2. Voda na Zemlji
• Voda pokriva oko 2/3 Zemljine površine, a njena ukupna
količina iznosi približno 2x1018 tona ili 1,6 milijardi km3
• Mora i okeani zauzimaju oko 71% površine Zemlje, nasuprot
kopnu koje zauzima svega 29%
– u morima i okeanima se nalazi 97% ukupne vode na Zemlji
– oko 2% vode zamrznuto je u polarnim oblastima ili
“zarobljeno u lednicima”
– svega oko 1% vode se nalazi na kopnu, u atmosferi i živim
organizmima
3. • Voda je u prirodi najrasprostranjenija supstanca i deli se na:
površinsku, podzemnu i atmosfersku.
4. Kopnene vode nisu ravnomerno raspoređene
- Ogromne pustinjske oblasti = 18% (voda u
minimumu)
- Arktik i Antarktik – mnogo vode ali nedostupne
(= ideje o transportu lednika sa Arktika za
navodnjavanje – ozelenjavanje pustinja)
Srbija – relativno bogata vodama (47 mesto u svetu)
Tri sliva – Crnomorski, Jadranski, Egejski
Hidrografsko čvorište Srbije i CG – planina Crnoljeva
(Kosovo) = 1364 mnv
5. Značaj vode za žive organizme
• Iako je voda jedno od
najjednostavnijih hemijskih
jedinjenja, ona je neophodan
preduslov postojanja života na
planeti Zemlji
• Život je nastao u vodi i u njoj se
razvijao milijardama godina
• Pored mnogih složenih
prilagođenosti na suvozemne
uslove, na kopnu život ne može
opstati na mestima gde nema
makar i minimalne količine vode
6. Značaj vode za žive organizme
• Voda je osnovni gradivni element živih bića
– Tela najvećeg broja živih organizama sastavljena su od
80-90% vode
• Voda održava strukturu organizama
• U procesu fotosinteze voda je jedna od osnovnih komponenti
za proizvodnju organskih supstanci
• Voda je jedna od najznačajnijih neorganskih komponenti
ekosistema, kao i jedan od najznačajnijih klimatskih
ekoloških faktora
• Osim toga, voda predstavlja neposrednu životnu sredinu za
ogroman broj organskih vrsta
7. Značaj vode za žive organizme
• Izuzetno veliki značaj vode za žive organizme zasniva se na
njenim jedinstvenim fizičko-hemijskim osobinama
• Voda je idealan medijum za život, jer:
– je obilna na većem delu površine Zemlje
– je odličan rastvarač i medijum u kome se odvijaju hemijski
procesi
– dozvoljava visoke koncentracije molekula koji su neophodni
za brze hemijske reakcije
– svojom fluidnošću omogućava kretanje organizama
8. Termalne karakteristike vode
• Voda se odlikuje specifičnim termalnim karakteristikama:
– tečna je u širokom opsegu temperatura
– zbog svog velikog toplotnog kapaciteta pruža otpor
promenama temperature
– brzo provodi toplotu
– pruža otpor promenama stanja:
• mržnjenje zahteva oslobađanje toplote od 333,6 J/g
• isparavanje zahteva dodavanje toplote od 2441 J/g
9. Termalne karakteristike vode
• Voda ima i druge neobične termalne osobine
• Mnogim supstancama se povećava gustina sa snižavanjem
temperature
• Do određene tačke voda takođe postaje gušća, ali:
– dostiže maksimum gustine na 4°C, a sa daljim snižavanjem
temperature počinje da se širi
– nakon mržnjenja nastavlja da se širi
• Ova osobina ima izuzetno veliki značaj za život na Zemlji:
– dna jezera i okeana se ne mrznu
– plutajući sloj leda koji je pokriven snegom obrazuje
zaštitnu, izolacionu površinu
10. Gustina vode
• Gustina vode (800 puta veća od
gustine vazduha) i obezbeđuje
njenu plovnost
• Akvatični organizmi postižu
odgovarajuću gustinu putem:
– redukcije (koštane ribe) ili
