1. VISIBABE
Nika Kovačević, 1. razred

2.  visibabe su jedna od proljetnica što najranije
cvate
 udomaćene su u Europi
 javlja se u siječnju i u veljači
 često cvjeta dok snijeg još nije okopnio
 narodni naziv je vjerojatno dobila zbog cvijeta
pognuta poput stare bake (babe), a stručni naziv
potječe od grčkih riječi gala i anthos – mlijeko i
cvijet (mliječno cvijeće) i pridjeva nivalis –
snježni

3.  visibaba je i važna medonosna biljka jer je važan izvor
nektara u najranije proljeće te su njezini cvjetovi
prilagođeni oprašivanju pčelama
 pčele privučene nektarom, prvo dotaknu njušku
tučka i oplode je s pomoću peluda koji su donijele
s druge biljke, a zatim u potrazi za nektarom
unutar tog cvijeta pokupe pelud koji onda
prenose dalje

5. STANIŠTE
 raste u listopadnim, mješovitim i vazdazelenim
šumama i šikarama od nizinskog do
pretplaninskog područja
 zbog prečestog branja u prirodi sve su europske
populacije visibaba opasno smanjene, pa je to
danas posvuda zakonom zaštićena vrsta

6. OPIS BILJKE
 trajnica s lukovicom i jednom cvjetnom stapkom
visine 10 – 15 (30) cm
 na vrhu stabljike nalazi se samo jedan viseći, dvospolni
cvijet, zvonastog oblika što ga tvori šest listića ocvijeća
raspoređenih u dva kruga
 tri su vanjska duguljasta i posve bijela, a tri
unutrašnja kraća, sa zelenom polumjesečastom
pjegom pri vrhu

7.  ima dva linearna lista koja su pri vrhu sužena i
tupa, a u vrijeme cvjetanja dugačka 8 – 9 cm i
široka 0,4 – 0,7 cm
 plod je jajasti, žutozeleni mesnati tobolac s
nekoliko sjemenki
 dijeli se lukovicama u svibnju i lipnju