SlideShare ist ein Scribd-Unternehmen logo

Bog je-jedan,bog-je-u-nama

•
•
N
nenadsuzic
Bildung
1 von 96
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Nenad Suzić BOG JE JEDAN, BOG JE U NAMA Banja Luka, 2009. godine 1
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Nenad Suzić Bog je jedan, bog je u nama Izdavač: XBS Banja Luka Urednik: Prof. dr Svetozar Milijević Recenzenti: Prof. dr Petar Stojaković, Filozofski fakultet Banja Luka Prof. dr Miodrag Živanović, Filozofski fakultet Banja Luka Lektor: Mr Dragomir Kozomara Korektor: Ranka Suzić Dizajn korica: Vesna Grujić Štampa: GrafoMark, Laktaši 2
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. O NASTANKU OVE KNJIGE Ideja o pisanju knjige pod naslovom "Bog je jedan" ima korijen još u mome mladalačkom interesovanju za moral, za odnos dobra i zla, za etiku kao nauku o moralu. Kako su se razvijale moje spoznaje o ljudskom moralu, tako je sazrije- vala misao da knjiga treba imati naslov "Bog je u nama". Na kraju mi je bilo potpuno jasno da se ova dva naslova ne mogu odvojiti, a da njihovo značenje ne mogu efikasno spojiti u izrazu koji bi jasnije izražavao njihovo značenje od onoga što oni zajedno implicitno i eksplicitno govore – da je bog jedan, da prožima sve ali da je svoj odraz, čovjeku najdostupniji, ostavio baš u nama, u čovjeku. Prolazeći kroz spoznaje o moralu, došao sam do zaključ- ka da čovjek na ovoj planeti Zemlji živi onoliko koliko je moralno zreo da živi. Ova teza će biti posebno elaborisana u knjizi jer na prvi pogled djeluje apsurdno i pomalo mistično. Konkretnije, procjena je da se u doba starog Egipta prosječno živjelo 27 godina, a da je dvadeseti vijek završio sa prosječnim životnim vijekom od 72 godine. Na prosječni životni vijek utiču ratovi, uslovi u kojima ljudi žive, uspos- tavljeni odnosi među ljudima, kultura ishrane, nivo medicin- ske zaštite te drugi objektivni i subjektivni činioci. Većina tih činilaca u svojoj podlozi ima čovjekovu moralnost. Teže je objasniti kako ljudi ne vjeruju u boga nego kako vjeruju. Odrastajući u doba komunizma, koji je imao speci- fičnu samoupravnu formu, zaključio sam da ljudi "službeno" ne vjeruju u boga te da većina njih ne želi razmišljati niti razgovarati o tome u šta ne vjeruju, odnosno kako ne vjeru- ju. Zaključio sam da oni dogmatski ne vjeruju, da vjeruju u dogmu nevjerovanja. S druge strane, veliki broj onih koji vjeruju, najčešće se ponaša na isti način – dogmatski vjeru- 3
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. ju. Kao i onim prvima, i njima je bog bio daleka nepoznani- ca, prije dogma vjerovanja nego ono u šta stvarno vjeruju, u šta su ubijeđeni. Ovdje ponovo dolazimo na tlo morala – pitanje je da li je važnije da ljudi stvarno vjeruju u boga ili da ga se plaše. Radi se o dva morala koje susrećemo u Bibliji, budističkim učenjima i Kuranu, u svim objavljenim religijama: 1) o moralu prinude ili obaveze i 2) o moralu razloga. U ovoj knjizi ću se posebno posvetiti ovim forma- ma ljudske moralnosti uz citiranje Biblije i drugih knjiga objavljenih religija. Posebno pitanje je uslovljenost vjerovanja mjestom ro- đenja. Ako se dijete rodi u ateističkoj porodici, velika je vje- rovatnost da će odrasti kao ateista, a isto vrijedi za bilo koju vjeroispovijest. Dijete koje se rodi u katoličkoj, islamskoj ili pravoslavnoj porodici u pravilu će odrastati kao katolik, islamista ili pravoslavac. Dakle, na ovaj svijet ne dolazimo oslobođeni predodređenosti ili determinanti načina na koji ćemo vjerovati ili shvatati boga. Ova predodređenost u istoriji ljudskog društva dovodila je do vjerskih ratova, do ofanzivnih religijskih filozofija, do isključivosti i religijske netolerancije. Kada se pozabavimo idejom da je bog jedan i da je u svakom čovjeku, u ateisti i vjerniku, doći ćemo do spoznaje o moralnim i filozofskih ograničenostima pojedi- nih vjerskih i crkvenih učenja kao i marksističkog ateizma te reafirmisati ona shvatanja koja ljude osnažuju u toleranciji, međusobnom razumijevanju i uvažavanju. To je jedan od mojih motiva za pisanje ove knjige koji se javio u ranim razmišljanjima o bogu a posebno osnažio u doba tranzicije kod nas. Suština ove knjige je u razmatranju makrokosmičke i mikrokosmičke pameti, o psi-energiji koja prožima makro i mikrokosmos, o duhu koji je bog darovao čovjeku kao dio svoga bića. Anđeo je u potpunosti rob gospodara boga jer ne 4
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. može da griješi, može da uradi samo ono šta mu bog zapovijedi, a čovjek je od boga dobio, preko sina božijeg, slobodu da griješi. Mogućnost čovjeka da se sam u sebi bori protiv zla i za dobro, da to čini u svojoj okolini, dala je svakom čovjeku bogočovječansku dimenziju, moć da u sebi realizuje boga. I zaista, kada bi se kojim slučajem iz groba digli naši čukundjedovi, vidjeli bi da njihovi potomci imaju niz moći i svojstava koje su oni bili jednom i zauvijek pripisali bogu. Zamislimo naše potomke za hiljadu godina. Dogmatski vjernici će nam reći da bogohulimo a ateisti da i oni tako vjeruju. Eto još jedne tačke približavanja, još jednog uporišta za vjersku toleranciju. Ateista može reći da ne vjeruje, ali ne može pobiti činjenice koje idu u prilog tezi da svojstva koja je čovjek ranije pripisivao bugu danas i sam sve više posjeduje. Rođen i odrastao u komunističkoj poro- dici u kojoj je obilježavan svaki Božić, svaki Jovanjdan kao krsna slava, kao kršteno čeljade, imao sam želju da pomirim ateističke postavke sa slobodom čovjeka da se raduje okupljanju u crkvi ili džamiji, da obilježava svoj Božić ili Bajram. Ova knjiga ima i tu namjeru – da pomiri nepomir- ljivo, da približi suprotnosti, da ponudi argumente o kojima valja razmišljati. Ako ti argumenti dobiju snagu teorije za ponekog, to će biti iznad neskromnih ambicija koje sam prethodno naveo. Jedan od snažnih pokretača i dobri duh koji mi je pose- bno pomogao svojim recenzentskim sugestijama jeste kole- ga profesor Petar Stojaković, koji predaje na katedri za psihologiju Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci. Isto tako, profesor Milorad Živanović je pomogao nastanku ove knjige svojim duhovitim ali i inspirativnim opaskama o pedago- zima i filozofima nadahnjujući osnovnu ideju ove knjige više neformalno nego formalno. 5
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Još jedan personalni motiv predstavlja značajan izvor nastanka ove knjige. Radi se o mladom studentskom zaljub- ljenom paru. Jednom se na mom seminaru iz sociologije obrazovanja povela rasprava o vjerovanju i nevjerovanju. Studenti su bili vrlo oštri prema jednoj djevojci koja je imala hrabrosti reći da je ateista. Kad sam vidio da je očajna, priskočio sam joj u pomoć apelujući na toleranciju prema drugim vjerama kao i prema ateizmu. Pri tome sam objasnio koju knjigu ću o bogu napisati. Nakon seminara, prišli su mi dvoje mladih, momak i djevojka, i rekli da će oni tu knjigu prodavati okolo jer su iz miješanih brakova i nailaze na niz gluposti u okolini u kojoj se kreću. Shvatili su šta im donosi jedno ovakvo sagledavanje. Prve primjerke odštampane knjige pokloniću njima dvoma. Poseban motiv za pisanje ove knjige je ideja komuniz- ma. Mnogi dobri ljudi koje poznajem bili su komunisti a ujedno su željeli da poštuju svoju naciju i vjeru. Pošto sam svojevremeno studirajući sociologiju i pročitao sve što je bilo prevedeno u kompletima Marksa i Engelsa, dobro sam razbistrio da marksizam nema ništa protiv crkve i protiv prava čovjeka da vjeruje, ali ima protiv dogmatskih zabrana razmišljanja i čovjekovog suđenja, protiv razložnog prosuđi- vanja. Uostalom, zar to nije razlog što je spaljen Đordano Bruno? Kao član opštinskog komiteta SK jednom prilikom sam predložio da lokalni komunisti pokrenu i sprovedu inicijativu da se renovira crkva u mome rodnom selu. Pred- rag Šarac, danas poznati novinar, moj drug i prijatelj, tada mi je došapnuo da je to previše radikalno. Moja ideja, na- ravno, nije prošla, a glavni efekat ostvarila je u začuđenim pogledima većine članova komiteta i zagonetnim osmijesi- ma manjine, u kojoj je bio moj prijatelj Predrag. Nisam imao sankcija jer su svi članovi tog opštinskog komiteta 6
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. dobro znali da ja svoju ideju mogu debelo marksistički potkrijepiti. Za ideju komunizma vezan je i jedan zanimljiv događaj u mojoj porodici. Slaviša, moj brat od ujaka, majstor nad majstorima, mašinski inženjer i inovator, prekrivao je prije nekoliko godina kuću moje sestre. Nakon što smo uveče sjeli zadovoljni urađenim, sestra je rekla da bi sutra moglo sve biti gotovo, ako bog da lijepo vrijeme. Slaviša joj je rekao da ne vjeruje u boga i neka ona radije gleda u njega kao glavnog majstora. Sada sam se uključio da ga pitam kako on to ne vjeruje. Lakonski mi je odgovorio da je lakše objasniti kako ljudi vjeruju nego kako ne vjeruju. Opkladio sam se sa njim da će i on vjerovati kada mu objasnim kako ja vjerujem. Rekao je da gubim vrijeme, ali pošto smo završili poslove, da nema ništa protiv zanimljivog sofisti- ciranja. Konstatovao sam da on poznaje savremenu informatiku i da zna kako se skladišti informacija u čipu. Pitao sam ga da li tamo gdje postoji ustaljena putanja Zem- lje oko Sunca postoji i informacija. Zatim, da li to možemo nazvati makrokosmičkom inteligencijom. Onda sam tražio da poveže ono što se dešava u jezgru silicijuma kada magne- tisanjem i strujom unosimo informacije u putanju elektrona i ono što se dešava na nivou galaksija i da to imenuje. Brzo smo došli na to da se radi o pameti, o inteligenciji, o duhu koji prožima sve. Ako kažemo da je to bog, da li će sada vjerovati, pitao sam ga. Konstatovao je da tako vjeruje svako. Registrovao sam da se to svako odnosi na njega kao i na mene te da sam dobio opkladu. Galantno je pristao da plati pivo pri idućem susretu. Pitanje kako ljudi vjeruju ili ne vjeruju elementarno je pitanje slobode i demokratije. Da li će se neko krstiti ili kla- njati, stvar je njegove slobode, koju treba uvažavati i pošto- vati. Vjerska netolerancija nanijela je ljudima kroz istoriju 7
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. mnogo zla, pa je jedna od namjera ove knjige da doprinese vjerskoj toleranciji, međusobnom uvažavanju ljudi različitih vjera kao i onih koji ne vjeruju. Posebnu napomenu cijenjenom čitaocu dugujem na po- četku ove knjige a daću je u trećem licu. "Ako dođete u sukob sa nekim drugim ljudskim bićem, ostavite ga u živo- tu. U stotinu milijardi galaksija nećete naći nijedno drugo" (Segan, 2006, str. 319). To ne vrijedi u slučaju da sretnete autora ove knjige. Ne zato što on ima dvojnika, nego zato što ćete olakšati posao neoinkviziciji. Zašto? Zamislite, on hoće da pomiri marksizam i religiju, hrišćanstvo i islam, crkvu sa darvinizmom! Ipak, postoji racionalnije rješenje. Nemojte ga likvidirati nego bacite ovu knjigu, ili, još bolje, spalite je, za svaki slučaj – naravno, prije čitanja. 8
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. MAKRO I MIKROKOSMOS Kada se u mislima otis- nem u svemir, postajem beskonačno mali, ali kada se otisnem u svoj um, po- stajem beskonačno veliki. Kada svoje misli uputimo u beskraj svemira, spontano nam se nameće ideja neuređenosti tih beskonačnih prostran- stava jer, zaboga, ko bi sve to uredio kad mi ljudi, ovako pametni, ne možemo da sredimo ovo zrnce prašine po kome hodamo a koje se zove planeta Zemlja. Međutim, riječ "Kosmos je grčka riječ koja označava red u Vaseljeni" (Se- gan, 2006, str. 23). Riječ kosmos suprotna je od riječi haos. Zašto nam se u mislima prvo nameće ideja haosa u beskraju svemira a ne ideja uređenosti? Vjerovatno zato što kao homo sapiensi nismo ovladali svojom sviješću i podsviješću, zato šta smo ovladali samo malim dijelom mikrokosmosa koji imamo u sebi. Prva proučavanja Eratostena ukazuju na tananu uređe- nost svemira. Hiparh je napravio kartografiju zvijezda i kla- sifikaciju po intenzitetu njihovog sjaja. Ti mislioci u staroj Grčkoj uputili su čovječanstvo na to da je svemir sazdan po neobično preciznim parametrima. Aleksandrijska biblioteka čuvala je mnoge tajne svemira, koje su, nažalost, uništene kada je ovaj hram znanja i nauke spaljen. "Znamo, na pri- mjer, da je na nekoj polici Biblioteke stajala jedna knjiga astronoma Aristarha Samosaćanina u kojoj se tvrdilo da je Zemlja samo jedna od planeta, da sa ostalima kruži oko Sunca, kao i da su zvijezde veoma daleke" (ibidem, str. 25). Kako se produbljuje naša spoznaja o vlastitom mikro- kosmosu, tako raste i saznanje o uređenosti makrokosmosa. 9
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Vodonik, natrijum, magnezijum, ugljik i gvožđe najraspros- tranjeniji su elementi u kosmosu a ujedno i najzastupljeniji u građi ljudskog organizma. Isaku Njutnu možemo zahvaliti spoznaju da svemirom i cjelokupnom prirodom upravljaju isti jednostavni matematički zakoni, da ista pravila važe na Zemlji i na nebu te ljudski um misli na sličan način na koji dejstvuju zakoni prirode. Njutnova saznanja su otkrila nove vizije i vidike čovjekovog pronicanja u tajne svemira. "Njutn je ljubomorno čuvao svoja otkrića i žestoko se pre- pirao sa svojim kolegama naučnicima. Ništa mu nije predsta- vljalo da sačeka da prođu decenija ili dvije po otkriću zakona o odnosu gravitacije i udaljenosti, pa da ga tek onda objavi. Ali pred veličanstvenošću prirode on je, poput Ptolomeja i Ke- plera, postajao ushićen i smjerno skroman. Neposredno pred smrt napisao je sljedeće: Ne znam kakav izgledam svijetu; ali sebi se činim samo kao dečkić koji se igra na obali mora, za- bavljajući se povremenim pronalaženjem kakvog glatkog ob- lutka ili neke neuobičajeno lijepe školjke, dok se preda mnom, još uopšte neotkriven, pruža ogroman okean istine" (Segan, 2006, str. 73). Ushićen pred okeanom saznanje, pred tajnama prirode, čovjek se stalno pita šta mu je svrha života, dokle seže moć njegove spoznaje. Kada je Ajnštajn došao do svoje čuvene formule o odnosu energije i mase (E=mc2 ), značenje ovog obrasca razumjeli su njegova supruga, on i još jedan Fran- cuz. Danas ovaj odnos uspješno tumači svaki student fizike ili svaki uspješniji srednjoškolac koji se interesuje za ovu oblast. Kada posmatramo prosječnu obrazovanost ili infor- misanost svih ljudi na planeti Zemlji danas u odnosu na isto- riju čovječanstva, možemo konstatovati da smo tek počeli učiti, da su naša saznanja o mikro i makrokosmosu tek na početku. "Ako nam pođe za rukom da otkrijemo cjelovitu teoriju (misli se na kvantnu teoriju gravitacije, op. cit.), ona bi, bar u najširim crtama, vremenom trebalo da postane razumljiva sva- 10
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. kom, a ne samo nekolicini naučnika. Tada ćemo svi, filozofi, naučnici i obični ljudi, biti kadri da učestvujemo u rasprava- ma, pitajući se šta je razlog postojanja vaseljene i nas samih. Ako za to pronađemo odgovor, to će biti konačni trijumf ljud- skog razuma – spoznaja Božjeg uma" (Hoking, i Mlodinov, 2006, str. 166). Čovjekovo razmišljanje o prostoru i vremenu vodi ga ka objedinjavanju ovih spoznaja u formu četvrte dimenzije ko- ju naučnici nazivaju prostor-vrijeme. Ukoliko uspije ovlada- ti ovom dimenzijom, čovjek bi pred sobom imao drugačiji pogled na svijet, na svoj mikro i makrokosmos. Generacija- ma je čovjek vjerovao da se Sunce okreće oko Zemlje, a danas je takav stav smiješan. Ovdje vidimo da se radi o sta- vu ili shvatanju, a ne o fenomenu opaženom čulima. U do- glednoj budućnosti čovjek će stvarnost oko sebe posmatrati u četvorodimenzionalnom prostoru. Singularnost i granice neće imati takvu moć u odnosu na ljudski um kao što danas imaju, tako da će vasiona na mikro i makro nivou biti ne- srazmjerno dostupnija čovjeku nego što to sada jeste. Sav taj posao za čovjeka obaviće njegov duh, njegov um. 11
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. DUH PROŽIMA SVE Samo pitajte svoj um, i ne brinite za odgovor, ako mu dopustite da bude iskren. Zemlja se okreće oko Sunca po određenoj ekliptici. To traje hiljadama i milionima godina. Tamo gdje postoji usta- ljena putanja koja se toliko dugo ponavlja, postoji i infor- macija, a tamo gdje postoji informacija, postoji i inteligen- cija. To znači da postoji kosmička inteligencija. S druge strane, istu stvar susrećemo na mikrokosmičkom nivou. Ka- ko se skladište informacije u silicijevoj jezgri? Shema 1: Ekliptika Zemlje oko Sunca (Милићевић, 1997, стр. 41) Zemlja se ne okreće oko Sunca po geometrijski pravilnoj elipsi (prva slika), nego se kreće po zatalasanoj putanji (druga slika) zbog promjena koje nastaju pod dejstvom privlačnih sila Sunca i Mjeseca. 12
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Čestica za koju neki teoretičari koriste naziv infon isija- va energiju u trenutku kada se u svojoj ustaljenoj putanji "provuče" ili "projuri" između dvije putanje čestica elektro- na. Ovo isijavanje energije služi kao informacija da "ima struje". Magnetnim silama se stabilizuju ove putanje, a kom- binacija ovih isijavanja služi kao hardverska osnova za skla- dištenje informacija. "Atomi su načinjeni od manjih čestica: elektrona, protona i neutrona. Protoni i neutroni su načinjeni od još manjih čestica zvanih kvarkovi. Pored toga, za svaku subatomsku česticu postoji odgovarajuća antičestica. Antičestice imaju is- tu masu kao i njihova sabraća, ali su im suprotne po naponu i drugim osobinama. Na primjer, antičestica elektrona, pozit- ron, ima pozitivan napon, suprotan naponu elektrona" (Ho- king, 2006, str. 83). Informacije koje uskladištimo u silicijevoj jezgri atoma omogućuju nam da ih ponovo koristimo kada aktiviramo napon električne energije koji služi za dalje aktiviranje mag- netnog polja. Ovo nam omogućuje da uz odgovarajući soft- ver komuniciramo sa vještačkom inteligencijom smještenom u našem računaru. Poznato nam je da silicijum nalazimo u kamenu, staklu i raznim jedinjenjima neživog svijeta. To znači da je danas čovjek postigao to da razgovara sa kame- nom. Svojom pameću čovjek je uspio da zapovijeda neživoj materiji da ona radi za njega, da pamti, računa, piše, crta. Ako naš um već danas može privoljeti kamen da progovori, šta će moći za hiljadu godina!? Moći će dobrim dijelom ono što mi danas pripisujemo bogovima. Informaciju po kojoj se Zemlja kreće oko Sunca, na ni- vou makrokosmosa, i informaciju po kojoj infon kruži oko atomske jezgre, na nivou mikrokosmosa, prožima jedna energija. Radi se o psihičkoj energiji, ili popularno psi-ener- giji, koju nauka naslućuje a koja čeka svoga Faradeja, Edi- sona ili Teslu da je otkrije i pokaže ljudima. Mnogi teoreti- 13
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. čari i istraživači naslućuju njeno postojanje i to iskazuju na različite načine. "Ali, da bismo počeli proučavanje mentalne energije, moramo početi od nečega, a evo od čega. Ostavljajući za tre- nutak po strani sve teorije koje se tiču unutrašnje prirode uma, ne mogu da odolim a da ne zaključim isto što su zaključili Spenser i drugi veliki naučni mislioci, naime da postoji bes- krajna i vječna energija od koje potiču sve stvari. A ja vjeru- jem da je sve što postoji u pojavnom svijetu ispoljavanje univerzalne energije. I još, prisiljen sam da vjerujem da, pošto lična ispoljavanja uma emaniraju iz te univerzalne energije, mora biti da ta univerzalna energija sadrži um. Jer, postoji nepobitni logički zakon, da sve što je razvijeno kao posljedi- ca, mora da joj je prethodilo – to jest, da od neke stvari ne možete dobiti nešto ukoliko to nešto već nije u njoj" (Etkin- son, 2004, str. 37). Frojd je naslutio postojanje ove energije, ali se nije puno trudio da je izdvoji iz kotla id-a u kome su i ostale energije. Nije se mnogo bavio ni njenom kolektivnom formom, što je kasnije znatno nadoknadio Jung u svome kolektivno-nes- vjesnom. Ideja o objedinjenosti naših ličnih psi-energija poznata je kod Hegela kao duh koji se kreće kroz vrijeme i ljudima donosi slobodu. Konkretno, prosječni IQ svih ljudi na planeti Zemlji prije dvije hiljade godina bio je, recimo 80, a danas je preko 100. Postajući pametniji, ljudi postaju slobodniji. Ideja da se sva ta enegija prožima sa drugim planetama i galaksijama, s atomima i česticama, zapravo je ideja opšteg duha koji prožima sve, neživu materiju i živi svijet. "Štaviše, prisiljen sam da mislim da se prisustvo uma može opaziti u svemu u prirodi. Smatram da postoji um u biljci, jer inače ne bi mogla da raste i uobliči sebe. I dalje, ja rado prihvatam učenja uznapredovale fizike, koja smatra kako se mogu naći dokazi o atomima i česticama od kojih se atomi sastoje, da djeluju kao život i um. I još više, pozdravljam onu braću i sestre koji tvrde, kao što se vidi da se svi oblici mate- 14
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. rijalnog života razlažu u etar, iz koga su i nastali, da shodno tome mora postojati um i u samom etru, jer inače ne bi bilo uma ni u jednom fizičkom obliku" (ibidem, str. 38). Mi još ne znamo ključne karakteristike psi-energije. Na- uka nema odgovore na niz pitanja o sastavu, brzini i ras- prostiranju te energije. Promišljanja filozofa i drugih nauč- nika nesporno ukazuju na njenu električnu komponentu. "Šta god da um jeste, u svojoj krajnjoj prirodi, vodeći mislioci u tom pogledu smatraju da u svojoj radnoj prirodi ili aspektima djelovanja on djeluje slično elektricitetu. Poput elektriciteta, um nesumnjivo ima dva pola, ili faze. Kao i elektricitet, i on putuje u strujama. Kao i elektricitet, i on djeluje indukcijom. Kao elektricitet, i on je talasne prirode. A poput viših oblika energije – nadelektričnih po prirodi – on ima svoju radioaktivnost ili energiju zračenja – koja, kao i mnogi drugi oblici talasne energije, neprekidno emituje stru- janja aktivne energije u obliku vazduha, vibracija ili talasa. Skorašnja naučna otkrića su to dokazala, a u narednih nekoliko godina svijet će biti zaprepašćen novim otkrićima u tom pogledu" (ibidem, str. 38). Ma kako funkcionisao kosmički um koji svojom psi- energijom prožima sve, ideja da se njegova moć prelama kroz pojedinca na društvo, kroz mikrokosmos na makro- kosmos, poznata je još u starom Egiptu kao kosmički zakon ma-at. "Po ubjeđenju Starih Egipćana, postoji harmonija između socijalnog i kosmičkog poretka, tako da organizacija ljudskog života odgovara kretanju zvijezda. Ovo shvatanje nazivamo socio-kosmičkom slikom svijeta" (Milinković, 2004, str. 151). Planeta Zemlja u svojim stijenama i mineralima čuva informacije, pamti. "Napuštamo živi svijet da bismo govorili o svijetu stijena i minerala. I oni poznaju magnetno polje, i što je još intere- santnije, pamte ga i ne zaboravljaju. Sjećanja skladište kao što mi to danas činimo na audio i video kasetama, disketama i sl. 15
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Priroda je zapravo problem čuvanja magnetnih zapisa riješila znatno prije čovjeka, koji se pojavljuje kao uporni plagijator ili uobraženi stvaralac" (Милићевић, 1997). Stari Egipćani su vjerovali da kosmičke sile bitno deter- minišu odnose među ljudima na planeti Zemlji, da su ratovi i drugi problemi bitno determinisani rasporedom zvijezda a da je harmonija u društvu vezana za harmoniju u kosmosu. "Ma-at je jedna od osnovnih kategorija koje nam omogu- ćavaju razumijevanje staroegipatske slike svijeta" (ibidem, str. 151). U toj slici svijeta razvila se predstava o jedin- stvenom poretku društva i prirode, o jedinstvenosti živog i neživog. Čovjek je danas postigao da piše u srcu silicijeve jezgre, a doskora je pisao po površini kamena i papira. Duh koji je bog podario čovjeku svakim danom mu donosi neslućene moći kojima se i sam čovjek divi, kojih se ponekad i plaši. Šta je to bog? 16
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. BOGA I ČOVJEKA PROŽIMA ISTI DUH Ići u crkvu nije isto što i vjerovati. Ako kažemo da je bog kosmički duh, kosmički um, pri- dobićemo ateiste, ali ostaje pitanje ko je stvorio taj um. Prapočetak je ostao vječiti circulus vitiosus (začarani krug) za čovjekovo shvatanje svemoći koju pripisuje bogu. "Drugo, postoji pitanje prvobitnog stanja vaseljene. Neki ljudi smatraju da nauka treba da se bavi samo prvim dijelom; pitanje prvobitne situacije smatraju metafizičkim i religioz- nim. Govore da je bog, budući da je svemoguć, mogao začeti vaseljenu na bilo koji način. To je moguće, ali je u tom slu- čaju bog mogao odlučiti da se ona dalje razvija na potpuno proizvoljan način. Ipak, čini se da je bog odlučio da je razvije na veoma pravilan način, sljedstveno izvjesnim zakonima. Zbog toga je podjednako razumno pretpostaviti da postoje i zakoni koji su upravljali prvobitnim stanjem" (Hoking, 2004, str. 25). Nesporno je da misterija prapočetka ostaje za čovjeka nedokučiva kao i misterija beskonačnosti svemira. Nesporno je i to da čovjekov duh s vremenom sve više ovladava, mrvi- cu po mrvicu, ovim dvjema misterijama. To najbolje prika- zuje Shema 2. Zahvaljujući Hablu i njegovom teleskopu, a danas elektronici, mi vidimo u makrokosmosu do nivoa ga- laksija (1020 cm). Ostala sagledavanja izmiču svim tehnič- kim i naučnim sredstvima čovjeka te se orijentišemo na teorije o svemiru. Slično je sa spoznajama u svijetu mikro- kosmosa, s tim što tu nemamo sigurne spoznaje o antičesti- cama (10-20 cm), pa čak ni dovoljno saznanja o svojstvima talasnog prostiranja materije i energije (10-15 cm). Prije dvije hiljade godina čovjek je imao saznanja do 1010 makrokos- mosa, vidio je brda i planine, mjesec i zvijezde. Na nivou 17
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. teorije prvu tezu o heliocentričkom sistemu, o tome da je Sunce u središtu sistema, nalazimo kod grčkog filozofa Aristarha 250 godina prije nove ere. U srednjem vijeku nove ere ljudi će zbog ove ideje biti mučeni i sopaljivani – Bruno, Kepler, Kopernik, Galilej. Kada pratimo istoriju čovjekove spoznaje, vidjećemo da se tek u dvadesetom vijeku radikalno pomjerilo naše razu- mijevanje mikro i makrokosmosa. Shema 2: Čovjek naspram mikro i makrokosmosa Duh, jedinstvo jina i janga, psi-energija 10 30cm 10 -25 cm 10 25 cm Teorija o mikrokosmosu Teorija o svemiru 10 -20 cm 10 20 cm Antičestica Galaksija -15 15 10 cm 10 cm Talas Sunčev sistem 10 -10 cm 10 10cm Atom Nebeski svod 10 -5cm 5 10 cm Ćelija 1 cm Brda, planine Napomena: Shema je izvedena po ideji preuzetoj iz rada Đure Koruge (2001). 18
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Hopi Indijanci, daleki rođaci Asteka, iz prostora današ- nje Arizone, imaju mit o četiri sunca, o četiri sudbine plane- te Zemlje. Smatrali su da postoje tri globalna uništenja a da četvrto zavisi od moralnosti čovjeka, od njegovog pona- šanja. Prvi svijet je bio uništen, kao kazna za greške ljudi, sve- proždirućom vatrom koja je došla odozdo i odozgo. Drugi svijet je završio kad se kugla zemaljska pomjerila iz svoje ose i sve je bilo pokriveno ledom. Treći svijet se okončao opštim potopom. Ovaj sadašnji svijet je četvrti. Njegova sudbina zavi- siće od toga da li će se njegovi stanovnici ponašati u skladu sa planovima stvoritelja (vidi kod: Henkok, 2004, str. 244). Od vremena kada su ljudi pomoću mitova tumačili svijet i stvarnost oko sebe, do današnjih dana, kada se nove teorije naučno provjeravaju, protekao je vrlo dug put evolucije čovjekovog pronicanja u makro i mikrokosmos. Najveće spoznaje čovjek je ostvario prvo duhom, a tek potom potvr- dio materijalnim dokazima. Prvi atom razbijen je u Kembri- džu, tamo gdje je koncentrisana čovjekova pamet, a ne u Hjustonu ili nekom drugom tehnički moćnom centru. Otkud čovjeku ta moć duha? Dio svoga duha bog je darovao čovjeku preko sina Isusa, to nam govori Biblija. I niko ne može Isusa Gospodom nazvati osim Duhom svetijem (К о р и н ћ а н и м а 1, 12: 3). Duhovi su različni, ali je Duh jedan (Korinćanima 1, 12: 4). I različne su službe, ali je jedan Gospod (К о р и н ћ а н и м а 1, 12: 5). I različne su sile, ali je jedan Bog koji čini sve u svemu (К о р и н ћ а н и м а 1, 12: 6). A u svakom se pojavljuje Duh na korist (К о р и н ћ а н и м а 1, 12: 7). 19