eliminacije (ajkule) teških
skeletnih komponenti
– korišćenja mehurova za
plivanje koji su ispunjeni
vazduhom (ribe, biljke)
– akumulacije lipida
11. • Gustina - viskozitet vode usporava kretanje organizama
(neki organizmi su aerodinamični, drugi razvijaju
izraštaje koji funkcionišu kao padobrani)
12. Rastvorene supstance
• Sve prirodne vode sadrže rastvorene supstance
– Zbog polarnosti molekula koji je izgrađuju, voda je dobar
rastvarač
– Gotovo sve supstance se do izvesne mere rastvaraju u vodi
– Gotovo sve vode sadrže neke rastvorene supstance:
• apsolutno čiste vode nema u prirodi
• kiša (prirodna destilacija) sadrži rastvorene gasove i
minerale u tragovima – ‘’najčistija prirodna voda’’
• jezera i reke sadrže 0,01 – 0,02% rastvorenih
mineralnih supstanci
• okeani sadrže 3,4% rastvorenih mineralnih supstanci
13. pH vode
• Normalni opseg pH vrednosti površinskih
voda je 6-9
• Kisele kiše mogu nekada da snize pH
vrednost do 4
• Kiselost rastvara minerale
– voda u krečnječkim područjima je
tvrda, sa značajnom količinom Ca2+ i
HCO3- jona
– većina organizama održava pH
vrednosti oko neutralne
– adaptacije na život izvan ravnoteže sa
spoljnim medijumom (visok ili nizak
pH) su zahtevne (da bi se bio različit
potrebne su znatne količine energije)
14. Gasovi u vodi
• Pri uobičajenim pH vrednostima (6-9), rastvorljivost CO2 u
vodi je oko 0,03% zapreminski
– ugljendioksid se brzo prevodi u HCO3-:
CO2 + H2O → H2CO3 → H+ + HCO3-
– ovaj proces smanjuje količinu rastvorenog CO2,
omogućavajući novim količinama CO2 da uđu u vodu i
dodatno obogate zalihu HCO3- koji je biljkama dostupan
za usvajanje
• U vodi je koncentracija kiseonika ograničena:
– malom rastvorljivošću
– ograničenom difuzijom
• Ispod granice prodiranja svetlosti, kao i u sedimentima koji
su bogati organskim supstancama, nastaju uslovi
anaerobije ili anoksije
15. Svetlost
• Svetlost se u vodenoj sredini, u zavisnosti od dubine,
odlikuje smanjenim intenzitetom i izmenjenim kvalitetom
16. Ciklus kruženja vode u prirodi, hidrološki ciklus
• Ciklus kruženja vode u prirodi predstavlja kretanje vode na, u i iznad Zemlje.
Voda na planeti je u stalnom kretanju i uvek u drugom agregatnom stanju, od
tečnog, preko gasovitog, do čvrstog, i nazad. Ciklus kruženja vode u prirodi
postoji milijardama godina i sav život na Zemlji zavisi upravo od njega.
17. Akvatični biomi
• Najveći deo biosfere
predstavljaju upravo
akvatični biomi - hidrobiomi
• Postoje dva osnovna tipa
akvatičnih bioma
– Slatkovodni biomi
• U slatkovodnim biomima
koncentracija soli je
obično manja od 1%
– Marinski biomi
• Koncentracija soli je
prosečno 3%
18. Slatkovodni biomi
• Slatkovodni biomi su blisko
povezani sa okolnim
terestričnim (kopnenim)
biomima
• Slivanje vode niz kopnene
mase stvara potoke i reke, a na
mestima gde se slivena voda
zadržava nastaju bare i jezera
• Karakteristike slatkovodnih
bioma direktno zavise od tipa i
brzine toka
• Takođe, karakteristike
slatkovodnih bioma zavise i od
osnovne klimatske zone u
kojoj se nalaze
19. Kopnene vode
• Kopnene vode se mogu klasifikovati na više načina, npr. prema:
- Sadržaju rastvorenih materija (soli): → slatke, slane, zaslanjene,
mineralne, termalne, termomineralne ....
- Poziciji – položaju: → podzemne i površinske
- Prema kretanju - brzini toka: → tekuće → stajaće (uslovno !)
