2. Hlorovodonična kiselina se dobija rastvaranjem
gasovitog hlorovodonika u vodi. Ranije se
hlorovodonik dobijao delovanjem koncentrovane
sumporne kiseline na čvrstu kuhinjsku so,(natrijum-
hlorid),NaCl, na povišenoj temperaturi:
2NaCl + H2SO4 --> 2HCl + Na2SO4
Hlorovodonična kiselina se u svakodnevnom životu
zove sona kiselina.
3. Postupak proizvodnje zasniva se na direktnom
sjedinjavanju vodonika i hlora – gasova koji se
industrijski dobijaju elektrolizom rastvora kuhinjske
soli. Sinteza hlorovodonika se izvodi tako što se
vodonik sagoreva u hloru, u čeličnim pećima:
H2 + Cl2 --> 2HCl
Vodonik se dodaje višku od 5% kako u nastalom
hlorovodoniku ne bi zaostao hlor.
4. Dobijeni hlorovodonik se odozdo uvodi u toranj za
apsorpciju načinjen od plastične mase ili grafitnih
blokova i napunjen keramičkim prstenovima koji
povećavaju dodirnu površinu između gasa i vode.
Hlorovodinik se u tornju podiže u susret vodi koja se
sliva preko prstenova i u njoj se rastvara.Sa dna tornja
ispusta se nastala hlorovodonicna kiselina
5.
6. Koncentrovana hlorovodonična kiselina je jedna od
najjačih neorganskih kiselina, gradi soli hloride.Ima
oštar miris a na vazduhu se dimi pošto njene pare
obrazuju sa vlagom iz vazduha sitne kapljice magle.
Primenjuje se za proizvodnju nekih plastičnih masa,
lekova, boja, za čišćenje površine metala pre lemljenja
i sanitarnih uređaja, dobijanje glukoze i skroba...