3. Bauhaus je bila škola za arhitekturu i primijenjenu
umjetnost u Njemačkoj od 1919. do 1933. godine
Nastavlja se na tradiciju funkcionalizma, kombinira obrt sa
umjetnošću te nastoji umjetnost na takav način približiti
svakodnevnom životu
Ovdje nastaju pokušaji ostvarenja sinteze autonomne umjetnosti i
oblikovanja upotrebnih predmeta - dizajn
Njihovo geslo je bilo funkcija prije forme - ali i forma je bitna te treba
biti što jednostavnija i originalnija, sa što manje dekoracije i ukrasa.
Riječ ”Bauhaus“ bi u prijevodu bi mogao značiti kućogradnja ili
gradnja doma
Osnovao ju je arhitekt Walter Gropius 1919. godine u Weimaru, pa se
preselila u Dessau i tamo trajala do 1933. god.
Za to vrijeme škola je izvršila revoluciju u arhitekturi i estetskim
konceptima, kao i praksi
Građevine koje su izgradili ili ukrasili profesori ove škole (Walter
Gropius, Hannes Meyer i Laslo Móholy-Nágy ) snažno su utjecali na
modernu arhitekturu 20. stoljeća
Od 1996. god., zgrade Bauhausa u Weimaru i Dessau su upisane
na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi.
4. Prvi osnivač Bauhausa je Walter Gropius (1883.-1969.)
Uz Ludwiga Mies van der Rohea i Le Corbusiera, Gropius je bio
najznačajniji arhitekt 20. stoljeća, pionir moderne arhitekture.
U svom atelijeru u Berlinu od 1928. godine projektirao je mnoge
stambene zgrade, radnička naselja, javne zgrade, a ta su djela obilježena
strogom jednostavnošću.
1937. u SAD-u, gdje predaje na Harvardu i u Chicagu, osniva New
Bauhaus. a 1944. god. dobio je američko državljanstvo
On je već 1910. svojom "Tvornicom Fagus" najavio svoje shvaćanje
arhitekture, a objektom Bauhausa (sveobuhvatna škola koja je željela
sjediniti sve vidove likovnih umjetnosti i povezati ih s industrijskom
proizvodnjom, prvenstveno kroz dizajn) u Dessau definirao rječnik
"moderne".
Objekt je jasnog tlocrta, skeletne konstrukcije polivalentne namjene
nastave, maksimalno ostakljena tamo gdje treba, čistih i jasnih volumena,
redukcija, tj. lišena svega suvišnoga.
7. Drugi važni arhitekt koji u Bauhausu vodi radionicu za arhitekturu i
urbanizam je Nizozemac Ludwig Mies van der Rohe (1886.-1969.).
Svoja uvjerenja u arhitekturi je najbolje izrazio čuvenom rečenicom: "Manje je
više!“
Mies je, kao i njegovi suvremenici, naročito nakon Drugog svjetskog rata, bio
stvaratelj novog stila u arhitekturi, koji je predstavljao duh njegova vremena.
Njegove građevine su sretna i dobro odvagnuta kombinacija minimalističkih
oblika dobro uklopljenih u okolni veliki slobodni prostor.
Među prvima je počeo primjenjivati
moderne industrijske materijale poput stakla i čelika, koji su se u njegovim
djelima potpuno osamostalili.
Godine 1929. na Međunarodnoj izložbi u Barceloni projektira "njemački
paviljon" koji ima briljantni tlocrt sveden na neophodnu suštinu stvari
(okomite i položene plohe)
Likovno je komponirao zidove, stupove, pregrade od stakla i plošnim
bazenom u kojem se zrcali jednostavnost prostora – danas klasika moderne.
Bavio se i dizajnom i bio je posljednji ravnatelj Bauhausa
10. Krajem 19. st. u Engleskoj se javlja ideja o povezivanju umjetnika i
industrijske proizvodnje kako bi se uljepšali industrijski proizvodi, a
uništili imitacije i kič
Spajanje "umjetnosti i obrta" pokrenuo je u Engleskoj William
Morris (Arts and Crafts) već krajem 19. st., ali su njihovi proizvodi bili
individualni i bogato dekorirani, dakle nisu bili u skladu s modernim
nastojanjima.