- Veličini (tekuće): → potok → planinska reka → nizijska reka →
velika nizijska reka
- Veličini (stajaće): → lokva → efemerna bara → bara → jezero
→ veliko jezero
- Statusu nutrijenata - produktivnosti:
→ oligotrofne → mezotrofne → eutrofne → distrofne
- Prema poreklu: → prirodne i veštačke
- Prema dužini trajanja: → stalne i povremene
20. Klasifikacija prema toku i veličini
• Kopnene – površinske vode se dele na tekuće / lotičke (lotus
lat.=spran) i stajaće / lentičke (lentus lat.=spor)
– u tekuće kopnene vode se ubrajaju izvori, potoci (<5 m) i reke
– u stajaće kopnene vode se ubrajaju jezera, bare, močvare,
tresave, ritovi .... (kretanje ipak postoji, primeri ….)
Istraživanjima kopnenih voda bavi se Limnologija koja se može
podeliti na Limnologiju u užem smislu (izučava jezera i ostale
stajaće vode) i Potamologiju – nauku o živom svetu reka
21. Klasifikacija prema statusu nutrijenata
• Oligotrofne – nisko produktivne
– manjak nutrijenata neophodnih biljkama, količina fitoplanktona i zooplanktona mala,
potrošnja kiseonika mala, voda zasićena rastvorenim kiseonikom čak i pri dnu
– proces taloženja je vrlo spor, usporeni su i redukcioni procesi
– boja vode je plavo-zelena, bistra i obično su to vode veće dubine
• Mezotrofne – srednje produktivne
– između dva tipa (oligotrofne i eutrofne)
• Eutrofne – visoko produktivne
– bogate nutrijentima, karakterišu se visokom produkcijom biomase (intenzivan rast algi), a
koncentracija kiseonika je relativno niska, naročito pri dnu
– biološki i biohemijski procesi su vrlo intenzivni na čitavoj dubini, kao i pri dnu, što dovodi
do taloženja velike količine organskih materija (mulja) koji se intenzivno razlaže, pri čemu
se troši kiseonik
– boja vode je zelena do mrka, relativno mutna i obično su to plitke vode
• Distrofne (=politrofne) – visoko produktivne, ali sa malom razgradnjom
– organska produkcija relativno visoka, ali nema razgradnje jer nema dovoljno kiseonika
– pojava intenzivnog taloženja organskih materija, što stvara humusni tip jezera
– boja vode je žuto-mrka, providnost beznačajna, a pH vredost niska (kisela)
22. Tekuće kopnene vode
• Tekuće vode predstavljaju tip kopnenih voda kod kojih se
celokupna vodena masa kreće od izvora ka ušću usled razlike u
nadmorskoj visini ovih tačaka
• Postoji čitav niz različitih tipova tekućih voda, često u okviru
istog vodotoka:
– Reke - počinju kao izvorišne vode - transformišu se u
brzotekuće reke - završavaju kao sporotekuće nizijske reke
– Potoci - manje tekuće vode (do 5 m širine)
– Izvori – različiti .... (sublakustrični, vrulje)
– Veštački kanali
23. Životne zajednice tekućih kopnenih voda
• Od izvora do ušća menjaju se
– brzina toka
– tip dna
– temperatura
– hemijski sastav vode
• Prema njima se ceo tok reke može podeliti na tri dela
– Gornji
– Srednji
– Donji
• Jedan od najznačajnijih ekoloških faktora tekućih voda je
brzina toka vode
– U gornjim delovima toka, gde je brzina vode najveća, dno je
izgrađeno od stenja, kamenja i krupnog šljunka
– U srednjim delovim toka dno je uglavnom šljunkovito, a u
donjim muljevito, sa puno detritusa
24. Životne zajednice tekućih kopnenih voda
• Temperatura vode u izvorišnom delu reke je tokom cele godine
relativno niska i uglavnom stalna
• Nizvodno su kolebanja temperature sve veća: leti je voda topla,
a zimi hladna
• I prozračnost vode se bitno razlikuje
– Dok su izvori, planinski potoci i reke u gornjem toku bistri i
prozračni do dna, voda u srednjem i donjem toku reke je mutna, a
u dubljim delovima reke može vladati gotovo potpuni mrak
