2. Istorija
Prizren (alb. Prizren ili Prizreni, tur. Prizren) je gradsko naselje
smešteno u južnoj Metohiji u autonomnoj pokrajini Kosovo i
Metohija. Sedište je istoimene opštine i Prizrenskog okruga.
Prema podacima popisa stanovništva 2011. godine, u Prizrenu
je popisano 85.119 lica.[1]
Grad se nalazi u podnožju Šar planine, blizu albanske i
makedonske granice. Prizren se prvi put pominje 1019. godine
kao Prizdrijana(Призрѣнь) u povelji cara Vasilija II. Njegov
vekovni razvoj doprineo je da ovaj grad bude prepoznatljiv kao
stecište mnogih istorijskih, duhovnih i kulturnih spomenika.
3. Prizrenski Grad ili Kaljaja je srednjovekovno utvrđenje u
Prizrenu u kome se jedno vreme nalazila prestonica
Srpskog carstva. Podignuto je na brdu iznad Bistrice oko
koje se razvilo podgrađe odnosno današnji grad. Prvo
utvrđenje su podigli Vizantinci, da bi ga Dušan Silni
dodatno proširio, posle čega su ga Osmanlije prepravljale
tokom svojih četiri i po veka vladavine, davši mu današnji
izgled.
4. Bogorodica Ljeviška je drevna srpska pravoslavna crkva
u Prizrenu, zadužbina kralja Milutina. Crkva je podignuta u
periodu 1306—1307. godine na ostacima starijeg
katedralnog hrama iz 13. veka, koji je takođe zasnovan na
mestu još starije, ranohrišćanske crkve. Crkva je vekovima
bila saborni, odnosno katedralni hram prizrenskih episkopa
i mitropolita Srpske pravoslavne crkve.[1]
U stručnoj literaturi i publicistici, pridevak u nazivu hrama
javlja se u dva osnova oblika, češće kao "Ljeviška", a ređe
kao "Leviška". O poreklu i značenju ovog naziva postoje
razna mišljenja.[2]
5. Налази се у самом центру Призрена и саграђена је
1887.
У њој се данас чува икона Богородице Одигитрије из
XV века која је донедавно чувана у цркви Св. Николе
Рајкова, а првобитно припадала иконостасу
Богородице Љевишке.
У цркви Светог Ђорђа била је последња служба пре
повлачења Српске војске преко Албаније 1915. год.
Стари краљ Петар престајао је читаву молитву. Од
почетка до краја.