2. Slijepac je sjedio na stubama pred nekom zgradom. Do svojih nogu stavio je šešir, a ispred njega položio papir na kojemu je pisalo: » Slijep sam, pomozite mi, molim vas « .
3. Novinar, koji je onuda prolazio, zaustavio se i primijetio da je u šešir ubačeno samo nekoliko novčića.
4. Nagnuo se, ubacio i on nekoliko novčića i bez traženja dopuštenja uzeo papir, okrenuo ga i napisao novi tekst.
5. Tog istog popodneva novinar je navratio do slijepca i primijetio da je šešir gotovo pun sitniša i novčanica.
6. Slijepac je prepoznao korak čovjeka i upitao ga nije li možda on onaj koji je napisao novi tekst na papiru i što je napisao?
7. Novinar je odgovorio: » Ništa što ne bi bilo istinito – prepisao sam tvoje riječi ali na drugačiji način«, nasmiješio se i nastavio put.
8. Slijepac je tek kasnije doznao da je na njegovu komadiću papira pisalo: »Danas je proljeće, a ja ga ne mogu vidjeti«.
9. Možda i ti znaš neke koji ne mogu vidjeti proljeće, ali mogu osjetiti tvoje prijateljsko srce.
10. Svim osobama kojima želim na usnama trajni smiješak, jer svojim smiješkom svijet čine ljepšim!