1. OBRAZOVANJE
Dr.sc. Elvi Piršl
Opća pedagogija
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

2. 1. Što je obrazovanje?
 Pedagoški i
didaktički
osmišljeno, više ili
manje sustavno
organizirano
poučavanje i učenje
kojim pojedinac
stječe opća i posebna
znanja o svijetu oko
sebe.

3. Koje sposobnosti razvija pojedinac obrazovanjem?
 Intelektualna, socijalna i praktična umijeća i
navike te jača svoje sposobnosti, oblikujući
tako pogled na svijet, gradeći temelje za
permanentno povezivanje znanja, vještina i
sposobnosti.

4. 2. Koje vrste obrazovanja postoje?
 Postoje tri međusobno povezana tipa
obrazovanja:
 formalno obrazovanje – uključuje sustav
općeg, strukovnog i visokoškolskog
obrazovanja, do razine poslijediplomskih
studija;
 neformalno obrazovanje – organizirana
društvena djelatnost koja zadovoljava
dopunske, dodatne ili alternativne potrebe
učenja i koja može, ali ne mora biti povezana
sa sustavom formalnog obrazovanja;

5.  samoobrazovanje ili informalno
obrazovanje - učenje koje pojedinac
izvaninstitucionalno organizira za sebe.
Rezultat obrazovanja tj. obrazovanost,
postaje učenikova svojina na temelju
koje on obavlja određene uloge u životu
te proširuje svoja znanja i vještine u
kontekstu cjeloživotnog učenja.

6. 3. Važnost obrazovanja u društvu
 Razdoblje moderne proizvelo je školsko
obrazovanje u društveno pitanje i učinilo ga
jednim od ključnih činilaca društvenog
progresa i individualnog razvitka pojedinca.
 Zašto? Što se očekuje od obrazovanja?
– ne samo da bude “golemi aparat” za proizvodnju i
primjeravanje radne snage promjenjivoj i
dinamičnoj kvalifikacijskoj strukturi društvenog
rada, već i da...
– bude sredstvo mobilizacije pojedinaca na idejama
modernizacije.

7.  Uz prilagođavanje obrazovanja
ekonomskom razvoju, raste i značaj
njegove integracijske funkcije u
društvu.
 Nakon primarnih oblika socijalizacije
obrazovanje je danas jedno od
najznačajnijih instrumenata
socijalizacije djece i mladih.

8. 4. Uloga obrazovanja u društvu
 U naprednim industrijskim društvima
država osigurava obrazovanje kao
pravo svakog građanina. U tu svrhu
organizirane su formalne ustanove –
vrtići, osnovne i srednje škole, fakulteti.
 Pohađanje škola jest obavezno.
Školovanje je besplatno.
 Je li ono uvijek bilo besplatno?

9.  Iako se danas besplatno državno školovanje
smatra uglavnom samo po sebi razumljivim,
te se drži posve normalnim i prirodnim
stanjem stvari, važno je znati da je ono tek
recentna faza u povijesti čovječanstva. Tako je
npr. tek 1870. godine u Britaniji država
preuzela odgovornost za osnovno
obrazovanje.
 1918. godine pohađanje nastave je postalo
obavezno do 14. godine a 1947. do 15. godine.

10. 4. 1. Obrazovanje u primitivnim
društvima
 U malobrojnim, nepismenim društvima, kao
što su skupine lovaca i sakupljača, službeno
obrazovanje, o kakvom smo sada govorili,
bilo je nepoznat pojam.
 Kako su se prenosila znanja?
 Mladi su ljudi učili sve što im je u životu
potrebno uglavnom na taj način da su se
uključivali u svakodnevnu rutinu društvene
skupine. Znanja i vještine obično su učili
neformalno, oponašanjem primjera odraslih.

11.  U složenijim predindustrijskim društvima,
poput društava u srednjovjekovnoj Europi,
postupno su se i polako razvijale
specijalizirane obrazovne ustanove, zajedno
sa specijaliziranom ulogom – učitelja.
 Jesu li ove institucije bile namijenjene za sve?
 Ne, već je formalno obrazovanje bilo
osigurano samo za manji dio pučanstva, npr.
za buduće pripadnike svećenstva i za sinove
bogataša.
 Formalno obrazovanje za mase osigurano je
tek kada je industrijalizacija već bila u tijeku.

