2. PSIHOLOŠKA POMOĆ NAKON
TEŠKIH OZLJEDA
Psihološke reakcije nakon teških ozljeda (npr. povreda kralježnice, amputacija)
vrlo su različite i čitav niz različitih čimbenika određuje njihovu vrstu i jačinu kao
i pružanje adekvatne psihološke pomoći. Četiri su osnovne skupine činitelja koji
određuju prethodno navedeno:
• 1. ČINITELJI POVEZANI SA PRIRODOM OZLJEDE – način zadobivanja ozljede,
stupanj oštećenja tjelesnih funkcija, jačina ozljede, vidljivost ozljede, bol.
Naizgled nevidljiv hendikep može psihološki predstavljati veći problem nego
vidljiv hendikep zbog individualnog sustava vrijednosti
• 2. ČINITELJI VEZANI UZ SAMU OSOBU – spol, dob, vrijednosni sustav, ciljevi,
interesi, životna filozofija. Praksa pokazuje da ozljede u dječjoj dobi imaju veći
utjecaj na daljni razvoj pojedinca od ozljeda zadobivenih u starijoj životnoj dobi.
Također, što su interesi i ciljevi pojedinca širi i različitiji, lakša je i prilagodba te
proces oporavka (rehabilitacije)
• 3. OKOLINSKI ČINITELJI – socijalna podrška, prijatelji, životni standard,
kulturalni kontekst
• 4. OBITELJSKI KAPACITETI - emocionalna stabilnost obitelji, intelektualni izvori
obitelji, ličnost pojedinih članova obitelji
3. ODRASLI U BOLNICI I EMOCIONALNA
STANJA
• negativna emocionalna stanja izazvana odlaskom u bolnicu mogu pogoršati i
tijek i ishod organskih bolesti te umanjiti djelotvornost liječenja
• svaka bolest stvara povećanu POTIŠTENOST, NESPOKOJSTVO i ZABRINUTOST
4. RAZLOZI ZABRINUTOSTI BOLESNIKA U
BOLNICI
• osjećaj bespomoćnosti i izgubljenosti u novoj bolničkoj sredini
• briga za obitelj od koje je bolesnik odvojen
• strah za posao i financijske prilike
• strah od trajne nesposobnosti
• strah od nemogućnosti brige za sebe
• strah od boli dijagnostičko terapijskih zahvata
• strah od operacije
• veliki prilagodbeni napori
• gubitak vlastitog identiteta
5. INSTITUCIONALNE NEUROZE
• PSIHIČKA STANJA IZAZVANA BORAVKOM U BILO KOJOJ INSTITUCIJI (BOLNICI,
ZATVORU, LOGORU, DOMU UMIROVLJENIKA…)
SIMPTOMI POREMEĆAJA PSIHIČKOG ZDRAVLJA:
• utučenost
• gubitak zanimanja za svakodnevne aktivnosti
• prepuštanje sudbini
• loše navike
UZROCI:
• gubitak dodira sa zbivanjima u vanjskom svijetu
• nemogućnost izlaska iz institucije
• ograničavanje posjeta
• dosada
• grub i autoritativan postupak osoblja (bezosjećajnost, kritiziranje)
• gubitak osobnih stvari
• opća atmosfera institucije
7. ULOGA ZDRAVSTVENIH DJELATNIKA U PRIŽANJU
PSIHOLOŠKE POMOĆI BOLESNIKU (RANJENIKU)
Zdravstevni djelatnici nakon teških ozljeda bolesniku trebali bi:
• omogućiti izražavanje zabrinutosti, straha, tjeskobe
• pružiti jasne upute bolesniku i članovima njegove obitelji
• ne izbjegavati razgovor o tragičnim elementima ozljede
• omogućiti pozitivan pogled na rehabilitaciju
• poticati proces suočavanja sa postojećim psihičkim i fizičkim stanjem
8. ODNOS ZDRAVSTVENI DJELATNIK -
BOLESNIK
• često izvor nezadovoljstva bolesnika
Bolesnici se žale na:
PREMALI BROJ OBAVIJESTI (nisu obaviješteni o postupcima kojima će biti
podvrgnuti i mali broj obavijesti o njihovom stanju)
LOŠ ODNOS ZDRAVSTVENOG OSOBLJA (hladni i suzdržani)
9. TIPIČNA
PONAŠANJA
BOLESNIKA U
BOLNICI
1. HIPERAKTIVNOST
• pretjerana motorička aktivnost
• znojenje, tremor ruku, nesanice, noćne more, glavobolje
• pretjerana razgovorljivost
