradić ili Tihoradić je
historijska ličnost, bosanski feudalac
iz 14. vijeka, iz Usore u istočnoj
Bosni, koji je naručio za sebe
evanđelje tipično za Crkvu
bosansku, kojoj je, najvjerovatnije, on
i pripadao.
 Minijature Divoševog evanđelja
spadaju među najljepše, pored
Miroslavljevog evanđelja. One
predstavljaju ljudske likove,
životinje apokaliptičnih oblika i
biljne preplete, simbole evanđelista
kao lik apostola Marka u obliku lava.

17. Divoševo evanđelje i glosa

 Lilije, cvijetu ime – krin ...
Knjigi Divoša ...
Pisa knjige Divošu ...
Knjige Divoša Tihoradića.
Završanin (oko 1330 godine)
 Nepoznati Završanin, zemljak Divošev,
koji je imao svoju baštinu u bosanskom
zaleđu Splita, napisao je Divoševo
evanđelje. U njemu se nalazi glosa o krinu
i bilješka o vlasniku knjige. Patareni su
sebe upoređivali sa ljiljanom u polju, a
predstavu ovog cvijeta kao svoj simbol
rado su uplitali u reljefe na stećcima.
 Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi.
Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 71

18. Divoševo evanđelje i
pravoslavna anatema

 Evanđelje je nađeno 1960.
god. u crkvi sv. Nikole u
Podvrhu kod Bijelog
Polja. U onom istom
kraju iz koga su upravo u
Divoševo vrijeme
dolazile anateme
pravoslavne crkve na
Bosance, „triklete
babune“, a među njima i
kletve na samog bana
Stjepana Kotromanića, na
čijem je dvoru živio
Divoš Tihoradić kao
dvorski pristav, na kraju
13 i početkom 14 vijeka.

19. Grškovićev odlomak Apostola

 Od Grškovićevog Apostola ostala su nam samo 4 lista ispisana
glagoljicom na debelom pergamentu, Smatra se da potiče iz 12.
vijeka i spada u najstarije spomenike pisane glagoljicom. Na
marginama se nalaze natpisi na bosančici, koji su kasnije rukom
dopisani.
 Pretpostavka je da je kodeks u originalnom obliku bio mnogo veći,
i da je najvjerojatnije sadržavao kompletna Djela apostolska.
Apostol je pronašao vrbnički kapelan Gršković na Krku, gdje su
ga, najvjerojatnije, donijeli bogumili koji su bježali od inkvizicije i
progona križara u Bosni.

20. Listići iz Monteprandona

 Dva odlomka iz
Monteprandona su sačuvani
pukim slučajem, i to ih je,
nenamjerno, sačuvao
inkvizitor koji je 1432.
godine djelovao u Bosni
protiv bosanskih krstjana.
 Radi se o franjevcu
Dominiku Gangali (San
Giacomo della Marca 1391-
1476), koji je heretički tekst
uništio a sa dva sačuvana
lista je učvrstio korice svoje
rukopisne knjige
“Margaritarum”.
SAN GIACOMO DELLA MARCA 1393-1476
1431-1432 kao inkvizitor bio u
Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni

21. Listići iz Monteprandona

 Ovo je jedini inkvizitor
koji nam je ostavio svoje
ime i prezime, kao i dva
jako oštećena odlomka
koja su pisala dva
različita pisara na
bosančici.
 Upravo zahvaljujući
njemu, a protiv njegove
volje, sačuvani su ostaci
jedinog preživjelog
molitvenika pripadnika
Crkve bosanske.

22. Pripkovićevo evanđelje

 Zahvaljujući sačuvanom kolofonu,
poznato je da se pisar zove Tvrtko
Pripković i da je pripadnik Crkve
bosanske, te da je zbog toga, ispod
kolofona, neki pravoslavni sveštenik
dodao oko 16. vijeka: “i bog zna neka
je to svinja bila”, što se odnosi na
bogumila pisara.
 “A zapisa božiom milostiju krstjanin a
zovom Tvrtko Pripković, zemljom
Gomiljanin”.
Kolofon Pripkovićeva evanđelja
Kuna, Herta. Hrestomatija starije bosanske književnosti. Vidi u: Nakaš, Lejla.
Hrestomatija iz historije književnog jezika, I dio ; za internu upotrebu.
http://www.scribd.com/doc/117438839/Hristomatija-I