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Darujući čovjeku dio svoga duha bog mu je preko Isusa dao pravo da griješi i iskupi svoje grijehe odričući se zla i radeći za dobro jer se pojavljuje Duh na korist. A nama je Bog otkrio Duhom svojijem; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije (К о р и н ћ а н и м а 1: 2: 10). Jer ko od ljudi zna šta je u čovjeku osim duha čovječijega koji živi u njemu? Tako i u Bogu što je niko ne zna osim Duha Božijega (К о р и н ћ а н и м а 1: 2: 11). A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha koji je iz Boga, da znamo šta nam je darovano od Boga (К о р и н ћ а - н и м а 1: 2: 12). Duh koji je bog darovao čovjeku ne treba shvatiti samo individualno. Realizaciju ovog duha treba gledati i kao zajedničku duhovnost svih ljudi, kao inteligenciju ljudskog roda. Ovo jedinstvo nije samo na relaciji pojedinac–društvo nego i u relacijama čovjeka prema mikrokosmosu i makro- kosmosu. Preko duha čovjek je u jedinstvu i sa bogom. Po tom doznajemo da u njemu stojimo, i on u nama, što nam je dao od Duha svojega (Посланица Јованова 1, 4: 13). O jedinstvu boga i čovjeka, Isusa i boga govori Jevan- đelje po Jovanu. Isus im odgovori: ne stoji li napisano u zakonu vašemu: ja rekoh: bogovi ste? (Јеванђеље по Јовану, 10: 34). Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojima vjerujte, da poznate i vjerujete da je otac u meni i ja u njemu (Јеванђеље по Јовану, 10: 38). Duh koji čovjeka vezuje za mikro i makrokosmos donosi ono što bismo nazvali besmrtnost, donosi čovjeku moguć- nost da se kreće kroz vrijeme. Kretanje u prošlost čini nam se dosta jednostavno i prirodno, ali kretanje u budućnost djeluje mistično, čarobnjački i čovjeku nedostupno. Svjedo- ci smo da su mnogi genijalni umovi u istoriji ljudskog druš- tva predviđali budućnost. U trinaestom vijeku Rodžer Bekon predvidio je pojavu aviona, broda, automobila i za to 20
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. vrijeme druga neviđena čuda (vidi kod: Ајдачић, 1998, str. 107). Svima nam je poznato da je od oko 120 predskazanja Žila Verna do sada ostvareno gotovo sve. O kretanju duha kroz vrijeme ovdje se moramo posebno pozabaviti. 21
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. NESLUĆENE MOĆI ČOVJEKOVOG UMA Isti zakon reguliše svu materiju, cijeli univerzum je živ. Tesla Narod kaže Bog je svakome darovao dovoljno pameti. I zaista, to potvrđuju i naučnici. Pjotr Kuzmič Anokin, profe- sor na Moskovskom univerzitetu, nakon 60 godina rada na istraživanju ljudskog mozga napisao je: “Možemo pokazati da svaki od 10 milijardi neurona u ljudskom mozgu ima mogućnost povezivanja, ravan broju zapisanom kao jedan sa 28 nula iza! Ukoliko samo jedan neuron ima ovakav kapacitet potencijala, teško možemo da zamislimo šta može da uradi čitav mozak. To znači da bi ukupni broj mogućih kombinacija/permutacija u mozgu, kad se napiše, izgledao kao jedinica praćena nizom nula dugačkim 10,5 miliona kilometara! Još ne postoji ljudsko biće koje bi moglo da iskoristi sav potencijal svog mozga. Zbog toga ne prihvatajmo nikakve pesimističke procjene ljudskog mozga. On nema granica” (Anokhin, 1973, preuzeto od Buzan i Buzan, 1999, str. 15). Suočeni smo sa dvije beskonačnosti, jedna je u beskraju svemira, a druga u nama. Frojd je govorio da bi ljudsko biće koje ovlada svojom podsviješću postalo supermen. Ljudski um je poredio sa santom leda na pučini okeana. Mali dio sante koji viri iz vode predstavlja svijest, a sve ono što je ispod vode predstavlja podsvijest. Zapadne civilizacije ori- jentisale su se na proučavanje atoma, na istraživanje kosmo- sa, a budističke istočnjačke civilizacije na poniranje u ljud- ski um. Meditacija i poniranje u vlastiti um u budističkoj religiji i filozofiji i danas impresionira Zapadnjake. "U cije- loj Istočnoj Aziji pojam najvišeg bića, suštinski za zapadne religije, zamijenjen je pojmom najvišeg stanja bića" (Blo- feld, 1989, str. 5). Radi se o jednom stanju sjedinjavanja čovjekovog duha sa bogom. Ovdje ne treba brkati zapad- 22
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. njački koncept personalizovanog boga sa stanjem u kome se čovjek jedini sa bogom. Naime, taoistički adepti (filozofi i sveštenici) nisu mnogo marili za brojna božanstva iz narod- nih religija ali su mnogo držali do božanstvenosti. Čovjek može postići više nego da bude bog, smatrali su oni. Ako slijedi tao ili cijeli život djeluje da nađe pravi put i da ide tim putem, postići će božanstvenost. Kasnije ću se malo više pozabaviti taoističkim konceptom pravog puta, u dijeli knji- ge koji govori o precesiji i čovjekovoj sudbini. Ni približno nismo svjesni koje mogućnosti nam pruža naš um. Te mogućnosti slutimo, ali teško shvatamo da one neće biti aktivirane same od sebe. Poznati rekorderi pam- ćenja, ljudi poput Đanija Golfera iz Milana, koji je 2000. godine znao napamet 81 knjigu, potvrđuju da su trenirali ili vježbali svoj um. Naš um pamti sve što preko senzora dođe do centralne memorije u mozgu, to su pokazali mnogi poku- si testiranja ljudi uz pomoć hipnoze. U šali u kojoj ima više zbilje nego šale rado kažem da svaki čovjek koji umije naći određenu adresu u gradu ima sposobnosti da završi fakultet samo ako to stvarno želi. Pored raznovrsnih treninga pamće- nja, postoje joga vježbe kojima čovjek dolazi u posebno stanje povezanosti vlastitog uma sa kosmičkom energijom. "Neki učitelji joge smatraju da vrijeme dana i noći nema uticaja, da kosmička jang energija u svako doba može da se privuče mirnim sjedenjem, ispražnjivanjem svijesti i odbaciva- njem svih misli koje sadrže dvostruko razlikovanje između mislioca i predmeta razmišljanja, jer su u tao-u, koji je bez oblika, mislilac, mišljenje i predmet mišljenja jedno" (ibidem, str. 159). Istorija ljudskog roda pokazuje da su najveća otkrića i naučne spoznaje ostvarili briljantni umovi pojedinaca koji nisu robovali dogmama i ustaljenim konvencijama, odnosno okvirima razmišljanja koji su vladali u datom istorijskom trenutku. Oni su bili spremni na odricanje od ovozemaljskih 23
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. počasti i ugoda, od novca, slave i priviliegija. Takav svijetli primjer velikog naučnika jeste Nikola Tesla. On je vjerovao u čovjekovu povezanost sa kosmičkim umom. "Mi smo automati koje potpuno kontrolišu sile sredine, razbacani uokolo kao pampuri od plute po površini vode, automati koji su pogrešno shvatili rezultantnu silu spoljnih impulsa kao slobodnu volju. Naši pokreti i druge radnje služe očuvanju života, i mada izgleda da smo potpuno nezavisni jedni od drugih, mi smo spojeni nevidljivim vezama. Sve dok je organizam u odličnom stanju, on tačno reaguje na sile koje ga pokreću, ali onoga trenutka kada nastane neki poremećaj u bilo kom čovjeku, njegova snaga za samoodržanjem slabi. Svako razumije, naravno, da ukoliko neko ogluvi, ako mu vid oslabi ili su mu udovi povrijeđeni, šanse za njegov dalji opsta- nak su umanjene. Ali je takođe istina, možda čak i veća, da određena oštećenja mozga, koja manje ili više slabe vitalne kvalitete automata, ubrzavaju njegovu propast. Vrlo osjećajno i posmatranju sklono biće, sa svojim visoko razvijenim i potpuno netaknutim mehanizmom koji se ponaša u skladu sa promjenljivim uslovima okoline, priroda je nadarila transce- ndentalnim mehaničkim osjećanjem koje mu omogućava da izbjegne opasnosti koje su toliko prikrivene da ih je teško uočiti. Kada takvo stvorenje dođe u kontakt sa drugim ljudi- ma, čiji su upravljački organi potpuno neispravni, to čulo se javlja i on osjeća kosmički bol" (Tesla, 2006, str. 76). Govoreći o tajni svoga uspjeha, Tesla je u više navrata isticao kako je vježbanje ključ njegovih postignuća. "Mogućnost snage volje i samosavlađivanja neobično su privlačile moju živu uobrazilju, pa sam i sam počeo da se vježbam u tome. Ako bih dobio slatkiš ili sočnu jabuku, što sam inače neobično volio da jedem, ja bih ih davao drugom dječaku i trpio Tantalove muke, osjećajući na kraju zadovolj- stvo. Ako bi me čekao težak, iscrpljujući zadatak, ja bih se ba- cao na njega uvijek iznova sve dok ga ne bih riješio. Tako sam vježbao danima, od jutra do mraka. U početku je to zahtijevalo žestok mentalni napor da bih savladao sklonosti i želje, no kako su godine prolazile, taj sukob je slabio i najzad su volja i želja postali isto" (ibidem, str. 16). 24
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Slično tao joginima, Tesla je postizao da njegovo mišlje- nje i predmet mišljenja postanu jedno. Radi se o svojevrs- nom sjedinjavanju sa kosmičkim umom, radi se o povezi- vanju psi-energije čovjeka i kosmosa sa konkretnim pred- metom akcije ili problemom koji rješava. Ne treba zabora- viti da je Tesla bio sin pravoslavnog sveštenika te da je samoodricanje i skromnost učio od malih nogu. Veliki pojedinci su kroz istoriju ljudskog roda neprekid- no dokazivali neslućene moći čovjekovog uma. Međutim, malo je saznanja o velikim izumima ili otkrićima nastalim udruženim djelovanjem više umova. S pojavom Interneta danas je to omogućeno i olakšano. U budućnosti možemo očekivati značajna otkrića kao rezultat moći udruženih umo- va više ljudi. To će nastati i kao ishod novih odnosa među ljudima koji će se uspostavljati na principima humane etike kojoj je u osnovi simedonijska orijentacija čovjeka. Ljudi poput Tesle, kojima nije stalo do novca, počasti i materi- jalnih blagodeti, sve više će se međusobno prepoznavati i uz pomoć Interneta i na drugi način povezivati ili udruživati, stvarati nove odnose i kreirati tehnička i naučna rješenja najvećih problema čovječanstva. Ljudski um tek počinje da funkcioniše na tim osnovama, tek danas otvara nove per- spektive. 25
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. NAELEKTRISANOST NAŠEG MOZGA Nije siromašan onaj ko nema novca, već onaj ko nema ideja. Stari Grci su imali mit o boginji Elektri, čije biće ras- poznajemo na tri razine, u njenoj: fizici, elektrici i psihici (Shema 3). Elektrika je ta koja spaja fizičko biće ili mate- rijalno biće sa psihikom. Ovaj starogrčki mit u Shema 3: Fizika, elektrika i psihika u mitu o Elektri Čovjekov um Psihika Elektromagnetizam Infon Elektrika Čovjekovo tijelo Fizika svojoj osnovi ima dva božanska bića i jedno smrtno. Prva Elektra bila je kći Titana Okeana i njegove žene Tetis. Udala se za boga prirodnih pojava na moru Taumanta i ro- dila mu četiri kćeri: prekrasnu boginju duge i glasnicu bogo- va Iridu, te tri nakaradne polužene poluptice Harpije. Druga Elektra bila je kći Titana Atlanta i Okeanide Pleone. Udala se za Zeusa i rodila mu sina Dardana, praoca Ila, osnivača Troje. Nakon što je Troja porobljena, raspustila je kosu i povremeno luta nebom kao zvijezda repatica (Zamarovski, 2002, str. 124). Pored ove dvije mitske, postoji i treća, smrt- na Elektra, kći mikenskog kralja Agamemnona i Klitem- 26
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. nestre. "Spasla je svog brata Oresta i pomogla mu da se osveti očevim ubicama, stricu Egistu i sopstvenoj majci Kli- temnestri" (ibidem, str. 124). Odavde potiče Frojdova teza o Elektra-kompleksu, po kome kćerka ima kompleks vlastite majke. Smrtna Elektra opjevana je u dvije veličanstvene antičke tragedije pri kraju petog vijeka p.n.e., u Sofoklovom i Euripidovom djelu pod naslovom "Elektra" te u Eshilovoj tragediji "Orestija" (ibidem, str. 124). Ideju da elektrika povezuje čovjekovo fizičko ili tjelesno biće sa njegovom psihikom, sa duhom, danas prepoznajemo u mjerenju električnih aktivnosti ljudskog mozga, kao i novijim saznanjima nauke o naelektrisanosti ljudskog tijela. "Danas je putem EEG moguće mjeriti reakcije mozga na zvuk, bljesak svjetla ili čak odraz misli" (Myers, 1989, str. 33). Naelektrisan je naš mozak ali i čitavo tijelo. Isto tako, naelektrisana je i čitava planeta Zemlja. Teslu je brinulo pitanje da li je Zemlja naelektrisana ili ne. Sproveo je ekspe- riment i dokazao da je Zemlja poput velikog kondenzatora. "On je vrlo brzo otkrio da je Zemlja naelektrisana, na vrlo visokom potencijalu i da ima i neku vrstu mehanizma kojim održava svoj napon" (O'Nil, 2006, str. 228). O tome Tesla kaže sljedeće: "Ma kako to izgledalo nemoguće, ipak se ova planeta, pored sve svoje veličine, ponašala kao kondenzator ograni- čenih razmjera" (ibidem, str. 231). Elektrika je i u našem tijelu i u našem mozgu, u Zemlji i u kosmosu. Kada govorimo o elektrici, govorimo o elektro- nu. Elektron je ključ života u svemiru. "Na primjer, ako bi elektronski naboj elektrona bio samo malo drugačiji, narušio bi ravnotežu elektromagnetne i gravi- tacione sile u zvijezdama, pa one ne bi mogle da sagorijevaju vodonik i helijum ili bi eksplodirale. I u jednom i u drugom slučaju ne bi bilo života" (Hoking i Mlodinov, 2006, str. 138). 27
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Vrlo zanimljiva je istorija proučavanja elektrona. Engle- ski fizičar Džejms Klark Maksvel uspio je 1865. godine da objedini više parcijalnih teorija o elektricitetu i magnetizmu. Za elektricitet se znalo još u antičko doba, ali su prva kon- kretnija saznanja stigla tek u osamnaestom vijeku kada su engleski hemičar Kavendiš i francuski fizičar Kulomb izveli kvantitativne zakone koji upravljaju električnom silom koja se javlja između dva naelektrisana tijela. U devetnaestom vijeku Maksvel "matematički dokazuje da električna i mag- netna sila ne nastaju direktnim međusobnim djelovanjem čestica, već da svaki električni naboj i strujanje u okolnom prostoru tvori polje, vršeći uticaj na svako drugo pražnjenje ili struju unutar tog prostora" (ibidem, str. 41). On je doka- zao da su elektricitet i magnetizam nerazdvojni aspekti iste sile te da postoji jedinstveno polje nosioca elektromagnetne sile. To je jedna od četiri do sada otkrivene sile kosmosa, a ostale tri su: gravitaciona, slaba nuklearna i jaka nuklearna sila. Tek u dvadesetom vijeku počinje veliko proučavanje elektrona, dolazimo do spoznaja koje nas vode ka otkrivanju veze elektriciteta i psi-energije. 28
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. DOBRO I ZLO U NAMA Sujevjerje je kukavičluk pred licem boga. Teofrast U Bibliji, Kuranu, semitskim i budističkim učenjima na- lazimo dva nivoa morala: 1) moral obaveze ili prinude i 2) moral razloga. Moral obaveze i prinude polazi od toga da čovjeku u vidu zapovijesti, kao što je slučaj sa deset božjih zapovijesti, treba propisati pravila ponašanja, a zatim spriječiti ili kazniti ponašanje onih koji ne poštuju ove zapovijesti. Na primjer, na nekoliko mjesta Biblija zabranjuje konzumiranje svinje- tine. Vas dan pružah ruke svoje narodu nepokornu, koji ide za svojim mislima putem koji nije dobar (Књига пророка Иса- ије, 65: 2); Narodu koji me jednako gnjevi u oči, koji prinosi žrtve u vrtovima i kadi na opekama (Књига пророка Исаије, 65: 3); Koji sjede kod grobova i noćuju u pećinama, jedu meso svinjeće i juha im je nečista u sudovima (Књига пророка Исаије, 65: 4). Od jednostavnih naredbi i zabrana preko načelnih zapo- vijesti do generalnih upozorenja, Biblija upućuje ljude na smjerno i ćudoredno ponašanje. Radi se o nizu etičkih poru- ka pretočenih u moralna načela i uputstva koja imaju za cilj da privole ljude na socijalno prihvatljivo ponašanje. Da bi ljudi lakše prepoznali snagu sankcija, ova uputstva su pisana tako da se bogu pridaju ljudska svojstva, na primjer gnjev. Saberite se, saberite se, narode nemili, dok nije došao sud, i dan prošao kao pljeva, dok nije došao na vas ljuti gnjev Gospodnji, dok nije došao na vas dan gnjeva Gospodnjega (Књига пророка Софоније, 1, 2: 2). 29
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Ovi stihovi iz Biblije govore o prolaznosti vremena koje čovjek ima na raspolaganju, govore o tome da čovjek nema beskrajno mnogo vremena da uredi svoje odnose i okrene se ka putu dobra. Jedino put dobra čovjeka vodi ka bogu, vodi ga da u sebi jača i izgradi božanska svojstva. Moral obaveze i prinude susrećemo i u drugim objavlje- nim religijama, ne samo u hrišćanskoj. Islamska vjera regu- liše bračne odnose, uređuje vjersku toleranciju, propisuje da se ne jede svinjetina, upućuje ljude na bogobojažljivost i ćudoređe te ukazuje na vječni život. Allah vam je zabranio (da jedete) samo lešinu, krv, svinj- sko meso i (meso životinje) koja je zaklana u ime (nekog) drugog osim u (ime) Božje. Tko bude prisiljen (jesti od nave- denog zabranjenog mesa) ne prelazeći (granicu zabranjenog) i ne čineći nasilje (pri tome), zaista tvoj Gospodar prašta (i) milostiv je (Kur'an, Nahl, 15: 115). Slično hrišćanstvu, islam predviđa sankcije za one koji ne poštuju obaveze preuzete vjerom i predviđa pakao kao kaznu za nepoćudno ponašanje. A oni koji krše obaveze prema Allahu nakon što su primili nju (obavezu), i koji kidaju ono što je Allah naredio da se čuva i prave smutnju na zemlji – za takve je prokletstvo i za njih je ružno prebivalište (Kur'an, R'ad, 3: 27). Ponašanje po ćudorednim vjerskim normama predstavlja osnov uređivanja odnosa među ljudima i odnosa čovjeka prema prirodi. Islamska vjera ukazuje na prolaznost ovoze- maljskog života i na to da duh živi nakon što napusti čovje- kovo smrtno tijelo. Allah pruža opskrbu kome hoće i uskraćuje (je), a oni se vesele na ovome svijetu. A ovozemni život je prema vječnom životu samo (privremena) stvar (Kur'an, R'ad, 3: 28). Vrijeme koje je čovjek od boga dobio za ovozemaljski život ograničeno je, ali ako se ponaša po božjim zakonima, 30
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. čovjek ima mogućnost da osvoji vječni život, da se sjedini sa bogom, teza je koju nalazimo u niz ajeta Kur'ana. Radi se o ideji zajedničkoj za sve objavljene religije, o ideji da čov- jekov duh nadživljava tijelo te da vrijeme nije mjerilo po kome duh postoji. Duh možemo prepoznati po vremenu u kome ima pojavnu formu. U istoriji ljudskog društva ne postoji zakon koji je u potpunosti primijenjen a da nije bio izmijenjen. Najčešći način primjene zakona jeste putem sile. Religijska učenja su uređivala odnose među ljudima definišući obaveze i predvi- đajući sankcije: ovaj normativni religijski koncept prepozna- jemo kao niži nivo moralnosti ili kao moral obaveze i prinude. U objavljenim religijama nalazimo i drugi, viši ni- vo moralnosti – moral razloga. Moral razloga oslanja se na čovjekov razum, na prosu- đivanje koje čovjek treba učiniti kako bi postupao u skladu s etičkim načelima koja slijedi, kojih se drži. Za razliku od morala obaveze i prinude, ovdje se radi o obavezama koje je čovjek sam preuzeo kao svoje ubjeđenje, radi se, dakle, o unutrašnjoj motivaciji čovjeka. Psihološka istraživanja su pokazala da je unutrašnja motivacija mnogo efikasnija od spoljašnje. Za norme i kazne mogli bismo reći da spadaju u spoljašnju, ili spolja nametnutu motivaciju. To je ključna differentia specifica po kojoj moral razloga prepoznajemo kao viši nivo moralnosti. Kritikujući moral obaveze i prinude, Robin Barou (Bar- row, 1995) kaže da vjerska učenja oslonjena na tu moralnost objašnjavaju da ljudi tokom svoga životnog vijeka na planeti Zemlji prikupljaju poene da bi, kada umru, za njih kupili ulaznicu za raj. On smatra da je moral zasnovan na čovje- kovom prosuđivanju o dobru i zlu mnogo efikasniji i napre- 31
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. dniji od morala obaveze i prinude. U čemu se sastoji moral razloga? Osnova suđenja ili izvođenja premisa za akciju u moralu razloga jeste čovjekova procjena šta je u datom trenutku i u datim okolnostima najhumanije, šta je najbolje za čovjeka. Na primjer, apsolutna zapovijest "ne ukradi" ne vrijedi u primjeru Lorensa Kolberga u kome on opisuje mladića koji traži skupi lijek za suprugu. Apotekar mu ne daje lijek na kredit, niti na zajam do sutra. Pošto će supruga umrijeti od opasne alergije ako do sutra ne dobije lijek, mladić je na zajam prikupio pola novca i obećava da će drugu polovinu donijeti sutra. Apotekar mu i dalje ne daje lijek. Mladić nakon radnog vremena provali u apoteku, uzme lijek, na pultu ostavi pola novca i na papiru napiše da će sutra doni- jeti drugu polovinu. Lijek je bio djelotvoran i supruga je ozdravila (Kohlberg, 1976). Ovdje se radi o krađi, ali u etičkom smislu većina ljudi će odobriti postupak mladića, odnosno opravdati ovu krađu. Ovo je jedan od bezbroj pri- mjera koji govore da apsolutni moral ne postoji te da se tira- nija moralnog apsolutizma često koristi upravo u nemoralne svrhe. Osnovu za moral razloga daje i Biblija. Darujući čovje- ku svoj duh bog mu je darovao i moć da sudi o dobru i zlu, da sam griješi, ali i da se bori protiv svojih grešaka, da se bori za dobro u sebi i oko sebe. Ovako veli Gospod: trud Misirski i trgovina Etiopska i Savaca ljudi visoka rasta doći će k tebi i biti tvoji; za tobom će pristati, u okovima će ići, i tebi će klanjati, tebi će se moliti govoreći: doista, Bog je u tebi, i nema drugog Boga (К њ и га пророка Исаије, 45: 14). Sudeći o dobru i zlu čovjek ne može biti bezgrešan. Za- to se u Bibliji na više mjesta uvodi princip oprosta. 32
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Tada pristupi k njemu Petar i reče: Gospode! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta? (Јеванђеље по Матеју, 18: 21). Reče njemu Isus: ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset (Јеванђеље по Матеју, 18: 22). Posjedujući moć da griješi čovjek uči iz tih grešaka. Greške pomažu čovjeku da dođe do razloga za svoje dobro postupanje, da ne ponovi greške. Ali čovjek nije stvoren da griješi! On je stvoren kao dobro biće, stvoren je da se bori za dobro u sebi i da širi dobro oko sebe. Samo, gle, ovo nađoh: da je bog stvorio čovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli (Књига проповједникова, 7: 29). Na razmeđu između dobra i zla čovjek iskušava svoju prirodu, stvara dobro za sebe i za druge. Ukoliko se opre- dijeli da čini zlo, čovjek može biti efikasan za svoje egoisti- čne i kratkoročne ciljeve, ali na duge staze sigurno gubi. Brojni su primjeri ljudi koji su učinili zlo i sve bi dali da stvar vrate na početak, da izbrišu loše djelo i sve što su njime ostvarili. Prosuđujući razloge za ili protiv dobra i zla čovjek u sebi postepeno gradi moralnost i etiku koja će ga voditi ka jedinstvu sa kosmosom. Da je bog čovjeku daro- vao moć suđenja o dobru i zlu, govori i Kur'an. Svaka osoba će okusiti smrt. Mi vas stavljamo na kušnju zlim i dobrim i Nama ćete se povratiti (Kur'an, Enbija, 3: 35). Ideja konačnog pomilovanja koju susrećemo kao tezu o produžetku života ljudi nakon smaka svijeta prisutna je u svim objavljenim religijama. Tu se zapravo radi o ideji ve- zivanja ljudskog uma sa kosmičkim umom kojoj korelira ideja vaskrsenja kao ljudska potreba za osmišljavanjem krat- koročnosti ovozemaljskog života. Dva nivoa moralnosti, moral obaveze i prinude i moral razloga, predstavljaju osnovu objavljenih religija. Moral obaveze i prinude je niži nivo moralnosti i zasniva se na 33
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. strahu ljudi od kazne i gnjeva više sile, odnosno boga. U Bi- bliji, budističkim tekstovima i Kur'anu nalazimo obilje poru- Shema 4: Čovjek na putu od morala obaveze i prinude do morala razloga STRAH RADOST ZAPOVIJESTI RAZLOZI GREŠNI MORAL OBAVE - MORAL BOGOČOVJEK ČOVJEK ZE I PRINUDE ČOVJEK RAZLOGA NAJVIŠI HU- BOŽJA MANI CILJ SRDŽBA KAZNA NAGRADA ka o srdžbi božjoj, o užasima pakla i drugim kaznama koje čekaju čovjeka koji se nepoćudno ponaša. U osnovi ovog pristupa je ljudski strah. Domoroci na Filipinima su za nekoliko trenutaka straha počeli vjerovati u lokomotivu kao boga. "Kad je prvi puta projurila na Filipinima, domoroci su pali na koljena. Strašno su bili uplašeni i odmah su ovu neobičnu neman počeli moliti kao novo i moćno božanstvo" (Lenné, 1983, str. 32). Ovaj moral podrazumijeva da čovjek sluša božje zapovijesti i da slijepo slijedi propisano. U krajnjoj konsekvenciji moralnost je izmještena na nebo, ona je privilegija bogova a čovjekovo nije da sudi i misli nego da slijepo vjeruje i poslušno slijedi zapovijesti. Na drugom, višem nivou nalazi se moral razloga u kome čovjek uzima u razmatranje sve činjenice kojima raspolaže te sudi i odlučuje da djeluje u skladu sa najvišim humanim ciljevima kako bi činio dobro za sve ljude kao i za prirodu. Djelujući dobro- tom i za opštu dobrobit, čovjek u sebi pobjeđuje zlo i gradi bogočovjeka. Kada pogledamo svete knjige i zapise objavljenih reli- gija, konstatovaćemo da je moral obaveze i prinude predo- minantan, da je više od tri četvrtine tih tekstova posvećeno 34
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. moralu obaveze i prinude kao nižem obliku morala. Zašto je to tako? Odgovor je prilično banalan. To možemo porediti sa Divljim zapadom u Americi. Šerif je nosio kolt i često presuđivao i izvršavao kaznu na licu mjesta. Da prvi zakoni nisu koltom nametani, pitamo se šta bi danas bilo na Div- ljem zapadu. Vjerske knjige i zapise treba gledati istorijski. U vrijeme kad su ovi tekstovi objavljeni, ljudi su teško mog- li shvatiti moral razloga, mnogo lakše su razumjeli i prihva- tali eksplicitne odrednice i naredbe. Osim toga, u to vrijeme su djelovale i drugačije istorijske prilike nego što je to danas. Stari zavjet, koji je dobrim dijelom istorija jevrejskog naroda, na početku donosi priče u osnovi kojih su neuređeni monogamni odnosi. To je doba kada monogamni brak nije bio konstituisan kao danas, tako da te zapise Biblije treba tretirati kao istorijsku priču, a ne kao zapovijest za današnji način života. To je Biblija kasnije definisala u Božjim zapo- vijestima. U vrijeme Muhamedovog života pitanje svetog rata bilo je pitanje opstanka muslimana, pa zato danas ideju džihada ili svetog rata ne treba izdvajati iz istorijskog konteksta njenog nastanka, posebno kada isčitamo niz ajeta kojima Kur'an propovijeda vjersku toleranciju. Oni koji zanemare ajete o vjerskoj toleranciji, a slijede zapovijesti da se treba obračunati sa svim nevjernicima, ne poštuju Kur'an, jer mi- jenjaju istorijski kontekst svetih ajeta, odbacuju viši i drže se nižeg osnova moralnosti. Sličan primjer je i s uređivanjem bračnih odnosa u islamskoj vjeri. U vrijeme nastanka Kur'a- na ginuli su mnogi mladi ljudi čije su žene i djeca ostajali nezbrinuti. Propisano je da žena nakon smrti muža pripadne najimućnijem bratu ili ocu poginulog. Ovo je bilo potrebno zato što se time obezbjeđuje opstanak samohrane majke i djece. Danas se toga niko ne pridržava zato što je svakom 35
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. jasno da je u vrijeme nastanka ovih ajeta to bilo najbolje za muslimanski narod, ali da danas to nema isto značenje. Religije su objavljene da bi uredile odnose među ljudi- ma, da bi pomogle čovjeku da vjeruje u sebe, da opstane i da se nada. One nisu nastale kao ratne filozofije, kao osnov netolerancije među ljudima. Molitve i religijske obrede treba razumjeti kao pomoć čovjeku da se u sebi bori protiv zla i za dobro. Ova borba mora imati svoju individualnu formu jer se opšte dobro ostvaruje u pojedincu i preko pojedinca za pojedinca. Opšte dobro koje zanemari pojedinca postaje otuđena sila koja nema svoju istorijsku realnost. Vjerovanje bazirano na moralu obaveze i prinude pred- stavlja "kukavičluk pred licem boga" u odnosu na vjerova- nje bazirano na moralu razloga. 36
