2. Kubizam je slikarski pravac,nastao u Francuskoj 1908.godine.
Prethodnik kubizma Paul Cezanne govorio je da se sve,što u
prirodi postoji,može likovno prikazati osnovnim likovima
(kocka,valjak,kugla,stožac).Osnivači kubizma su Georges Braque
i Pablo Picasso.Kubizam je zaokupljen problemom objekta kojeg
treba rekonstruirati,nasuprot rasplinutosti i nepostojanosti
impresionističke površine.Potrebno je eliminirati sve što se
oslanja na subjektivnosti ili na određeno i čvrsto gledište,da bi se
došlo do cjelokupne,pojmovne,potpune varijante forme
(“Ako čula deformiraju,samo duh formira”)Picassova izjava
“Slikam predmete kako ih zamišljam,a ne kako ih vidim”
podupire ovu tezu.U kubizmu je prisutan utjecaj crnačke
umjetnosti,a osnova je kocka.Kubisti na slici prikazuju istovremeno ono što
u zbilji možemo vidjeti samo uzastopno.Kubizam je bio kritika klasičnog
slikarstva,pojavio se kao reakcija na fovizam i potrebu za prostorom u slici,
i njegova metoda je bila apstraktna perspektiva.
3. Kubizam je odigrao veoma važnu ulogu za kasniji razvoj apstraktne umjetnosti.
Prvi je put predstavljen u djelima Picassa i Braquea,francuskog umjetnika koji
je surađivao s Picassom u razvoju tog novog izraza.Dva umjetnika su radili niz
godina u istom ateljeu,istražujući i eksperimentirajući sa novim stilom,što se
može
smatrati prvom svjesnom suradnjom na razvoju novog umjetničkog stila u
modernoj i u povijesti umjetnosti uopće.Uobičajenom kubističkom prilazu
objektu,Georges Braque je dodao jedinstven ekspresivni kvalitet time što je
počeo ugrađivati različite tekstuirane materijale na površinu platna.Ta tehnika
se zove kolaž.Opće gledano Braque je ostao vjeran francuskoj likovnoj tradiciji
sa smirenim izrazom,usprkos korištenju novih formi.Njegovo djelo i
temperament su u direktnom kontrastu sa kvalitetama i temperamentom koje
susrećemo u djelima Pabla Picassa,a to su snaga i ekspresivnost.
4. Vrste kubizma
Postoje dvije vrste kubizma:
A)Analitički kubizam-skučena tematika:mrtva priroda,kućni predmeti ili
glazbeni instrumenti,poneka figura ili portret
Svaka je forma analitički razlomljena u geometrijske dijelove,predmet slikanja
nije odvojen od pozadine,slika “želi biti totalna” i u sebi sabrati sva moguća
gledišta-nasuprot,s profila,odozdo,odozgo.
B)Sintetički kubizam-nastao 1912.,blaža varijanta kubizma
Javljaju se cjelovite forme,uobičajene u mrtvoj prirodi(voće,gitare...)-od dijelova
se nastoji stvoriti cjelina.U sliku se unose strani materijali(isječci iz novina,dijelovi
tkanine),umeću se tipografska slova(i ona imaju svoje likovno značenje)
Kubisti su uveli u slikartsvo tehniku kolaža.
5. Georges Braque
Rođen je 13.svibnja 1882. u Argenteuilu,u Francuskoj.Jedna je od dominantnih
ličnosti Pariške slikarske škole.Braqueove slike iz perioda 1908. do 1913. počele
su reflektirati njegov novi interes u geometriju i istodobne perspektive.Obavio je
intenzivnu studiju efekata svjetlosti i perspektive i tehničkih sredstava koje
slikari koriste da prikažu te efekte,time dovodeći u pitanje najstandardnije
umjetničke konvencije.U seoskim krajolicima,na primjer,Braque je redovito
smanjivao arhitektonsku strukturu do geometrijske forme slične kocki,no
predočio je njezinu sjenu tako da ona izgleda ravna i trodimenzionalna.
Na taj način Braque je skrenuo pozornost na samu prirodu vizualne iluzije
i umjetničke reprezentacije.Sa početkom 1909. Braque je počeo pobliže raditi
sa Pablom Picassom koji je također razvijao sličan pristup umjetnosti.
Oba umjetnika stvarala su djela neutralizirane boje i kompleksnih nijansi,a ujedno
i nejasnog oblika Taj umjetnički stil danas se naziva analitički kubizam.