23. Vojvoda Hrvoje kao prikriveni
„krstjanin“ Crkve bosanske

 Hrvojev misal i Hvalov zbornik su rađeni za bosanskog
vojvodu Hrvoja Vukčića Hrvatinića, u trenutku kad je od
Ladislava Napuljskog Anžuvinca dobio naslov kraljevskog
namjesnika u Bosni te splitskog hercega.
 Hrvojev misal katolički glagoljski kodeks je bio namjenjen
za javno i priznato bogosluženje od pape te je rađen kao
dar od katoličkih crkvenih lica.
Hrvojev misal – minijatura
vojvode Vukčića
Hvalov zbornik –
minijatura

24. Perfidni patareni
Herceg Stjepan Vukčić Kosača

 Najkrupniji bosanski velikaši su, zavisno od okolnosti i političkih potreba, često
„imali“ po dvije, pa i tri vjere. Slika i prilika takvih velikaša bili su vojvoda Sandalj
Hranić i njegov nasljednik herceg Stjepan Vukčić Kosača. Vojvoda Sandalj je
istovremeno, zavisno od prilika, bio i krstjanin i pravoslavni.
 Herceg Stjepan je iz političkih razloga poštivao i štitio pravoslavlje. Njemu su
istovremeno, prema zabilješkama Pija II, kao „svome drugu u nejveri“ prebjegli mnogi
bosanski „manihejci“ kada ih je kralj Tomaš počeo progoniti.
 Uz sve to, on se od 1439. povremeno obraćao papi sa porukom da želi primiti
katoličanstvo. Papa Eugen IV je 1451. objavio da je herceg Stjepana primio „u milost
katoličke crkve kao dobrog vjernika“.
 Iste godine herceg je napao katolički Dubrovnik pa ga je papa posebnom bulom
izopćio iz crkve. Kralj Stjepan Tomaš je iz državnih razloga uspio spriječiti
objavljivanje ove bule.
 Izgleda da jedino Dubrovčani nisu imali iluzija o vjerskoj pripadnosti hercega
Stjepana, koga su dosljedno smatrali za „perfidnog patarena“.
 Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 77-78

25. Perfidni „pataren“ Hrvoje

 Hvalov zbornik je Hrvoje sam
naručio, pisan je domaćom
bosanskom ćirilicom, vjerovatno
u njegovoj rezidenciji u Omišu a
pisar Hval se lično potpisuje kao
„krstjanin“ u kolofonu.
 Time je otvoreno pokazao da je
pripadnik Crkve bosanske te
upisuje da je vrijeme pisanja u
doba “dida Radomira”,
tadašnjeg poglavara Crkve
bosanske, a to je 1404. godina.
Po tome se pretpostavlja da je i
Hrvoje bio prikriveni
„krstjanin“ Crkve bosanske.

26. Radosavljev
zbornik

 Si knjigi piše Radosav krstijanin-Gosjavu krstijaninu.
A pisaše se u dni gospodina kralja Tomaša i dida Ratka.
Gospodo, ako sam što loše postavio-nemojte se tomu n'porugati, jere mi sta
ruci trudni, težeći. Čtite, i blagoslovite! A vas bog blagoslovi, u viki, amin.
Krstjanin Radosav (1443-1461)
 Zbornik krstjanina Radosava je, prema sačuvanom kolofonu, pisao
krstjanin Radosav za Gojsaka krstjanina, u doba kralja Tomaša i
djeda Ratka, poglavara Crkve bosanske, vjerovatno, u
sjeverozapadnoj Bosni.
 To je razdoblje od 1443. do 1461. godine, doba posljednjeg
bosanskog kralja, kada se već raspadala država a time i moć i uticaj
Crkve bosanske.
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971.
http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/