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. SVJETLOST I LJUDSKI DUH Duše vaše djece borave u domu sutrašnjice, osvijetlite im put. Naučne rasprave su podijeljene oko toga da li se nešto može kretati brže od svjetlosti. Karl Segan smatra da ljudski duh ne može premašiti brzinu svjetlosti. "Povremeno čujemo o stvarima koje, navodno, mogu da putuju brže od svjetlosti. Najčešće se s tim u vezi pominje takozvana brzina misli. Posrijedi je, međutim, krajnje nesu- visla zamisao, naročito s obzirom na okolnost da je brzina impulsa kroz neurone u našem mozgu približno jednaka brzini magareće zaprege" (Segan, 2006, str. 192). Stiven Hoking smatra da ipak postoji brzina veća od svjetlosne. Brzina svjetlosti kao maksimalna brzina ograni- čava kretanje svakog predmeta tako da ne može dostići brzinu svjetlosti, a samo svjetlost i drugi taslasi lišeni mase mogu da se kreću brzinom svjetlosti. No, po Njutnovoj teo- riji to ne mora biti tako. "Ako, recimo, Sunce najedanput nestane, Maksvelova te- orija nam objašnjava kako bi Zemlja utonula u mrak za osam minuta (pošto svjetlosti treba toliko vremena da pređe razda- ljinu od Sunca) ali prema Njutnovoj teoriji gravitacije, Zemlja bi odmah promijenila orbitu lišena privlačne snage Sunca. Gravitacioni efekat nestanka Sunca bi do nas stigao beskonač- nom brzinom, umjesto brzinom svjetlosti ili nekom manjom od nje, kako nam nalaže posebna teorija relativnosti" (Hoking i Mlodinov, 2006, str. 49). Rasprava o brzini svjetlosti neminovno nas dovodi do razmatranja odnosa vremena i prostora. Ako sunčevom zra- ku treba osam minuta da stigne da ogrije našu kožu, a našem umu nemjerljivo manje da dođe do sunca, jasno je da ćemo zaključiti kako je um brži. Stara grčka poslovica govorila je: Ahil je brz, vjetar je brži a um najbrži. Prihvatimo li Ajn- 37
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. štajnovu tezu da vrijeme ne postoji, da je sve prostor, doći ćemo do odnosa našega duha prema prostoru i vremenu. "Prostor je područje čovjekove moći, a vrijeme nemoći" (d'Omerson, 2003, str. 176). Svaki trenutak koji ostavimo iza sebe odmah postaje nepovratni dio prošlosti, postaje dio onoga na šta čovjek nikako ne može uticati, nad njim gubi- mo svaku moć. S druge strane, slobodna volja da ustanemo, otvorimo vrata, da činimo ovo ili ono, daje nam osjećaj og- romne moći u odnosu na budućnost. Ipak, naš duh se lakše kreće u prošlost nego u budućnost. "Nijedno živo biće nikad ne napušta sadašnjost. Sadaš- njost se neprestano pomjera, i ja se pomjeram s njom. Ni u jednom trenutku ne švrćkam se po budućnosti, ni u jednom trenutku ne vučem se po prošlosti. Ja sam, vi ste, mi smo svi u jednoj vječitoj sadašnjosti. Prošlost stalno raste, budućnost se smanjuje. Samo je sadašnjost istovremeno nepomična i pro- mjenljiva, samo je sadašnjost vječna. Ni u jednom trenutku na- šeg postojanja mi ne izlazimo iz sadašnjosti. A izvan mene i vas, s prednje strane prošlosti, sa zadnje strane budućnosti, stoji vječna sadašnjost svijeta. Prošlost je izbrisana. Budućnost nije sazrela. Uvijek postoji samo sadašnjost. Sadašnjost odnosi pobjedu. Niko nikada ne napušta tamnicu sadašnjosti. Ovdje ili ondje, prije ili kasnije, pojavljuje se pukotina i otvara se prolaz u zidu sjećanja odnosno nade. Zatvorenik juri ka njemu, opijen slobodom. Ali svi kružni hodnici i podzemni prolazi uvijek se završavaju u sadašnjosti" (d'Omerson, 2003, str. 346). Žak d'Omerson u prethodnom tekstu govori prvenstveno o našem tijelu, ali naš duh vrlo lako putuje u prošlost. Cio naš životni put ponekad nam poput munje proleti u mislima, tako da ne možemo slijediti brzinu ovih misli, ali se pojedi- ne slike i događaji javljaju neobično jasno i munjevito. Spo- sobnost uma da se vrati u prošlost nedvosmisleno ukazuje na to da se on može kretati brzinom većom od svjetlosti. Po- nekad nam se to dešava i sa budućnošću, o čemu govore bezbrojna iskustva tzv. dežavu-efekta naših snova. Radi se o 38
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. jasno viđenim scenama budućnosti koje su ljudi doživjeli u snu a potom i u stvarnom životu. Naš mozak se svakodnevno puni brojnim informacija- ma. Tokom sna ove informacije se dovode u moguće i ne- moguće veze, tako da san često predskaže događaj u buduć- nosti. Kad predskaže negativan događaj, naš um putem sna pomaže da izbjegnemo tragediju u stvarnom životu. Ako čini dobro drugim ljudima, ako je dobar, čovjek puni svoj mozak pozitivnim mislima i san kombinuje te informacije te čovjeka u stvarnom životu vodi ka dobru, a ako u stvarnom životu čovjek čini loše, mozak će u snu davati loše kombi- nacije. Ovdje vrijedi narodna izreka: Sve što činiš, sebi činiš. U istočnim religijskim učenjima put tao-a predstavlja najviši domet čovjekovog duha. Oni koji slijede tao odrekli su se ovozemaljskih počasti, slave i bogatstva, oni se putem posebne svjetlosti sjedinjuju sa savršenstvom kosmosa. "Oslobođeni od strasti i grešnih želja, oni u tišini upijaju kosmičku esenciju, koja je kao oblaci, miješaju je sa skrivenim riznicama u svom tijelu i brinu se oko svjetlosti u sebi. Uskla- đeni sa ritmovima prirode, oni opažaju savršenstvo Tao-a" (Blofeld, 1989, str. 58). Predstavnici taoističkog učenja Čuang-ce i Lao-ce sma- trali su da postizanje unutrašnjg mira predstavlja način da čovjek zagospodari svojom sudbinom i svojim životom. Smatrali su da se unutrašnji mir ostvaruje u vezi s unutraš- njom svjetlošću koju čovjek treba pronaći u sebi. Misterija svjetlosti je vezana sa misterijom kretanja, a tajna kretanja nas uvodi u dilemu: da li naš duh može da putuje brže od svjetlosti. "Maksvelove jednačine predviđaju da u elektromagnet- nom polju može doći do talasnih poremećaja i da ti talasi putuju nepromjenljivom brzinom, kao talasići po mirnoj vode- noj površini. Izračunao je tu brzinu, ustanovivši da se u dlaku 39
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. poklapa sa brzinom svjetlosti! Danas znamo da su Maksvelovi talasi vidljivi ljudskom oku kao svjetlost kada imaju talasnu dužinu između četrdeset i osamdeset milionitih dijelova centi- metra" (Hoking i Mlodinov, 2006, str. 41). Ukoliko nemamo apsolutne standarde mirovanja, ne mo- žemo imati ni apsolutne standarde kretanja (ibidem, str. 42). Nauka, međutim, ne odustaje od uspostavljanja parametara za što pouzdanije mjerenje brzine kretanja čestica i talasa. "Načelo neodređenosti nam govori da, nasuprot Lapla- sovom vjerovanju, priroda postavlja granice našoj sposobnosti predviđanja budućnosti pomoću naučnih zakona. Razlog tome leži u činjenici da onaj ko želi da predvidi budući položaj i brzinu čestice mora biti u stanju da precizno izmjeri njeno početno stanje – što će reći, njen sadašnji položaj i brzinu. Očigledni način da se to učini je da se čestica obasja svjetlom. Čestica će razbiti jedan dio svjetlosnih talasa. Posmatrač će to registrovati i na osnovu toga odrediti njen položaj" (ibidem, str. 105). Ideja "božanske svjetlosti" poznata nam je iz Biblije. Radi se o svjetlosti koja ne peče, o svjetlosti kojom putuje naš duh, kojom se jedinimo sa bogom. Tragom Hokingove teze da susret svjetlosti i čestice može rezultirati time da posmatrač odredi položaj čestice, približavamo se polju pa- rapsihologije, gdje susrećemo pojmove "aura", "vidovitost", "telepatija" i slične konstrukte. Nauka će nam u budućnosti na ovom planu pružiti nove odgovore a logično je očekivati da će putovanje u budućnost predstavljati čovjekovom duhu sve dostupniju dimenziju. Čini se da će ovo putovanje više teći kroz mikrokosmos nego kroz makrokosmos. "Proučavajući čestice koje stupaju u međudejstvo sa sve više energije, možemo očekivati da ćemo pronaći nove i dublje slojeve ustrojstva od kvarkova i elektrona, koje danas smatramo elementarnim česticama" (ibidem, str. 157). Ponirući u dubine vlastite duše čovjek osvjetljava vlastiti mikrokosmos. Na tom planu budistička učenja, istočnjačka 40
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. filozofija i nauka više donose nego što je to slučaj na Zapadu. U odnosu na ovladavanje prošlošću i budućnošću logi- čno se nameće pitanje: Ako se čovjek teško nosi sa prošlo- šću, koliko bi tek muka imao da prihvati budućnost? 41
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. MARKSIZAM, DARVINIZAM I RELIGIJA Kada bi čovjekov život trajao hiljadu godina, sada bismo živjeli u kamenom dobu. Englezi su Karla Marksa proglasili jednim od dvadeset genijalnih ljudi u dvadesetom vijeku, a prvi koji su kod nas odbacili marksizam bili su "kamiondžije" i oni koji nikada nisu pročitali nijedan Marksov, Engelsov ili Lenjinov rad. Činjenica je da marksizam nije odgovorio na niz pitanja ko- ja je postavio. Jednu od brojnih slijepih ulica ove teorije prepoznajemo u maksimi Od svakog prema mogućnostima, svakome prema potrebama. Postavljajući ovu visoko etičku maksimu teoretičari marksizma nisu vodili računa da odgo- vore na pitanje šta su to ljudske potrebe. Tek kasnije, Mari (Murray, 1938) i Maslov (Maslow, 1963) razrađuju konzi- stentnu teoriju čovjekovih potreba. Nedorečenost antropo- loške problematike u Marksovim i Engelsovim radovima ne znači da ove teorije treba u potpunosti odbaciti. Platon je u staroj Grčkoj zagovarao ropstvo kao prirodno stanje ljud- skog društva. Danas bismo ga zbog toga mogli odbaciti, ali to nikome ne pada na pamet. Svi koriste Platonove radove i pored činjenice da je on zagovarao ropstvo. Isto vrijedi i za marksizam. Ako su klasici ove filozofije imali propuste u teoriji, to ne znači da treba odbaciti i ona mjesta koja su u toj teoriji vrlo vrijedna. Marksističku teoriju u socrealističkim zemljama prigra- bili su predstavnici radničke oligarhije i državna admini- stracija da bi lakše održavali svoju vlast, a u suštini niti su znali niti razumjeli marksizam. Kako bi rekao poznati zagre- bački profesor Stjepko Paić, to je bio štap kojim se prijetilo masama: Teško zbilji ako nije usklađena sa marksističkim 42
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. knjigama. Iz tih knjiga birokratija je vadila samo sekvence koje je koristila kao efikasne prijetnje, a radnička klasa svakako nije imala vremena da proučava i razumije teoriju po kojoj im je uređena stvarnost. Na jednom mjestu Marks je napisao da će uspostavljanje socijalizma započeti kada "rad pređe sa ove na onu stranu nužnosti". To, zapravo, znači da su svi socijalistički pokreti, od Sovjetskog Saveza i Kine do Jugoslavije, bili surogati nakalemljeni na feudalnu prošlost zemalja u kojima su nastali. Iako je na više mjesta Marks isticao da će socijali- zam nastati nakon što kapitalizam doživi svoj maksimum, kod nas je zanemarena činjenica da nikada nismo imali stvarni i razvijeni kapitalizam, a pogotovo da je on dostigao svoj maksimum. I pored svega toga ne možemo sporiti visoke etičke norme koje propovijeda marksistička teorija. Teza da se svakome dijeli po potrebama vrlo je bliska hrišćanskoj maksimi po kojoj članovi zajednice sva dobra treba da dijele "na jednake česti", da bratski sudjeluju u podjeli dobra a da jedni druge podržavaju u prevazilaženju zla. Islamska ideja darivanja ili sadake ima etičku poruku koja osuđuje sebičnost i gramzivost. Ovo potpuno odgovara marksističkoj osudi zgrtanja kapitala bez uvažavanja potreba onih koji su taj kapital stvorili. Srebroljublje se u Bibliji osuđuje kao jedan od sedam smrtnih grijehova. I još vam kažem: lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije" (Јеванђеље по Матеју, 19:24). Posmatrajući bazne etičke principe koji se odnose na jednakost i prava čovjeka, nećemo naći suštinske razlike između objavljenih religija i marksizma. Osnovni sukob između njih nalazimo u žestokoj marksističkoj osudi morala obaveze i prinude te dogmatskih postavki koje proizilaze iz 43
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. ovog morala. S druge strane, moral razloga koji nalazimo u objavljenim religijama vrlo jasno i nesporno definisan, su- srećemo i kao bazni moral marksističkog učenja. Konkretno, marksizam se zalaže za suđenje ali i za pravo čovjeka da vjeruje na bazi vlastitog prosuđivanja. Isto to traži i Biblija. Od korala i bisera nema spomena, jer je vrijednost mud- rosti veća nego dragom kamenju (Књига о Јову, 28: 18). U marksističkoj filozofiji poznajemo ideju "jednakog prava", u kojoj se obrazlaže da nejednaki ljudi pred istom zakonskom normom nemaju ista prava zato što su različiti. Ujednačavanje prava prema stvarnim i konkretnim ljudima predstavlja suštinsku ravnopravnost među ljudima. Ovu ideju pravednosti Biblija propovijeda stihom kojim traži da ne gledamo ko je ko, nego da se držimo principa pravde, a pri suđenju ne uzimamo mito. Ne izvrći pravde i ne gledaj ko je ko; ne primaj poklona; jer poklon zašljepljuje oči mudrima i izvrće riječi pravednima (Пета књига Мојсијева, 16, 18). Deklarativno se odričući od religije, dogmatski marksisti su stvorili novu religiju u kojoj su od slika Marksa, Engelsa i Lenjina napravili nove ikone. Milioni ovih slika visili su po zidovima kancelarija, škola, fabrika i na svim mogućim i nemogućim službenim i čak neslužbenim mjestima. Trgovi ukrašeni spomenicima a zidovi zgrada slikama i parolama iz marksističke dogmatike nedvosmisleno su opominjali ljude u šta trebaju i "moraju" vjerovati. Ikone su zamijenjene sli- kama klasika marksizma, a dogme iščitavane iz marksitičkih djela. Vispreniji intelektualci govorili su da bi se Marks prevrnuo u grobu da vidi šta su mu učinili od teorije, da bi zapjevao poput Reja Čarlsa Vidi šta su mi učinili od pjesme, mama. Ono što je Marks osuđivao u religiji, dogmatsku isključivost, upravo su napravili od njegove teorije. To je otjeralo stotine hiljada ljudi u Sibir a više hiljada na Goli 44
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. otok. U sedamnaestom vijeku spaljeno je milion i petsto hiljada ljudi kao vještice i nečastivi uz sudske dokaze. U osnovi većine ovih procesa bila je crkvena inkvizicija. Izme- đu crkvene i marksističke inkvizicije razlika je samo u isto- rijskom periodu djelovanja i po nekim finesama u brutal- nosti, ali ne i u suštini. S jedne strane imamo moral razloga koji propovijedaju sve objavljene religije a i marksizam, a s druge strane ima- mo moral obaveze i prinude sa njegovom najcrnjom dog- matskom formom koji je ostavio svoje neizbrisive tragove u istoriji. Nije nam teško prosuditi koji moral treba da slije- dimo kako bismo ostvarili jedinstvo našeg i kosmičkog duha. Kada je trebalo da i Njutn doživi sudbinu Đordana Bru- na ili Galilea Galileja, papa ga je pozvao na razgovor i tražio da u svojim radovima ne "huli" na boga nego da se drži prirodnih zakona i njihovih otkrivanja. Njutn je mudro pris- tao na sporazum. Slično je doživio Stiven Hoking kada je na jednom naučnom skupu u Vatikanu govorio o prve dvije sekunde svemira. U ceremoniji završavanja skupa papa je zahvalio naučnicima što nisu dirali u prapočetak jer je to božje djelo a Hoking je bio zadovoljan što papa nije bio upućen u njegovo izlaganje. Slično ranijoj dogmatskoj ten- denciji i danas se crkva bori protiv nekih naučnih spoznaja. Takav slučaj je sa darvinizmom. Kao ni druge velike teorije, tako ni Darvinovo učenje ne možemo proglasiti idealnim. Svjedoci smo da danas i poz- vani i nepozvani jurišaju na darvinizam proglašavajući ga obmanom i promašenom teorijom. Poznato nam je da su gotovo svi veliki ljudi imali neke banalne promašaje, od Pla- tonovog opravdavanja ropstva do toga da je Tesla bio ogor- čeni protivnik teorije da postoje sitnije čestice od atoma. 45
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Slične greške činio je i Darvin, ali to ne znači da čitava teorija treba biti odbačena. Na primjer, pojava mutacije kljuna ptica zeba kao dokaz teorije evolucije liči na pokušaj da svaku mimikriju prikažemo kao dokaz evolucije. Mnogi veliki teoretičari načinili su greške žureći da prvu banalnu pojavu proglase krunskim dokazom teorije. Darvinovo učenje ne odbacuju veliki umovi današnjice kakav je Danijel Goulmen. On kaže: "Istraživanja sa snimanjem mozga danas pokazuju da je Darvin, na nivou neurona, bio u pravu" (Goleman, 2007, str. 67). Suštinski sukob između religijskih učenja i teorije evo- lucije jeste u tome da religija želi sačuvati ideju o čovjeku kao božjem djelu nasuprot "prljave" teze da je čovjek nastao od majmuna, što zagovara darvinizam. Ovdje u suštini nema sukoba. Naime, Darvinovo učenje ne spori mogućnost da čovjekov duh prožima i najsitniju česticu njegovog bića niti se bavi pitanjem porijekla čovjekove duhovnosti. Ova teo- rija zagovara ideju usavršavanja čovjekovog uma. Ospo- ravanje ovog usavršavanja bilo bi suprotno Bibliji i drugim objavljenim religijama. Ako je bog čovjeka prožeo svojim duhom i dao mu da sudi o dobru i zlu, ako ga je naoružao da se izgradi u bogočovjeka, to znači da mu je dao obavezu usavršavanja, da mu je darovao evoluciju, a ne zabranio. U protivnom, čovjek bi bio jednom zasvagda dat i kao takav odmah na startu savršen. Osporavajući evoluciju dogmatski predstavnici morala obaveze i prinude zanemaruju moral razloga i pravo, odnosno obavezu čovjeka da čineći dobro teži da postigne jedinstvo sa bogom. Poznati filozof Tomas Džulian Haksli ukazuje na to da teorija evolucije nije potekla od Darvina već da je imala milenijumsku tradiciju. "Najstarija među filozofijama, filozofija evolucije, bila je sapeta i bačena u najdublju tminu tokom hiljadugodišta teološ- 46
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. ke sholastike. Ali Darvin je podario nove životne sokove toj drevnoj zamisli; veziva su popucala i za oživljenu misao stare Grčke ispostavilo se da je primjereniji izraz sveopšteg poretka stvari od ma koje predstave što ju je sedamdeset potonjih pokoljenja ljudi prihvatalo kroz vjeru i iz sujevjerja" (Huhley, 1957, str. 55). Za Darvina možemo reći da je i sam vjerovao u prais- konsko biće koje je udahnulo život organskim bićima na planeti Zemlji, što je napisao u djelu Porijeklo vrsta 1859. godine. "Vjerovatno su sva organska bića, koja su ikada živjela na ovoj Zemlji, potekla od nekog praiskonskog oblika u koji je život prvobitno bio udahnut... Ima nečeg veličanstvenog u ovakvom viđenju života... Dok se ova planeta okretala, saglas- no neumoljivom zakonu gravitacije, iz jednog tako jednostav- nog početišta razvili su se i još se razvijaju nebrojeni predivni i čudesni oblici" (Darvin; vidi u: Segan, 2006, str. 26). Nasuprot teoriji evolucije može stajati samo teorija ne- promjenljivog savršenstva, odnosno datosti savršenog oblika i strukture stvari i bića bez mijenjanja. Time bi misija boga bila završena činom stvaranja svijeta. Vidjeli smo iz Darvi- novog teksta da pitanje prapočetka vezuje za duh jer tvrdi da život potiče od "praiskonskog oblika" koji već ima prvobit- no udahnut život. Darvin nema odgovor na pitanje ko je taj život prvobitno udahnuo. Predstavnici religijskih učenja koji radikalno osporavaju darvinizam nisu sami raščistili sa pitanjem koliko se njihova koncepcija sukobljava sa brojnim stihovima Biblije, Kur'ana i drugih tekstova objavljenih religija. Radi se o dogmatskim predstavnicima vjere koji su prije sujevjerni nego stvarni vjernici. 47
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. PRECESIJA Zemlja je samo jedna malena planeta, ko zna šta se dešava na drugim mjestima? Šta je to precesija i zašto ovdje o njoj raspravljati? "Pre- cesija je klaćenje Zemlje sa Zemljinom osom oko jednog srednjeg položaja" (М и л и ћ е вић, 1997, str. 40). Kada znamo da taj središnji položaj zauzima Sunce, možemo zamisliti vertikalu po kojoj se Zemlja vrti oko Sunca. Ovo klaćenje se ne odvija po vertikali pod uglom od 900 , već postoji otklon od 23,50 (Shema 5). Ovaj ugao, međutim, nije stalan. On se Shema 5: Osa rotacije Zemlje u odnosu na vertikalu 0 23,5 Mjesec mijenja. Ove promjene treba posmatrati u odnosu na eklip- tiku. Kako definišemo ekliptiku? "U astronomskim priruč- nicima piše da je to veliki krug nebeske sfere nagnut pod 48
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. uglom od 23 stepena i 25 minuta prema nebeskom ekvatoru" (ibidem, str. 15). Jednostavnije rečeno, ekliptika je projek- cija Zemljine putanje oko Sunca u odnosu na nebesku sferu. Nagib Zemlje u odnosu na ekliptiku iznosi 900 –23,50 = 66,50 . Ovaj ugao nije stalan, čas je manji a čas veći. "U tome leži jedna od tajni ledenog doba. Ako se otklon ose rotacije od vertikale na ekliptiku povećava, i količina Sunčeve toplote koja dospijeva na Zemljinu površinu povećava se, a ako se on smanji, smanjuje se količina toplote, i eto zla u vidu zahlađenja" (ibidem, str. 15). Ovo zahlađenje pozna- jemo kao ledeno doba. Koliko godina imamo na raspolaganju između dva lede- na doba? "Kosina ekliptike varira od 22,10 do 24,50 tokom ciklusa od 41000 godina" (Henkok, 2004, str. 274). Ovo, međutim, ne znači da imamo 41000 godina na raspolaganju. Izračunavanja našeg velikog naučnika Milutina Milan- kovića pokazalo je da se ledena doba smjenjuju svakih 11000 godina (М и л и ћ е вић, 1997). Zbog toga ne treba da očajavamo jer na današnjem tehnološkom nivou čovjek bi uspješno preživio ledeno doba s tim što bi se broj ljudi na planeti Zemlji radikalno smanjio. Nas, zapravo, treba da zabrinjava precesija! Zašto? Zemlja nije okrugla kao lopta, spljoštena na polovima ona je ekscentrična. Mjesečeva gravitacija, magnetno polje, vlastita ekscentričnost i drugi faktori dejstvuju na Zemlju tako da se ona klati po svojoj putanji (vidi Shemu 2 sa po- četka ove knjige). Ovo klaćenje stvara precesijski krug (Shema 6) na sjevernoj i južnoj ekliptici. Izraz precesijski krug ne odražava pravu sliku ovog procesa, ali je već prih- vaćen u nauci. Zamislimo čigru ili zvrk koji zavrtimo na stolu. Pretpostavimo da vertikalu na kojoj se vrti ovaj zvrk čini olovka. Ona će po stolu pisati eliptične putanje 49
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Shema 6: Precesijski krug (Henkok, 2004, str. 284) koje liče na linije puževe kućice (Slika 1). Kada ove linije sastave puni krug, dobijemo precesijski krug. Brojne elipse koje Zemlja "ispiše" tokom zatvaranja ovog kruga sukce- sivno se redaju u periodu od 25.800 godina. Da li je to peri- od nakon koga slijedi smak svijeta? Da li je period od 25800 godina vrijeme koje je bog darovao čovjeku da se učenjem, znanjem i dobrotom osposobi da preživi kataklizmu koja slijedi? Zašto bi uopšte uslijedila kataklizma? 50
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Slika 1: Precesija Merkurovih orbita (Hoking i Mlodinov, 2006, str. 192) Postoji više razloga za ovakva pitanja i za ove strahove. Prvi razlog nalazimo u mitovima. Pregledom mitova in- dijanskih kultura, mezopotamijskih civilizacija i drugih kul- tura koje nisu bile u dodiru uočićemo ogromne podudarnosti o kataklizmičkom procesu koji je prethodio dobu u kome živimo. "Ledeno doba i njegov buran završetak bili su globalna pojava. Stoga, možda, nije iznenađujuće to što predanja o ka- taklizmi iz mnogih različitih kultura, razbacanih širom planete, karakteriše visok stepen jednoobraznosti i podudaranja" (Hen- kok, 2004, str. 287). Jednoobraznost u mitovima, opisi događaja i bogova imaju iznenađujuću zajedničku ili podudarnu simboliku i logiku. 51
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Drugi razlog je u činjenici da se tokom svake kalendar- ske godine na polovima planete Zemlje smanjuje zapremina leda. Radi se o prirodnom procesu ali i o pojavi koja je in- tenzivirana globalnim zagrijavanjem. Polovi gube masu ko- ju su imali u ledenim kapama a time i svojstvo tegova koje su do sada imali pri Zemljinoj obrtnoj putanji. Tektonske ploče plivaju na užarenoj lavi i polako se pomjeraju. Mogu- će je da ovaj poremećeni odnos tegova na polovima u jed- nom trenutku munjevito pogura sve kontinente jedan ka dru- gom ili tektonske ploče jednu na drugu. To bi stvarno odgo- varalo mitskim opisima smaka svijeta. Mala je vjerovatnost da bi neko ljudsko biće preživjelo takvu kataklizmu. Postoji i druga mogućnost, a to je da se pomjeranje polova i tekton- skih ploča dešava kao permanentan proces koji teče polako i koji ne bi izazvao njihovo drastično pomjeranje niti katak- lizmu. Da li se ova drastična pomjeranja dešavaju nakon što se precesijski krug zatvori, tj. nakon 25.800 godina? Nauka nema odgovor na ovo pitanje ali mitovi nedvosmisleno uka- zuju na posljednji potop pa čak i ranije kataklizme. "Teoretski, prema tome, te priče su mogle da nastanu skoro istovremeno kad i naša podvrsta Homo sapiens, možda prije čak 50000 godina. Geološki dokazi, međutim, ukazuju na to da su novijeg porijekla i kao najvjerovatniji smo identifi- kovali epohu 15000–8000. godina stare ere. Samo je tada, u cijeloj istoriji čovječanstva, bilo tako naglih i grčevitih klimat- skih promjena kakve mitovi tako rječito opisuju" (Henkok, 2004, str. 287). Prvobitni čovjek bi pred ledenim dobom bio gotovo ne- moćan a današnja civilizacija ima sve šanse da preživi novo ledeno doba te znatno očuva ostvareni nivo tehnološkog raz- vitka, čak i da nastavi sa tehnološkim progresom. Međutim, pred kataklizmama kakav je bio potop, čovjek danas ne bi imao neke izglede da opstane. Možda bi vrlo mali broj ljudi preživio, i ukoliko bi oni sačuvali neka dostignuća nauke i 52
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. tehnologije, o njima i njihovim potomcima bi novi homo sapiensi pričali kao o bogovima. Upravo takve opise bogova nalazimo u brojnim legendama. Biblija nam govori o "sudnjem danu", mitovi i legende o kataklizmama a savremena nauka predviđa ledena doba. "Sasvim je prirodno, stoga, što se čovjek nađe podstaknut da ustanovi postoji li možda neka važna veza između precesije ekvinocija i globalnih katastrofa" (ibidem, str. 314). Sve što nam nude naučne spoznaje, sve što nalazimo u mitovima i legendama navodi nas na jednostavan zaključak: vrijeme koje ljudi imaju na raspolaganju nije beskonačno. Bez obzi- ra na to da li se radi o 25.800 precesijakih godina ili o 11.000 potopskih ili o nepredviđenim naglim uzrocima kata- klizme, čovjek danas nije na tehnološkom nivou da može preživjeti globalnu kataklizmu. Ukoliko bi se odrekao rato- va, gramzivosti, srebroljublja i drugih zala, čovjek bi imao veliku šansu da vrlo brzo ovlada tehnologijom koja bi mu omogućila da preživi moguću kataklizmu. S druge strane, moguće je da i uz sadašnji progres nauke i tehnologije čov- jek ovlada svojom sudbinom. Preduslovi za to su: a) Da ne dođe do atomskog, hemijskog ili biološkog samouništenja; b) Da Zemlja ne dostigne maksimalni ekscentritet; c) Da ne dođe do kataklizmičkog udara meteora ili do drastičnog poremećaja orbite Zemlje oko Sunca. Prvi preduslov čovjek može maksimalno kontrolisati jer zavisi od njega. Drugi preduslov čovjek može djelimično kontrolisati tako što će smanjiti globalno otopljavanje i vra- titi prirodnu ravnotežu planeti na kojoj živi. Treći preduslov je izvan današnjih moći ljudskog roda. 53
Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. MOĆ IDEJE Moć čovječanstva raste brže od razuma, zabrinjavajuće, zar ne!? Belgijski antropolog, istraživač egipatskih piramida Ro- bert Boval, analizirajući graditeljske pretpostavke za kon- strukciju piramida u Gizi, podudarnost proporcija sa raspo- redom zvijezda i stranama svijeta, zaključuje da su graditelji piramida bili vrlo jasno upućeni u precesiju. Boval vjeruje da su ove ideje posredovane vanzemaljskom inteligencijom. "Da, oni su sijali sjeme. Vjerujte mi, bili su čarobnjaci i znali su kolika je moć ideja... Znali su kako da usade ideje u ljudski um, da tamo rastu i razvijaju se. A ako počnete sa tak- vim idejama i slijedite proces rezonovanja kao što sam ja radio, dolazite do stvari kao što je Orion, i 10450. godina prije Hrista. Ukratko, to je proces koji funkcioniše samostalno. Kad uđe, kad se smjesti u podsvijest, to je samovoljna konverzija. Tu je i ne možete da joj odolite" (Boval: vidi u Henkok, 2004, str. 491). Poznati ekonomista Herman Kan, saradnik na Galbraj- tovom institutu, rekao je da ništa nije profitabilnije od dobre ideje. Slava, moć, novac, ugled, prestiž i druge profane vri- jednosti bile su od trećerazrednog značaja u odnosu na ideju vodilju koju je slijedio Nikola Tesla. Smatrao je da bi vrije- me posvećeno procesu u kome bi unovčio svoje izume bilo izgubljeno za nove izume, pa je govorio da nema vremena za novac, za raznorazne svečanosti političkih i drugih moć- nika svoga vremena. Jedine svečanosti na kojima je zdušno radio bile su one koje su posvećene njegovim novim izu- mima. Zaista, ideja vodilja može biti snažnija od čovjekovih nagona za opstankom. Zapitajmo se šta je tako snažno da povede mladiće da jurišaju na minsko polje u ratu između Iraka i Irana. 54
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama

