PP2012 R2 01 26 03 Vidojković Anđela Marija Terezija
1. Marija Terezija (13. maj 1717- 29. novembar 1780.) bila je jedini ženski,a i poslednji vladar iz
porodice Habzburga. Vladala je: Austrijom, Ugarskom, Češkom, Hrvatskom, Galicijom i
Lodomerijom, Mantovom, Milanom, Pervom, Pječenicom i Toksanom, austrijske Holandije
i brojnih grofovija. Sklapanjem braka izmedju Franca Stefana i Marije Terezije, ona je
postala carica Svetog rimskog carstva nemačkog naroda, nemačka kraljica, velika
vojvotkinja Toskane i kratko vojvotkinja Lotaringije.
2. Marija Terezija je postala vladarka posle smrti svog
oca, Karla VI, u oktobru 1740. godine. Otac joj je
Pragmatičkom sankcijom iz 1713. godine omogućio
da nasledi njegove teritorije koje su se mogle
nasleđivati samo po muškoj liniji i od strane
muškarca.
Marija Terezija je podsticala i sprovodila raznovrske
reforme uz pomoć svojih ministarstava. Reformisala
je obrazovanje i finansiranje, podsticala trgovinu i
razvoj poljoprivrede.
Za vladavinu Marije Terezije karakteristična su
apsolutistička i centralistička nastojanja povezana
sa germanizacijom. Oduzela je jezuitima školske
poslove i cenzuru. Sprecila je prekomerno
iskorišćavanje kmetova, određujući maksimum
njihovih obaveza.
3. Iako se od nje očekivalo da vlast prepusti mužu
Francu I, a kasnije sinu Jozefu, koji su bili njeni
savladari, Marija Terezija je bila apsolutni
vladar svojih poseda.
Kritikovala je Jozefove odluke. Opirala se podeli
Poljske, ali je bila prisiljena da je odobri.
Imala je šesnaestoro dece među kojima su bili
francuska kraljica, napuljska kraljica, parmska
vojvotkinja i dva cara Svetog rimskog carstva.
Od njene dece sinovi Jozef II i Leopold II bili su
neposredni naslednici prestola, a kći Marija
Antoneta završila je pod giljotinom kao žena
francuskog kralja Luja XVI.
4. brak
Pitanje braka Marije Terezije bilo je
od izuzetne važnosti. Od izbora
njenog muža zavisilo je koja će
dinastija naslediti dinastiju
Habzburg. Njen prvi verenik bio je
lotarinški princ Klement, koji je
trebalo da dođe na carski dvor 1723.
godine. Umesto Klementa na dvor
su stigle vesti o njegovoj smrti.
Klementov stariji brat, princ Franc
Stefan, bio je pozvan na carski
dvor, ali je car i dalje razmatrao
druge mogućnosti. Dvanaestog
februara 1736. godine udala se za
lotarinškog vojvodu Franca
Stefana, koji je od svoje petnaeste
godine živeo na dvoru cara Karla
VI. Po venčanju, Stefan je pristao
da vojvodstvo Lotaringiju zameni
za veliko vojvodstvo Toskanu.
5. Fridrih II, kralj Pruske, čiji je otac priznao Pragmatičku
sankciju, uveravao je Mariju Tereziju da su njegove namere
u potpunosti časne. Njenom mužu Francu je čak napisao
pismo kojim je obećao svoj glas pri biranju cara. U
decembru je poslao izaslanike u Beč sa zahtevom da mu
Marija Terezija prepusti Šlesku, što je ona odbila bez
razmišljanja.
Pruska je do tada već zauzela Šlesku. Velika Britanija je
Mariji Tereziji ponudila 12000 vojnika u slučaju da svi
mirovni pregovori propadnu.
Austrijske trupe koje su se borile protiv pruske vojske
brojale su oko 6000 vojnika, a predvodio ih je general
Maksimilijan Uliz Broun.
6. Budući da je Austriji falilo iskusnih vojnih
komandanata, Marija Terezija je oslobodila maršala
Vilhema Rajnharda von Niperga, kojeg je njen otac
zatvorio zbog njegovog slabog učinka u ratu sa
Osmanlijama.