12. 4. 2. Funkcija obrazovanja:
funkcionalističko i liberalno gledište
 Funkcionalističko istraživanje obrazovanja odvija se
u znaku dva srodna pitanja:
 Kakva je funkcija obrazovanja za društvo kao cjelinu?
 Kakvi su funkcionalni odnosi između obrazovanja i ostalih
dijelova društvenog sistema?
 Prvo pitanje, razmatra doprinos obrazovanja
održavanju konsenzusa vrijednosti i društvene
solidarnosti.
 Drugo pitanje, ispituje odnos između obrazovanja i
privrednog sustava i razmatranju na koji način taj
odnos pridonosi integraciji društva kao cjeline.

13. 4. 2. 1. Funkcionalističko gledište: E.
Durkheim i T. Parsons
 Za Emila Durkheima, glavna funkcija obrazovanja je
prenošenje normi i vrijednosti društva. Naime,
Durkheim smatra kako u složenim industrijskim
društvima škola služi funkciji koju ne mogu ostvariti
ni obitelj, ni vršnjaci, budući da se pripadnost obitelji
temelji na rodbinskim vezama a pripadnost grupi
vršnjaka na osobnim izborima.
 Pripadnost društvu kao cjelini ne temelji se ni na
jednom od tih načela. Pojedinci moraju naučiti
surađivati s onima koji im nisu ni rodbina ni prijatelji.
Škola osigurava kontekst u kojem se te vještine mogu
naučiti.

14.  Škola, je društvo u minijaturi, model
društvenog sustava. U školi dijete ulazi u
interakciju s drugim pripadnicima školske
zajednice, prema utvrđenim pravilima. Ovo
iskustvo priprema učenika za interakciju s
pripadnicima društva kao cjeline u okvirima
društvenih pravila.
 Prema Durkheim-u obrazovanje uči pojedinca
specifičnim vještinama potrebnim za njegovo
buduće zanimanje. Ta je funkcija posebno
važna u industrijskom društvu sa sve
složenijom i specijaliziranijom podjelom rada.
Zašto?

15.  Zato, jer je razmjerno nespecijalizirana
podjela rada u predindustrijskom
društvu značila da su se razne vještine
povezane sa zanimanjem mogle
prenositi s roditelja na djecu bez
potrebnog formalnog obrazovanja.
 Dakle, škole prenose istodobno i opće
vrijednosti koje osiguravaju “nužnu
homogenost za društveni opstanak” i
posebne vještine, koje osiguravaju
“nužnu različitost za društvenu suradnju”.

16.  Međutim, Durkheimova načela moguće
je kritizirati s nekoliko stajališta.
 Prvo, on pretpostavlja da norme i
vrijednosti koje obrazovni sistem
prenosi da su to norme i vrijednosti
društva kao cjeline a ne vladajuće elite
ili klase. Ukoliko bismo razmatrali
školu s takvog stajališta, tada bi
mišljenje o ulozi školovanja u društvu
bilo potpuno drugačije.

17.  Prema Talcottu Parsonsu, škola nakon primarne
socijalizacije unutar obiteji, je “žarišno sredstvo
socijalizacije”. Škola djeluje kao most između obitejli
i društva kao cjeline, pripremajući dijete za njegovu
ulogu odrasloga.
 Naime, unutar obitelji, o djetetu se sudi i tretira
uglavnom na temelju “partikularističkih” normi.
Roditelji postupaju s djetetom kao sa svojim
određenim djetetom a ne ponašaju se prema njemu
na temlju normi ili mjerila koja se primjenjuju u
društvu, na svakoga pojedinca, dakle na temelju
“univerzalističkih” normi.

18.  Dakle, dijete se kreće od partikularističkih normi i
pripisanog statusa obitelji, prema univerzalističkim
normama i postignutom statusu društva odraslih.
Prema Parsonsu, škola priprema mlade ljude za taj
prijelaz. Ona uspostavlja univerzalističke norme u
okvirima kojih svi učenici postižu svoj status.
 Njihovo se ponašanje ocjenjuje prema mjerilima
školskih pravila, njihov se uspjeh mjeri po uspjehu na
ispitima. Jednake norme se primjenjuju na sve
učenike, bez obzira na pripisane karakteristike, kao
spol, rasa, obiteljsko podrijetlo ili klasa iz koje je
učenik potekao.