Empfohlen

Karen Armstrong -Povijest boga
Karen Armstrong -Povijest bogaKaren Armstrong -Povijest boga
Karen Armstrong -Povijest boga
boshkosavich
 
DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?
DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?
DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?
Islamic Invitation
 
Spriječiti kajanje. bosnian босански
Spriječiti kajanje. bosnian босанскиSpriječiti kajanje. bosnian босански
Spriječiti kajanje. bosnian босански
HarunyahyaBosnian
 
Tjedan molitve za duhovna zvanja
Tjedan molitve za duhovna zvanjaTjedan molitve za duhovna zvanja
Tjedan molitve za duhovna zvanja
Tihomir Podkonjak
 
DA LI JE ISUS BIO KRŠĆANIN ILI MUSLIMAN ?
DA LI JE ISUS BIO KRŠĆANIN ILI MUSLIMAN ?DA LI JE ISUS BIO KRŠĆANIN ILI MUSLIMAN ?
DA LI JE ISUS BIO KRŠĆANIN ILI MUSLIMAN ?
Islamic Invitation
 
Psiholoski mehanizmi odbrane
Psiholoski mehanizmi odbranePsiholoski mehanizmi odbrane
Psiholoski mehanizmi odbrane
Ivor Viskovic
 
Ahmed Deedat sta biblija kaze o muhammedu s.a.v.s.
Ahmed Deedat sta biblija kaze o muhammedu s.a.v.s.Ahmed Deedat sta biblija kaze o muhammedu s.a.v.s.
Ahmed Deedat sta biblija kaze o muhammedu s.a.v.s.
IPF UNBI
 
Licemjerje. mračna opasnost. bosnian босански
Licemjerje. mračna opasnost. bosnian босанскиLicemjerje. mračna opasnost. bosnian босански
Licemjerje. mračna opasnost. bosnian босански
HarunyahyaBosnian
 

Empfohlen

Karen Armstrong -Povijest boga
Karen Armstrong -Povijest bogaKaren Armstrong -Povijest boga
Karen Armstrong -Povijest boga
boshkosavich
 
DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?
DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?
DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?
Islamic Invitation
 
Spriječiti kajanje. bosnian босански
Spriječiti kajanje. bosnian босанскиSpriječiti kajanje. bosnian босански
Spriječiti kajanje. bosnian босански
HarunyahyaBosnian
 
Tjedan molitve za duhovna zvanja
Tjedan molitve za duhovna zvanjaTjedan molitve za duhovna zvanja
Tjedan molitve za duhovna zvanja
Tihomir Podkonjak
 
DA LI JE ISUS BIO KRŠĆANIN ILI MUSLIMAN ?
DA LI JE ISUS BIO KRŠĆANIN ILI MUSLIMAN ?DA LI JE ISUS BIO KRŠĆANIN ILI MUSLIMAN ?
DA LI JE ISUS BIO KRŠĆANIN ILI MUSLIMAN ?
Islamic Invitation
 
Psiholoski mehanizmi odbrane
Psiholoski mehanizmi odbranePsiholoski mehanizmi odbrane
Psiholoski mehanizmi odbrane
Ivor Viskovic
 
Ahmed Deedat sta biblija kaze o muhammedu s.a.v.s.
Ahmed Deedat sta biblija kaze o muhammedu s.a.v.s.Ahmed Deedat sta biblija kaze o muhammedu s.a.v.s.
Ahmed Deedat sta biblija kaze o muhammedu s.a.v.s.
IPF UNBI
 
Licemjerje. mračna opasnost. bosnian босански
Licemjerje. mračna opasnost. bosnian босанскиLicemjerje. mračna opasnost. bosnian босански
Licemjerje. mračna opasnost. bosnian босански
HarunyahyaBosnian
 
Alanwatts stojezenstojetao-140403124315-phpapp02
Alanwatts stojezenstojetao-140403124315-phpapp02Alanwatts stojezenstojetao-140403124315-phpapp02
Alanwatts stojezenstojetao-140403124315-phpapp02
Diana Di
 
Alan watts sto je zen, sto je tao
Alan watts sto je zen, sto je taoAlan watts sto je zen, sto je tao
Alan watts sto je zen, sto je tao
Nenad Radic
 
CRVENA KNJIGA 0.docx
CRVENA KNJIGA 0.docxCRVENA KNJIGA 0.docx
CRVENA KNJIGA 0.docx
JobKir1
 
61875175 marjan-ogorevc-iscjeljivanje-karmickom-dijagnostikom
61875175 marjan-ogorevc-iscjeljivanje-karmickom-dijagnostikom61875175 marjan-ogorevc-iscjeljivanje-karmickom-dijagnostikom
61875175 marjan-ogorevc-iscjeljivanje-karmickom-dijagnostikom
Saša Tepić
 
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog životaZapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Bic Sop
 
Vjera crkve bosanske
Vjera crkve bosanskeVjera crkve bosanske
Vjera crkve bosanske
Emil Čić
 
14.-Religiozni-pokreti-i-sljedbe1.pdf
14.-Religiozni-pokreti-i-sljedbe1.pdf14.-Religiozni-pokreti-i-sljedbe1.pdf
14.-Religiozni-pokreti-i-sljedbe1.pdf
TamaraGolan
 
Vjera i nada
Vjera i nadaVjera i nada
Vjera i nada
seminarskid
 
Zločin i kazna - prezentacija.ppt
Zločin i kazna - prezentacija.pptZločin i kazna - prezentacija.ppt
Zločin i kazna - prezentacija.ppt
KorinaMatkovic
 
Interaktivno ucenje1
Interaktivno ucenje1Interaktivno ucenje1
Interaktivno ucenje1
nenadsuzic
 
Vaspitniraduodjeljenjskojzajednici
VaspitniraduodjeljenjskojzajedniciVaspitniraduodjeljenjskojzajednici
Vaspitniraduodjeljenjskojzajednici
nenadsuzic
 
Ucenje ucenja pdf
Ucenje ucenja pdfUcenje ucenja pdf
Ucenje ucenja pdf
nenadsuzic
 
Strategy and-conception-of-changes pdf
Strategy and-conception-of-changes pdfStrategy and-conception-of-changes pdf
Strategy and-conception-of-changes pdf
nenadsuzic
 
Poslovna kultura
Poslovna kulturaPoslovna kultura
Poslovna kultura
nenadsuzic
 
Passi verso-una-scuola-inclusiva
Passi verso-una-scuola-inclusivaPassi verso-una-scuola-inclusiva
Passi verso-una-scuola-inclusiva
nenadsuzic
 
Osobine nastavnika pdf
Osobine nastavnika pdfOsobine nastavnika pdf
Osobine nastavnika pdf
nenadsuzic
 
Obrada podataka-u-istrazivanjima
Obrada podataka-u-istrazivanjimaObrada podataka-u-istrazivanjima
Obrada podataka-u-istrazivanjima
nenadsuzic
 
Kakomotivisatiucenike
KakomotivisatiucenikeKakomotivisatiucenike
Kakomotivisatiucenike
nenadsuzic
 
Javno zalaganje
Javno zalaganjeJavno zalaganje
Javno zalaganje
nenadsuzic
 
Interaktivno ucenje3
Interaktivno ucenje3Interaktivno ucenje3
Interaktivno ucenje3
nenadsuzic
 
Interaktivno ucenje-2
Interaktivno ucenje-2Interaktivno ucenje-2
Interaktivno ucenje-2
nenadsuzic
 
Hrestomatija pdf
Hrestomatija pdfHrestomatija pdf
Hrestomatija pdf
nenadsuzic
 

Weitere ähnliche Inhalte

Ähnlich wie Bog je-jedan,bog-je-u-nama

Alanwatts stojezenstojetao-140403124315-phpapp02
Alanwatts stojezenstojetao-140403124315-phpapp02Alanwatts stojezenstojetao-140403124315-phpapp02
Alanwatts stojezenstojetao-140403124315-phpapp02
Diana Di
 
Alan watts sto je zen, sto je tao
Alan watts sto je zen, sto je taoAlan watts sto je zen, sto je tao
Alan watts sto je zen, sto je tao
Nenad Radic
 
CRVENA KNJIGA 0.docx
CRVENA KNJIGA 0.docxCRVENA KNJIGA 0.docx
CRVENA KNJIGA 0.docx
JobKir1
 