Niper je preuzeo komandu nad austrijskom vojskom u
martu.
Uz podršku kraljice Marije Terezije, baron Franc Trenk
osniva 1741. godine Trenkove pandure. Iste godine u
aprilu Austrijanci su pretrpeli veliki poraz. Francuska je
za to vreme planirala uništenje austrijske države i podelu
njene teritorije između Pruske, Bavarske, Saksonije i
Španije.
Beč je bio u panici pošto ni jedan od savetnika Marije
Terezije nije očekivao da će ih Francuska izdati. Džordž
II, kralj Velike Britanije, i sam Franc molili su Mariju
Tereziju da pregovara sa Pruskom, na šta je ona nevoljno
pristala.
Britanski kralj je ponudio Glogov, Svebodzin i
Grinberg, za šta Marija Terezija nije znala. Fridrih je
odbio ovu ponudu i ušao u alijansku sa Francuskom u
junu.
7. Do jula su propali svi pokušaji da se spreči rat.
Moris Saksonski je već bio prešao Rajnu i ušao u
Sveto rimsko carstvo, a Saksonija je napustila
Austriju i pridružila se Francuskoj.
Palatinat se udružio s Kelnom i Bavarskom, a
Džordž II je svoj Braunšvajg-Lineburg proglasio
neutralnim.
Marija Terezija se okrunila za ugraskog vladara 25.
juna 1741. godine nakon nekoliko meseci
provedenih u pregovorima sa ugarskim plemstvom.
Kako bi zadovoljila one koji su njen ženski pol
smatrali najvećom preprekom vladanju, Marija
Terezija je nosila titule muškog roda.
Dana 26. oktobra 1741. god. Bavarski vojvoda Karlo
Albert je osvojio Prag i proglasio se kraljem Češke.
Prodao je pruskom kralju grofoviju Glac po sniženoj
ceni u zamenu za njegv glas pri izboru za cara, pa je
izabran za cara Svetog rimskog carstva 24. januara
1742. godine.Istog dana je Marija Terezija zauzela
Minhen, carev glavni grad.
8. Dana 11. juna 1742. godine je u Berlinu potpisan
sporazum kojim je okončan sukob Austrije i Pruske.
Francuske trupe su napustile Češku u zimu iste
godine. Marija Terezija se okrunila za kralja Češke u
Katedrali svetog Vida 12. maja 1743. godine.
Planovi Francuske su propali kada je Karlo Albert
umro u januaru 1745. godine, Francuzi su pregazili
austrijsku Holandiju u maju, a 13. septembra Franc
je izabran za cara Svetog rimskog carstva, pa je
Marija Terezija postala carica.
Pruska je priznala Franca za cara, a Marija Terezija
je priznala gubitak Šleske u decembru 1745. godine.
Rat se nastavio još tri godine, a okončan je
sporazumom kojim je ponovo priznat austrijski
gubitak Šleske, a Marija Terezija je još morala
predati Parmu.
9. Fridrihov napad na Saksoniju u avgustu 1756. godine
započeo je Sedmogodišnji rat. Marija Terezija je planirala
da u ratu povrati izgubljenu teritoriju Šleske. Ušla je u
savez sa Francuskom i Rusijom, a komandu nad svojom
vojskom prepustila je Maksimilijanu Ulisu Brounu, koga je
zamenila Karlom Aleksandrom.
Marija Terezija je žalila za gubicima francuske vojske.
Austrija je, potpomognuta Rusijom, dobijala je bitke sve
dok nije umrla ruska carica, Jelisaveta.
Jelisavetin naslednik, Petar III Ramonov, je ukinuo rusku
podršku Mariji Tereziji . Nakon toga je Pruska izbacija
Austrijance iz Saksonije i Francuze iz Hasen-Kasela.
Fracuska je izgubila američke kolonije, ali su granice
Austrije ostale nepromenjene.
