Prof. dr. sc. Matko Marušić

1. OSNOVNE ISTINE O „ZNANSTVENOJ“ OSNOVI
SPOLNOGA ODGOJA (4. MODUL)
Matko Marušić*
• Cijela rodna ideologija počiva na premisi da je homoseksualnost
sasvim normalna pojava, kao heteroseksualnost. U tomu leži tajna
nastojanja oko promjene paradigme spolnosti i svih nesporazuma
koji iz toga proistječu. Prvo pitanje u svakoj raspravi treba biti:
„ Je li homoseksualni spolni čin jednako prirodan, zadan genetički,
fiziološki i evolucijski, logičan, smislen i funkcionalan kao
heteroseksualni?“ (i onda biološko objašnjenje odgovora).
*H-indeks=19.

2. LJUDSKA PRAVA, ZNANOST I MI
• Svi mi imamo ljudska prava, jednaka i neotuđiva.
• Razlika u mišljenju ne znači mržnju.
• Razlike u mišljenjima rješavaju se pristojno i argumentima.
•Fobija znači strah, a ne mržnju (mržnja je ehthra).
•Homofobija (prije se nazivala homoerotofobija) je strah, a ne
mržnja (muški strah od homoseksualnosti).
•Nitko nikoga nema pravo nazvati homofobom zato što drukčije
misli i pritom svoje mišljenje izražava na pristojan način.
•Tko me nazove homofobom, ja ću njega nazvati NORMOFOBOM.
•(Obje su riječi jednako besmislene, lingvistički i spoznajno.)

3. ZNAČAJKE ZNANOSTI
1. Opisuje prirodne pojave (ne kreira ih).
2. Svi znanstveni zaključci su privremeni (tentativni).
3. Svi znanstveni zaključci su provjerljivi (testabilni).
4. Mi smo u stvarnom svijetu.
5. Znanstveni zaključci se donose na osnovi brojeva, koji se dobiju
mjerenjem i brojenjem.
6. Vjerujemo u pokus.
7. Znanost se ne poziva na zakone višega reda.
8. Znanstvena istina je suglasje kompetentnih stručnjaka.
9. Država/društvo može zabraniti primjenu znanja, ali ne i njegovo
stjecanje.

4. 1. GLASOVANJE O HOMOSEKSUALNOSTI
Godine 1973./1974., American Psychiatric Association glasovanjem je donijela
odluku da homoseksualnost nije poremećaj/bolest. Evo kako:
Specific protests by gay rights activists against the American Psychiatric
Association (APA) began in 1970 when the organization held its convention in
San Francisco. The activists disrupted the conference by interrupting speakers
and shouting down and ridiculing psychiatrists who viewed homosexuality as a
mental disorder. In 1971, gay rights activist Frank Kameny worked with the Gay
Liberation Front collective to demonstrate against the APA's convention. At the
1971 conference, Kameny grabbed the microphone and yelled, "Psychiatry is the
enemy incarnate (utjelovljeni neprijatelj). Psychiatry has waged a relentless war
of extermination against us. You may take this as a declaration of war (objava
rata) against you." …
Presented with data from researchers such as Alfred Kinsey and Evelyn Hooker,
the seventh printing of the DSM-II, in 1974, no longer listed homosexuality as a
category of disorder.
(http://en.wikipedia.org/wiki/Diagnostic_and_Statistical_Manual_of_Mental_Disorders; izvor: Bayer
R. Homosexuality and American Psychiatry: The Politics of Diagnosis . New York: Basic Books, 1981.)

5. 2.1. RODNA IDEOLOGIJA
Smatramo da ne postoji razlog za podjelom ljudskih tijela na
ženski i muški spol, osim da takve podjele odgovaraju
ekonomskim potrebama heteroseksualnosti, tj. da “žena” kao
pojam postoji samo da učvrsti i utvrdi dvojni i suprotni odnos
prema “muškarcu”.
Zašto ne reći: “Ja sam muškarac s vaginom”? Zašto ne bi
dekonstruirali i taj biološki imperativ koji označava genitalije kao
muške ili ženske? Zašto prihvaćati mišljenje naučnika/ica koji bi
željeli sve stvari lijepo i uredno posložiti u predvidljive dvojnosti?
Amir Hodžić, Nataša Bijelić, Sanja Cesar. Spol i rod pod
povećalom. Zagreb: Cesi; 2003.