14.-Religiozni-pokreti-i-sljedbe1.pdf
14.-Religiozni-pokreti-i-sljedbe1.pdf14.-Religiozni-pokreti-i-sljedbe1.pdf
14.-Religiozni-pokreti-i-sljedbe1.pdf
TamaraGolan
 

Ähnlich wie Bog je-jedan,bog-je-u-nama (9)

Alanwatts stojezenstojetao-140403124315-phpapp02
Alanwatts stojezenstojetao-140403124315-phpapp02Alanwatts stojezenstojetao-140403124315-phpapp02
Alanwatts stojezenstojetao-140403124315-phpapp02
 
Alan watts sto je zen, sto je tao
Alan watts sto je zen, sto je taoAlan watts sto je zen, sto je tao
Alan watts sto je zen, sto je tao
 
CRVENA KNJIGA 0.docx
CRVENA KNJIGA 0.docxCRVENA KNJIGA 0.docx
CRVENA KNJIGA 0.docx
 
61875175 marjan-ogorevc-iscjeljivanje-karmickom-dijagnostikom
61875175 marjan-ogorevc-iscjeljivanje-karmickom-dijagnostikom61875175 marjan-ogorevc-iscjeljivanje-karmickom-dijagnostikom
61875175 marjan-ogorevc-iscjeljivanje-karmickom-dijagnostikom
 
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog životaZapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
 
Vjera crkve bosanske
Vjera crkve bosanskeVjera crkve bosanske
Vjera crkve bosanske
 
14.-Religiozni-pokreti-i-sljedbe1.pdf
14.-Religiozni-pokreti-i-sljedbe1.pdf14.-Religiozni-pokreti-i-sljedbe1.pdf
14.-Religiozni-pokreti-i-sljedbe1.pdf
 
Vjera i nada
Vjera i nadaVjera i nada
Vjera i nada
 
Zločin i kazna - prezentacija.ppt
Zločin i kazna - prezentacija.pptZločin i kazna - prezentacija.ppt
Zločin i kazna - prezentacija.ppt
 

Mehr von nenadsuzic

Interaktivno ucenje1
Interaktivno ucenje1Interaktivno ucenje1
Interaktivno ucenje1
nenadsuzic
 
Vaspitniraduodjeljenjskojzajednici
VaspitniraduodjeljenjskojzajedniciVaspitniraduodjeljenjskojzajednici
Vaspitniraduodjeljenjskojzajednici
nenadsuzic
 
Ucenje ucenja pdf
Ucenje ucenja pdfUcenje ucenja pdf
Ucenje ucenja pdf
nenadsuzic
 
Strategy and-conception-of-changes pdf
Strategy and-conception-of-changes pdfStrategy and-conception-of-changes pdf
Strategy and-conception-of-changes pdf
nenadsuzic
 
Poslovna kultura
Poslovna kulturaPoslovna kultura
Poslovna kultura
nenadsuzic
 
Passi verso-una-scuola-inclusiva
Passi verso-una-scuola-inclusivaPassi verso-una-scuola-inclusiva
Passi verso-una-scuola-inclusiva
nenadsuzic
 
Osobine nastavnika pdf
Osobine nastavnika pdfOsobine nastavnika pdf
Osobine nastavnika pdf
nenadsuzic
 
Obrada podataka-u-istrazivanjima
Obrada podataka-u-istrazivanjimaObrada podataka-u-istrazivanjima
Obrada podataka-u-istrazivanjima
nenadsuzic
 
Kakomotivisatiucenike
KakomotivisatiucenikeKakomotivisatiucenike
Kakomotivisatiucenike
nenadsuzic
 
Javno zalaganje
Javno zalaganjeJavno zalaganje
Javno zalaganje
nenadsuzic
 
Interaktivno ucenje3
Interaktivno ucenje3Interaktivno ucenje3
Interaktivno ucenje3
nenadsuzic
 
Interaktivno ucenje-2
Interaktivno ucenje-2Interaktivno ucenje-2
Interaktivno ucenje-2
nenadsuzic
 
Hrestomatija pdf
Hrestomatija pdfHrestomatija pdf
Hrestomatija pdf
nenadsuzic
 
Globalizacija i-srpski-nacionalni-interesi pdf
Globalizacija i-srpski-nacionalni-interesi pdfGlobalizacija i-srpski-nacionalni-interesi pdf
Globalizacija i-srpski-nacionalni-interesi pdf
nenadsuzic
 
Emotions and-students'-goals pdf
Emotions and-students'-goals pdfEmotions and-students'-goals pdf
Emotions and-students'-goals pdf
nenadsuzic
 
Emocije i-ciljevi-ucenika-i-studenata pdf
Emocije i-ciljevi-ucenika-i-studenata pdfEmocije i-ciljevi-ucenika-i-studenata pdf
Emocije i-ciljevi-ucenika-i-studenata pdf
nenadsuzic
 
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-namaBog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
nenadsuzic
 
Animiranje studenata-u-univerzitetskoj-nastavi
Animiranje studenata-u-univerzitetskoj-nastaviAnimiranje studenata-u-univerzitetskoj-nastavi
Animiranje studenata-u-univerzitetskoj-nastavi
nenadsuzic
 

Mehr von nenadsuzic (18)

Interaktivno ucenje1
Interaktivno ucenje1Interaktivno ucenje1
Interaktivno ucenje1
 
Vaspitniraduodjeljenjskojzajednici
VaspitniraduodjeljenjskojzajedniciVaspitniraduodjeljenjskojzajednici
Vaspitniraduodjeljenjskojzajednici
 
Ucenje ucenja pdf
Ucenje ucenja pdfUcenje ucenja pdf
Ucenje ucenja pdf
 
Strategy and-conception-of-changes pdf
Strategy and-conception-of-changes pdfStrategy and-conception-of-changes pdf
Strategy and-conception-of-changes pdf
 
Poslovna kultura
Poslovna kulturaPoslovna kultura
Poslovna kultura
 
Passi verso-una-scuola-inclusiva
Passi verso-una-scuola-inclusivaPassi verso-una-scuola-inclusiva
Passi verso-una-scuola-inclusiva
 
Osobine nastavnika pdf
Osobine nastavnika pdfOsobine nastavnika pdf
Osobine nastavnika pdf
 
Obrada podataka-u-istrazivanjima
Obrada podataka-u-istrazivanjimaObrada podataka-u-istrazivanjima
Obrada podataka-u-istrazivanjima
 
Kakomotivisatiucenike
KakomotivisatiucenikeKakomotivisatiucenike
Kakomotivisatiucenike
 
Javno zalaganje
Javno zalaganjeJavno zalaganje
Javno zalaganje
 
Interaktivno ucenje3
Interaktivno ucenje3Interaktivno ucenje3
Interaktivno ucenje3
 
Interaktivno ucenje-2
Interaktivno ucenje-2Interaktivno ucenje-2
Interaktivno ucenje-2
 
Hrestomatija pdf
Hrestomatija pdfHrestomatija pdf
Hrestomatija pdf
 
Globalizacija i-srpski-nacionalni-interesi pdf
Globalizacija i-srpski-nacionalni-interesi pdfGlobalizacija i-srpski-nacionalni-interesi pdf
Globalizacija i-srpski-nacionalni-interesi pdf
 
Emotions and-students'-goals pdf
Emotions and-students'-goals pdfEmotions and-students'-goals pdf
Emotions and-students'-goals pdf
 
Emocije i-ciljevi-ucenika-i-studenata pdf
Emocije i-ciljevi-ucenika-i-studenata pdfEmocije i-ciljevi-ucenika-i-studenata pdf
Emocije i-ciljevi-ucenika-i-studenata pdf
 
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-namaBog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
 
Animiranje studenata-u-univerzitetskoj-nastavi
Animiranje studenata-u-univerzitetskoj-nastaviAnimiranje studenata-u-univerzitetskoj-nastavi
Animiranje studenata-u-univerzitetskoj-nastavi
 