Pod njegovim utjecajem 1907. u Münchenu je osnovan Njemački
savez obrtnih i industrijskih proizvođača (Deutsche Werkbund).
Jedna od struja u tom udruženju težila je standardizaciji
(ujednačavanju) industrijskih proizvoda najbolje prilagođenih
namjeni, te novim materijalima i tehnikama.
12. Djelatnost Werkbunda unapređuje i razvija Walter Gropius, te osniva
specijaliziranu školu za istodobno bavljenje svim vrstama oblikovanja
– Bauhaus, 1919. u Weimaru, gdje su tada na vlasti bili socijal-
demokrati, (Weimarska Republika).
S vrhunskim umjetnicima i izvrsnim pedagozima (L. Feininger, G.
Muncha, Paul Klee, Oscar Schlemmer, Vasilij Kandinski, Laslo Móholy-
Nágy itd.) vodio je dva tečaja: - materijali i tehnike obrade (ručne i
strojne); - crtanje, projektiranje i teorija oblika.
Škola je djelovala u tri Njemačka grada; Weimaru ( od 1919.
do 1925.), Dessau ( od 1925. do1932.) i Berlinu ( od 1932. do 1933.),
pod ravnanjem tri različita arhitekta, direktora: Walter
Gropius ( od1919. do 1927.), Hannes Meyer (od 1927. do 1930.)
i Ludwig Mies van der Rohe od ( 1930. do 1933.), tada je škola
zatvorena, od strane nacista.
13. Promjene direktora, rezultirale su i promjenama programa,
tehnikama, nastavnicima i političkim oprijedjeljenjima škole.
Prilikom preseljenja u Dessau, ukinut je keramičarski odjel, za
ravnateljsva Miesa škola je pretvorena u privatnu školu, a
pristalicama bivšeg ravnatelja Hannesa Meyera, zabranjen je rad u
školi.
Škola je napustila Weimar, radi gubitka potpore, koju su uživali za
vrijeme vladavine socijal-demokrata.
14. Zgrade Bauhausa u Dessau koje je 1919. god.
dizajnirao Walter Gropius
15. U Dessau je prema projektu Gropiusa, 1926. dovršena
zgrada Bauhausa.
Sama zgrada je prijelomno djelo moderne arhitekture u kojemu oblik
slijedi namjenu (form follows function)
Meyer koji je postao direktor, poslije Gropiusove ostavke 1928., donio
je Bauhausu dvije najunosnije projektne narudžbe, obadvije postoje i
danas, a to su: pet stambenih zgrada u gradu Dessau, i upravna
zgrada Savezne škole za njemačke sindikate (ADGB) u Bernau.
Meyer je inzistirao na egzaktnosti kalkulacija i prezentacija,
prefabriciranim građevinskim elementima za smanjenje troškova
gradnje, time je povećao broj narudžba za školu
Tako je škola pod njegovim ravnateljstvom prvi put ostvarila
profit 1929.
16. Ali Meyer je bio i uzročnik velikih sukoba na školi.
Kao radikalni funkcionalist, on nije imao suviše razumjevanja za
estetitizirane programe, i natjerao je Herberta Bayera, Marcela
Breuera, i neke druge nastavnike da podnesu ostavke.
Kao deklarirani komunist, podržao je osnivanje
studentske komunističke organizacije, i doveo školu u opasnu
političku poziciju
Time je, po mišljenju Gropiusa, ugrozio i sam opstanak škole, koji mu
zbog toga uručio otkaz 1930.
17. Škola se 1932. seli iz Dessaua u Berlin, ali bauhausovce zbog njihova
modernizma (ravni krov), internacionalizma, liberalizma i brige za
čovjeka nacisti optužuju za komunizam i socijalni liberalizam.