6. 2.2. RODNA TEORIJA
1. Rodna teorija kaže da nema žena ni muškaraca nego da je rod kontinuum
(Rothblatt, 1995.), a seksualna orijentacija multidimenzionalno varijabilna
(Klein 1985.). Fluidnost rodova ne poznaje ni granice niti pravila
(Bornstein, 1994., str. 52); čovjek može slobodno i svjesno za sebe izabirati
određeni rod ili neograničen broj rodova, mijenjajući ih kako i koliko hoće.
2. Kinsey (1948.) je objavio istraživanja koje su napravili pedofili na djeci u
dobi od 2 mjeseca do 12 godina, te je ustvrdio da su djeca od rođenja
seksualna bića, i da ona mogu, i trebaju, uživati u spolnim odnosima s
odraslima. Njega je raskrinkala J. Reisman (1990., 1998.).
3. Biološku osnovu spola dokazuje to da je 99% ljudi heteroseksualno
(Boucher 2006.).
4. Teorija psihoseksualne neutralnosti pri rođenju (to je nešto što se uči
nakon rođenja, Money 1951., Millet, 1969.) doživjela je krah (Diamond
1999.).

7. 3. ZNANSTVENI RADOVI O UZROCIMA HOMOSEKSUALNOSTI
1. "Ništa nije pronađeno. Jedino što smo otkrili je da su ti ljudi (naknadno deklarirani
kao homoseksualci) s biološke točke gledišta – savršeno normalni i s cjelokupnim
genomom, a ne poremećenim. To znači da svi imamo isti osnovni heteroseksualni
nagon. Činjenica da se taj normalni nagon poslije ne očituje u svih ispravno, upućuje
na poremećaj tog seksualnog nagona, a to je jedan od oblika neuroze'' (Aardweg,
2004.).
2. „Ako postoji genetska komponenta pri istospolnoj privlačnosti, ona je neznatna u
odnosu na druge čimbenike" (Bearman i Brückner, 2002., str. 1197, 1198).
3. „Nisam dokazao da je homoseksualnost genetska, niti sam za nju pronašao genetski
uzrok. Nisam pokazao da se homoseksualni muškarci rađaju kao takvi, i to je najveća
pogrješka u interpretaciji mojega rada'' (LeVay u odnosu na članak o građi
hipotalamusa, 1991.; Nimmons, 1994., str. 64).
4. Nema povezanosti muške homoseksualnosti s mikrosatelitnim biljezima na
kromosomu X (Rice 1999); homoseksualnost, iako može biti duboko usađena, niti je
urođena, niti nepromjenljiva (Satinover, 1996.).
5. Liječenje homoseksualnosti uspješno je od 30% do 70/80%, kao i depresije ili
poremećaja ličnosti (Jones i Yarhouse 2007., Hershberger 2003.; Karten i Wade
2010.; Spitzer 2003.).

8. 4. (ZATAJENI) PODATCI O ŽIVOTNOM STILU
HOMOSEKSUALACA
1. Tri četvrtine homoseksualaca ima spolne odnose s više od 100 partnera
tijekom života; 15% od njih imaju spolni odnos s 100-249 partnera; 17%
sa 250-499 partnera; 15% sa 500-999 partnera; i 29% s više od 1000
partnera (Bell i Weinberg 1978.).
2. Istospolne veze u prosjeku traju 1.5 godinu, a uključuju u prosjeku 8
partnera godišnje izvan te veze (Xiridou 2003.).
3. Velik udio homoseksualaca ne rabi udnu navlaku (u više od 50%
slučajeva, 25% i s nepoznatim partnerom), ne testiraju se na spolno
prenosive bolesti i te bolesti imaju u visokom postotku (He 2011., Ackers
2012., D’Anna 2012., Mor 2012.).
4. Skoro polovica ih uzima droge, 14% ih je u zadnjoj godini imalo odnos sa
ženom, a samo 18% sudjeluje u tečajevima za sprječavanje infekcije HIV-
om (Finlayson 2011.).