27. Srećkovićevo evanđelje - glose

 Evanđelje je pripadalo beogradskom historičaru
Panteliji Srećkoviću i za njegova života je bio
dostupan, pa ga je opisao Mihail Speranski, naročito
njegove glose i integralni tekst koji je objavio, ali
nakon smrti Srećkovića, kodeksu se gubi svaki trag,
tako da se vodi kao izgubljen.
 Glose su napisne na marginama Srećkovićeva
evanđelja, koje je zagubljeno. Bogumili su čitali i
prepisivali knjige Novog zavjeta, ali su ga tumačili
usmeno na svoj način, ponekad i glosama, kao ove
u Srećkovićevom evanđelju. Ovako su se mogli
lakše braniti od inkvizicije što su stoljećima krstarili
Bosnom. Odjek tih predanja naći ćemo kasnije u
usmenoj narodnoj književnosti i legendama.
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971.
http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/
Kopitarevo
evanđelje -
inicijal

28. Srećkovićevo evanđelje
- glose

 Glosa: Priča o bludnom sinu
On človjek jest-otac nevidimi.
A sin manji-anđeli ježe shini
Sotona.
A sin stariji-anđeli iže vinu ocu
služe.
A telac upitjenij-Hristos.
 Tumačenje:
„Stariji sin“ ne označava obične ljude-pravednike,
nego anđele koje prevari
„Sotona“, smjestivši ih u materiju, u
ljudska tijela. „Mlađi sin“ označava
čitav ljudski rod, koji može biti spašen
Hristovom
Glosa: Priča o bogatašu i pristavu
On' človjek – knez vijeka.
A ikonob – starješina crkve jego.
A dlžnik – zakonici iže po vse dni
grijehe otpuštaju človjekom i tako gube
duše človječ'ske.
Tumačenje:
„Bogati čovjek je knez vijeka“, odnosno
Satana, koji vlada svijetom, a njegov upravitelj
„ekonom“ jeste starješina crkve, čime se
aludira na papu u Rimu. Lukavi dužnici su
„zakonici“, popovi što svakodnevno otpuštaju
ljudske grijehe i time uništavaju ljudske duše.
Svećenici ne mogu da opraštaju ljudske
grijehe, jer se to može učiniti jednom u životu,
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971. patarenskom „duhovnom krštenju“.
http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/

29. 
Glosa: Priča o
milosrdnom
Samarjaninu
 On človjek jest-plijenici.
 A Jerusalim-žilište svetih.
 Jeriha – mir.
 A jazvi – grijesi.
 A jerej – Mojsij.
 A levgit – Ivan Vodonosac.
 A Samarjanin – Isus.
 A olij i vino – milost božija.
 A skot – zakon.
 A gostionica – crkva.
 A gostinik – Petar.
 I dva pinjeza – vjera Jidina.
 „Čto jest človjek?“ bosanski glosator umjesto
„Adam“ odgovara „On človjek jest-plijenici“,
dakle čovjek je „anđeo zarobljen u ljudskom
tijelu“ koji na ovom svijetu teži da se oslobodi
„pravednim životom u duhu učenja krstjanina“.
 „Jerusalim“ se ne objašnjava kao raj nego kao
„žilište svetih“, što znači zajednicu pravednih i
„savršenih“ (patarena).
 Umjesto „Ivan svetitelj“ glosator piše „Ivan
vodonosac“, ne onaj koji krštava duhovnim
krštenjem, „svetim duhom“, nego Ivan koji to
radi običnom „vodom“.
 Ulje i vino ne znače „tijelo i krv“ Hristovu, nego
„milost božiju“, jer euharistija ne može spasiti
ljudski rod nego „milost božija“.
 Gostilnik nije Pavle nego Petar, jer su krstijani
smatrali da su oni nasljednici Petrove crkve, a
ne Rim, čije su se pape izopačile.
 Umjesto „vethi i novi zavjet“ kaže se samo
„vjera Judina“, jer su bosanski krstijani
odbacivali stari zavjet, a iz novog prihvatili
samo neka predanja.
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo
: Svjetlost, 1971.
http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/

30. Vrutočko evanđelje

 Od unosa može se vidjeti da je
rukopis bio u 18. vijeku u
manastiru Svete Trojice u
Pljevljima, odakle potiče obred
proklinjanja heretika
bogumila.
 Kasnije je bio u manastiru
Arhangela Mihaila (na Tari) i u
19. vijeku je pronađen u
obitelji Popovski u selu Vortex
– Gostivar (Makedonija) 1937
godine. Tadašnji vlasnik nije
dozvoljavao pristup kodeksu.
 Poznat je po sačuvanim
glosama, komentarima
bogumila na marginama
evanđelja.
Zastavica iz Vrtočkog evanđelja