Po dolasku Hitlera na vlast, pritisak se pojačava, školu optužuju
za kozmopolitski modernizam, utjecaj židova, i nenjemački utjecaj i
konačno zatvaraju školu u travnju 1933.
Mies van der Rohe je protjeran iz Njemačke, Gropius seli u Ameriku.
Djela profesora i studenata Bauhausa snažno su utjecala na
industrijsku proizvodnju i na razvoj industrijskog dizajna
u Europi i Americi.
18. Mnogi izvanredni umjetnici su poučavali u Bauhausu:
Josef Albers
Marcel Breuer
Naum Gabo
Walter Gropius
Vasilij Kandinski
Paul Klee,
Hannes Meyer
Laslo Móholy-Nágy
Piet Mondrian
Oskar Schlemmer,
Ludwig Mies van der Rohe
19. Cilj te škole bio je stvaranje novog udruženja obrtnika-umjetnika pod
vodstvom umjetnika-nastavnika u zajedničkom traganju, i s učiteljske
i s učeničke strane, za novim tehnikama, novim materijalima i novim
oblicima koje će se primjenjivati na arhitekturu, namještaj i uporabne
predmete.
U Bauhausu su se održavali tečajevi stolarstva, tkalačkog i
keramičkog zanata, slikarstva, grafike i fotografije.
Praktičnom su radu bili pridodani teorijski predmeti o percepciji
i boji, i to prema programima vrlo naprednim za to vrijeme, s
konačnim ciljem da u učenicima oslobode stvaralačku energiju.
Iz mnogostrukih kolektivnih aktivnosti koje je razvijao Bauhaus, u
raspoloženju velikog zanosa, od zamisli do ostvarenja, proizlazi
moderni industrijski dizajn.
20. Fotografija i grafika ponovno se otkrivaju u Bauhausu gdje se
eksperimentira s beskonačnim mogućnostima vezanima uz upotrebu
fotografskog aparata: kolaž, fotomontaža, dvostruka ekspozicija,
uvećanje negativa i ostala tehnička sredstva koja su danas u
svakodnevnoj upotrebi.
Arhitektura, namještaj i razni predmeti dizajniraju se po načelu
funkcionalnosti. Estetska vrijednost nekog predmeta mora proizlaziti
iz savršenog stapanja oblika i funkcije. Cijela
je Bauhausova produkcija obilježena najvećom mogućom
jednostavnošću.
Prema shvaćanju Bauhausa, predmetima ne treba nadodavanje
ukrasa koji bi skrivali ili popravljali ružne i bezoblične dijelove, nego
treba te dijelove oblikovati na lijep, umjetnički način i predmet će biti
lijep sam po sebi.
21. Pod utjecajem pojedinih pravaca moderne umjetnosti
(ekspresionizma, kubizma i osobito nekih grana apstraktne
umjetnosti), koji su težili pojednostavljenjem i pronalazili nove oblike,
oblikovanje uporabnih predmeta dobiva novo značenje – postizanje
funkcionalnosti predmeta kao kreativan čin.
Ideje Bauhausa poštuju se i danas u načelima industrijskog
dizajna: jedinstvo namjene (funkcije), poštivanja materijala i procesa
serijske proizvodnje.
Bauhaus je oblikovanje i kontroliranje plastično-prostorne okoline
postavljao kao idealan cilj. Program Bauhausa je bio otkrivanje
osnova kreativnosti, zatim humanizacija funkcija predmeta,
racionaliziranje novih oblika i na kraju priprema za industrijsko
oblikovanje. No društvo nije bilo zrelo da prihvati takve predmete i
Bauhaus je ostao samo genijalna škola-priprema za budući
industrijski dizajn.
22. Stolica koju je
dizajnirao Marcel Breuer
kao student u Bauhausu,
tzv. Vasilijeva stolica.
Stolica se toliko svidjela
prof. Vasiliju Kandinskom da
ju je dao napraviti za sve
učenike.