9. 5. (ZATAJENI) PODATCI O RIZIČNIM ČIMBENICIMA
Sustavni pregled 13.706 znanstvenih radova, s metaanalizom 28
najkvalitetnijih (uključeno 214.344 heteroseksualaca i 11.976
homoseksualaca) pokazala je da:
• muškarci homoseksualci imaju 2.58 puta više depresije nego
heteroseksualci, 4.28 puta više pokušaja ubojstva i 2.41 puta više
ovisnosti od droge;
•žene s istospolnom privlačnošću imaju 2.05 puta više depresije
nego žene s heteroseksualnom privlačnošću, 1.82 puta više
pokušaja samoubojstva, 4.00 puta više ovisnosti od alkohola, i
3.50 puta više ovisnosti od droge (King 2008.).
Većina istraživanja pokazuje da na Zapadu više od 90% zaraženih
HIV-om čine homoseksualci (Ekstrand 1990.; Odets 1994.;
Huether 1996.).

10. 6. ZATAJENI PODATCI PSIHOANALIZE
1. Freudova istraživanja homoseksualnosti zanemarena su i
tabuizirana.
2. Rezultati liječenja istospolne privlačnosti u vremenu od 120
godina imaju otprilike isti uspjeh (Phelan 2009.).
3. U usporedbi s heteroseksualacima, homoseksualci imaju više
psihopatoloških poremećaja kao što su depresija, nesanica,
napadi panike, problemi s pamćenjem ili koncentracijom,
suicidalne misli, neuroze, psihoze i sl., i smetnji pri postizanju
društvene učinkovitosti (Walder-Haugrad 1997.; Turrell 2000.;
Skegg 2003.; Graaf 2006.).

11. 7. ZANEMARENA PSIHOLOGIJSKA SHEMA
RAZVOJA LIČNOSTI
1. Modul 4 negira osnovne postavke razvojne psihologije,
ponajprije dječje seksualnosti i spoznaje (Erik H. Erikson "Life
cycle", 1998.). Razdoblje 8-12(13) godina je razdoblje latencije
(mirovanja u psihoseksualnom smislu). Pojmovnik djeteta
ograničen je na opis stvarnosti. Apstrakcija se u ljudskom razvoju
pojavljuje razmjerno kasno (vrhunac doseže sa završetkom
adolescencije).
2. Otvaranje tema seksualnosti u ranoj dobi (8-13 god) istovjetno je
izlaganju pornografskim sadržajima.
3. Djeca nemaju oformljen pojmovnik kojim bi mogli opisivati svoja
iskustva i stoga će biti izložena indukciji od strane odraslih, što je
istovjetno traumatskom iskustvu.

12. 8. HOMOSEKSUALNOST I TEORIJA
EVOLUCIJE
1. Rodni i homoseksualni koncepti u izravnoj su kontradikciji sa
samom srži znanosti biologije.
2. Teorija evolucije kaže da se opstanak života na Zemlji zasniva
na spolnom razmnožavanju koje daje različitost jedinaka u
vrsti; selekcijski tlakovi iz okoliša potom „pozitivno odabiru“
one jedinke koje te tlakove (opasnosti) mogu preživjeti do
spolne zrelosti; tako nestanu („negativan odabir“) genetičke
kombinacije koje ne dosegnu spolnu zrelost pa se dalje ne
razmnože (v. Marušić 1983.).
3. Mehanizam opstanka vrsta, dakle i života, jest – spolno
razmnožavanje.
4. Jedina alternativna teorija je kreacionizam (da je Bog stvorio
svijet, prema Bibliji); treba se odlučiti, treće nema.

13. 9. RODNA TEORIJA NEMA NIKAKVE VEZE SA
ZNANOŠĆU
1. Rodna teorija nema ni jedno jedino uporište u (empirijskim)
rezultatima istraživanja.
2. Istraživanja koja su provedena pokazuju rezultate suprotne toj
teoriji.
3. Rodna teorija zanemaruje notorne činjenice iz genetike,
anatomije, histologije, fiziologije i drugih.
4. Rodna teorija suprotna je teoriji evolucije, na kojoj počiva
biomedicinska znanost i filozofija prirode.
5. Rodna teorija suprotna je empirijskim podatcima o načinu
života homoseksualaca i rizičnim čimbenicima njihove
seksualne prakse.

14. 10. STVARI SU OTIŠLE VRLO DALEKO!
Bez znanstvene osnove
Svjetska zdravstvena organizacija uvela je promjene
stručnoga nazivlja
Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti SZO (10. inačica, ICD-10
http://apps.who.int/classifications/icd10/browse/2010/en#/F66.1)
psihološki poremećaji i poremećaji ponašanja povezani sa spolnim razvojem i
spolnom orijentacijom postoje (točka F66), ali se u njihovu opisu ne spominje
spol, nego samo rod, a naglašava se da spolnu orijentaciju samu po sebi ne
treba smatrati poremećajem
(„Sexual orientation by itself is not to be regarded as a disorder.”).
To hrani samouvjerenost i agresiju promotora rodne ideologije!