31. Vrutočko evanđelje

 Glosa
Mitnica – mjesto patrijarhovo,
ideže se patrijarhi postavljaju –
srebrom i zlatom.
 Tumačenje
Tako glosa koja objašnjava šta je to
„mitnica“ – carinarnica gdje je Isus
našao Mateja, nepoznati bosanski
krstjanin tumači u crnom okviru da
je to mjesto gdje se pravoslavni
patrijarsi postavljaju na visoke
vjerske položaje. Taj podatak o
podmićivanju srebrom i zlatom kao
da je bio odgovor onim raškim
rukopisima u kojima su anatemisani
bosanski krtsjani kao heretici koji
služe đavola.
Glosa
Prepodobneši Ratko, daj mi da ručam – gladan
siromah ...
Tumačenje
Druga glosa govori o glosaru koji se obraća
visokom starješini Crkve bosanske, koji je
zanemario svog dijaka, „gladnog
siromaha“. Ratko je u to vrijeme bio gost, jer
je već 1393. Godine iz Batalovog fragmenta
znamo kao episkopa, tj. djeda, vrhovnog
starješinu Crkve bosanske. Očito da
bogumilski dijak kritikuje starješine Crkve
bosanske da su odstupili od svojih
socijalnih učenja i da starješine učestvuju u
vlasti feudalaca.Ova glosa je naknadno
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : dodata.
Svjetlost, 1971.
http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/

32. Heretička književnost
Početije svijeta i Bečka tajna knjiga

 Središnja južnoslavenska zemlja može da se ponosi da je njena Crkva
bosanska pripadala jednoj i jedinoj ogromnoj univerzalnoj organizaciji čiji
je pokret išao za tim da sruši misterij države i njene vlasti u kojoj je carevala
strahovlada nad narodima, misterij što ga je njegovala crkvena hijerarhija
Carigrada i Rima.
 U sklopu tog borbenog zadatka demistifikacije razvijala se i njena apokrifna
i heretička književnost, zacrtana pojavom “Tajne knjige”, a završena
“Početijem svijeta”, u knjigama u kojima je osnovni motiv pobjeda zla nad
dobrim i da se zlo savlada pravednim životom i radom.
 Dizdar, Mak. O starim bosanskim tekstovima. Vidi u: Izabrana djela. Knj. 3. Eseji;
Kritike; Dnevnik. Sarajevo : Svjetlost, 1982. Str. 31

33. Početije svijeta

 Rukopis je pronađen u Plovdivskoj
biblioteci u Bugarskoj, u jednom
zborniku apokrifnih tekstova i
molitava, a objavio ju je i
prokomentarisao J. Ivanov u djelu
„Bogumilski knjigi i legendi, još 1925.
godine.
 Ako ovaj apokrif o stvaranju svijeta i
nije možda heretički, veoma je
zanimljiv i spada među najljepše
južnoslavenske srednjovjekovne
tekstove. Neki stavovi iz ove bosanske
legende asociraju na stavove bečke
Tajne knjige, za koju se vjeruje da je
prepisana iz jednog starog bosanskog
rukopisa.
 Zašto gospod Bog satvori saj svijet?
 U ta vrime, biše jedan angel u Boga
najizabraniji, koji bi nazvan
Satanail. On poče misliti, kako bi
bio veći od gospoda Boga? I toj
misleći, sjede na prijestol
gospodenj. I dođe k njemu Mihail
arhanđel, anđel gospodenj vjerni, i
reče mu: „Ustani, pogani! Nije ti tuj
sidjeti!“ I udri ga nogom. I on pade
pod zemlju. I svi anđeli, koji
vjerovahu njega, padoše s neba:
jedni pod zemlju, a druzi na zemlju,
a tretji ostaše pod nebom, na eru.
Kako se gdje koji pomenovaše
Gospodu našego, tako i ondje
ostavaše. I svi se satvoriše dijavli –
koji mišljahu onuj zlu misal, i koji
služahu Lučipetra.
 I zato jest u oholosti prvi grijeh.
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo
: Svjetlost, 1971.
http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/