• Usled različitih kombinacija ekoloških faktora u svakom delu
potoka i reka razvijaju se različite životne zajednice
• One sa staništem na kome se nalaze obrazuju karakteristične
ekosisteme gornjeg, srednjeg i donjeg toka reke
25. Gornji tok reke
• Osnovne osobine gornjeg toka
reke i potoka su velika brzina
vode, dno uglavnom kamenito,
ujednačena godišnja
temperatura, dosta
rastvorenog kiseonika i veoma
prozračna voda
• U ovom delu reke žive različite
vrste silikatnih algi, mahovina,
beskičmenjaka i riba
• Područje pastrmke –
salmonidne vode, po pravilu
26. Srednji tok reke
• Osnovne osobine srednjeg
toka reke su: umerena
brzina vode, šljunkovito i
peskovito dno, veća godišnja
kolebanja temperature,
manja prozračnost, manje
kiseonika, a više
ugljendioksida nego u
gornjem toku
• Područje mrene
27. Donji tok reke
• Osnovne osobine donjeg toka tekućih
voda su: mala brzina mutne vode,
peskovito ili muljevito dno sa puno
detritusa, velika godišnja kolebanja
temperature; ponekad, naročito leti,
veoma malo kiseonika
• Zbog male brzine vode ovde žive
organizmi karakteristični za stajaće
vode
• Na rečnom dnu se razvija specifična
zajednica rečnog bentosa, a u
slobodnoj vodi životna zajednica
planktona i nektona
• Područje deverike (šarana) -
cyprinidne vode, po pravilu
28. Stajaće kopnene vode - jezera
• Prema dubini i karakteristikama dna, stajaće vode se dele
na jezera, bare i močvare
• Jezera su veoma duboke stajaće vode koje se prema načinu
postanka dele na:
– Tektonska ili kotlinska
• Nastala radom endogenih sila (Ohridsko, Prespansko,
Dojransko, Bajkalsko itd.)
– Erozivna
• Nastala radom egzogenih sila
– Erozijom lednika nastala su lednička (glacijalna)
U postglacijalnom periodu u cirkovima se zadržala voda i to su
cirkna ili gorske oči (Crno, Biogradsko, Livadičko ....)
29. Jezera
– U preizdubljenim delovima nastala su valovska jezera
(Bohinjsko i Bledsko)
– Radom erozivnih sila nastalo je Palićko (eolsko) – erozija vetra
– Rečna erozivna jezera su u odsečenim rečnim meandrima
(Obedska bara)
– Kraška su u vrtačama, uvalama i poljima (Skadarsko je nastalo
potapanjem kraškog polja)
– Pećinska su nastala radom reka ponornica
– Akumulativna
• nastala akumulacijom rečnog i ledničkog materijala (Plavsko;
Plitvička – taloženje CaCO3 i stvaranje barijera)
– Veštačka
• Nastala pregrađivanjem rečnih dolina nasipima i branama
(Đerdapsko – Dunav; Perućačko – Drina; Pivsko – Piva; )
30. Jezera i bare - razlike
• Jezera i bare su kopnene vode koje se razlikuju po dubini
– Jezera su po pravilu duboka
• U njima se izdvaja obalna zona (litoral), u kojoj ima
svetlosti i dubinska zona (profundal), u kojoj vlada mrak
– Bare su plitke, a po svojim osobinama veoma slične
obalnoj zoni jezera (Bare su ‘’jezera bez dna’’)
• Zbog toga su životne zajednice obalne zone jezera i bare
gotovo istovetne
31. Jezera i bare - razlike
• Jezera i bare se razlikuju i po temperaturi vode
– Temperatura vode u bari tokom leta može biti znatno viša, a zimi
znatno niža od temperature jezera
• Zbog plitkoće vode bare mogu u toku leta potpuno da presuše, a
zimi potpuno da se zalede
• Za razliku od bara, u jezerima se u toku leta samo može smanjiti
nivo vode, a zimi im se može zalediti samo površinski deo
• Zbog viših temperatura, koncentracija O2 u barama može biti
znatno niža od koncentracije O2 u jezerskoj vodi
33. Jezera - zonacija
Jezerska topografija se prema dubini, nagibu i izgledu
dna deli na tri reljefne celine:
• Litoral – obalna zona jezera
• Sublitoral – deo jezerskog ekosistema u kojem dopire