15. 10.1. EGODISTONIČNA SPOLNA
ORIJENTACIJA
Pod poremećajima, u točki F66.1, definira se
„egodistonična spolna orijentacija“
koju se opisuje kao situaciju u kojoj rodni identitet ili spolna
orijentacija (heteroseksualna, homoseksualna, biseksualna ili
predpubertetska) nije dvojbena, ali osoba o kojoj se radi želi da je
to drukčije jer ima psihološki poremećaj i poremećaj ponašanja te
može tražiti liječenje u svrhu promjene (rodne i spolne
orijentacije/preferencije).

16. 10.2. EGODISTONIČNA SPOLNA ORIJENTACIJA
– IZVORNI TEKST NA ENGLESKOM
Zbog važnosti i osjetljivosti, točku F66.1 ovdje citiram u
engleskom izvorniku:
F66.1 Egodystonic sexual orientation – The gender identity or
sexual preference (heterosexual, homosexual, bisexual, or
prepubertal) is not in doubt, but the individual wishes it were
different because of associated psychological and
behavioural disorders, and may seek treatment in order to
change it.

17. 10.3.1. FASCINANTNI ZAKLJUČCI:
UKINUT JE POJAM SPOLA
SZO je ukinula pojam spola. Postoji spolna orijentacija ili
preferencija, ali osoba je definirana rodom, a ne spolom. Prema
odgovarajućoj literaturi, rod je sposobnost da čovjek može
slobodno i svjesno za sebe izabirati određeni rod, ili neograničen
broj rodova, za neko određeno vrijeme, mijenjajući ga koliko
hoće. Fluidnost rodova ne poznaje ni granice niti pravila
(Bornstein K. Gender outlaw: on men, women and the rest of us.
New York, London: Routledge; 1994.).

18. 10.3.2. FASCINANTNI ZAKLJUČCI:
ČETIRI NORMALNE SPOLNE ORIJENTACIJE
Prema SZO, spolna orijentacija obuhvaća:
1. heteroseksualnost,
2. homoseksualnost,
3. biseksualnost i
4. predpubertetsku spolnu orijentaciju.
One su ravnopravne i ni jedna se ne smatra
poremećajem.

19. 10.3.3. FASCINANTNI ZAKLJUČCI:
TKO JE BOLESTAN, A TKO ZDRAV?
Budući da po rečenoj definiciji spolna orijentacija, npr.
homoseksualnost, nije poremećaj, ali može imati poremećaj kao
želju da se promijeni spolna orijentacija, ispada da je zdrav
homoseksualac koji ne želi promijeniti svoju seksualnu
orijentaciju, a ima poremećaj (bolestan je) onaj koji je želi
promijeniti. Po toj logici, zdrav je heteroseksualac koji to želi
ostati, a onaj koji spolnu orijentaciju želi promijeniti – ima
poremećaj. Budući da se homoseksualnost i heteroseksualnost
tretiraju jednako (kao spolna orijentacija), proistječe da je
homoseksualac – heteroseksualac s poremećajem i obrnuto!

20. 10.3.4. FASCINANTNI ZAKLJUČCI:
POREMEĆAJI, A SANDFORT I NJEGOVI LJUDI
ZADOVOLJNI?
• Poremećajima seksualne preferencije još se smatraju pedofilija,
fetišizam, voajerizam, eksibicionizam i sadomazohizam. Ne spominje se
postoje li ljudi tih preferencija koji žele, odnosno ne žele, promijeniti
svoju seksualnu preferenciju. Nije jasno zašto se smatra da oni imaju
poremećaj i onda kad su zadovoljni svojom spolnom preferencijom, a
homoseksualnost i biseksualnost nisu poremećaji, nego samo onda
kada osobe te spolne orijentacije – njome nisu zadovoljni.
• Dakle, što je s pedofilima koji se ne žele promijeniti jer sa svojom
spolnom orijentacijom nemaju problema i ne traže da im se pomogne
da je promijene? Upravo o tome i tako je pisao Theo Sandfort suradnik
tvorca hrvatskoga spolnoga odgoja A. Štulhofera – tražio je
“normalizaciju“za pedofiliju (v. Sandfort T. Constructive questions
regarding paedophilia. Paidika: The Journal of Paedophilia.
1988;1(4):28-31.).