34. Bečka tajna knjiga

 Prema 'Bečkoj tajnoj knjizi'
Satana 'bijaše uzmožnik nebesni
kod prijestolja gospodnjeg i
naredbenik nad svršiteljima što
služahu Ocu'.
 I kada je stvorio novi svijet '[...]
Satana odluči da satvori
človjeka, da ima neko da mu
služi. I uze blato sa zemlje i od
njega sazda človjeka, po obrazu
svojemu. I potom naredi anđelu
drugom da uđe u tijelo od blata,
a onda uze od njega čest i od nje
satvori drugo tijelo u liku žene,
pa naredi anđelu od prvog tijela
da uđe u njega.
 Anđeli mnogo plakahu, kad
spoznaše da imaju smrtno tijelo,
i da se jedan od drugog razlikuju
u liku svome [...]'. Doznavši za
prevaru Satanaelovu, Svevišnji
ga liši njegove božanske moći i
naslova Boga. Da bi ublažio time
prouzročen bijes, ipak mu
dozvoli da bude gospodar svijeta
kojeg je stvorio nakon svog
pada.
 Ali pod teškim ugnjetavanjem
Satanaelovim ljudski je rod
patio. Bolji dio čovjeka, njegova
nevidljiva duša, odnosno pali
anđeli, pripadali su Svevišnjem,
a Satanael ih je odvraćao od
njega.
http://www.ambasadan
eretva.com/bos/bogumil
i

35. Bogumili kao kontrapunkt

 Kao malo tko, bogumili su jedini kontrapunkt usred našeg nadasve zbrkanog
srednjovjekovnog rasula. Bogumili su arhajska plebejska varijanta evropske
srednjovjekovne mistike, povampirene na osnovi starinskih orijentalnih psihoza, koje
su zavladale Evropom s jednom jedinom fiksnom idejom, da je duh nečisti stvorio
ovaj svijet i da je sve živo na kori Zemljinoj od đavolskog sjemena.
 Više od trideset tisuća nadgrobnih mramorova govori nam o bogumilskim
pokoljenjima, koja su živjela kao organizirana moralno-intelektualna sekta, u
neposrednoj blizini Rima, od bizantskih vazala kao i od Laterana progonjena kao
bijesna zvjerad protiv koje se Rim i Mleci, madžarski i srpski kraljevi trajno spremaju
na križarsku vojnu. Fenomen toliko antipatičan Latinima i Grcima, Mlečićima,
Madžarima i Dubrovčanima u davnoj prošlosti, a hrvatskoj i srpskoj inteligenciji
devetnaestog stoljeća naročito da se o njima i danas, u novijoj našoj historiji, još
uvijek govori u afektu.
 O njima se mislilo i misli se i danas kao o bosanskoj kugi, a što je Vladika
Vrhbosanski i Đakovački odabrao za svoju spavaonicu baš onu sliku posljednjeg
bogumila, kralja Stjepana Tomaševića, kada moli milost nebeskog vladara u
predvečerje katastrofe, to govori o bogumilskoj problematici poglavlja.
 Krleža, Miroslav. Krleža o religiji. Sarajevo : Oslobođenje, 1982. Str. 105-106

36. 
Vidi:
Facebook grupa Tragom pisane baštine BiH
https://www.facebook.com/groups/1411074575835613/
Google grupa Tragom pisane baštine BiH
https://groups.google.com/forum/#!forum/tragom-pisane-bastine-bih

37. Donacije za očuvanje spomenika kulture u BiH
Podržite rad Komisije/Povjerenstva za očuvanje nacionalnih
spomenika BiH zahvaljujući kojima su preuzeti
veći dio podataka.
http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2531
Podržite Fondaciju Mak Dizdar
Zahvaljujući njima postoji arhiva on-line
knjiga Maka Dizdara i historijskih knjiga o
srednjevjekovnoj Bosni i Hercegovini
http://makdizdar.ba/misija/

38. Međunarodni Forum Bosna
Dio ilustracija je preuzeto iz knjige :
Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost.
Sarajevo : Forum Bosnae , 2008.
Podržite Međunarodni Forum Bosna donacijom
ili narudžbom njihovih publikacija
ili pretplatom na časopis Forum Bosnae
http://www.ifbosna.org.ba

39. KRAJ