sunčeva svetlost
• Profundal – dubinski deo jezerskog ekosistema u kojem
nema sunčeve svetlosti
U jezerskim basenima moguće je razlikovati tri ekološke celine koje
naseljavaju potpuno različite grupe živih organizama
Prva celina je dno jezera (bental)
Druga celina je slobodna voda iznad obalnog regiona (litoral)
Treća celina je slobodna voda iznad profundala (pelagijal)
Živa bića se prema načinu kretanja dele na:plankton, nekton
i pleuston (neuston)
36. Zonacija biljnih zajednica
• U jezerskim i barskim ekosistemima od obale prema dubljim
delovima vode veoma je izražena smena životnih zajednica
• Na obalama gde nivo vode znatno varira, proteže se zona
visokih amfibijskih biljaka, čiji se korenovi i donji deo stabla
nalaze u vodi, a gornji deo u vazdušnoj sredini
• U dubljim delovima vode javlja se zona plutajućih biljaka,
koje se najvećim delom nalaze ispod površine vode, a samo
listovi plutaju na površini
• U najdubljim delovima vodenog basena nalazi se zona
podvodnih biljaka, koje su potpuno potopljene u vodu
40. Zajednica životinja
• Životinjske zajednice bara i jezera su veoma raznovrsne
• Iako izuzetno veliki broj životinja živi u ovim ekosistemima,
moguće je uočiti tri grupe koje se veoma razlikuju po svojim
potrebama i navikama
– Prvu grupu čine prave vodene životinje, koje čitav život provode u
vodi (hidra, barski puž, jezerska pastrmka)
• Ponekad se mogu naći i na suvom, ali samo u trenucima kada se voda
povremeno povuče i kada one na kopnu prelaze u stanje mirovanja
– Drugu grupu sačinjavaju takozvane amfibijske životinje, koje se
rađaju u vodi u kojoj provode jedan deo života kao vodeni
organizmi (larve komarca, žabe, mrmoljci)
• Posle toga izlaze na kopno, gde drugi deo života provode kao
prave kopnene životinje
– Treću grupu sačinjavaju kopnene životinje, koje žive i koje se
razmnožavaju na kopnu, a hranu nalaze gotovo isključivo u
vodenoj sredini (barska kornjača, belouška, čaplje)
• Zbog toga ove kopnene životinje stalno nalazimo pored bara i jezera,
pa ih uključujemo u zajednicu vodenih ekosistema
41. Močvare
• Močvare su veoma vlažni delovi kopna, na kojima se plitka voda
zadržava kraći ili duži period u toku godine
• Močvare nastaju na mestima gde su ranije bila jezera i bare, kao
i na meandrima reka koje su promenile tok
• One predstavljaju jednu od faza u prirodnoj sukcesiji od
vodenih prema kopnenim ekosistemima
• S obzirom da močvare predstavljaju staništa koja su u jednom
periodu godine prekrivena vodom, a u drugom periodu potpuno
suva, one predstavljaju prelaz između vodenih i kopnenih
ekosistema
• Na dnu močvara nalazi se treset
• Treset predstavlja prvu fazu degradacije organskih ostataka
biljnih delova koji se nisu mogli u potpunosti razgraditi zbog
smanjene koncentracije kiseonika u podlozi
• Prema izgledu i osobinama treseta, razlikuju se niske i visoke močvare
42. Niske močvare
• Životna zajednica niskih
močvara je slična životnoj
zajednici bara
• Niske močvare su udubljene,
pa je tresetna podloga duže
ili kraće vreme prekrivena
vodom
• U njima su najzastupljenije
visoke amfibijske biljke, sa
veoma bogatim naseljem
najrazličitijih ptica
močvarica
43. Visoke močvare
• Visoke močvare, po pravilu,
nastaju u planinskim krajevima i
imaju specifične životne zajednice
• Visoke močvare imaju ispupčeni
oblik, koji nastaje stalnim rastom
tresetnh mahovina
• Voda se na površini visokih
močvara pojavljuje i zadržava
samo po obodu, dok je centralni
ispupčeni deo gotovo uvek izvan
vode
• U njima dominiraju bele tresetne
mahovine (Sphagnum sp.)