21. 10.3.5. FASCINANTNI ZAKLJUČCI:
POLIGAMIJA?
1. Spolnu orijentaciju i poremećaje vezane uz nju u biseksualaca nisam
uspio shvatiti, ali važno je uočiti da tu orijentaciju stručnjaci SZO ne
smatraju poremećajem.
2. Proistječe da, ako biseksualac nema poremećaj vezan za želju za
promjenom svoje spolne orijentacije, on ili ona ima pravo na
legalizaciju svoje spolne veze. Budući da se tu radi o spolnoj orijentaciji
na dva spola, radi se dakle i o dva partnera. Njihov spol nije važan, jer i
ne postoji, a rod je „fluidan i multidimenziomalan“ i dopušta sve.
3. Čini se da u državama s legaliziranim brakovima homoseksualaca,
biseksualci imaju pravo na dva bračna partnera – bilo kojega roda, spol
nije važan, a spolna je orijentacija njihova stvar.
4. Neki vodeći teoretičari rodne ideologije to su već, manje ili više
eksplicitno, branili i tražili (v. Sesardić N. Homoseksualni brak:
pobjeda političke korektnosti i loših argumenata.
Prolegomena. 2007:6 (1):5-28.).

22. 10.3.6. KINSEY: PEDOFILIJA I ZOOFILIJA
Kinsey, „Sexual Behavior in the Human Female“; dva
citata:
1. Teško je shvatiti zašto bi se dijete, osim ukoliko nije
kulturalno uvjetovano, uznemiravalo zbog toga što mu netko
dodiruje genitalije, zašto bi se ono uznemiravalo kad vidi
genitalije kod drugih ili kad doživi neki još specifičniji
seksualni kontakt“.
2. „Nema nikakve sumnje da se za spolne odnose između
čovjeka i drugih životinjskih vrsta znade od samih početaka
povijesti; (...) oni nisu neuobičajeni ni u našoj kulturi...".
(Prema De Marco i Wilker „Arhitekti kulture smrti“. Verbum,
2011.)

23. 11. HRVATSKA
PROF. DR. SC. ALEKSANDAR ŠTULHOFER
1. Školovao se u Kinsey Institute u SAD.
2. Štulhoferovi gosti na konferenciji u Dubrovniku 2001. bili
su ljudi koji sebe nazivaju pedofilima: dr. Theo Sandfort
(kao suorganizator), dr. Vern Bullough (kao glavni
predavač) i dr. Erwin Haeberele (drugi najvažniji
predavač).
3. Izdao knjigu u suuredništvu s Theom Sandfortom.
• Dr. Theo Sandfort: „Svijet je prepun odraslih. Uvijek se
veselim vidjeti malenu djevojčicu.“
• Dr. Vern Bullough: „Nužna je naša samosvijest o tome da
smo pedofili. Pod pedofilijom podrazumijevamo pristanak na
međugeneracijski seksualni odnos.“
• Dr. Erwin Haeberle (izjava pornografskom magazinu Hustler):
„Djeca što ranije trebaju početi masturbirati i naučiti uživati
u seksualnom odnosu s različitim partnerima.” (T. Tate)

24. 11.1. ŠTULHOFER I SANDFORT
Štulhofer A, Sandfort T, urednici. Sexuality and Gender in Postcommunist Europe
and Russia. Binghamton, NY, USA: Haworth Press; 2005.
http://books.google.hr/books?id=NyrLMLurIPgC&printsec=frontcover&hl=hr&sour
ce=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false. Mnoge se stranice na
Google Books ne mogu vidjeti; primjerice, može se vidjeti samo zadnji dio
predgovora (iza biografija suradnika).