Bog je-jedan,bog-je-u-nama

  • 1. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Nenad Suzić BOG JE JEDAN, BOG JE U NAMA Banja Luka, 2009. godine 1
  • 2. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Nenad Suzić Bog je jedan, bog je u nama Izdavač: XBS Banja Luka Urednik: Prof. dr Svetozar Milijević Recenzenti: Prof. dr Petar Stojaković, Filozofski fakultet Banja Luka Prof. dr Miodrag Živanović, Filozofski fakultet Banja Luka Lektor: Mr Dragomir Kozomara Korektor: Ranka Suzić Dizajn korica: Vesna Grujić Štampa: GrafoMark, Laktaši 2
  • 3. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. O NASTANKU OVE KNJIGE Ideja o pisanju knjige pod naslovom "Bog je jedan" ima korijen još u mome mladalačkom interesovanju za moral, za odnos dobra i zla, za etiku kao nauku o moralu. Kako su se razvijale moje spoznaje o ljudskom moralu, tako je sazrije- vala misao da knjiga treba imati naslov "Bog je u nama". Na kraju mi je bilo potpuno jasno da se ova dva naslova ne mogu odvojiti, a da njihovo značenje ne mogu efikasno spojiti u izrazu koji bi jasnije izražavao njihovo značenje od onoga što oni zajedno implicitno i eksplicitno govore – da je bog jedan, da prožima sve ali da je svoj odraz, čovjeku najdostupniji, ostavio baš u nama, u čovjeku. Prolazeći kroz spoznaje o moralu, došao sam do zaključ- ka da čovjek na ovoj planeti Zemlji živi onoliko koliko je moralno zreo da živi. Ova teza će biti posebno elaborisana u knjizi jer na prvi pogled djeluje apsurdno i pomalo mistično. Konkretnije, procjena je da se u doba starog Egipta prosječno živjelo 27 godina, a da je dvadeseti vijek završio sa prosječnim životnim vijekom od 72 godine. Na prosječni životni vijek utiču ratovi, uslovi u kojima ljudi žive, uspos- tavljeni odnosi među ljudima, kultura ishrane, nivo medicin- ske zaštite te drugi objektivni i subjektivni činioci. Većina tih činilaca u svojoj podlozi ima čovjekovu moralnost. Teže je objasniti kako ljudi ne vjeruju u boga nego kako vjeruju. Odrastajući u doba komunizma, koji je imao speci- fičnu samoupravnu formu, zaključio sam da ljudi "službeno" ne vjeruju u boga te da većina njih ne želi razmišljati niti razgovarati o tome u šta ne vjeruju, odnosno kako ne vjeru- ju. Zaključio sam da oni dogmatski ne vjeruju, da vjeruju u dogmu nevjerovanja. S druge strane, veliki broj onih koji vjeruju, najčešće se ponaša na isti način – dogmatski vjeru- 3
  • 4. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. ju. Kao i onim prvima, i njima je bog bio daleka nepoznani- ca, prije dogma vjerovanja nego ono u šta stvarno vjeruju, u šta su ubijeđeni. Ovdje ponovo dolazimo na tlo morala – pitanje je da li je važnije da ljudi stvarno vjeruju u boga ili da ga se plaše. Radi se o dva morala koje susrećemo u Bibliji, budističkim učenjima i Kuranu, u svim objavljenim religijama: 1) o moralu prinude ili obaveze i 2) o moralu razloga. U ovoj knjizi ću se posebno posvetiti ovim forma- ma ljudske moralnosti uz citiranje Biblije i drugih knjiga objavljenih religija. Posebno pitanje je uslovljenost vjerovanja mjestom ro- đenja. Ako se dijete rodi u ateističkoj porodici, velika je vje- rovatnost da će odrasti kao ateista, a isto vrijedi za bilo koju vjeroispovijest. Dijete koje se rodi u katoličkoj, islamskoj ili pravoslavnoj porodici u pravilu će odrastati kao katolik, islamista ili pravoslavac. Dakle, na ovaj svijet ne dolazimo oslobođeni predodređenosti ili determinanti načina na koji ćemo vjerovati ili shvatati boga. Ova predodređenost u istoriji ljudskog društva dovodila je do vjerskih ratova, do ofanzivnih religijskih filozofija, do isključivosti i religijske netolerancije. Kada se pozabavimo idejom da je bog jedan i da je u svakom čovjeku, u ateisti i vjerniku, doći ćemo do spoznaje o moralnim i filozofskih ograničenostima pojedi- nih vjerskih i crkvenih učenja kao i marksističkog ateizma te reafirmisati ona shvatanja koja ljude osnažuju u toleranciji, međusobnom razumijevanju i uvažavanju. To je jedan od mojih motiva za pisanje ove knjige koji se javio u ranim razmišljanjima o bogu a posebno osnažio u doba tranzicije kod nas. Suština ove knjige je u razmatranju makrokosmičke i mikrokosmičke pameti, o psi-energiji koja prožima makro i mikrokosmos, o duhu koji je bog darovao čovjeku kao dio svoga bića. Anđeo je u potpunosti rob gospodara boga jer ne 4
  • 5. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. može da griješi, može da uradi samo ono šta mu bog zapovijedi, a čovjek je od boga dobio, preko sina božijeg, slobodu da griješi. Mogućnost čovjeka da se sam u sebi bori protiv zla i za dobro, da to čini u svojoj okolini, dala je svakom čovjeku bogočovječansku dimenziju, moć da u sebi realizuje boga. I zaista, kada bi se kojim slučajem iz groba digli naši čukundjedovi, vidjeli bi da njihovi potomci imaju niz moći i svojstava koje su oni bili jednom i zauvijek pripisali bogu. Zamislimo naše potomke za hiljadu godina. Dogmatski vjernici će nam reći da bogohulimo a ateisti da i oni tako vjeruju. Eto još jedne tačke približavanja, još jednog uporišta za vjersku toleranciju. Ateista može reći da ne vjeruje, ali ne može pobiti činjenice koje idu u prilog tezi da svojstva koja je čovjek ranije pripisivao bugu danas i sam sve više posjeduje. Rođen i odrastao u komunističkoj poro- dici u kojoj je obilježavan svaki Božić, svaki Jovanjdan kao krsna slava, kao kršteno čeljade, imao sam želju da pomirim ateističke postavke sa slobodom čovjeka da se raduje okupljanju u crkvi ili džamiji, da obilježava svoj Božić ili Bajram. Ova knjiga ima i tu namjeru – da pomiri nepomir- ljivo, da približi suprotnosti, da ponudi argumente o kojima valja razmišljati. Ako ti argumenti dobiju snagu teorije za ponekog, to će biti iznad neskromnih ambicija koje sam prethodno naveo. Jedan od snažnih pokretača i dobri duh koji mi je pose- bno pomogao svojim recenzentskim sugestijama jeste kole- ga profesor Petar Stojaković, koji predaje na katedri za psihologiju Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci. Isto tako, profesor Milorad Živanović je pomogao nastanku ove knjige svojim duhovitim ali i inspirativnim opaskama o pedago- zima i filozofima nadahnjujući osnovnu ideju ove knjige više neformalno nego formalno. 5
  • 6. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Još jedan personalni motiv predstavlja značajan izvor nastanka ove knjige. Radi se o mladom studentskom zaljub- ljenom paru. Jednom se na mom seminaru iz sociologije obrazovanja povela rasprava o vjerovanju i nevjerovanju. Studenti su bili vrlo oštri prema jednoj djevojci koja je imala hrabrosti reći da je ateista. Kad sam vidio da je očajna, priskočio sam joj u pomoć apelujući na toleranciju prema drugim vjerama kao i prema ateizmu. Pri tome sam objasnio koju knjigu ću o bogu napisati. Nakon seminara, prišli su mi dvoje mladih, momak i djevojka, i rekli da će oni tu knjigu prodavati okolo jer su iz miješanih brakova i nailaze na niz gluposti u okolini u kojoj se kreću. Shvatili su šta im donosi jedno ovakvo sagledavanje. Prve primjerke odštampane knjige pokloniću njima dvoma. Poseban motiv za pisanje ove knjige je ideja komuniz- ma. Mnogi dobri ljudi koje poznajem bili su komunisti a ujedno su željeli da poštuju svoju naciju i vjeru. Pošto sam svojevremeno studirajući sociologiju i pročitao sve što je bilo prevedeno u kompletima Marksa i Engelsa, dobro sam razbistrio da marksizam nema ništa protiv crkve i protiv prava čovjeka da vjeruje, ali ima protiv dogmatskih zabrana razmišljanja i čovjekovog suđenja, protiv razložnog prosuđi- vanja. Uostalom, zar to nije razlog što je spaljen Đordano Bruno? Kao član opštinskog komiteta SK jednom prilikom sam predložio da lokalni komunisti pokrenu i sprovedu inicijativu da se renovira crkva u mome rodnom selu. Pred- rag Šarac, danas poznati novinar, moj drug i prijatelj, tada mi je došapnuo da je to previše radikalno. Moja ideja, na- ravno, nije prošla, a glavni efekat ostvarila je u začuđenim pogledima većine članova komiteta i zagonetnim osmijesi- ma manjine, u kojoj je bio moj prijatelj Predrag. Nisam imao sankcija jer su svi članovi tog opštinskog komiteta 6
  • 7. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. dobro znali da ja svoju ideju mogu debelo marksistički potkrijepiti. Za ideju komunizma vezan je i jedan zanimljiv događaj u mojoj porodici. Slaviša, moj brat od ujaka, majstor nad majstorima, mašinski inženjer i inovator, prekrivao je prije nekoliko godina kuću moje sestre. Nakon što smo uveče sjeli zadovoljni urađenim, sestra je rekla da bi sutra moglo sve biti gotovo, ako bog da lijepo vrijeme. Slaviša joj je rekao da ne vjeruje u boga i neka ona radije gleda u njega kao glavnog majstora. Sada sam se uključio da ga pitam kako on to ne vjeruje. Lakonski mi je odgovorio da je lakše objasniti kako ljudi vjeruju nego kako ne vjeruju. Opkladio sam se sa njim da će i on vjerovati kada mu objasnim kako ja vjerujem. Rekao je da gubim vrijeme, ali pošto smo završili poslove, da nema ništa protiv zanimljivog sofisti- ciranja. Konstatovao sam da on poznaje savremenu informatiku i da zna kako se skladišti informacija u čipu. Pitao sam ga da li tamo gdje postoji ustaljena putanja Zem- lje oko Sunca postoji i informacija. Zatim, da li to možemo nazvati makrokosmičkom inteligencijom. Onda sam tražio da poveže ono što se dešava u jezgru silicijuma kada magne- tisanjem i strujom unosimo informacije u putanju elektrona i ono što se dešava na nivou galaksija i da to imenuje. Brzo smo došli na to da se radi o pameti, o inteligenciji, o duhu koji prožima sve. Ako kažemo da je to bog, da li će sada vjerovati, pitao sam ga. Konstatovao je da tako vjeruje svako. Registrovao sam da se to svako odnosi na njega kao i na mene te da sam dobio opkladu. Galantno je pristao da plati pivo pri idućem susretu. Pitanje kako ljudi vjeruju ili ne vjeruju elementarno je pitanje slobode i demokratije. Da li će se neko krstiti ili kla- njati, stvar je njegove slobode, koju treba uvažavati i pošto- vati. Vjerska netolerancija nanijela je ljudima kroz istoriju 7
  • 8. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. mnogo zla, pa je jedna od namjera ove knjige da doprinese vjerskoj toleranciji, međusobnom uvažavanju ljudi različitih vjera kao i onih koji ne vjeruju. Posebnu napomenu cijenjenom čitaocu dugujem na po- četku ove knjige a daću je u trećem licu. "Ako dođete u sukob sa nekim drugim ljudskim bićem, ostavite ga u živo- tu. U stotinu milijardi galaksija nećete naći nijedno drugo" (Segan, 2006, str. 319). To ne vrijedi u slučaju da sretnete autora ove knjige. Ne zato što on ima dvojnika, nego zato što ćete olakšati posao neoinkviziciji. Zašto? Zamislite, on hoće da pomiri marksizam i religiju, hrišćanstvo i islam, crkvu sa darvinizmom! Ipak, postoji racionalnije rješenje. Nemojte ga likvidirati nego bacite ovu knjigu, ili, još bolje, spalite je, za svaki slučaj – naravno, prije čitanja. 8
  • 9. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. MAKRO I MIKROKOSMOS Kada se u mislima otis- nem u svemir, postajem beskonačno mali, ali kada se otisnem u svoj um, po- stajem beskonačno veliki. Kada svoje misli uputimo u beskraj svemira, spontano nam se nameće ideja neuređenosti tih beskonačnih prostran- stava jer, zaboga, ko bi sve to uredio kad mi ljudi, ovako pametni, ne možemo da sredimo ovo zrnce prašine po kome hodamo a koje se zove planeta Zemlja. Međutim, riječ "Kosmos je grčka riječ koja označava red u Vaseljeni" (Se- gan, 2006, str. 23). Riječ kosmos suprotna je od riječi haos. Zašto nam se u mislima prvo nameće ideja haosa u beskraju svemira a ne ideja uređenosti? Vjerovatno zato što kao homo sapiensi nismo ovladali svojom sviješću i podsviješću, zato šta smo ovladali samo malim dijelom mikrokosmosa koji imamo u sebi. Prva proučavanja Eratostena ukazuju na tananu uređe- nost svemira. Hiparh je napravio kartografiju zvijezda i kla- sifikaciju po intenzitetu njihovog sjaja. Ti mislioci u staroj Grčkoj uputili su čovječanstvo na to da je svemir sazdan po neobično preciznim parametrima. Aleksandrijska biblioteka čuvala je mnoge tajne svemira, koje su, nažalost, uništene kada je ovaj hram znanja i nauke spaljen. "Znamo, na pri- mjer, da je na nekoj polici Biblioteke stajala jedna knjiga astronoma Aristarha Samosaćanina u kojoj se tvrdilo da je Zemlja samo jedna od planeta, da sa ostalima kruži oko Sunca, kao i da su zvijezde veoma daleke" (ibidem, str. 25). Kako se produbljuje naša spoznaja o vlastitom mikro- kosmosu, tako raste i saznanje o uređenosti makrokosmosa. 9
  • 10. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Vodonik, natrijum, magnezijum, ugljik i gvožđe najraspros- tranjeniji su elementi u kosmosu a ujedno i najzastupljeniji u građi ljudskog organizma. Isaku Njutnu možemo zahvaliti spoznaju da svemirom i cjelokupnom prirodom upravljaju isti jednostavni matematički zakoni, da ista pravila važe na Zemlji i na nebu te ljudski um misli na sličan način na koji dejstvuju zakoni prirode. Njutnova saznanja su otkrila nove vizije i vidike čovjekovog pronicanja u tajne svemira. "Njutn je ljubomorno čuvao svoja otkrića i žestoko se pre- pirao sa svojim kolegama naučnicima. Ništa mu nije predsta- vljalo da sačeka da prođu decenija ili dvije po otkriću zakona o odnosu gravitacije i udaljenosti, pa da ga tek onda objavi. Ali pred veličanstvenošću prirode on je, poput Ptolomeja i Ke- plera, postajao ushićen i smjerno skroman. Neposredno pred smrt napisao je sljedeće: Ne znam kakav izgledam svijetu; ali sebi se činim samo kao dečkić koji se igra na obali mora, za- bavljajući se povremenim pronalaženjem kakvog glatkog ob- lutka ili neke neuobičajeno lijepe školjke, dok se preda mnom, još uopšte neotkriven, pruža ogroman okean istine" (Segan, 2006, str. 73). Ushićen pred okeanom saznanje, pred tajnama prirode, čovjek se stalno pita šta mu je svrha života, dokle seže moć njegove spoznaje. Kada je Ajnštajn došao do svoje čuvene formule o odnosu energije i mase (E=mc2 ), značenje ovog obrasca razumjeli su njegova supruga, on i još jedan Fran- cuz. Danas ovaj odnos uspješno tumači svaki student fizike ili svaki uspješniji srednjoškolac koji se interesuje za ovu oblast. Kada posmatramo prosječnu obrazovanost ili infor- misanost svih ljudi na planeti Zemlji danas u odnosu na isto- riju čovječanstva, možemo konstatovati da smo tek počeli učiti, da su naša saznanja o mikro i makrokosmosu tek na početku. "Ako nam pođe za rukom da otkrijemo cjelovitu teoriju (misli se na kvantnu teoriju gravitacije, op. cit.), ona bi, bar u najširim crtama, vremenom trebalo da postane razumljiva sva- 10
  • 11. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. kom, a ne samo nekolicini naučnika. Tada ćemo svi, filozofi, naučnici i obični ljudi, biti kadri da učestvujemo u rasprava- ma, pitajući se šta je razlog postojanja vaseljene i nas samih. Ako za to pronađemo odgovor, to će biti konačni trijumf ljud- skog razuma – spoznaja Božjeg uma" (Hoking, i Mlodinov, 2006, str. 166). Čovjekovo razmišljanje o prostoru i vremenu vodi ga ka objedinjavanju ovih spoznaja u formu četvrte dimenzije ko- ju naučnici nazivaju prostor-vrijeme. Ukoliko uspije ovlada- ti ovom dimenzijom, čovjek bi pred sobom imao drugačiji pogled na svijet, na svoj mikro i makrokosmos. Generacija- ma je čovjek vjerovao da se Sunce okreće oko Zemlje, a danas je takav stav smiješan. Ovdje vidimo da se radi o sta- vu ili shvatanju, a ne o fenomenu opaženom čulima. U do- glednoj budućnosti čovjek će stvarnost oko sebe posmatrati u četvorodimenzionalnom prostoru. Singularnost i granice neće imati takvu moć u odnosu na ljudski um kao što danas imaju, tako da će vasiona na mikro i makro nivou biti ne- srazmjerno dostupnija čovjeku nego što to sada jeste. Sav taj posao za čovjeka obaviće njegov duh, njegov um. 11
  • 12. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. DUH PROŽIMA SVE Samo pitajte svoj um, i ne brinite za odgovor, ako mu dopustite da bude iskren. Zemlja se okreće oko Sunca po određenoj ekliptici. To traje hiljadama i milionima godina. Tamo gdje postoji usta- ljena putanja koja se toliko dugo ponavlja, postoji i infor- macija, a tamo gdje postoji informacija, postoji i inteligen- cija. To znači da postoji kosmička inteligencija. S druge strane, istu stvar susrećemo na mikrokosmičkom nivou. Ka- ko se skladište informacije u silicijevoj jezgri? Shema 1: Ekliptika Zemlje oko Sunca (Милићевић, 1997, стр. 41) Zemlja se ne okreće oko Sunca po geometrijski pravilnoj elipsi (prva slika), nego se kreće po zatalasanoj putanji (druga slika) zbog promjena koje nastaju pod dejstvom privlačnih sila Sunca i Mjeseca. 12
  • 13. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Čestica za koju neki teoretičari koriste naziv infon isija- va energiju u trenutku kada se u svojoj ustaljenoj putanji "provuče" ili "projuri" između dvije putanje čestica elektro- na. Ovo isijavanje energije služi kao informacija da "ima struje". Magnetnim silama se stabilizuju ove putanje, a kom- binacija ovih isijavanja služi kao hardverska osnova za skla- dištenje informacija. "Atomi su načinjeni od manjih čestica: elektrona, protona i neutrona. Protoni i neutroni su načinjeni od još manjih čestica zvanih kvarkovi. Pored toga, za svaku subatomsku česticu postoji odgovarajuća antičestica. Antičestice imaju is- tu masu kao i njihova sabraća, ali su im suprotne po naponu i drugim osobinama. Na primjer, antičestica elektrona, pozit- ron, ima pozitivan napon, suprotan naponu elektrona" (Ho- king, 2006, str. 83). Informacije koje uskladištimo u silicijevoj jezgri atoma omogućuju nam da ih ponovo koristimo kada aktiviramo napon električne energije koji služi za dalje aktiviranje mag- netnog polja. Ovo nam omogućuje da uz odgovarajući soft- ver komuniciramo sa vještačkom inteligencijom smještenom u našem računaru. Poznato nam je da silicijum nalazimo u kamenu, staklu i raznim jedinjenjima neživog svijeta. To znači da je danas čovjek postigao to da razgovara sa kame- nom. Svojom pameću čovjek je uspio da zapovijeda neživoj materiji da ona radi za njega, da pamti, računa, piše, crta. Ako naš um već danas može privoljeti kamen da progovori, šta će moći za hiljadu godina!? Moći će dobrim dijelom ono što mi danas pripisujemo bogovima. Informaciju po kojoj se Zemlja kreće oko Sunca, na ni- vou makrokosmosa, i informaciju po kojoj infon kruži oko atomske jezgre, na nivou mikrokosmosa, prožima jedna energija. Radi se o psihičkoj energiji, ili popularno psi-ener- giji, koju nauka naslućuje a koja čeka svoga Faradeja, Edi- sona ili Teslu da je otkrije i pokaže ljudima. Mnogi teoreti- 13
  • 14. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. čari i istraživači naslućuju njeno postojanje i to iskazuju na različite načine. "Ali, da bismo počeli proučavanje mentalne energije, moramo početi od nečega, a evo od čega. Ostavljajući za tre- nutak po strani sve teorije koje se tiču unutrašnje prirode uma, ne mogu da odolim a da ne zaključim isto što su zaključili Spenser i drugi veliki naučni mislioci, naime da postoji bes- krajna i vječna energija od koje potiču sve stvari. A ja vjeru- jem da je sve što postoji u pojavnom svijetu ispoljavanje univerzalne energije. I još, prisiljen sam da vjerujem da, pošto lična ispoljavanja uma emaniraju iz te univerzalne energije, mora biti da ta univerzalna energija sadrži um. Jer, postoji nepobitni logički zakon, da sve što je razvijeno kao posljedi- ca, mora da joj je prethodilo – to jest, da od neke stvari ne možete dobiti nešto ukoliko to nešto već nije u njoj" (Etkin- son, 2004, str. 37). Frojd je naslutio postojanje ove energije, ali se nije puno trudio da je izdvoji iz kotla id-a u kome su i ostale energije. Nije se mnogo bavio ni njenom kolektivnom formom, što je kasnije znatno nadoknadio Jung u svome kolektivno-nes- vjesnom. Ideja o objedinjenosti naših ličnih psi-energija poznata je kod Hegela kao duh koji se kreće kroz vrijeme i ljudima donosi slobodu. Konkretno, prosječni IQ svih ljudi na planeti Zemlji prije dvije hiljade godina bio je, recimo 80, a danas je preko 100. Postajući pametniji, ljudi postaju slobodniji. Ideja da se sva ta enegija prožima sa drugim planetama i galaksijama, s atomima i česticama, zapravo je ideja opšteg duha koji prožima sve, neživu materiju i živi svijet. "Štaviše, prisiljen sam da mislim da se prisustvo uma može opaziti u svemu u prirodi. Smatram da postoji um u biljci, jer inače ne bi mogla da raste i uobliči sebe. I dalje, ja rado prihvatam učenja uznapredovale fizike, koja smatra kako se mogu naći dokazi o atomima i česticama od kojih se atomi sastoje, da djeluju kao život i um. I još više, pozdravljam onu braću i sestre koji tvrde, kao što se vidi da se svi oblici mate- 14
  • 15. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. rijalnog života razlažu u etar, iz koga su i nastali, da shodno tome mora postojati um i u samom etru, jer inače ne bi bilo uma ni u jednom fizičkom obliku" (ibidem, str. 38). Mi još ne znamo ključne karakteristike psi-energije. Na- uka nema odgovore na niz pitanja o sastavu, brzini i ras- prostiranju te energije. Promišljanja filozofa i drugih nauč- nika nesporno ukazuju na njenu električnu komponentu. "Šta god da um jeste, u svojoj krajnjoj prirodi, vodeći mislioci u tom pogledu smatraju da u svojoj radnoj prirodi ili aspektima djelovanja on djeluje slično elektricitetu. Poput elektriciteta, um nesumnjivo ima dva pola, ili faze. Kao i elektricitet, i on putuje u strujama. Kao i elektricitet, i on djeluje indukcijom. Kao elektricitet, i on je talasne prirode. A poput viših oblika energije – nadelektričnih po prirodi – on ima svoju radioaktivnost ili energiju zračenja – koja, kao i mnogi drugi oblici talasne energije, neprekidno emituje stru- janja aktivne energije u obliku vazduha, vibracija ili talasa. Skorašnja naučna otkrića su to dokazala, a u narednih nekoliko godina svijet će biti zaprepašćen novim otkrićima u tom pogledu" (ibidem, str. 38). Ma kako funkcionisao kosmički um koji svojom psi- energijom prožima sve, ideja da se njegova moć prelama kroz pojedinca na društvo, kroz mikrokosmos na makro- kosmos, poznata je još u starom Egiptu kao kosmički zakon ma-at. "Po ubjeđenju Starih Egipćana, postoji harmonija između socijalnog i kosmičkog poretka, tako da organizacija ljudskog života odgovara kretanju zvijezda. Ovo shvatanje nazivamo socio-kosmičkom slikom svijeta" (Milinković, 2004, str. 151). Planeta Zemlja u svojim stijenama i mineralima čuva informacije, pamti. "Napuštamo živi svijet da bismo govorili o svijetu stijena i minerala. I oni poznaju magnetno polje, i što je još intere- santnije, pamte ga i ne zaboravljaju. Sjećanja skladište kao što mi to danas činimo na audio i video kasetama, disketama i sl. 15
  • 16. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Priroda je zapravo problem čuvanja magnetnih zapisa riješila znatno prije čovjeka, koji se pojavljuje kao uporni plagijator ili uobraženi stvaralac" (Милићевић, 1997). Stari Egipćani su vjerovali da kosmičke sile bitno deter- minišu odnose među ljudima na planeti Zemlji, da su ratovi i drugi problemi bitno determinisani rasporedom zvijezda a da je harmonija u društvu vezana za harmoniju u kosmosu. "Ma-at je jedna od osnovnih kategorija koje nam omogu- ćavaju razumijevanje staroegipatske slike svijeta" (ibidem, str. 151). U toj slici svijeta razvila se predstava o jedin- stvenom poretku društva i prirode, o jedinstvenosti živog i neživog. Čovjek je danas postigao da piše u srcu silicijeve jezgre, a doskora je pisao po površini kamena i papira. Duh koji je bog podario čovjeku svakim danom mu donosi neslućene moći kojima se i sam čovjek divi, kojih se ponekad i plaši. Šta je to bog? 16
  • 17. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. BOGA I ČOVJEKA PROŽIMA ISTI DUH Ići u crkvu nije isto što i vjerovati. Ako kažemo da je bog kosmički duh, kosmički um, pri- dobićemo ateiste, ali ostaje pitanje ko je stvorio taj um. Prapočetak je ostao vječiti circulus vitiosus (začarani krug) za čovjekovo shvatanje svemoći koju pripisuje bogu. "Drugo, postoji pitanje prvobitnog stanja vaseljene. Neki ljudi smatraju da nauka treba da se bavi samo prvim dijelom; pitanje prvobitne situacije smatraju metafizičkim i religioz- nim. Govore da je bog, budući da je svemoguć, mogao začeti vaseljenu na bilo koji način. To je moguće, ali je u tom slu- čaju bog mogao odlučiti da se ona dalje razvija na potpuno proizvoljan način. Ipak, čini se da je bog odlučio da je razvije na veoma pravilan način, sljedstveno izvjesnim zakonima. Zbog toga je podjednako razumno pretpostaviti da postoje i zakoni koji su upravljali prvobitnim stanjem" (Hoking, 2004, str. 25). Nesporno je da misterija prapočetka ostaje za čovjeka nedokučiva kao i misterija beskonačnosti svemira. Nesporno je i to da čovjekov duh s vremenom sve više ovladava, mrvi- cu po mrvicu, ovim dvjema misterijama. To najbolje prika- zuje Shema 2. Zahvaljujući Hablu i njegovom teleskopu, a danas elektronici, mi vidimo u makrokosmosu do nivoa ga- laksija (1020 cm). Ostala sagledavanja izmiču svim tehnič- kim i naučnim sredstvima čovjeka te se orijentišemo na teorije o svemiru. Slično je sa spoznajama u svijetu mikro- kosmosa, s tim što tu nemamo sigurne spoznaje o antičesti- cama (10-20 cm), pa čak ni dovoljno saznanja o svojstvima talasnog prostiranja materije i energije (10-15 cm). Prije dvije hiljade godina čovjek je imao saznanja do 1010 makrokos- mosa, vidio je brda i planine, mjesec i zvijezde. Na nivou 17
  • 18. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. teorije prvu tezu o heliocentričkom sistemu, o tome da je Sunce u središtu sistema, nalazimo kod grčkog filozofa Aristarha 250 godina prije nove ere. U srednjem vijeku nove ere ljudi će zbog ove ideje biti mučeni i sopaljivani – Bruno, Kepler, Kopernik, Galilej. Kada pratimo istoriju čovjekove spoznaje, vidjećemo da se tek u dvadesetom vijeku radikalno pomjerilo naše razu- mijevanje mikro i makrokosmosa. Shema 2: Čovjek naspram mikro i makrokosmosa Duh, jedinstvo jina i janga, psi-energija 10 30cm 10 -25 cm 10 25 cm Teorija o mikrokosmosu Teorija o svemiru 10 -20 cm 10 20 cm Antičestica Galaksija -15 15 10 cm 10 cm Talas Sunčev sistem 10 -10 cm 10 10cm Atom Nebeski svod 10 -5cm 5 10 cm Ćelija 1 cm Brda, planine Napomena: Shema je izvedena po ideji preuzetoj iz rada Đure Koruge (2001). 18
  • 19. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Hopi Indijanci, daleki rođaci Asteka, iz prostora današ- nje Arizone, imaju mit o četiri sunca, o četiri sudbine plane- te Zemlje. Smatrali su da postoje tri globalna uništenja a da četvrto zavisi od moralnosti čovjeka, od njegovog pona- šanja. Prvi svijet je bio uništen, kao kazna za greške ljudi, sve- proždirućom vatrom koja je došla odozdo i odozgo. Drugi svijet je završio kad se kugla zemaljska pomjerila iz svoje ose i sve je bilo pokriveno ledom. Treći svijet se okončao opštim potopom. Ovaj sadašnji svijet je četvrti. Njegova sudbina zavi- siće od toga da li će se njegovi stanovnici ponašati u skladu sa planovima stvoritelja (vidi kod: Henkok, 2004, str. 244). Od vremena kada su ljudi pomoću mitova tumačili svijet i stvarnost oko sebe, do današnjih dana, kada se nove teorije naučno provjeravaju, protekao je vrlo dug put evolucije čovjekovog pronicanja u makro i mikrokosmos. Najveće spoznaje čovjek je ostvario prvo duhom, a tek potom potvr- dio materijalnim dokazima. Prvi atom razbijen je u Kembri- džu, tamo gdje je koncentrisana čovjekova pamet, a ne u Hjustonu ili nekom drugom tehnički moćnom centru. Otkud čovjeku ta moć duha? Dio svoga duha bog je darovao čovjeku preko sina Isusa, to nam govori Biblija. I niko ne može Isusa Gospodom nazvati osim Duhom svetijem (К о р и н ћ а н и м а 1, 12: 3). Duhovi su različni, ali je Duh jedan (Korinćanima 1, 12: 4). I različne su službe, ali je jedan Gospod (К о р и н ћ а н и м а 1, 12: 5). I različne su sile, ali je jedan Bog koji čini sve u svemu (К о р и н ћ а н и м а 1, 12: 6). A u svakom se pojavljuje Duh na korist (К о р и н ћ а н и м а 1, 12: 7). 19
