2. Vreme održavanja:Oktobar 1915-Novembar
1918
Mesto: Makedonija, Albanija, Grčka i Bugarska
Rezultat na frontu: Proboj solunskog fronta i
Saveznicka pobeda
4. Solunski front je jedan od frontova koji je
nastao u Prvom svetskom ratu. Nastao je kao
pokušaj saveznika da pomognu Srbiji, u jesen
1915. godine, da bi se odbrannila od napada
Nemačke, Austrougarske i Bugarske.
Pored velikih kriza na kraju je stvoren front
koji se prostirao od Jadranskog mora (ali u
Albaniji) sve do reke Strume (u Grčkoj).
Bio je prilično stabilan sve do velike ofanzive u
septembru 1918. godine koji je rezultovan
kapitulacijom Bugarskom i osloboĎenjem
Srbije.
Svi vojnici koji su poginuli na solunskom
frontu sahranjeni su na Solunskom groblju u
centru Soluna.
7. Odlučujući faktor bio je položaj Bugarske.Ona
je zauzimala strateški položaj na boku Srbije.
Pošto su Bugarska i Srbija u poslednjih 30
godina stalno ratovale to Srbiji nije
odgovaralo. Zato je Srbija bila primorana da do
Grčke ode preko Albanije i tako dospe do
solunskog fronta.
8. Vojvoda Putnik je bio naredio da se povuku
civili na, prema Crnoj Gori i Albaniji. Vreme i
putevi su bili loši a vojska je morala da
pomogne hiljadama civila koji su se povlačili
zajedno sa njima.
125 000 vojnika je stiglo iz Srbije do obala
Jadranskog mora. Tu ih je sačekalo nekoliko
brodova koji su ih prevezli do grčkih ostrva.
Najviše njih je poslato na ostvo Krf, a zatim na
Solun.
9. Nakon oporavka i odmora na Krfu, srpska
vojska je francuskim brodovima prebačena na
solunski front.
U meĎuvremenu politička situacija u Grčkoj se
jako zaoštrila. Zvanično je Grčka bila
neutralna, ali je kralj Konstantin I bio nemački
opredeljen dok je premijer Elefterios bio na
strani Francuske.
Grčka je u početku podržavala francusko-
britansku pomoć Srbiji,a onda joj se posle
nekog vremena i suprostavila.
Za to vreme Nemci su pokušavali da pridobiju
Grke na svojoj strani, ali da pritom ne preĎu
granicu Grčke.
10. Kada je general Saraj saznao da će se Rumunija
pridružiti Saveznicima spremali su se da napadnu
Bugarsku vojsku.
Nemci su dobijali obaveštenja od Grčkih pristalica i
tako sačinili plan za iznenadni napad.
Nemačka ofanziva bila je pokrenuta 17. avgusta (3
dana pre nego što je bila planirana Francuska
ofanziva).
Pošto je napad bio iznenada, ofanziva je u početku
dobro prošla, ali je nakon 2 nedelje srpska vojska
je zauzela odbrambeni stav, zaustaviila ofanzivu i
izvela kontranapad-14. septembra.
Srpski napredak je nastavio i ako se vreme
pogoršavalo, pošto je počela zima.Na kraju su
Srpska i Francuska vojska zauzele Bitolj 19.
novembra.Bilo je oko 60 000 hiljada poginulih, ili
zarobljenih Bugara i Nemaca.
11. Bugarsko napredovanje u Grčku i Istočnu
Makedoniju je izazvalo još jednu grčku krizu.
Vlada je naredila da vojnici sa tog područja ne
pružaju otpor. Uprkos povremenom otporu
koji je pružao nekoliko vojnika, bili su
primorani da se predaju Nemačkim vojnicima i
oni su na kraju završili u zarobljeništvu u
nemačkom gradu Gerlic.
U isto vreme su Italijanci razmestili još vojnika
u Albaniji i uspeli da ih nateraju na povlačenje
kroz planinske predele južno od jezera
Ostrovo.
12. 1917
Do proleća te godine vojska generala Saraja je
bila povećana na 22 devizije:
6 francuskih
6 srpskih
7 britanskih
1 italijanska
1 grčka
13. Saveznici su želeli da izvrše veći pritisak na
Atinu, pa su okupirali Tesaliju i podelili zemlju
na 2 dela.
Dalji pritisak rezultovan je abdikacijom Grčkog
kralja i premijera.Nova vlada je objavila rat
Centralnim silama i počela da stvara novu
vojsku.
Iste godine novi premijer Francuske je
zamenio generala Saraja za više diplomatskog
generala Adolfa Gijoma.
14. 1918
U maju su Grčke snage zauzele jake Bugarske
položaje,što je bila prva velika Grčka akcija u
ratu na strani saveznika.
Savezničke snage su bile veoma velike nisu
imale samo grčku vojsku na svojoj strani, nego
i 6 000 ljudi iz Češke legije, koji su bil
evakusisani iz Rusije posle Oktobarske
revolucije.
Osmansko carstvo je bio pod kolapsom,
Austrougarska vlada je bila u haosu, a
Nemačka vojska je poražena na Zapadnom
frontu.
15. Od 1. januara do 13. septembra bio je zastoj
na Solunskom frontu.
6. jula kreću pripreme za odlučnu ofanzivu
koja je trajala do 13. septembra.
PLAN OFANZIVE:
Osnovna ideja bila je da se napadom srpskih
armija;u planinskom predelu; izvrči proboj
neprejateljskoj fronta na širini od 30 km, a
zatim proširiti front.
16. BITKA KOD DOBROG POLJA
Započela je bombardovanjem neprijateljskih
položaja 14. septembra.Saveznici su duž celih
svojih linija pokrenuli ofanzivu i bugarski car
je naredio povlačenje.Njihovi avioni su
bombardovali bugarske vojnike i povlačenje je
postalo bekstvo.
Bugarskoj je 30. septembra zagarantovano
primirje i na taj način je ona izbačena iz rata.
4 dana kasnije kralj Ferdinand je abdicirao i
otišao u izgnanstvo.
17. U tom trenutku britanska vojska je skrenula
prema istočnom delu Osmanskog carstva;dok
su srpska i francuska vojska nastavile na sever.
Uz britansku vojsku kod Instambula, bez
značajnih turskih snaga,turska vlada je
zatražila primirje 26. oktobra.
Srpske i Francuske snage su oslobodile Srbiju i
savladale nekoliko Nemačkih devizija.
1.novembar-OSLOBOĐEN JE BEOGRAD
10.novembar-Epereva vojska je prešla Dunav i
spremala se da uĎe u središte MaĎarske, kada
se rat završio.