25. 11.2. ŠTULHOFER, SANDFORT, HAEBERLE I
BULLOUGH

26. GUNTHER SCHMIDT, UNIVERSITY OF HAMBURG, GERMANY (i Aleksandar
Štulhofer)
1. zalaže se za „uspješne pedofilske odnose koji djetetu pomažu i koji ga potiču; iako dijete
često pristaje na seks dok zapravo traži utjehu i naklonost. To su često emocionalno zakinuta,
duboko usamljena, socijalno izolirana djeca koja traže zaštitu u ljubavi odrasle osobe za koju
je – zbog jadnog stanja djeteta – prava sreća što su našli tako „neizrecivo plodan odnos“.
(http://www.narth.com/docs/whatapa.html)
2. Schmidt je napisao je predgovor knjizi T. Sandforta “Muška međugeneracijska intimnost”, koja
se zalaže da se pedofilija NE kategorizira kao zlostavljanje djece. Predgovor završava ovako:
„Svaki pojedini slučaj treba pojedinačno razmatrati… prijetnju, da svi pedofilski čini budu
zakonski kažnjivi, teško da bi se moglo smatrati civiliziranom… to predstavlja diskriminaciju i
proganjanje jedne manjine, i to bi trebalo ukinuti“ .
3. Aleksandar Štulhofer, Gunter Schmidt, Ivan Landripet autori su knjige (2009.)
„Pornografiekonsum in Pubertät und Adoleszenz“ (https://www.thieme-
connect.com/ejournals/abstract/10.1055/s-0028-1098836) o internetskoj anketi 600 hrvatskih
studenata o tome kako pornografija utječe na mladež u dobi između 14 i 17 godina.
4. Aleksandar Štulhofer, Vesna Buško i Gunter Schmidt autori su knjige (2010.) „Adolescent
exposure to pornography and relationship intimacy in young adulthood“
(http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/19419899.2010.537367) u kojoj tvrde da,
temeljem obavljene online analize, nije nađena nikakva izravna povezanost između izlaganja
adolescenata pornografiji i intimnih odnosa mladih odraslih osoba.
5. Aleksandar Štulhofer i Gunter Schmidt bili su su-voditelji seminara 2004. u Dubrovniku „Basic
course in sexual therapy” (http://www.iuc.hr/course-details.php?id=135)
IMA JOŠ (alI vjerujem da više ne treba…)

27. JAMES ELIAS, CALIFORNIA STATE UNIVERSITY NORTHRIDGE (i Aleksandar Štulhofer)
1. Los Angeles Times je 11. srpnja 1999. pisao o istrazi koja je bila naložena protiv
Kalifornijskog državnog sveučilišta Northidge, Centra za seksualna istraživanja, zato
što je James Elias, organizator Svjetskog pornografskog susreta, ponudio događaj
koji je izgledao više kao prodajna izložba pornografije i promocija pedofilije, nego
kao akademska konferencija. Spominju SE radionice, jedna koja promiče pedofiliju i
jedna koja promiče pornografiju. James Elias odnosno Centar za seksualna
istraživanja, prije te konferencije o pornografiji bio je organizirao konferenciju o
prostituciji, a prije nje konferenciju o transvestizmu i transseksualnim pitanjima.
(http://articles.latimes.com/1999/jul/11/local/me-54924)
2. - Štulhofer A, Matković T, Mrakovčić M, Elias J, Little D, Diehl Elias V. Rizici pornografije?
Empirijsko testiranje uvriježenih predodžbi o konzumentima seksualno eksplicitnih sadržaja
Revija za sociologiju 2003;34(1-2):75-96.
- Štulhofer A, Matković T, J. Elias J. Pornografija i seksualno zadovoljstvo: postoje li veze?
(2004) /koautori: /. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. 2004;25(2):707-20.
3. James Elias pojavljuje se uz Štulhofera kao su-urednik (pored poznatog promotora pedofilije T.
Sandforta) u projektu: „Supplying Women for the Sex Industry: Trafficking from the Russian
Federation“ (http://www.uri.edu/artsci/wms/hughes/supplying_women.pdf).
4. James Elias pojavljuje se uz A. Štulhofera u Organizacijskom odboru međunarodne
konferencije „Sexualities in transition“ u Dubrovniku, 2001. (https://www.jiscmail.ac.uk/cgi-
bin/webadmin?A2=east-west-research;d68a021d.0006); u Odboru su bili i T. Sandfort (NISSO), J.
Bancroft (The Kinsey Institute), E. Haeberle (Archive of Sexology - Robert Koch Institut) i V.
Bullough (Professor Emeritus) – svi redom doktori znanosti i osvjedočeni promotori pedofilije.