19.  Škole funkcioniraju na meritokratskom
načelu, tj. status se postiže na temelju zasluga.
 Poput Durkheima, i Parsons dokazuje kako
škola predstavlja društvo u minijaturi.
Odražavajući djelovanje društva kao cjeline,
škola priprema mlade ljude za njihove uloge
odraslih.
 Kao dio tog procesa, škole odgajaju mlade
ljude na temeljnim vrijednostima društva.
Parsons, tvrdi kako je vrijednosni konsenzus
bitan da bi društvo djelotvorno funkcioniralo.

20.  Potičući učenike da teže visokoj razini
akademskog uspjeha i nagrađujući one koji to
postižu, škole njeguju vrijednsot postignuća
kao takvog. Stavljajući pojedinca u jednaku
situaciju u učionici, dopuštajući im na taj
način da se na ispitima natječu na
ravnopravnoj osnovici, škole njeguju
vrijednost jednakost šansi. Te vrijednosti
imaju važnu funkciju u društvu kao cjelini.

21.  Industrijsko društvo zahtijeva snažno
motiviranu radnu snagu, orijentiranu
na uspjeh. Stoga je nužno različito
nagrađivanje za različiti uspjeh, načelo
koje je ustanovljeno u školama. I
“pobjednici” i “gubitnici” shvatit će
sistem kao pravedan i ispravan, budući
da je status postignut u situaciji u kojoj
svi imaju jednaku šansu.
 Dakle, načela koja funkcioniraju u širem
društvu odražavaju se u školi.

22.  Na kraju, za Parsonsa, obrazovni sistem
je važan mehanizam kojim se odabiru
pojedinci za njihovu buduću ulogu u
društvu. Škole, provjeravajući i
ocjenjujući učenike, raspoređuju njihove
talente, vještine i sposobnosti na
poslove za koje su najprikladniji. Škola
se shvaća kao glavni mehanizam
podjele uloga.
 Prigovori Parsonsu i njegovom gledištu??

23.  I Parsons, kao i Durkheim, potpuno
zanemeruje mogućnost da bi vrijednosti koje
obrazovni sistem prenosi mogle biti
vrijednosti vladajuće manjine, a ne društva u
cjelini.
 Njegovo mišljenje da škole funkcioniraju
prema meritokratskom načelu, pitanje je koje
će se razmotriti u nastavku.

24. 4. 2. 3. Liberalno gledište
 Stajalište progresivnih liberalnih mislilaca o ulozi
koju bi obrazovanje trebalo igrati u suvremenom
demokratskom društvu je obrazovanje koje potiče
osobni razvoj i samoispunjenje. Ono stimulira
pojedinca da u potpunosti razvije svoje misaone,
fizičke, emocionalne i duhovne sposobnosti.
 Ekspanzija obrazovanja trebala bi reducirati
nejednakost u društvu. Kako obrazovna postignuća
članova radničke klase postaju veća, njihova će se
pregovaračka pozicija na tržištu popraviti, te će im
kao rezultat, porasti prihodi. Ali, škole tek trebaju
ostvariti te ideale.

25.  Reforme koje su se temeljile na liberalnim idealima
vjerovale su da obrazovanje može stvoriti
ravnopravnije i pravednije društvo.
 Specijalni programi školovanja sastavljeni za
neprivilegirane postali su ključna tema predsjednika
Lyndona B. Johnsona.
 Međutim, jaz između liberalnih ideala i onoga što se
uistinu događalo u stvarnosti, nije dalo očekivane
rezultate. Naime, liberalne reforme nisu težile
promjeni temeljnog ustrojstva društva, budući da je
američki kapitalizam prihvaćen kao gotova činjenica
i svaka promjena u stanju siromašnih trebala se
odvijati unutar njegovih okvira.

26. 5. Razlike u obrazovnom uspjehu
 Velik dio istraživanja u sociologiji
obrazovanja usmjerava se na pitanje
zašto članovi pojedinih društvenih
skupina postižu viši stupanj uspjeha u
školovanju od članova drugih skupina.
Razmatrali su razlike u obrazovnom
uspjehu s obzirom na inteligenciju, klasne
i etničke potkulture, klasni položaj i sl.

27.  Za razliku od sociologa, koji su na tragu
asimilacionizma objašnjenje nalazili u
nemogućnosti, pa i otporu siromaših slojeva
da slijede vrijednosti dominantne kulture, i
psihologa koji su “objektivnim”, a zapravo
kulturno neosjetljivim i predrasudnim
testovima inteligencije i znanja potvrđiali
tezu o nedostacima u mentalom
funkcioniranju pripadnika nedominantnih
skupina, antropolozi su problem objašnjavali
u terminima društveno-strukturalnih smetnji
i kulturnog diskontinuiteta.