• U ovim zajednicama je čest i beli
bor, što ukazuje na prelazni
karakter ovih staništa
44. Upotrebljive kopnene vode je inače MALO na planeti Zemlji
- neravnomerno je raspoređena
- nemilosrdno se zagađuje
Zašto je sve manje upotrebljive kopnene vode ?
- Globalno zagrevanje !?
- Uništavanje vegetacije
- Ekstenzivna poljoprivreda
- Intenzivna urbanizacija
- Prevelika potrošnja
- Komunalne vode
- Industrijske vode
Ipak, ta voda nije izgubljena, ali
je zagađena
45. ZAGAĐIVANJE AKVATIČNIH BIOMA
Kontaminacija voda (engl. Contamination) - promena sastava
voda koja nastaje unošenjem, ispuštanjem ili odlaganjem
hranjivih i drugih materija, uticanjem energije ili drugih
uzročnika, u količini kojom se menjaju korisna svojstva voda,
pogoršava stanje vodenih ekosistema i ograničava namenska
upotreba voda.
Zagađenje voda (engl. Pollution) je kontaminacija većeg
intenziteta koje nastaje unošenjem, ispuštanjem ili odlaganjem
u vode opasnih materija, energije ili drugih uzročnika u
količinama, odnosno koncentraciji iznad dozvoljenih graničnih
vrednosti, čime se dovode u opasnost život i zdravlje ljudi i
stanje okoline ili usled kojeg mogu nastupiti poremećaji u
drugim područjima.
47. Uticaj hemijskih – nerazgradivih materija na
organizme, zajednice i ekosisteme – VEOMA OPASNO
(teški metali (Pb, Hg, Zn ..); fenoli; pesticidi .....)
• zagađujuće materije se koncentrišu u telima
organizama u lancima ishrane (proces bioakumulacije)
→ fitoplankton → zooplankton → ribe → ptice → čovek
• uticaj pojedinih zagađujućih materija može se
manifestovati na velikim prostorima i u dugom
vremenskom periodu
(primeri: pomor pataka u SAD (DDT), pesticidi u masnom tkivu
pingvina na Antarktiku)
• negativan uticaj ne samo na jedinke već na čitave
zajednice i ekosisteme
48. Uticaj hemijskih – razgradivih materija na organizme,
zajednice i ekosisteme – MANJE OPASNO
(To su, pre svega, organske materije i mineralne soli = nutrijenti)
Živa bića ih razgrađuju, koriste i tako prečišćavaju
vodene ekosisteme
SAMOPREČIŠĆAVANJE = AUTOPURIFIKACIJA
Međutim, ovaj proces je, ipak, ograničen !!!
Klasična posledica zagađivanja vodenih ekosistema
organskim materijama i mineralnim solima jeste
UBRZAVANJE PROCESA EUTROFIZACIJE
Inače, EUTROFIZACIJA JE PRIRODNI PROCES koji
se dešava usled geološkog starenja svakog, relativno
zatvorenog vodenog basena (= ekosistema)
49. Geološko starenje vodenog ekosistema =
“antiklimaks”
Geološkim starenjem (koje se meri hiljadama godina), jedno
oligotrofno jezero postepeno prelazi preko mezotrofnog, u
eutrofno stanje, da bi na kraju bilo potpuno zatrpano – doživelo
svoj “antiklimaks” i postalo neki kopneni ekosistem – npr. šuma
Neminovna sudbina svakog jezera je da postane šuma, ili neki drugi
kopneni ekosistem
50. Eutrofikacija slatkovodnih bioma
MOŽE SE UBRZATI DOTOKOM HRANLJIVIH MATERIJA U
KOLIČINAMA KOJE SU MNOGO VEĆE OD PRIRODNIH
• dotokom đubriva (obično kišom) iz agroekosistema (đubriva
su bogata fosfatima i nitratima, koji su inače ograničavajući
faktor bujanja života u vodi. Uz višak ovih soli, biljke,
posebno alge, počinju da bujaju)
• dotokom deterdženata (kanalizacionim vodama), koji takodje
obiluju fosfatima i nitratima
• bujanje algi prati i povećanje broja uginulih algi, koje razlažu
saprofiti pri čemu troše kiseonik. Procesi redukcije
preuzimaju dominaciju, O2 se naglo i brzo troši što dovodi do
umiranja = gušenja i masovnog pomora vodenih organizama
• U uslovima smanjene koncentracije kiseonika ili čak,
anaerobnim uslovima i samo razlaganje neće biti potpuno, pa
se stvaraju produkti razlaganja koji vodi daju loš ukus,
neprijatan miris i uopšte lošiji kvalitet.