10. Pablo Picasso
Rođen je 25.listopada 1881. u Malagi.Španjolski slikar,jedan od najistaknutijih
slikara 20.stoljeća.Njegova je darovitost bila izuzetna od najranijeg djetinjstva
Njegova prva riječ bila je “piz”,skraćeno od lapiz(što je španjolska riječ za
olovku). Nakon što je igrom slučaja,dovršio očevu sliku golubova,otac mu je
predao sve svoje kistove,boje i palete i nikada više nije slikao iz razloga što je
slika bila zadivljujuće lijepa.U povijesti slikarstva malo je “državnih udara”
koji se smionošću i odjekom mogu mjeriti s onim što ga je Pablo Picasso
ostvario 1907.godine,kada je svojim zapanjenim prijateljima pokazao
“Gospođice iz Avignona”,sliku na kojoj je svijet predočio kao u razbijenu
zrcalu.Picasso je bio pokretač i inspirator slikarskih smjerova kao što su kubizam
i
sugestivni ekspresionizam koji predstavljaju pravi revolucionarni obrat u
modernoj likovnoj umjetnosti.
11.
12. Njegov golemi opus obuhvaća više stvaralačkih faza:”modru” ili “plavu”
(1901.-1904.),”ružičastu”(1904.-1906.),”kubističku”,zatim “klasičnu”,
“nadrealističku” i “ekspresionističku”.Gotovo da nema likovnog područja u
kojem Picasso nije izrazio svoj umjetnički kreativni genij.Bavio se slikarstvom
na platnu i na zidu,skulpturom,grafikom i keramikom,izrađivao kolaže i plakate
i u svemu tome bio velik.Zakleo se da se neće vratiti u domovinu Španjolsku
sve dok je na vlasti Francov režim.Svoje se zakletve i pridržavao,tako da je
sve do smrti, 8.travnja 1973. živio u Francuskoj.
Picasso je znao izrađivati scenografiju za “Ruski balet” Sergeja Djagileva.
Poznavao je i franc. skladatelja Erika Satieja za čije je balete (neke) napravio
scenografije.
“U suštini,sve što čovjek ima,to je njegovo ja.To ja je sunce s tisuću zrakova u
njegovom trbuhu.Ostalo ne znači ništa.”rekao je Picasso 1932.
14. Gospođice iz Avignona je revolucionarno ulje na platnu koje se smatra prvom
kubističkom,avangardnom i općenito modernom slikom 20.st.S ovim prikazom
pet ženskih aktova s mrtvom prirodom Picasso je pokrenuo prostornu
revoluciju u slikarstvu.Picasso je ovu sliku naslikao u duhu ranijih umjetničkih
težnji povijesti umjetnosti prikazavši tradicionalnu temu ženskog akta.
Čak štoviše,položaj figure s lijeve strane podsjeća na standardnu pozu
egipatskih faraona:lijeva noga je naprijed,a desna ruka je ispružena uz tijelo
sa stisnutom pesnicom.Iz egipatske umjetnosti je također posudio i način
prikazivanja lica u profilu,a oka gledano sprijeda.Druge dvije figure koje drže
ruke iznad glave su utemeljene prema tradicionalnim pozama Venera.
Na ovoj slici, Picasso je napustio tradicionalni način slikanja s chiaro-scurrom
i zamijenio ga je odvažnim fovističkim potezima boje.
15. Od svih figura,lica žene koja sjedi i one krajnje desno u najočitije utemeljena na
afričkim obrednim maskama.Drvene maske iz središnje Afrike imaju iste
izdužene geometrijske kvalitete.Nosovi posebno podsjećaju na duge i
zakrivljene rubove nosova s maski.No,poput maski,Picassova lica su neprirodna
i suprotstavljaju se klasičnim idealima ljepote.Nos je zakrivljen u jednu stranu
dok su usta pomjerena na drugu.Kod dvije središnje figure jedno oko je blago
pomaknuto iznad drugoga,a nos nije odmah iznad usta,te su i uši asimetrične.
Najradikalniji prikaz tijela je na figuri koja sjedi “čuči”.Ona odvažno gleda
izvan okvira slike dok istovremeno pomjera tijelo u suprotnom pravcu tako da
su joj lice i leđa vidljiva u istom trenutku.Na ovoj figuri Picasso je dokinuo
tradiciju prikazivanja s jedne točke gledišta u korist više-perspektivnog pogleda
poput Cezzaneovih slika.Ovaj tzv. simultani pogled je postao presudnim
vizualnim efektom kubizma.