10. Porodični život
U rasponu od dvadeset godina Marija Terezija
rodila je šesnaestoro dece od kojih je trinaestoro
preživelo. Majka Marije Terezije, carica Elizabeta
Kristina, umrla je 1750. godine. Četiri god. Kasnije
umrla je i grofica Marie Karoline von Fuchs-
Mollard , učiteljica Marije Terezije. Ona je svoju
zahvalnost grofici iskazala tako što je naredila da
je sahrane u carskoj kripti zajedno sa
Habzburgovcima kao jedina osoba koja nije
pripadala toj
dinastiji.
Marija Terezija je obolela od boginja malo posle
svog 50.rodjendana- Ona je prezivela,ali njena
snaha, koju je zarazila boginjama, nije.
Jedna od najvećih želja carice Marije Terezije bila
je da ima što više unučadi. U trenutku smrti je
imala tek 20 unučadi.
11. Marija Terezija je bila rimokatolikinja i to vrlo pobožna. Verovala je
da je jedinstvo u veri neophodno za miran život društva i odbijala
ideju verske tolerancije.
Bez obzira na svoju religioznost, crkvi nije dozvoljavala da se mešsa u
državne poslove, a Rim je držala na pristojnoj distanci.
Njen odnos sa jezuitima je bio vrlo složen. Članovi ovog reda su je
obrazovali, služili su kao njeni ispovednici i odgojitelji njenog
najstarijeg sina. Imali su uticaja u prvim godinama njene
vladavine, ali je kasnije uvidela da oni predstvavljaju opasnost za nju
i odstranila ih iz svoje monarhije.
Jevreje i protestante je smatrala opasnim za državu i trudila se da ih
ukloni. U decembru 1744. godine svojim ministrima je predložila
proterivanje svih Jevreja iz svojih naslednih teritorija.
U trećoj deceniji svoje vladavine, podstaknuta Abrahamom
Mendelom Thebenom, svojim dvorskim Jevrejem koga je volela i
rado slušala, Marija Terezija je izdala edikte kojim je osigurala neku
vrstu zaštite nad Jevrejima.
12. Marija Terezija je bila Među ostalim reformama
konzervativna po pitanju bio je Codex Theresianus
državnih i verskih započet 1752. i završen
stvari.Udvostručila je 1766.
državni prihod između U Austriji je zabranjen lov
1754. i 1764. godine. na veštice i mučenje 1766.
Godine 1760. Marija godine i ukinuta smrtna
Terezija je osnovala državni kazna.
savet. Glavne reforme bile su
Godine 1775. Marija vezane za rimokatoličku
Terezija je uspela da crkvu.
balansira dudžet Austrije
po prvi put u istoriji.
13.
14. Franc I, car Svetog rimskog carstva, umro je 18.
avgusta 1765. godine. Njegov najstariji sin je
izabran za cara Svetog rimskog carstva. On je
proglašen za Francovog naslednika od strane
Marije Terezije kao i za njenog savladara.
Odnos Marije Terezije i Jozefa bio je
komplikovan zbog različitosti njihovih ličnosti.
Marija Terezija je zbog sukoba sa sinom čak
želela da abdicira, ali je nagovorena na
suprotno.
15. smrt
"Никада се не брине за здравље и
ослања се само на своје кршно
тијело за снагу и издржљивост.
Није зимогризна, те чак и усред
зиме сједи поред отвореног
прозора. Њен љекар је озбиљно
опомиње, али она се на то само
смије.“
Pismo pruskog ambasadora pruskom
kralju Fridrihu II (oko 1748)
16. Malo je verovatno da se Marija Terezija u
potpunosti oporavila od boginja koje je prebolovala
1767. godine.
Patila je od kratkoće daha, hroničnog
umora, kašlja, nekrofobije i nesanice, a kasnije je
dobila i edem. Od smrti njenog muža do njene
smrti pogoršalo se njeno mentalno stanje.
Marija Terezija se razbolela 1780. godine, naizgled
od prehlade. Njen lekar je bio svestan da je bolest
bila teška. Dana 28. novembra te iste godine tražila
je bolesničko pomilovanje, a sledećeg dana je umrla
okružena svojom decom.
Sa Marijom Terezijom umrla je i dinastija
Habzburg.
Marija Terezija sahranjena je sa svojim mužem u
carskoj kripti, u grobnicu čiju je izradu naredila za
života.