28. 12. HRVATSKA
ALEKSANDAR ŠTULHOFER I AMIR HODŽIĆ
(http://www.policy.hu/hodzic/zivotopis.htm)
MENTORI:
•Aleksandar Štulhofer,
•Branislava Baranović,
•Violetta Zentai.
(Podcrtavanja MM)

29. 12.1. A.H. – SUDJELOVANJE NA
KONFERENCIJAMA (DIO)
•2002 ljetni postdiplomski institut "Interventions for High-Risk
Sexual Behavior: Design, implementation and evaluation", The
Kinsey Institute for Research in Sex, Gender, and Reproduction,
Indiana University.
•2005 međunarodna konferencija "Transgresija roda:
spolna/rodna ravnopravnost znaci više od binarnosti", Zagreb
(organizacija), www.tgenderzagreb.com
•2008 Queer-feminIstički dani, Beč

30. 12.2. A.H. – RADNO ISKUSTVO (DIO)
• Ženska soba, Queer Zagreb,
• Lezbijska organizacija Rijeka (LORI), Zagreb Pride),
• Bosni i Hercegovini (Udružene žene Banja Luka, Helsinški
gradanski odbor, Udruženje Q, Sarajevski otvoreni centar),
• Srbiji (Postpesimisti, Lezbijski i gej kulturni centar 'Deve',
Institut za pedagoška istraživanja, Autonomni ženski centar).

31. 12.3. A.H. – ISTRAŽIVANJA
1. Rodne tranzicije mladića: Promjenljive muškosti unutar
hrvatske obrazovne paradigme (dio poslijediplomskog studija,
1999)
2. Muškarci, žene, i seksualnost (Svjetska zdravstvena
organizacija i CESI, 2001 - 2002)
3. Sustavno obrazovanje o ravnopravnosti spolova/rodova i
obrazovanje o seksualnosti u školskom programu Republike
Hrvatske: Izrada eksperimentalnog programa (Center for
Policy Studies, Budimpešta, 2002 - 2003)
4. Usmena povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj (Queer
Zagreb, 2007)
5. Queer migracije unutar i izvan Hrvatske (Puno sreće!
Migracija danas – perspektive iz Beča, Beograda, Zagreba i
Istanbula, Initiative Minderheiten, Beč, 2008 – 2010)
6. Studija slučaja školske seksualne edukacije u Hrvatskoj
(UNESCO, 2009)

32. 12.4. A.H. – PUBLIKACIJE (DIO)
1. Poštić, J., Đurković, S. i A. Hodžić (2008). Kreacija spola? roda?
/drugo prošireno izdanje/. Zagreb: Ženska soba.
2. Poštić, J., Đurković, S. i A. Hodžić (2010). LGBTIQ vježbanka: O
spolu, rodu, seksualnoj orijentaciji i seksualnosti. Sarajevo:
Udruženje Q.
3. Hodžić, A., J. Budesa, Štulhofer A. i J. Irvine (2012). The
politics of youth sexuality: Civil society and school-based sex
education in Croatia. Sexualities 15(3-4): 494-514.
• Ostali tekstovi: Seksualna edukacija u školi: što je s Hrvatskom?
(only croatian w/english summary)

33. 12.5. A.H. – PROJEKT
• Sustavno obrazovanje o ravnopravnosti spolova/rodova
i obrazovanje o seksualnosti u školskom programu
Republike Hrvatske: inicijativa i prijedlog pilot
programa
• International Policy Fellowship, Center for Policy
Studies, Open Society Institute i Central European
University, Budimpešta, Mađarska
(http://www.policy.hu/hodzic/croatian.htm)

34. 12.6. A.H. – PROJEKT – CILJEVI (DIO)
1. Izrada prijedloga pilot programa sustavnog obrazovanja o
ravnopravnosti spolova/rodova i obrazovanja o seksualnosti za
osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj u smjeru
programskih zadaća Nacionalne politika za promicanje
ravnopravnosti spolova.
2. Određivanje osnovnih provedbenih smjernica: primjena i razvoj
pilot programa (testiranje, analiza ucinkovitosti); daljnje
strategije programskih intervencija
3. Započinjanje regionalnog istraživanja i analize programa i
provedbi politike za promicanje ravnopravnosti spolova/rodova
na području obrazovanih sustava u Bosni i Hercegovini,
Hrvatskoj, Sloveniji, i Srbiji…