  • 20. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Darujući čovjeku dio svoga duha bog mu je preko Isusa dao pravo da griješi i iskupi svoje grijehe odričući se zla i radeći za dobro jer se pojavljuje Duh na korist. A nama je Bog otkrio Duhom svojijem; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije (К о р и н ћ а н и м а 1: 2: 10). Jer ko od ljudi zna šta je u čovjeku osim duha čovječijega koji živi u njemu? Tako i u Bogu što je niko ne zna osim Duha Božijega (К о р и н ћ а н и м а 1: 2: 11). A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha koji je iz Boga, da znamo šta nam je darovano od Boga (К о р и н ћ а - н и м а 1: 2: 12). Duh koji je bog darovao čovjeku ne treba shvatiti samo individualno. Realizaciju ovog duha treba gledati i kao zajedničku duhovnost svih ljudi, kao inteligenciju ljudskog roda. Ovo jedinstvo nije samo na relaciji pojedinac–društvo nego i u relacijama čovjeka prema mikrokosmosu i makro- kosmosu. Preko duha čovjek je u jedinstvu i sa bogom. Po tom doznajemo da u njemu stojimo, i on u nama, što nam je dao od Duha svojega (Посланица Јованова 1, 4: 13). O jedinstvu boga i čovjeka, Isusa i boga govori Jevan- đelje po Jovanu. Isus im odgovori: ne stoji li napisano u zakonu vašemu: ja rekoh: bogovi ste? (Јеванђеље по Јовану, 10: 34). Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojima vjerujte, da poznate i vjerujete da je otac u meni i ja u njemu (Јеванђеље по Јовану, 10: 38). Duh koji čovjeka vezuje za mikro i makrokosmos donosi ono što bismo nazvali besmrtnost, donosi čovjeku moguć- nost da se kreće kroz vrijeme. Kretanje u prošlost čini nam se dosta jednostavno i prirodno, ali kretanje u budućnost djeluje mistično, čarobnjački i čovjeku nedostupno. Svjedo- ci smo da su mnogi genijalni umovi u istoriji ljudskog druš- tva predviđali budućnost. U trinaestom vijeku Rodžer Bekon predvidio je pojavu aviona, broda, automobila i za to 20
  • 21. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. vrijeme druga neviđena čuda (vidi kod: Ајдачић, 1998, str. 107). Svima nam je poznato da je od oko 120 predskazanja Žila Verna do sada ostvareno gotovo sve. O kretanju duha kroz vrijeme ovdje se moramo posebno pozabaviti. 21
  • 22. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. NESLUĆENE MOĆI ČOVJEKOVOG UMA Isti zakon reguliše svu materiju, cijeli univerzum je živ. Tesla Narod kaže Bog je svakome darovao dovoljno pameti. I zaista, to potvrđuju i naučnici. Pjotr Kuzmič Anokin, profe- sor na Moskovskom univerzitetu, nakon 60 godina rada na istraživanju ljudskog mozga napisao je: “Možemo pokazati da svaki od 10 milijardi neurona u ljudskom mozgu ima mogućnost povezivanja, ravan broju zapisanom kao jedan sa 28 nula iza! Ukoliko samo jedan neuron ima ovakav kapacitet potencijala, teško možemo da zamislimo šta može da uradi čitav mozak. To znači da bi ukupni broj mogućih kombinacija/permutacija u mozgu, kad se napiše, izgledao kao jedinica praćena nizom nula dugačkim 10,5 miliona kilometara! Još ne postoji ljudsko biće koje bi moglo da iskoristi sav potencijal svog mozga. Zbog toga ne prihvatajmo nikakve pesimističke procjene ljudskog mozga. On nema granica” (Anokhin, 1973, preuzeto od Buzan i Buzan, 1999, str. 15). Suočeni smo sa dvije beskonačnosti, jedna je u beskraju svemira, a druga u nama. Frojd je govorio da bi ljudsko biće koje ovlada svojom podsviješću postalo supermen. Ljudski um je poredio sa santom leda na pučini okeana. Mali dio sante koji viri iz vode predstavlja svijest, a sve ono što je ispod vode predstavlja podsvijest. Zapadne civilizacije ori- jentisale su se na proučavanje atoma, na istraživanje kosmo- sa, a budističke istočnjačke civilizacije na poniranje u ljud- ski um. Meditacija i poniranje u vlastiti um u budističkoj religiji i filozofiji i danas impresionira Zapadnjake. "U cije- loj Istočnoj Aziji pojam najvišeg bića, suštinski za zapadne religije, zamijenjen je pojmom najvišeg stanja bića" (Blo- feld, 1989, str. 5). Radi se o jednom stanju sjedinjavanja čovjekovog duha sa bogom. Ovdje ne treba brkati zapad- 22
  • 23. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. njački koncept personalizovanog boga sa stanjem u kome se čovjek jedini sa bogom. Naime, taoistički adepti (filozofi i sveštenici) nisu mnogo marili za brojna božanstva iz narod- nih religija ali su mnogo držali do božanstvenosti. Čovjek može postići više nego da bude bog, smatrali su oni. Ako slijedi tao ili cijeli život djeluje da nađe pravi put i da ide tim putem, postići će božanstvenost. Kasnije ću se malo više pozabaviti taoističkim konceptom pravog puta, u dijeli knji- ge koji govori o precesiji i čovjekovoj sudbini. Ni približno nismo svjesni koje mogućnosti nam pruža naš um. Te mogućnosti slutimo, ali teško shvatamo da one neće biti aktivirane same od sebe. Poznati rekorderi pam- ćenja, ljudi poput Đanija Golfera iz Milana, koji je 2000. godine znao napamet 81 knjigu, potvrđuju da su trenirali ili vježbali svoj um. Naš um pamti sve što preko senzora dođe do centralne memorije u mozgu, to su pokazali mnogi poku- si testiranja ljudi uz pomoć hipnoze. U šali u kojoj ima više zbilje nego šale rado kažem da svaki čovjek koji umije naći određenu adresu u gradu ima sposobnosti da završi fakultet samo ako to stvarno želi. Pored raznovrsnih treninga pamće- nja, postoje joga vježbe kojima čovjek dolazi u posebno stanje povezanosti vlastitog uma sa kosmičkom energijom. "Neki učitelji joge smatraju da vrijeme dana i noći nema uticaja, da kosmička jang energija u svako doba može da se privuče mirnim sjedenjem, ispražnjivanjem svijesti i odbaciva- njem svih misli koje sadrže dvostruko razlikovanje između mislioca i predmeta razmišljanja, jer su u tao-u, koji je bez oblika, mislilac, mišljenje i predmet mišljenja jedno" (ibidem, str. 159). Istorija ljudskog roda pokazuje da su najveća otkrića i naučne spoznaje ostvarili briljantni umovi pojedinaca koji nisu robovali dogmama i ustaljenim konvencijama, odnosno okvirima razmišljanja koji su vladali u datom istorijskom trenutku. Oni su bili spremni na odricanje od ovozemaljskih 23
  • 24. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. počasti i ugoda, od novca, slave i priviliegija. Takav svijetli primjer velikog naučnika jeste Nikola Tesla. On je vjerovao u čovjekovu povezanost sa kosmičkim umom. "Mi smo automati koje potpuno kontrolišu sile sredine, razbacani uokolo kao pampuri od plute po površini vode, automati koji su pogrešno shvatili rezultantnu silu spoljnih impulsa kao slobodnu volju. Naši pokreti i druge radnje služe očuvanju života, i mada izgleda da smo potpuno nezavisni jedni od drugih, mi smo spojeni nevidljivim vezama. Sve dok je organizam u odličnom stanju, on tačno reaguje na sile koje ga pokreću, ali onoga trenutka kada nastane neki poremećaj u bilo kom čovjeku, njegova snaga za samoodržanjem slabi. Svako razumije, naravno, da ukoliko neko ogluvi, ako mu vid oslabi ili su mu udovi povrijeđeni, šanse za njegov dalji opsta- nak su umanjene. Ali je takođe istina, možda čak i veća, da određena oštećenja mozga, koja manje ili više slabe vitalne kvalitete automata, ubrzavaju njegovu propast. Vrlo osjećajno i posmatranju sklono biće, sa svojim visoko razvijenim i potpuno netaknutim mehanizmom koji se ponaša u skladu sa promjenljivim uslovima okoline, priroda je nadarila transce- ndentalnim mehaničkim osjećanjem koje mu omogućava da izbjegne opasnosti koje su toliko prikrivene da ih je teško uočiti. Kada takvo stvorenje dođe u kontakt sa drugim ljudi- ma, čiji su upravljački organi potpuno neispravni, to čulo se javlja i on osjeća kosmički bol" (Tesla, 2006, str. 76). Govoreći o tajni svoga uspjeha, Tesla je u više navrata isticao kako je vježbanje ključ njegovih postignuća. "Mogućnost snage volje i samosavlađivanja neobično su privlačile moju živu uobrazilju, pa sam i sam počeo da se vježbam u tome. Ako bih dobio slatkiš ili sočnu jabuku, što sam inače neobično volio da jedem, ja bih ih davao drugom dječaku i trpio Tantalove muke, osjećajući na kraju zadovolj- stvo. Ako bi me čekao težak, iscrpljujući zadatak, ja bih se ba- cao na njega uvijek iznova sve dok ga ne bih riješio. Tako sam vježbao danima, od jutra do mraka. U početku je to zahtijevalo žestok mentalni napor da bih savladao sklonosti i želje, no kako su godine prolazile, taj sukob je slabio i najzad su volja i želja postali isto" (ibidem, str. 16). 24
  • 25. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Slično tao joginima, Tesla je postizao da njegovo mišlje- nje i predmet mišljenja postanu jedno. Radi se o svojevrs- nom sjedinjavanju sa kosmičkim umom, radi se o povezi- vanju psi-energije čovjeka i kosmosa sa konkretnim pred- metom akcije ili problemom koji rješava. Ne treba zabora- viti da je Tesla bio sin pravoslavnog sveštenika te da je samoodricanje i skromnost učio od malih nogu. Veliki pojedinci su kroz istoriju ljudskog roda neprekid- no dokazivali neslućene moći čovjekovog uma. Međutim, malo je saznanja o velikim izumima ili otkrićima nastalim udruženim djelovanjem više umova. S pojavom Interneta danas je to omogućeno i olakšano. U budućnosti možemo očekivati značajna otkrića kao rezultat moći udruženih umo- va više ljudi. To će nastati i kao ishod novih odnosa među ljudima koji će se uspostavljati na principima humane etike kojoj je u osnovi simedonijska orijentacija čovjeka. Ljudi poput Tesle, kojima nije stalo do novca, počasti i materi- jalnih blagodeti, sve više će se međusobno prepoznavati i uz pomoć Interneta i na drugi način povezivati ili udruživati, stvarati nove odnose i kreirati tehnička i naučna rješenja najvećih problema čovječanstva. Ljudski um tek počinje da funkcioniše na tim osnovama, tek danas otvara nove per- spektive. 25
  • 26. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. NAELEKTRISANOST NAŠEG MOZGA Nije siromašan onaj ko nema novca, već onaj ko nema ideja. Stari Grci su imali mit o boginji Elektri, čije biće ras- poznajemo na tri razine, u njenoj: fizici, elektrici i psihici (Shema 3). Elektrika je ta koja spaja fizičko biće ili mate- rijalno biće sa psihikom. Ovaj starogrčki mit u Shema 3: Fizika, elektrika i psihika u mitu o Elektri Čovjekov um Psihika Elektromagnetizam Infon Elektrika Čovjekovo tijelo Fizika svojoj osnovi ima dva božanska bića i jedno smrtno. Prva Elektra bila je kći Titana Okeana i njegove žene Tetis. Udala se za boga prirodnih pojava na moru Taumanta i ro- dila mu četiri kćeri: prekrasnu boginju duge i glasnicu bogo- va Iridu, te tri nakaradne polužene poluptice Harpije. Druga Elektra bila je kći Titana Atlanta i Okeanide Pleone. Udala se za Zeusa i rodila mu sina Dardana, praoca Ila, osnivača Troje. Nakon što je Troja porobljena, raspustila je kosu i povremeno luta nebom kao zvijezda repatica (Zamarovski, 2002, str. 124). Pored ove dvije mitske, postoji i treća, smrt- na Elektra, kći mikenskog kralja Agamemnona i Klitem- 26
  • 27. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. nestre. "Spasla je svog brata Oresta i pomogla mu da se osveti očevim ubicama, stricu Egistu i sopstvenoj majci Kli- temnestri" (ibidem, str. 124). Odavde potiče Frojdova teza o Elektra-kompleksu, po kome kćerka ima kompleks vlastite majke. Smrtna Elektra opjevana je u dvije veličanstvene antičke tragedije pri kraju petog vijeka p.n.e., u Sofoklovom i Euripidovom djelu pod naslovom "Elektra" te u Eshilovoj tragediji "Orestija" (ibidem, str. 124). Ideju da elektrika povezuje čovjekovo fizičko ili tjelesno biće sa njegovom psihikom, sa duhom, danas prepoznajemo u mjerenju električnih aktivnosti ljudskog mozga, kao i novijim saznanjima nauke o naelektrisanosti ljudskog tijela. "Danas je putem EEG moguće mjeriti reakcije mozga na zvuk, bljesak svjetla ili čak odraz misli" (Myers, 1989, str. 33). Naelektrisan je naš mozak ali i čitavo tijelo. Isto tako, naelektrisana je i čitava planeta Zemlja. Teslu je brinulo pitanje da li je Zemlja naelektrisana ili ne. Sproveo je ekspe- riment i dokazao da je Zemlja poput velikog kondenzatora. "On je vrlo brzo otkrio da je Zemlja naelektrisana, na vrlo visokom potencijalu i da ima i neku vrstu mehanizma kojim održava svoj napon" (O'Nil, 2006, str. 228). O tome Tesla kaže sljedeće: "Ma kako to izgledalo nemoguće, ipak se ova planeta, pored sve svoje veličine, ponašala kao kondenzator ograni- čenih razmjera" (ibidem, str. 231). Elektrika je i u našem tijelu i u našem mozgu, u Zemlji i u kosmosu. Kada govorimo o elektrici, govorimo o elektro- nu. Elektron je ključ života u svemiru. "Na primjer, ako bi elektronski naboj elektrona bio samo malo drugačiji, narušio bi ravnotežu elektromagnetne i gravi- tacione sile u zvijezdama, pa one ne bi mogle da sagorijevaju vodonik i helijum ili bi eksplodirale. I u jednom i u drugom slučaju ne bi bilo života" (Hoking i Mlodinov, 2006, str. 138). 27
  • 28. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Vrlo zanimljiva je istorija proučavanja elektrona. Engle- ski fizičar Džejms Klark Maksvel uspio je 1865. godine da objedini više parcijalnih teorija o elektricitetu i magnetizmu. Za elektricitet se znalo još u antičko doba, ali su prva kon- kretnija saznanja stigla tek u osamnaestom vijeku kada su engleski hemičar Kavendiš i francuski fizičar Kulomb izveli kvantitativne zakone koji upravljaju električnom silom koja se javlja između dva naelektrisana tijela. U devetnaestom vijeku Maksvel "matematički dokazuje da električna i mag- netna sila ne nastaju direktnim međusobnim djelovanjem čestica, već da svaki električni naboj i strujanje u okolnom prostoru tvori polje, vršeći uticaj na svako drugo pražnjenje ili struju unutar tog prostora" (ibidem, str. 41). On je doka- zao da su elektricitet i magnetizam nerazdvojni aspekti iste sile te da postoji jedinstveno polje nosioca elektromagnetne sile. To je jedna od četiri do sada otkrivene sile kosmosa, a ostale tri su: gravitaciona, slaba nuklearna i jaka nuklearna sila. Tek u dvadesetom vijeku počinje veliko proučavanje elektrona, dolazimo do spoznaja koje nas vode ka otkrivanju veze elektriciteta i psi-energije. 28
  • 29. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. DOBRO I ZLO U NAMA Sujevjerje je kukavičluk pred licem boga. Teofrast U Bibliji, Kuranu, semitskim i budističkim učenjima na- lazimo dva nivoa morala: 1) moral obaveze ili prinude i 2) moral razloga. Moral obaveze i prinude polazi od toga da čovjeku u vidu zapovijesti, kao što je slučaj sa deset božjih zapovijesti, treba propisati pravila ponašanja, a zatim spriječiti ili kazniti ponašanje onih koji ne poštuju ove zapovijesti. Na primjer, na nekoliko mjesta Biblija zabranjuje konzumiranje svinje- tine. Vas dan pružah ruke svoje narodu nepokornu, koji ide za svojim mislima putem koji nije dobar (Књига пророка Иса- ије, 65: 2); Narodu koji me jednako gnjevi u oči, koji prinosi žrtve u vrtovima i kadi na opekama (Књига пророка Исаије, 65: 3); Koji sjede kod grobova i noćuju u pećinama, jedu meso svinjeće i juha im je nečista u sudovima (Књига пророка Исаије, 65: 4). Od jednostavnih naredbi i zabrana preko načelnih zapo- vijesti do generalnih upozorenja, Biblija upućuje ljude na smjerno i ćudoredno ponašanje. Radi se o nizu etičkih poru- ka pretočenih u moralna načela i uputstva koja imaju za cilj da privole ljude na socijalno prihvatljivo ponašanje. Da bi ljudi lakše prepoznali snagu sankcija, ova uputstva su pisana tako da se bogu pridaju ljudska svojstva, na primjer gnjev. Saberite se, saberite se, narode nemili, dok nije došao sud, i dan prošao kao pljeva, dok nije došao na vas ljuti gnjev Gospodnji, dok nije došao na vas dan gnjeva Gospodnjega (Књига пророка Софоније, 1, 2: 2). 29
  • 30. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Ovi stihovi iz Biblije govore o prolaznosti vremena koje čovjek ima na raspolaganju, govore o tome da čovjek nema beskrajno mnogo vremena da uredi svoje odnose i okrene se ka putu dobra. Jedino put dobra čovjeka vodi ka bogu, vodi ga da u sebi jača i izgradi božanska svojstva. Moral obaveze i prinude susrećemo i u drugim objavlje- nim religijama, ne samo u hrišćanskoj. Islamska vjera regu- liše bračne odnose, uređuje vjersku toleranciju, propisuje da se ne jede svinjetina, upućuje ljude na bogobojažljivost i ćudoređe te ukazuje na vječni život. Allah vam je zabranio (da jedete) samo lešinu, krv, svinj- sko meso i (meso životinje) koja je zaklana u ime (nekog) drugog osim u (ime) Božje. Tko bude prisiljen (jesti od nave- denog zabranjenog mesa) ne prelazeći (granicu zabranjenog) i ne čineći nasilje (pri tome), zaista tvoj Gospodar prašta (i) milostiv je (Kur'an, Nahl, 15: 115). Slično hrišćanstvu, islam predviđa sankcije za one koji ne poštuju obaveze preuzete vjerom i predviđa pakao kao kaznu za nepoćudno ponašanje. A oni koji krše obaveze prema Allahu nakon što su primili nju (obavezu), i koji kidaju ono što je Allah naredio da se čuva i prave smutnju na zemlji – za takve je prokletstvo i za njih je ružno prebivalište (Kur'an, R'ad, 3: 27). Ponašanje po ćudorednim vjerskim normama predstavlja osnov uređivanja odnosa među ljudima i odnosa čovjeka prema prirodi. Islamska vjera ukazuje na prolaznost ovoze- maljskog života i na to da duh živi nakon što napusti čovje- kovo smrtno tijelo. Allah pruža opskrbu kome hoće i uskraćuje (je), a oni se vesele na ovome svijetu. A ovozemni život je prema vječnom životu samo (privremena) stvar (Kur'an, R'ad, 3: 28). Vrijeme koje je čovjek od boga dobio za ovozemaljski život ograničeno je, ali ako se ponaša po božjim zakonima, 30
  • 31. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. čovjek ima mogućnost da osvoji vječni život, da se sjedini sa bogom, teza je koju nalazimo u niz ajeta Kur'ana. Radi se o ideji zajedničkoj za sve objavljene religije, o ideji da čov- jekov duh nadživljava tijelo te da vrijeme nije mjerilo po kome duh postoji. Duh možemo prepoznati po vremenu u kome ima pojavnu formu. U istoriji ljudskog društva ne postoji zakon koji je u potpunosti primijenjen a da nije bio izmijenjen. Najčešći način primjene zakona jeste putem sile. Religijska učenja su uređivala odnose među ljudima definišući obaveze i predvi- đajući sankcije: ovaj normativni religijski koncept prepozna- jemo kao niži nivo moralnosti ili kao moral obaveze i prinude. U objavljenim religijama nalazimo i drugi, viši ni- vo moralnosti – moral razloga. Moral razloga oslanja se na čovjekov razum, na prosu- đivanje koje čovjek treba učiniti kako bi postupao u skladu s etičkim načelima koja slijedi, kojih se drži. Za razliku od morala obaveze i prinude, ovdje se radi o obavezama koje je čovjek sam preuzeo kao svoje ubjeđenje, radi se, dakle, o unutrašnjoj motivaciji čovjeka. Psihološka istraživanja su pokazala da je unutrašnja motivacija mnogo efikasnija od spoljašnje. Za norme i kazne mogli bismo reći da spadaju u spoljašnju, ili spolja nametnutu motivaciju. To je ključna differentia specifica po kojoj moral razloga prepoznajemo kao viši nivo moralnosti. Kritikujući moral obaveze i prinude, Robin Barou (Bar- row, 1995) kaže da vjerska učenja oslonjena na tu moralnost objašnjavaju da ljudi tokom svoga životnog vijeka na planeti Zemlji prikupljaju poene da bi, kada umru, za njih kupili ulaznicu za raj. On smatra da je moral zasnovan na čovje- kovom prosuđivanju o dobru i zlu mnogo efikasniji i napre- 31
  • 32. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. dniji od morala obaveze i prinude. U čemu se sastoji moral razloga? Osnova suđenja ili izvođenja premisa za akciju u moralu razloga jeste čovjekova procjena šta je u datom trenutku i u datim okolnostima najhumanije, šta je najbolje za čovjeka. Na primjer, apsolutna zapovijest "ne ukradi" ne vrijedi u primjeru Lorensa Kolberga u kome on opisuje mladića koji traži skupi lijek za suprugu. Apotekar mu ne daje lijek na kredit, niti na zajam do sutra. Pošto će supruga umrijeti od opasne alergije ako do sutra ne dobije lijek, mladić je na zajam prikupio pola novca i obećava da će drugu polovinu donijeti sutra. Apotekar mu i dalje ne daje lijek. Mladić nakon radnog vremena provali u apoteku, uzme lijek, na pultu ostavi pola novca i na papiru napiše da će sutra doni- jeti drugu polovinu. Lijek je bio djelotvoran i supruga je ozdravila (Kohlberg, 1976). Ovdje se radi o krađi, ali u etičkom smislu većina ljudi će odobriti postupak mladića, odnosno opravdati ovu krađu. Ovo je jedan od bezbroj pri- mjera koji govore da apsolutni moral ne postoji te da se tira- nija moralnog apsolutizma često koristi upravo u nemoralne svrhe. Osnovu za moral razloga daje i Biblija. Darujući čovje- ku svoj duh bog mu je darovao i moć da sudi o dobru i zlu, da sam griješi, ali i da se bori protiv svojih grešaka, da se bori za dobro u sebi i oko sebe. Ovako veli Gospod: trud Misirski i trgovina Etiopska i Savaca ljudi visoka rasta doći će k tebi i biti tvoji; za tobom će pristati, u okovima će ići, i tebi će klanjati, tebi će se moliti govoreći: doista, Bog je u tebi, i nema drugog Boga (К њ и га пророка Исаије, 45: 14). Sudeći o dobru i zlu čovjek ne može biti bezgrešan. Za- to se u Bibliji na više mjesta uvodi princip oprosta. 32
  • 33. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Tada pristupi k njemu Petar i reče: Gospode! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta? (Јеванђеље по Матеју, 18: 21). Reče njemu Isus: ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset (Јеванђеље по Матеју, 18: 22). Posjedujući moć da griješi čovjek uči iz tih grešaka. Greške pomažu čovjeku da dođe do razloga za svoje dobro postupanje, da ne ponovi greške. Ali čovjek nije stvoren da griješi! On je stvoren kao dobro biće, stvoren je da se bori za dobro u sebi i da širi dobro oko sebe. Samo, gle, ovo nađoh: da je bog stvorio čovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli (Књига проповједникова, 7: 29). Na razmeđu između dobra i zla čovjek iskušava svoju prirodu, stvara dobro za sebe i za druge. Ukoliko se opre- dijeli da čini zlo, čovjek može biti efikasan za svoje egoisti- čne i kratkoročne ciljeve, ali na duge staze sigurno gubi. Brojni su primjeri ljudi koji su učinili zlo i sve bi dali da stvar vrate na početak, da izbrišu loše djelo i sve što su njime ostvarili. Prosuđujući razloge za ili protiv dobra i zla čovjek u sebi postepeno gradi moralnost i etiku koja će ga voditi ka jedinstvu sa kosmosom. Da je bog čovjeku daro- vao moć suđenja o dobru i zlu, govori i Kur'an. Svaka osoba će okusiti smrt. Mi vas stavljamo na kušnju zlim i dobrim i Nama ćete se povratiti (Kur'an, Enbija, 3: 35). Ideja konačnog pomilovanja koju susrećemo kao tezu o produžetku života ljudi nakon smaka svijeta prisutna je u svim objavljenim religijama. Tu se zapravo radi o ideji ve- zivanja ljudskog uma sa kosmičkim umom kojoj korelira ideja vaskrsenja kao ljudska potreba za osmišljavanjem krat- koročnosti ovozemaljskog života. Dva nivoa moralnosti, moral obaveze i prinude i moral razloga, predstavljaju osnovu objavljenih religija. Moral obaveze i prinude je niži nivo moralnosti i zasniva se na 33
  • 34. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. strahu ljudi od kazne i gnjeva više sile, odnosno boga. U Bi- bliji, budističkim tekstovima i Kur'anu nalazimo obilje poru- Shema 4: Čovjek na putu od morala obaveze i prinude do morala razloga STRAH RADOST ZAPOVIJESTI RAZLOZI GREŠNI MORAL OBAVE - MORAL BOGOČOVJEK ČOVJEK ZE I PRINUDE ČOVJEK RAZLOGA NAJVIŠI HU- BOŽJA MANI CILJ SRDŽBA KAZNA NAGRADA ka o srdžbi božjoj, o užasima pakla i drugim kaznama koje čekaju čovjeka koji se nepoćudno ponaša. U osnovi ovog pristupa je ljudski strah. Domoroci na Filipinima su za nekoliko trenutaka straha počeli vjerovati u lokomotivu kao boga. "Kad je prvi puta projurila na Filipinima, domoroci su pali na koljena. Strašno su bili uplašeni i odmah su ovu neobičnu neman počeli moliti kao novo i moćno božanstvo" (Lenné, 1983, str. 32). Ovaj moral podrazumijeva da čovjek sluša božje zapovijesti i da slijepo slijedi propisano. U krajnjoj konsekvenciji moralnost je izmještena na nebo, ona je privilegija bogova a čovjekovo nije da sudi i misli nego da slijepo vjeruje i poslušno slijedi zapovijesti. Na drugom, višem nivou nalazi se moral razloga u kome čovjek uzima u razmatranje sve činjenice kojima raspolaže te sudi i odlučuje da djeluje u skladu sa najvišim humanim ciljevima kako bi činio dobro za sve ljude kao i za prirodu. Djelujući dobro- tom i za opštu dobrobit, čovjek u sebi pobjeđuje zlo i gradi bogočovjeka. Kada pogledamo svete knjige i zapise objavljenih reli- gija, konstatovaćemo da je moral obaveze i prinude predo- minantan, da je više od tri četvrtine tih tekstova posvećeno 34
  • 35. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. moralu obaveze i prinude kao nižem obliku morala. Zašto je to tako? Odgovor je prilično banalan. To možemo porediti sa Divljim zapadom u Americi. Šerif je nosio kolt i često presuđivao i izvršavao kaznu na licu mjesta. Da prvi zakoni nisu koltom nametani, pitamo se šta bi danas bilo na Div- ljem zapadu. Vjerske knjige i zapise treba gledati istorijski. U vrijeme kad su ovi tekstovi objavljeni, ljudi su teško mog- li shvatiti moral razloga, mnogo lakše su razumjeli i prihva- tali eksplicitne odrednice i naredbe. Osim toga, u to vrijeme su djelovale i drugačije istorijske prilike nego što je to danas. Stari zavjet, koji je dobrim dijelom istorija jevrejskog naroda, na početku donosi priče u osnovi kojih su neuređeni monogamni odnosi. To je doba kada monogamni brak nije bio konstituisan kao danas, tako da te zapise Biblije treba tretirati kao istorijsku priču, a ne kao zapovijest za današnji način života. To je Biblija kasnije definisala u Božjim zapo- vijestima. U vrijeme Muhamedovog života pitanje svetog rata bilo je pitanje opstanka muslimana, pa zato danas ideju džihada ili svetog rata ne treba izdvajati iz istorijskog konteksta njenog nastanka, posebno kada isčitamo niz ajeta kojima Kur'an propovijeda vjersku toleranciju. Oni koji zanemare ajete o vjerskoj toleranciji, a slijede zapovijesti da se treba obračunati sa svim nevjernicima, ne poštuju Kur'an, jer mi- jenjaju istorijski kontekst svetih ajeta, odbacuju viši i drže se nižeg osnova moralnosti. Sličan primjer je i s uređivanjem bračnih odnosa u islamskoj vjeri. U vrijeme nastanka Kur'a- na ginuli su mnogi mladi ljudi čije su žene i djeca ostajali nezbrinuti. Propisano je da žena nakon smrti muža pripadne najimućnijem bratu ili ocu poginulog. Ovo je bilo potrebno zato što se time obezbjeđuje opstanak samohrane majke i djece. Danas se toga niko ne pridržava zato što je svakom 35
  • 36. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. jasno da je u vrijeme nastanka ovih ajeta to bilo najbolje za muslimanski narod, ali da danas to nema isto značenje. Religije su objavljene da bi uredile odnose među ljudi- ma, da bi pomogle čovjeku da vjeruje u sebe, da opstane i da se nada. One nisu nastale kao ratne filozofije, kao osnov netolerancije među ljudima. Molitve i religijske obrede treba razumjeti kao pomoć čovjeku da se u sebi bori protiv zla i za dobro. Ova borba mora imati svoju individualnu formu jer se opšte dobro ostvaruje u pojedincu i preko pojedinca za pojedinca. Opšte dobro koje zanemari pojedinca postaje otuđena sila koja nema svoju istorijsku realnost. Vjerovanje bazirano na moralu obaveze i prinude pred- stavlja "kukavičluk pred licem boga" u odnosu na vjerova- nje bazirano na moralu razloga. 36