2. POVLAČENJE
• pretjerana šutljivost
• usmjerenost na sebe i vlastite probleme
• nezainteresiranost za vanjski svijet
3. REGRESIJA
• tendencija da se misli i postupa kao na nižem razvojnom
stupnju
• ponašanje kao djeca; potpuno prepušteni brizi drugih
bez vlastitog udjela u ublažavanju svog stanja-
• zdr. djelatnici ih proglašavaju kao one s kojima je teško
komunicirati te su često „kažnjeni” ignoriranjem čime se
samo produbljuje regresivno ponašanje
10. PSIHIČKE TEGOBE BOLESNIKA U BOLNICI
ZNAKOVI TJESKOBE:
• poteškoće u koncentraciji
• poteškoće usmjeravanju pozornosti
• zaboravljivost
• razdražljivost
• povećana mišićna aktivnost
• umor
• nesanica
• gubitak teka
• pojačano znojenje
• osjećaj slabosti
• nedostatak daha
ZNAKOVI POTIŠTENOSTI:
• iznenadni napadi plača
• tužan izraz lica
• opća usporenost pokreta
• opća tjelesna opuštenost
• poremećaji sna
• povlačenje od socijalnih aktivnosti
• zaokupljenost sobom
• osjećaj bespomoćnosti
• osjećaj krivnje
• osjećaj bezvrijednosti
11. KAKO SMANJITI TJESKOBU KOD
BOLESNIKA?
PRIJEM U BOLNICU
• iscrpno obavijestiti bolesnika o svim
rutinskim postupcima u bolnici
• upoznati ih s bolničkom sredinom,
drugim bolesnicima, liječnicima i
med. sestrama koje će o njima brinuti
OMOGUĆAVANJE POSJETA
• omogućiti česte posjete rodbine,
znanaca u bilo koje vrijeme
12. AKO JE MOGUĆE…
• UTJECATI NA BOLNIČKI OKOLIŠ (male bolnice pogodne za bolesnike s
kroničnim bolestima jer pružaju osjećaj sigurnosti i bliskosti)
• OMOGUĆITI NESMETANU POVEZANOST S VANJSKIM SVIJETOM (telefon,
radio, internet, novine)
• OSIGURATI DOVOLJNO PROSTORA (oko kreveta, korištenje osobnih stvari,
paravan ako se pacijent želi osamiti)
13. NAJVAŽNIJE…
ISCRPNO KOMUNICIRANJE S BOLESNIKOM O:
• svim medicinskim, psihološkim i socijalnim pojavnostima bolesti
• općim temama koje dozvoljavaju stvaranje emocionalnih odnosa zdravstvenog
osoblja i bolesnika
14. ŠTO JE TO ŠTO BOLESNICI ŽELE ZNATI?
• detalje o liječenju, prognozi i trajanju bolesti
• što će biti učinjeno za njih
• kakvi će biti učinci terapijskih zahvata
• kakva je svrha propisivanja pojedinih lijekova
• koliko su ozbiljni koji simptomi bolesti
VAŽNO!!!!!!!!!
Ukoliko bolesnici ne dobiju dovoljno informacija od zdravstvenih djelatnika,
prikupljaju ih sa strane, a tako nepovjerenje može dovesti do pogrešne slike o
bolesti i tako do obeshrabrenog bolesnika u pridržavanju savjeta i uputa i suradnji
sa zdravstvenim djelatnicima!
15. SAVJETI ZDRAVSTVENIM DJELATNICIMA
• saznati što bolesnika najviše zabrinjava
• saznati što bolesnik očekuje da će se zbivati tijekom boravka u bolnici (i ispraviti
pogrešna očekivanja)
• obavijestiti bolesnika o dijagnozi i vjerojatnim uzrocima bolesti
• ne biti strogo služben u razgovoru s bolesnikom
• izbjegavati medicinsko nazivlje
• provesti neko vrijeme razgovarajući s bolesnikom o temama koje nisu izravno
povezane uz bolest
OPUŠTANJE IZ BOLNICE može biti izvor tjeskobe:
• priprema za otpuštanje iz bolnice mora sadržati sve obavijesti o trenutnom
zdravstvenom stanju, ponašanju nakon dolaska kući, lijekovima koje treba
uzimati…
• liječenje NIJE završeno otpuštanjem iz bolnice te bi bilo dobro pozvati uvijek
članove obitelji i upozoriti ih na to što trebaju poduzeti kako bi omogućili
bolesniku što brži oporavak