28.  Time su ozbiljno uzdrmali temelje
općeprihvaćene strategije okrivljavanja
žrtve, odgovorne za pojavu fenomena
niske razine motivacije i
sampoispunjavajućeg proročanstva
među učenicima.

29. 6. Simbolički interakcionizam
 Vodeći teorijski pravac američke socijalne
psihologije koji individualnoj interpretaciji
situacije pridaje odlučujuću ulogu u
objašnjenju ljudske akcije i odnosima među
ljudima. Izraz se pojavio krajem tridesetih
godina 20. stoljeća u radovima H. Blumera, J.
Deweya i njegovom učenju o dinamičkoj
interakciji ljudskog i prirodnog svijeta te u
filozofiji G.H.Meada.

30.  S interakcionističkog gledišta, čovjek aktivno
izgrađuje društvenu zbilju. Njegovo
djelovanje nije naprosto oblikovano
društvenim silama koje na njega djeluju ili
pukom reakcijom na smjernice kulture ili na
pritiske stratifikacijskih sistema.
 Dok je ponašanje materije reakcija na vanjske
podražaje, djelovanjem ljudi upravljaju
značenja. Značenja izgrađuju akteri u procesu
interakcije a nisu nametnuta nekakvim
vanjskim društvenim sistemom.

31.  Ona se stvaraju, razvijaju, modificiraju i
mijenjaju u procesu dogovaranja. S
interakcionističkog gledišta, čovjek
postaje autor vlastita djelovanja,
umjesto da pasivno reagira na vanjsku
prisilu.
 U interakciji s drugima, on interpretira i
definira situacije, razvija značenja koja
upravljaju njegovim djelovanjem i tako
izgrađuje vlastiti društveni svijet.

32. 6. 1. Prednosti interakcionističkog
pristupa
 Interakcionistički pristup dodao je novu
perspektivu sociologiji odgoja. On je
doveo u pitanje temeljne koncepcje kao
što su sposobnost i vladanje, koje su
znanstvenici ranije bili skloni smatrati
gotovim činjenicama, prihvaćajući
nastavničke definicije sposobnih i
nesposobnih učenika, te učenika dobrog
i lošeg vladanja.

33.  Prema interakcionističkom stajalištu ne
može se reći da učenici naprosto
reagiraju na svoju poziciju u klasnoj
strukturi, te djeluju u skladu s tim u
učionici. Prije bi se moglo zaključiti da
je razina njihova obrazovnog uspjeha
rezultat zamršenog niza interakcija.

34.  Interakcionističko gledište je veoma
važno za pitanje jednakosti obrazovnih
mogućnosti. Među ostalim, ono
sugerira kako bi postojala veća
jednakost u obrazovnim mogućnostima
kada nastavnici ne bi povezivali
karakteristike društvene klase sa
sposobnošću.

35. 6. 2. Nedostaci interakcionističkog
pristupa
 Teško je podržati mišljenje da se značenja i
definicije situacije naprosto izgrađuju u
interakciji u učionici tj. objasniti prividnu
jenoobrazost značenja koja su rezultat
mnoštva interakcija.
 Interakcioniste često optužuju da promatraju
ljudsku interakciju u zrakopraznom prostoru.
Oni su skloni usredotočiti se na interakciju
malenih razmjera, licem u lice, ne obazirući se
posebno na njezin povijesni ili društveni
okvir.

36.  Koncentriraju se na određene situacije i
susrete, gotovo ih uopće ne povezujući s
povijesnim događajima koji su do njih doveli
ili širim društvenim okvirom u kojem se
zbivaju. Budući da ti činitelji utječu na
određenu interakcijsku situaciju smatra se
ozbiljnim propustom što im se ne posvećuje
dužna pozornost.

37. Vježba
 Pročitati: Haralambos, M (1989.): Uvod u sociologiju.
– Poglavlje: Obrazovanje – interakcionističko
gledište, 205 - 211 str.
– Istraživanja: William Labova, Nell Keddie,
Howard S. Becker.
 Pronaći značenje sljedećeg pojma:
 Teorija samoispunjavajućeg proročanstva.
 Objasniti tvrdnju:
 “Škola promiče načelo dostojanstva i jednakosti svih
odnosno obrazovanje reproducira društvenu
nejednakost.”