17. U listopadu 1937. godine Picasso crta sliku “ Žena koja plače”.Patnja kao
aktualna tema umjetničkog djela sažeta je u prikazu jednog jedinog lika
promatranog iz neposredne blizine.Na prvi pogled slikom dominiraju brojni,
čisto slikarski elementi:šarena pozadina,žena na slici ima moderan ljetni šešir
lice joj je prikazano istodobno en face i iz profila,metodom koja nam je već
otprije poznata.Ali,kako god na nju gledali,središte slike zauzima rupčić koji je
metafora patnje.Žena ga u svojem očaju steže zubima i kao da ga grize,dok na
njega pada kiša nezaustavljivih suza iz njenih očiju.Čini se kao da će se i ženini
nokti pretvoriti u suze u trenutku kad se smoče.Rupčić joj kao veo skriva usta
istodobno otkrivajući jezu njezine boli.Odnos ženina lica i rupčića sažima cijelu
tragediju njezine patnje.
21. Citati-Pablo Picasso
“Tragedija slave je u tome da moraš izgubiti previše vremena da bi ostao slavan.”
“Umjetnost je eliminacija nepotrebnog.”
“Slikarstvo je jače od mene,ono me tjera da radim što god poželi.”
“Slikarstvo je samo drugi način da vodite dnevnik.”
“Slikarstvo je zanat slijepca,koji ne slika ono što vidi nego ono što osjeća,ono
što sam sebi kaže o onome što je vidio.”
22. Diego Rivera
Meksički slikar,uveo je moderno slikarstvo u Meksiko.Poznat je po svojim
izvrsnim slikama u ranom kubističkom stilu,te po svojim nezamjenjivim
muralima (zidnim slikama) s političkim motivima koje će u svojoj kasnijoj
fazi izrađivati uglavnom u Meksiku i SAD-u.Prepoznaje se kao jedan od
osnivača “meksičkog muralizma”,škole slikarstva koja je kombinirala staru
meksičku slikarsku tradiciju s modernim europskim stilovima.
POZNATA DJELA:Murali u Državnoj palači,Detroitska industrija,
Čovjek,upravitelj svemira.
24. Juan Gris
Španjolski slikar i grafičar,značajan predstavnik kubizma koji je u toku svog
cijelog života živio i stvarao u Francuskoj u Parizu.1911. je upoznao Pabla
Picassa Georgesa Braquea.Picasso i Gris postaju prijatelji i često slikaju zajedno
u Parizu.Utjecali su jedan na drugoga i koncentrirali se na analitički kubizam.
Godine 1912. pojavila su se njihova prva kubistička djela.1912. Gris je naslikao
čuvenu sliku –Portret Pabla Picassa.1914. susreo je Anrija Matissea koji je
njegovu tehniku učinio profinjenijom.Godine 1916. počeo je Gris svoju
arhitektonsku fazu u kojoj je više pažnje poklanjao formama nego boji.
U svom stilu je radio na djelima koja su u stilu analitičkog a zatim i
sintetičkog kubizma.Slikao je mrtvu prirodu prožetu lirizmom i reminiscencijama
na arapsko-španjolski ornament u mirno toniranoj paleti boja,i bizarne figure
sferičnih oblika.
27. Fernand Leger
Rođen je u jednoj seljačkoj porodici.Poslije mnogo godina rada kao arhitektonski
crtač on je oko 1900. otišao u Pariz na Montmartre,četvrt gdje su obitavali
slikari i tamo se nastanio.Poslije impresionističkih početaka zainteresirao se
i opredjelio za okruženje kubizma pod utjecajem Picassa,Braquea i Cezannea.
Svoje radove izlaže u Galeriji Kanvajler kod trgovca umjetninama tzv.
Daniela-Henria Kanvajlera koji ga je osobno otkrio 1910.
28.
29. Robert Delaunay
Francuski slikar i utemeljitelj orfizma.Od 1907. priklonjen je kubizmu.
Godine 1910. počinje seriju slika Ajfelove kule koju je u nizu varijacija
razložio u prizmatične forme.Učestvovao je na prvoj izložbi-Plavog jahača.
Bio je prijatelj Franza Marca i Paula Kleea.Naredne 1911.otpočeo je ciklus
Prozori na kojima je prikazivao otvorene prozore obasjane sunčevom svjetlošću.
Nakon toga slikao je potpuno apstraktne serijske slike koje se zasnivaju na
kontrastu boja.U posljednjim godinama života posvetio se monumentalnoj
dekorativnoj umjetnosti.