51. Eutrofikacija slatkovodnih bioma
• Takva voda ne može da se koristi za piće i može izazvati uginuće
stoke, ako se koristi kao pojilo.
• Osim promene u kvalitetu vode, menja se i sastav vrsta. One koje
su prilagođene životu u čistoj vodi zamenjuju druge, kojima
odgovaraju novonastali uslovi.
• Po uginuću nekih vrsta algi u vodu dospevaju tzv. endotoksini koji
su po hemijskom sastavu alkaloidi, ciklični polipeptidi ili
kompleksnija hemijska jedinjenja koja se međusobno razlikuju u
pogledu fiziološke aktivnosti.
• Završna – vidljiva slika procesa eutrofizacije je pojava
“CVETANJA VODE”
• S obzirom na dugoročnost posledica, eutrofikacija je jedan od
najznačajnijih negativnih trendova u vezi sa vodama.
• Čak i ogromna jezera mogu postati mrtva (npr. Jezero IRI)
• Kod nas – Palićko jezero, Savsko jezero ......
52. “Cvetanje vode” – završna
faza eutrofizacije
Otpadne vode fabrike
“Vital” u Vrbasu
53. Tipovi voda u odnosu na stepen zagađenosti
(organskim materijama i nutrijentima)
• Katarobne = ksenosaprobne (čiste vode) – u Srbiji samo neke reke
u svom izvorišnom delu (=I kategorija)
• Oligosaprobne (relativno čiste vode) – u gornjim delovima svojih
tokova i slivova; to su npr. reke Tara, Piva, Lim a od jezera
glacijalna kao na Durmitoru, Šari ili Prokletijama (=I kategorija)
• Mezosaprobne (srednje zagađene vode) – u Srbiji najveći broj
reka, kao i mnoga eutrofna jezera i veštačke akumulacije; dele sa
na beta mezosaprobne (manje zagađene = II kategorija) i alfa
mezosaprobne (više zagađene = III kategorija)
• Polisaprobne (jako zagađene vode) – npr. Borska reka, Sitnica,
Topčiderska reka = IV kategorija
54. Biološko zagađivanje kopnenih voda
• Patogeni mikroorganizmi Izvor
• Virusi Bolnički – medicinski otpad i
razne laboratorije
Unošenje alohtonih (stranih, često invazivnih) vrsta
Beli amur (Kina, herbivor – makrofite)
Tolstolobik (sivi i beli), Kina, hrani se algama
Kalifornijska pastrmka .......
Beli amur Sivi tolstolobik
Kalifornijska pastrmka
55. Fizičko zagađivanje kopnenih voda
• Komunalni i industrijski otpad – naročito uočljivo na
branama i prilikom većeg vodostaja
• Buka i vibracije – voda dobro prenosi
• Nafta – kombinacija hemijskog i fizičkog zagađivanja
• Termalno zagađivanje – izraženo naročito pored
termoelektrana i nuklearnih elektrana
Radioaktivno zagađivanje – kao
specifičan oblik fizičkog zagađivanja
životne sredine
= posebno predavanje
56. U 21. VEKU RATOVI SE VIŠE NEĆE VODITI ZA
NAFTU, VEĆ ZA VODU