2. DRAMA
Drama je žanr u književnosti, koji je nastao za
vrijeme antičke Grčke i koji se i danas razvija.
Drama je književno dijelo, koje uglavnom služi
javnom izvođenju u pozorištu. Tokom 18. i 19.
vijeka, opera je nastala kao kombinacija
drame, poezije, i muzike.
3. ZNAČENJE DRAME
Prevedeno s grčkog jezika, drama znači radnja.
Ona obuhvaća sve književne vrste namijenjene
izvođenju na pozornici, a koje svoj pravi smisao
dobivaju u kazališnoj predstavi.
4. DRAMA
Osnovne podvrste drame su: tragedija, komedija i drama u užem smislu,
koje se prvo pojavljuju nekoliko vijekova prije naše ere. Starogrčka drama
je prema legendi nastala za vrijeme vjerskog festivala, kada se
jedan pjevač odvojio od zbora i počeo pjevati sam. Grčka tragedija se u
glavnom bavila poznatim historijskim i mitološkim temama. Tragedije su,
slično kao i danas, radovi ozbiljnijeg i težeg karaktera i tiču su se
uglavnom ljudskih tragičnih sudbina. Za razliku od njih, komedije su
većinom vedrijeg karaktera i gotovo uvijek imaju sretan završetak.
Grčki festivali bi obično imali tri tragedije i jednu komediju.
5. DRAMSKI TEKST
Predložak po kojem je nastala drama, prilagođen je
kazališnoj izvedbi. Dijeli se na :
• Popisa lica ili osoba - stoji na početku dramskog teksta.
• Didaskalija - kratki opisi i upute redatelju i glumcima.
• Dijaloga - upravni govor dva lika koji izražava
suprotnosti među likovima.
• Monologa - govor jednog lika kada govori sam sa
sobom; služi za prikazivanje razmišljanja i idejnih
stavova likova.
6. VANJSKA KOMPOZICIJA DRAME
Sastoji se od :
• Čina (akta) - veća dramska cjelina.
• Prizora (scene) - manji dijelovi predstave koji se izmjenjuju
ulaskom ili izlaskom nekog lika na pozornicu; obično ih ima 10-15
u jednom činu, ali to nije strogo pravilo.
7. UNUTARNJA KOMPOZICIJA DRAME
Sastoji se od:
• Dramske radnje koja se ostvaruje izmjenom dramskih situacija.
• Dramske situacije koja predstavlja odnos među likovima na sceni, najčešće je
suprostavljen.
• Dramskog sukoba koji se rađa iz suprostavljenih odnosa među likovima i razvija se
tijekom dramske kompozicije.
• Dramske kompozicije koju čine.
Unutarnja kompozicija drame :
- Uvod ili ekspozicija - dio u kojem se upoznaju likovi i okolnosti radnje.
- Zaplet ili komplikacija - dio u kojem počinje sukob; naziva se još i točka bez povratka.
- Vrhunac ili kulminacija - dio ispunjen napetošću koja proizlazi iz dramskog sukoba.
- Preokret ili peripetija - trenutak kad se u radnji dogodi nešto suprotno od onoga što se očekuje.
- Rasplet - završni dio.
8. RAZVOJ DRAME
Grčka komedija i tragedija imale su važan
utjecaj na razvoj drame u svim europskim
književnostima. U srednjem vijeku razvija se
poseban tip drame koji nastaje na osnovi
crkvenih vjerskih obreda, nazivaju se misteriji,
mirakuli i moraliteti, a u našoj književnosti su
to prikazanja. U takvim djelima obrađuju se
događaji iz Kristovogživota ili života pojedinih
svetaca i mučenika. Renesansna komedija
slijedi antičku tradiciju. Na nju se naslanja i
naš najveći komediograf Marin Držić. Vrhunac
dramske umjetnosti u renesansi vezan je uz
stvaralaštvo Williama Shakespearea. U
razdoblju klasicizma dolazi do ponovnog
oživljavanja antičke drame. Razdoblje
romantizma ošto se suprostavlja normama
klasicističke drame. Prikazuje se najčešće
motiv odmetništva i sukob pojedinca s
društvom.