  • 37. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. SVJETLOST I LJUDSKI DUH Duše vaše djece borave u domu sutrašnjice, osvijetlite im put. Naučne rasprave su podijeljene oko toga da li se nešto može kretati brže od svjetlosti. Karl Segan smatra da ljudski duh ne može premašiti brzinu svjetlosti. "Povremeno čujemo o stvarima koje, navodno, mogu da putuju brže od svjetlosti. Najčešće se s tim u vezi pominje takozvana brzina misli. Posrijedi je, međutim, krajnje nesu- visla zamisao, naročito s obzirom na okolnost da je brzina impulsa kroz neurone u našem mozgu približno jednaka brzini magareće zaprege" (Segan, 2006, str. 192). Stiven Hoking smatra da ipak postoji brzina veća od svjetlosne. Brzina svjetlosti kao maksimalna brzina ograni- čava kretanje svakog predmeta tako da ne može dostići brzinu svjetlosti, a samo svjetlost i drugi taslasi lišeni mase mogu da se kreću brzinom svjetlosti. No, po Njutnovoj teo- riji to ne mora biti tako. "Ako, recimo, Sunce najedanput nestane, Maksvelova te- orija nam objašnjava kako bi Zemlja utonula u mrak za osam minuta (pošto svjetlosti treba toliko vremena da pređe razda- ljinu od Sunca) ali prema Njutnovoj teoriji gravitacije, Zemlja bi odmah promijenila orbitu lišena privlačne snage Sunca. Gravitacioni efekat nestanka Sunca bi do nas stigao beskonač- nom brzinom, umjesto brzinom svjetlosti ili nekom manjom od nje, kako nam nalaže posebna teorija relativnosti" (Hoking i Mlodinov, 2006, str. 49). Rasprava o brzini svjetlosti neminovno nas dovodi do razmatranja odnosa vremena i prostora. Ako sunčevom zra- ku treba osam minuta da stigne da ogrije našu kožu, a našem umu nemjerljivo manje da dođe do sunca, jasno je da ćemo zaključiti kako je um brži. Stara grčka poslovica govorila je: Ahil je brz, vjetar je brži a um najbrži. Prihvatimo li Ajn- 37
  • 38. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. štajnovu tezu da vrijeme ne postoji, da je sve prostor, doći ćemo do odnosa našega duha prema prostoru i vremenu. "Prostor je područje čovjekove moći, a vrijeme nemoći" (d'Omerson, 2003, str. 176). Svaki trenutak koji ostavimo iza sebe odmah postaje nepovratni dio prošlosti, postaje dio onoga na šta čovjek nikako ne može uticati, nad njim gubi- mo svaku moć. S druge strane, slobodna volja da ustanemo, otvorimo vrata, da činimo ovo ili ono, daje nam osjećaj og- romne moći u odnosu na budućnost. Ipak, naš duh se lakše kreće u prošlost nego u budućnost. "Nijedno živo biće nikad ne napušta sadašnjost. Sadaš- njost se neprestano pomjera, i ja se pomjeram s njom. Ni u jednom trenutku ne švrćkam se po budućnosti, ni u jednom trenutku ne vučem se po prošlosti. Ja sam, vi ste, mi smo svi u jednoj vječitoj sadašnjosti. Prošlost stalno raste, budućnost se smanjuje. Samo je sadašnjost istovremeno nepomična i pro- mjenljiva, samo je sadašnjost vječna. Ni u jednom trenutku na- šeg postojanja mi ne izlazimo iz sadašnjosti. A izvan mene i vas, s prednje strane prošlosti, sa zadnje strane budućnosti, stoji vječna sadašnjost svijeta. Prošlost je izbrisana. Budućnost nije sazrela. Uvijek postoji samo sadašnjost. Sadašnjost odnosi pobjedu. Niko nikada ne napušta tamnicu sadašnjosti. Ovdje ili ondje, prije ili kasnije, pojavljuje se pukotina i otvara se prolaz u zidu sjećanja odnosno nade. Zatvorenik juri ka njemu, opijen slobodom. Ali svi kružni hodnici i podzemni prolazi uvijek se završavaju u sadašnjosti" (d'Omerson, 2003, str. 346). Žak d'Omerson u prethodnom tekstu govori prvenstveno o našem tijelu, ali naš duh vrlo lako putuje u prošlost. Cio naš životni put ponekad nam poput munje proleti u mislima, tako da ne možemo slijediti brzinu ovih misli, ali se pojedi- ne slike i događaji javljaju neobično jasno i munjevito. Spo- sobnost uma da se vrati u prošlost nedvosmisleno ukazuje na to da se on može kretati brzinom većom od svjetlosti. Po- nekad nam se to dešava i sa budućnošću, o čemu govore bezbrojna iskustva tzv. dežavu-efekta naših snova. Radi se o 38
  • 39. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. jasno viđenim scenama budućnosti koje su ljudi doživjeli u snu a potom i u stvarnom životu. Naš mozak se svakodnevno puni brojnim informacija- ma. Tokom sna ove informacije se dovode u moguće i ne- moguće veze, tako da san često predskaže događaj u buduć- nosti. Kad predskaže negativan događaj, naš um putem sna pomaže da izbjegnemo tragediju u stvarnom životu. Ako čini dobro drugim ljudima, ako je dobar, čovjek puni svoj mozak pozitivnim mislima i san kombinuje te informacije te čovjeka u stvarnom životu vodi ka dobru, a ako u stvarnom životu čovjek čini loše, mozak će u snu davati loše kombi- nacije. Ovdje vrijedi narodna izreka: Sve što činiš, sebi činiš. U istočnim religijskim učenjima put tao-a predstavlja najviši domet čovjekovog duha. Oni koji slijede tao odrekli su se ovozemaljskih počasti, slave i bogatstva, oni se putem posebne svjetlosti sjedinjuju sa savršenstvom kosmosa. "Oslobođeni od strasti i grešnih želja, oni u tišini upijaju kosmičku esenciju, koja je kao oblaci, miješaju je sa skrivenim riznicama u svom tijelu i brinu se oko svjetlosti u sebi. Uskla- đeni sa ritmovima prirode, oni opažaju savršenstvo Tao-a" (Blofeld, 1989, str. 58). Predstavnici taoističkog učenja Čuang-ce i Lao-ce sma- trali su da postizanje unutrašnjg mira predstavlja način da čovjek zagospodari svojom sudbinom i svojim životom. Smatrali su da se unutrašnji mir ostvaruje u vezi s unutraš- njom svjetlošću koju čovjek treba pronaći u sebi. Misterija svjetlosti je vezana sa misterijom kretanja, a tajna kretanja nas uvodi u dilemu: da li naš duh može da putuje brže od svjetlosti. "Maksvelove jednačine predviđaju da u elektromagnet- nom polju može doći do talasnih poremećaja i da ti talasi putuju nepromjenljivom brzinom, kao talasići po mirnoj vode- noj površini. Izračunao je tu brzinu, ustanovivši da se u dlaku 39
  • 40. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. poklapa sa brzinom svjetlosti! Danas znamo da su Maksvelovi talasi vidljivi ljudskom oku kao svjetlost kada imaju talasnu dužinu između četrdeset i osamdeset milionitih dijelova centi- metra" (Hoking i Mlodinov, 2006, str. 41). Ukoliko nemamo apsolutne standarde mirovanja, ne mo- žemo imati ni apsolutne standarde kretanja (ibidem, str. 42). Nauka, međutim, ne odustaje od uspostavljanja parametara za što pouzdanije mjerenje brzine kretanja čestica i talasa. "Načelo neodređenosti nam govori da, nasuprot Lapla- sovom vjerovanju, priroda postavlja granice našoj sposobnosti predviđanja budućnosti pomoću naučnih zakona. Razlog tome leži u činjenici da onaj ko želi da predvidi budući položaj i brzinu čestice mora biti u stanju da precizno izmjeri njeno početno stanje – što će reći, njen sadašnji položaj i brzinu. Očigledni način da se to učini je da se čestica obasja svjetlom. Čestica će razbiti jedan dio svjetlosnih talasa. Posmatrač će to registrovati i na osnovu toga odrediti njen položaj" (ibidem, str. 105). Ideja "božanske svjetlosti" poznata nam je iz Biblije. Radi se o svjetlosti koja ne peče, o svjetlosti kojom putuje naš duh, kojom se jedinimo sa bogom. Tragom Hokingove teze da susret svjetlosti i čestice može rezultirati time da posmatrač odredi položaj čestice, približavamo se polju pa- rapsihologije, gdje susrećemo pojmove "aura", "vidovitost", "telepatija" i slične konstrukte. Nauka će nam u budućnosti na ovom planu pružiti nove odgovore a logično je očekivati da će putovanje u budućnost predstavljati čovjekovom duhu sve dostupniju dimenziju. Čini se da će ovo putovanje više teći kroz mikrokosmos nego kroz makrokosmos. "Proučavajući čestice koje stupaju u međudejstvo sa sve više energije, možemo očekivati da ćemo pronaći nove i dublje slojeve ustrojstva od kvarkova i elektrona, koje danas smatramo elementarnim česticama" (ibidem, str. 157). Ponirući u dubine vlastite duše čovjek osvjetljava vlastiti mikrokosmos. Na tom planu budistička učenja, istočnjačka 40
  • 41. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. filozofija i nauka više donose nego što je to slučaj na Zapadu. U odnosu na ovladavanje prošlošću i budućnošću logi- čno se nameće pitanje: Ako se čovjek teško nosi sa prošlo- šću, koliko bi tek muka imao da prihvati budućnost? 41
  • 42. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. MARKSIZAM, DARVINIZAM I RELIGIJA Kada bi čovjekov život trajao hiljadu godina, sada bismo živjeli u kamenom dobu. Englezi su Karla Marksa proglasili jednim od dvadeset genijalnih ljudi u dvadesetom vijeku, a prvi koji su kod nas odbacili marksizam bili su "kamiondžije" i oni koji nikada nisu pročitali nijedan Marksov, Engelsov ili Lenjinov rad. Činjenica je da marksizam nije odgovorio na niz pitanja ko- ja je postavio. Jednu od brojnih slijepih ulica ove teorije prepoznajemo u maksimi Od svakog prema mogućnostima, svakome prema potrebama. Postavljajući ovu visoko etičku maksimu teoretičari marksizma nisu vodili računa da odgo- vore na pitanje šta su to ljudske potrebe. Tek kasnije, Mari (Murray, 1938) i Maslov (Maslow, 1963) razrađuju konzi- stentnu teoriju čovjekovih potreba. Nedorečenost antropo- loške problematike u Marksovim i Engelsovim radovima ne znači da ove teorije treba u potpunosti odbaciti. Platon je u staroj Grčkoj zagovarao ropstvo kao prirodno stanje ljud- skog društva. Danas bismo ga zbog toga mogli odbaciti, ali to nikome ne pada na pamet. Svi koriste Platonove radove i pored činjenice da je on zagovarao ropstvo. Isto vrijedi i za marksizam. Ako su klasici ove filozofije imali propuste u teoriji, to ne znači da treba odbaciti i ona mjesta koja su u toj teoriji vrlo vrijedna. Marksističku teoriju u socrealističkim zemljama prigra- bili su predstavnici radničke oligarhije i državna admini- stracija da bi lakše održavali svoju vlast, a u suštini niti su znali niti razumjeli marksizam. Kako bi rekao poznati zagre- bački profesor Stjepko Paić, to je bio štap kojim se prijetilo masama: Teško zbilji ako nije usklađena sa marksističkim 42
  • 43. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. knjigama. Iz tih knjiga birokratija je vadila samo sekvence koje je koristila kao efikasne prijetnje, a radnička klasa svakako nije imala vremena da proučava i razumije teoriju po kojoj im je uređena stvarnost. Na jednom mjestu Marks je napisao da će uspostavljanje socijalizma započeti kada "rad pređe sa ove na onu stranu nužnosti". To, zapravo, znači da su svi socijalistički pokreti, od Sovjetskog Saveza i Kine do Jugoslavije, bili surogati nakalemljeni na feudalnu prošlost zemalja u kojima su nastali. Iako je na više mjesta Marks isticao da će socijali- zam nastati nakon što kapitalizam doživi svoj maksimum, kod nas je zanemarena činjenica da nikada nismo imali stvarni i razvijeni kapitalizam, a pogotovo da je on dostigao svoj maksimum. I pored svega toga ne možemo sporiti visoke etičke norme koje propovijeda marksistička teorija. Teza da se svakome dijeli po potrebama vrlo je bliska hrišćanskoj maksimi po kojoj članovi zajednice sva dobra treba da dijele "na jednake česti", da bratski sudjeluju u podjeli dobra a da jedni druge podržavaju u prevazilaženju zla. Islamska ideja darivanja ili sadake ima etičku poruku koja osuđuje sebičnost i gramzivost. Ovo potpuno odgovara marksističkoj osudi zgrtanja kapitala bez uvažavanja potreba onih koji su taj kapital stvorili. Srebroljublje se u Bibliji osuđuje kao jedan od sedam smrtnih grijehova. I još vam kažem: lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije" (Јеванђеље по Матеју, 19:24). Posmatrajući bazne etičke principe koji se odnose na jednakost i prava čovjeka, nećemo naći suštinske razlike između objavljenih religija i marksizma. Osnovni sukob između njih nalazimo u žestokoj marksističkoj osudi morala obaveze i prinude te dogmatskih postavki koje proizilaze iz 43
  • 44. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. ovog morala. S druge strane, moral razloga koji nalazimo u objavljenim religijama vrlo jasno i nesporno definisan, su- srećemo i kao bazni moral marksističkog učenja. Konkretno, marksizam se zalaže za suđenje ali i za pravo čovjeka da vjeruje na bazi vlastitog prosuđivanja. Isto to traži i Biblija. Od korala i bisera nema spomena, jer je vrijednost mud- rosti veća nego dragom kamenju (Књига о Јову, 28: 18). U marksističkoj filozofiji poznajemo ideju "jednakog prava", u kojoj se obrazlaže da nejednaki ljudi pred istom zakonskom normom nemaju ista prava zato što su različiti. Ujednačavanje prava prema stvarnim i konkretnim ljudima predstavlja suštinsku ravnopravnost među ljudima. Ovu ideju pravednosti Biblija propovijeda stihom kojim traži da ne gledamo ko je ko, nego da se držimo principa pravde, a pri suđenju ne uzimamo mito. Ne izvrći pravde i ne gledaj ko je ko; ne primaj poklona; jer poklon zašljepljuje oči mudrima i izvrće riječi pravednima (Пета књига Мојсијева, 16, 18). Deklarativno se odričući od religije, dogmatski marksisti su stvorili novu religiju u kojoj su od slika Marksa, Engelsa i Lenjina napravili nove ikone. Milioni ovih slika visili su po zidovima kancelarija, škola, fabrika i na svim mogućim i nemogućim službenim i čak neslužbenim mjestima. Trgovi ukrašeni spomenicima a zidovi zgrada slikama i parolama iz marksističke dogmatike nedvosmisleno su opominjali ljude u šta trebaju i "moraju" vjerovati. Ikone su zamijenjene sli- kama klasika marksizma, a dogme iščitavane iz marksitičkih djela. Vispreniji intelektualci govorili su da bi se Marks prevrnuo u grobu da vidi šta su mu učinili od teorije, da bi zapjevao poput Reja Čarlsa Vidi šta su mi učinili od pjesme, mama. Ono što je Marks osuđivao u religiji, dogmatsku isključivost, upravo su napravili od njegove teorije. To je otjeralo stotine hiljada ljudi u Sibir a više hiljada na Goli 44
  • 45. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. otok. U sedamnaestom vijeku spaljeno je milion i petsto hiljada ljudi kao vještice i nečastivi uz sudske dokaze. U osnovi većine ovih procesa bila je crkvena inkvizicija. Izme- đu crkvene i marksističke inkvizicije razlika je samo u isto- rijskom periodu djelovanja i po nekim finesama u brutal- nosti, ali ne i u suštini. S jedne strane imamo moral razloga koji propovijedaju sve objavljene religije a i marksizam, a s druge strane ima- mo moral obaveze i prinude sa njegovom najcrnjom dog- matskom formom koji je ostavio svoje neizbrisive tragove u istoriji. Nije nam teško prosuditi koji moral treba da slije- dimo kako bismo ostvarili jedinstvo našeg i kosmičkog duha. Kada je trebalo da i Njutn doživi sudbinu Đordana Bru- na ili Galilea Galileja, papa ga je pozvao na razgovor i tražio da u svojim radovima ne "huli" na boga nego da se drži prirodnih zakona i njihovih otkrivanja. Njutn je mudro pris- tao na sporazum. Slično je doživio Stiven Hoking kada je na jednom naučnom skupu u Vatikanu govorio o prve dvije sekunde svemira. U ceremoniji završavanja skupa papa je zahvalio naučnicima što nisu dirali u prapočetak jer je to božje djelo a Hoking je bio zadovoljan što papa nije bio upućen u njegovo izlaganje. Slično ranijoj dogmatskoj ten- denciji i danas se crkva bori protiv nekih naučnih spoznaja. Takav slučaj je sa darvinizmom. Kao ni druge velike teorije, tako ni Darvinovo učenje ne možemo proglasiti idealnim. Svjedoci smo da danas i poz- vani i nepozvani jurišaju na darvinizam proglašavajući ga obmanom i promašenom teorijom. Poznato nam je da su gotovo svi veliki ljudi imali neke banalne promašaje, od Pla- tonovog opravdavanja ropstva do toga da je Tesla bio ogor- čeni protivnik teorije da postoje sitnije čestice od atoma. 45
  • 46. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Slične greške činio je i Darvin, ali to ne znači da čitava teorija treba biti odbačena. Na primjer, pojava mutacije kljuna ptica zeba kao dokaz teorije evolucije liči na pokušaj da svaku mimikriju prikažemo kao dokaz evolucije. Mnogi veliki teoretičari načinili su greške žureći da prvu banalnu pojavu proglase krunskim dokazom teorije. Darvinovo učenje ne odbacuju veliki umovi današnjice kakav je Danijel Goulmen. On kaže: "Istraživanja sa snimanjem mozga danas pokazuju da je Darvin, na nivou neurona, bio u pravu" (Goleman, 2007, str. 67). Suštinski sukob između religijskih učenja i teorije evo- lucije jeste u tome da religija želi sačuvati ideju o čovjeku kao božjem djelu nasuprot "prljave" teze da je čovjek nastao od majmuna, što zagovara darvinizam. Ovdje u suštini nema sukoba. Naime, Darvinovo učenje ne spori mogućnost da čovjekov duh prožima i najsitniju česticu njegovog bića niti se bavi pitanjem porijekla čovjekove duhovnosti. Ova teo- rija zagovara ideju usavršavanja čovjekovog uma. Ospo- ravanje ovog usavršavanja bilo bi suprotno Bibliji i drugim objavljenim religijama. Ako je bog čovjeka prožeo svojim duhom i dao mu da sudi o dobru i zlu, ako ga je naoružao da se izgradi u bogočovjeka, to znači da mu je dao obavezu usavršavanja, da mu je darovao evoluciju, a ne zabranio. U protivnom, čovjek bi bio jednom zasvagda dat i kao takav odmah na startu savršen. Osporavajući evoluciju dogmatski predstavnici morala obaveze i prinude zanemaruju moral razloga i pravo, odnosno obavezu čovjeka da čineći dobro teži da postigne jedinstvo sa bogom. Poznati filozof Tomas Džulian Haksli ukazuje na to da teorija evolucije nije potekla od Darvina već da je imala milenijumsku tradiciju. "Najstarija među filozofijama, filozofija evolucije, bila je sapeta i bačena u najdublju tminu tokom hiljadugodišta teološ- 46
  • 47. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. ke sholastike. Ali Darvin je podario nove životne sokove toj drevnoj zamisli; veziva su popucala i za oživljenu misao stare Grčke ispostavilo se da je primjereniji izraz sveopšteg poretka stvari od ma koje predstave što ju je sedamdeset potonjih pokoljenja ljudi prihvatalo kroz vjeru i iz sujevjerja" (Huhley, 1957, str. 55). Za Darvina možemo reći da je i sam vjerovao u prais- konsko biće koje je udahnulo život organskim bićima na planeti Zemlji, što je napisao u djelu Porijeklo vrsta 1859. godine. "Vjerovatno su sva organska bića, koja su ikada živjela na ovoj Zemlji, potekla od nekog praiskonskog oblika u koji je život prvobitno bio udahnut... Ima nečeg veličanstvenog u ovakvom viđenju života... Dok se ova planeta okretala, saglas- no neumoljivom zakonu gravitacije, iz jednog tako jednostav- nog početišta razvili su se i još se razvijaju nebrojeni predivni i čudesni oblici" (Darvin; vidi u: Segan, 2006, str. 26). Nasuprot teoriji evolucije može stajati samo teorija ne- promjenljivog savršenstva, odnosno datosti savršenog oblika i strukture stvari i bića bez mijenjanja. Time bi misija boga bila završena činom stvaranja svijeta. Vidjeli smo iz Darvi- novog teksta da pitanje prapočetka vezuje za duh jer tvrdi da život potiče od "praiskonskog oblika" koji već ima prvobit- no udahnut život. Darvin nema odgovor na pitanje ko je taj život prvobitno udahnuo. Predstavnici religijskih učenja koji radikalno osporavaju darvinizam nisu sami raščistili sa pitanjem koliko se njihova koncepcija sukobljava sa brojnim stihovima Biblije, Kur'ana i drugih tekstova objavljenih religija. Radi se o dogmatskim predstavnicima vjere koji su prije sujevjerni nego stvarni vjernici. 47
  • 48. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. PRECESIJA Zemlja je samo jedna malena planeta, ko zna šta se dešava na drugim mjestima? Šta je to precesija i zašto ovdje o njoj raspravljati? "Pre- cesija je klaćenje Zemlje sa Zemljinom osom oko jednog srednjeg položaja" (М и л и ћ е вић, 1997, str. 40). Kada znamo da taj središnji položaj zauzima Sunce, možemo zamisliti vertikalu po kojoj se Zemlja vrti oko Sunca. Ovo klaćenje se ne odvija po vertikali pod uglom od 900 , već postoji otklon od 23,50 (Shema 5). Ovaj ugao, međutim, nije stalan. On se Shema 5: Osa rotacije Zemlje u odnosu na vertikalu 0 23,5 Mjesec mijenja. Ove promjene treba posmatrati u odnosu na eklip- tiku. Kako definišemo ekliptiku? "U astronomskim priruč- nicima piše da je to veliki krug nebeske sfere nagnut pod 48
  • 49. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. uglom od 23 stepena i 25 minuta prema nebeskom ekvatoru" (ibidem, str. 15). Jednostavnije rečeno, ekliptika je projek- cija Zemljine putanje oko Sunca u odnosu na nebesku sferu. Nagib Zemlje u odnosu na ekliptiku iznosi 900 –23,50 = 66,50 . Ovaj ugao nije stalan, čas je manji a čas veći. "U tome leži jedna od tajni ledenog doba. Ako se otklon ose rotacije od vertikale na ekliptiku povećava, i količina Sunčeve toplote koja dospijeva na Zemljinu površinu povećava se, a ako se on smanji, smanjuje se količina toplote, i eto zla u vidu zahlađenja" (ibidem, str. 15). Ovo zahlađenje pozna- jemo kao ledeno doba. Koliko godina imamo na raspolaganju između dva lede- na doba? "Kosina ekliptike varira od 22,10 do 24,50 tokom ciklusa od 41000 godina" (Henkok, 2004, str. 274). Ovo, međutim, ne znači da imamo 41000 godina na raspolaganju. Izračunavanja našeg velikog naučnika Milutina Milan- kovića pokazalo je da se ledena doba smjenjuju svakih 11000 godina (М и л и ћ е вић, 1997). Zbog toga ne treba da očajavamo jer na današnjem tehnološkom nivou čovjek bi uspješno preživio ledeno doba s tim što bi se broj ljudi na planeti Zemlji radikalno smanjio. Nas, zapravo, treba da zabrinjava precesija! Zašto? Zemlja nije okrugla kao lopta, spljoštena na polovima ona je ekscentrična. Mjesečeva gravitacija, magnetno polje, vlastita ekscentričnost i drugi faktori dejstvuju na Zemlju tako da se ona klati po svojoj putanji (vidi Shemu 2 sa po- četka ove knjige). Ovo klaćenje stvara precesijski krug (Shema 6) na sjevernoj i južnoj ekliptici. Izraz precesijski krug ne odražava pravu sliku ovog procesa, ali je već prih- vaćen u nauci. Zamislimo čigru ili zvrk koji zavrtimo na stolu. Pretpostavimo da vertikalu na kojoj se vrti ovaj zvrk čini olovka. Ona će po stolu pisati eliptične putanje 49
  • 50. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Shema 6: Precesijski krug (Henkok, 2004, str. 284) koje liče na linije puževe kućice (Slika 1). Kada ove linije sastave puni krug, dobijemo precesijski krug. Brojne elipse koje Zemlja "ispiše" tokom zatvaranja ovog kruga sukce- sivno se redaju u periodu od 25.800 godina. Da li je to peri- od nakon koga slijedi smak svijeta? Da li je period od 25800 godina vrijeme koje je bog darovao čovjeku da se učenjem, znanjem i dobrotom osposobi da preživi kataklizmu koja slijedi? Zašto bi uopšte uslijedila kataklizma? 50
  • 51. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Slika 1: Precesija Merkurovih orbita (Hoking i Mlodinov, 2006, str. 192) Postoji više razloga za ovakva pitanja i za ove strahove. Prvi razlog nalazimo u mitovima. Pregledom mitova in- dijanskih kultura, mezopotamijskih civilizacija i drugih kul- tura koje nisu bile u dodiru uočićemo ogromne podudarnosti o kataklizmičkom procesu koji je prethodio dobu u kome živimo. "Ledeno doba i njegov buran završetak bili su globalna pojava. Stoga, možda, nije iznenađujuće to što predanja o ka- taklizmi iz mnogih različitih kultura, razbacanih širom planete, karakteriše visok stepen jednoobraznosti i podudaranja" (Hen- kok, 2004, str. 287). Jednoobraznost u mitovima, opisi događaja i bogova imaju iznenađujuću zajedničku ili podudarnu simboliku i logiku. 51
  • 52. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Drugi razlog je u činjenici da se tokom svake kalendar- ske godine na polovima planete Zemlje smanjuje zapremina leda. Radi se o prirodnom procesu ali i o pojavi koja je in- tenzivirana globalnim zagrijavanjem. Polovi gube masu ko- ju su imali u ledenim kapama a time i svojstvo tegova koje su do sada imali pri Zemljinoj obrtnoj putanji. Tektonske ploče plivaju na užarenoj lavi i polako se pomjeraju. Mogu- će je da ovaj poremećeni odnos tegova na polovima u jed- nom trenutku munjevito pogura sve kontinente jedan ka dru- gom ili tektonske ploče jednu na drugu. To bi stvarno odgo- varalo mitskim opisima smaka svijeta. Mala je vjerovatnost da bi neko ljudsko biće preživjelo takvu kataklizmu. Postoji i druga mogućnost, a to je da se pomjeranje polova i tekton- skih ploča dešava kao permanentan proces koji teče polako i koji ne bi izazvao njihovo drastično pomjeranje niti katak- lizmu. Da li se ova drastična pomjeranja dešavaju nakon što se precesijski krug zatvori, tj. nakon 25.800 godina? Nauka nema odgovor na ovo pitanje ali mitovi nedvosmisleno uka- zuju na posljednji potop pa čak i ranije kataklizme. "Teoretski, prema tome, te priče su mogle da nastanu skoro istovremeno kad i naša podvrsta Homo sapiens, možda prije čak 50000 godina. Geološki dokazi, međutim, ukazuju na to da su novijeg porijekla i kao najvjerovatniji smo identifi- kovali epohu 15000–8000. godina stare ere. Samo je tada, u cijeloj istoriji čovječanstva, bilo tako naglih i grčevitih klimat- skih promjena kakve mitovi tako rječito opisuju" (Henkok, 2004, str. 287). Prvobitni čovjek bi pred ledenim dobom bio gotovo ne- moćan a današnja civilizacija ima sve šanse da preživi novo ledeno doba te znatno očuva ostvareni nivo tehnološkog raz- vitka, čak i da nastavi sa tehnološkim progresom. Međutim, pred kataklizmama kakav je bio potop, čovjek danas ne bi imao neke izglede da opstane. Možda bi vrlo mali broj ljudi preživio, i ukoliko bi oni sačuvali neka dostignuća nauke i 52
  • 53. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. tehnologije, o njima i njihovim potomcima bi novi homo sapiensi pričali kao o bogovima. Upravo takve opise bogova nalazimo u brojnim legendama. Biblija nam govori o "sudnjem danu", mitovi i legende o kataklizmama a savremena nauka predviđa ledena doba. "Sasvim je prirodno, stoga, što se čovjek nađe podstaknut da ustanovi postoji li možda neka važna veza između precesije ekvinocija i globalnih katastrofa" (ibidem, str. 314). Sve što nam nude naučne spoznaje, sve što nalazimo u mitovima i legendama navodi nas na jednostavan zaključak: vrijeme koje ljudi imaju na raspolaganju nije beskonačno. Bez obzi- ra na to da li se radi o 25.800 precesijakih godina ili o 11.000 potopskih ili o nepredviđenim naglim uzrocima kata- klizme, čovjek danas nije na tehnološkom nivou da može preživjeti globalnu kataklizmu. Ukoliko bi se odrekao rato- va, gramzivosti, srebroljublja i drugih zala, čovjek bi imao veliku šansu da vrlo brzo ovlada tehnologijom koja bi mu omogućila da preživi moguću kataklizmu. S druge strane, moguće je da i uz sadašnji progres nauke i tehnologije čov- jek ovlada svojom sudbinom. Preduslovi za to su: a) Da ne dođe do atomskog, hemijskog ili biološkog samouništenja; b) Da Zemlja ne dostigne maksimalni ekscentritet; c) Da ne dođe do kataklizmičkog udara meteora ili do drastičnog poremećaja orbite Zemlje oko Sunca. Prvi preduslov čovjek može maksimalno kontrolisati jer zavisi od njega. Drugi preduslov čovjek može djelimično kontrolisati tako što će smanjiti globalno otopljavanje i vra- titi prirodnu ravnotežu planeti na kojoj živi. Treći preduslov je izvan današnjih moći ljudskog roda. 53
  • 54. Knjiga je objavljena pod naslovom: Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. MOĆ IDEJE Moć čovječanstva raste brže od razuma, zabrinjavajuće, zar ne!? Belgijski antropolog, istraživač egipatskih piramida Ro- bert Boval, analizirajući graditeljske pretpostavke za kon- strukciju piramida u Gizi, podudarnost proporcija sa raspo- redom zvijezda i stranama svijeta, zaključuje da su graditelji piramida bili vrlo jasno upućeni u precesiju. Boval vjeruje da su ove ideje posredovane vanzemaljskom inteligencijom. "Da, oni su sijali sjeme. Vjerujte mi, bili su čarobnjaci i znali su kolika je moć ideja... Znali su kako da usade ideje u ljudski um, da tamo rastu i razvijaju se. A ako počnete sa tak- vim idejama i slijedite proces rezonovanja kao što sam ja radio, dolazite do stvari kao što je Orion, i 10450. godina prije Hrista. Ukratko, to je proces koji funkcioniše samostalno. Kad uđe, kad se smjesti u podsvijest, to je samovoljna konverzija. Tu je i ne možete da joj odolite" (Boval: vidi u Henkok, 2004, str. 491). Poznati ekonomista Herman Kan, saradnik na Galbraj- tovom institutu, rekao je da ništa nije profitabilnije od dobre ideje. Slava, moć, novac, ugled, prestiž i druge profane vri- jednosti bile su od trećerazrednog značaja u odnosu na ideju vodilju koju je slijedio Nikola Tesla. Smatrao je da bi vrije- me posvećeno procesu u kome bi unovčio svoje izume bilo izgubljeno za nove izume, pa je govorio da nema vremena za novac, za raznorazne svečanosti političkih i drugih moć- nika svoga vremena. Jedine svečanosti na kojima je zdušno radio bile su one koje su posvećene njegovim novim izu- mima. Zaista, ideja vodilja može biti snažnija od čovjekovih nagona za opstankom. Zapitajmo se šta je tako snažno da povede mladiće da jurišaju na minsko polje u ratu između Iraka i Irana. 54