35. 12.7. A.H. – PROJEKT – SMJERNICE (DIO)
1. Ministarstvo prosvjete i športa, na temelju javnog natječaja, do kraja
2002. godine osnovat će skupinu stručnjakinja/ka koji će osmisliti
prijedlog programa obrazovanja o spolnosti u nižim razredima
osnovne škole.
2. Paralelni smjer zagovaranja i javne politike predstavlja dio programa
Centra za edukaciju i savjetovanje žena (CESI) pod nazivom Spajalica:
senzibilizacija za pitanja roda/spola koji naglašava potrebu povezivanja
institucija obrazovnog sustava (škola, fakulteta, ministarstva) i
autonomnih obrazovnih programa koje provode nevladine
organizacije. U programske aktivnosti uključeno je formiranje radnih
skupina; kontakti, povezivanje i diskusije; kontinuirano praćenje rada
nadležnih državnih institucija; formuliranje programa i strategije
seksualne edukacije; formuliranje preporuka za promicanje
rodne/spolne ravnopravnosti u školskom programu; te tribine, okrugli
stolovi i medijske prezentacije.

36. 12.8. AH. – IPF PROJEKT: IZVJEŠTAJ (ISBN 953-
99192-0-7)
TRENUTNA SITUACIJA U HRVATSKOJ (DIO)
No, zbog ograničavanja seksualnosti u okvire braka i
reprodukcije (15), te isključivanja bilo kakve točne
informacije o problemima kao što su prezervativi,
kontracepcija, pobačaj i seksualna orijentacija, SE
(seksualna edukacija) u okviru vjeronauka nije
adekvatan odgovor na stvarne potrebe hrvatskih
adolescenata/ica (16)…

37. 12.9. A.H. – IPF PROJEKT
IZVJEŠTAJ – NAMJERA (DIO)
1. Objašnjavanje koncepta 'roda' i istraživanje utjecaja rodnih stereotipa na
adolescentsku seksualnost i općenito seksualno zdravlje, kao i utjecaj
nejednakih rodnih odnosa moći na upotrebu prezervativa i sigurnije
seksualno ponašanje.
2. Razvoj svijesti o sadržaju poruka vezanih uz rod, (tjelesni) izgled i seksualnost,
a koje se prenose medijima i drugim sredstvima (obitelj, škola, grupa
vršnjaka).
3. Razjašnjavanje vrijednosti, proispitivanje rodnih normi i dvostrukih rodnih
standarda vezanih uz adolescentsko seksualno iskustvo i njegovu
prihvatljivost, motiva za stupanje u seksualne odnose, kulture vršnjaka i
mogućnosti pregovaranja o sigurnijem seksualnom odnosu s upotrebom
prezervativa.
4. Potpora usvajanju rodnih uloga i identiteta koji promiču (seksualne i osobne)
veze zasnovane na poštovanju, odgovornosti i ravnopravnosti.

38. 13. PITANJA ZA KRAJ
I – DA O NJIMA MISLITE
1. Postoji li povezanost E. Haeberlea, V. Bullougha i T. Sandforta? (Pedofilija i
pedofilski časopis)
2. Postoji li povezanost A. Štulhofera i T. Sandforta? (knjiga)
3. Postoji li povezanost E. Haeberlea, V. Bullougha T. Sandforta i A. Štulhofera?
(glavni predavači na kongresu u Dubrovniku)
4. Postoji li povezanost A. Štulhofera i Amira Hodžića? (mentorstvo)
5. Tko je A. Hodžić? (program, rad, publikacije, intervju u „Jutarnjem listu“)
6. Postoji li povezanost Modula 4. i A. Hodžića? (knjige u literaturi)
7. Uvodi li Modul 4 dodirivanje, ugodno i neugodno, u 3. razredu osnovne škole?
8. Što uvodi Modul 4 u 4. razredu osnovne škole?
(http://zdravstveniodgoj.com/news/sluzbeni-prirucnik-azzo-a).
9. Što sve uvodi u školski program osnovne i srednje škole Modul 4 i na osnovi
kojega svjetonazora, znanosti, literature?
10. Koji su stvarni ciljevi Modula 4? (v. http://zdravstveniodgoj.com/news/spolni-
odgoj-u-svicarskoj).

39. 14. DESET SLIČNOSTI RODNE IDEOLOGIJE I KOMUNIZMA
1. Kao teorija komunizma, rodna teorija nastala je bez istraživanja i dokaza.
2. Kao teorija komunizma, rodna je teorija nastala na osnovi djela jednoga
čovjeka (A. Kinsey), s tim da za Kinseya postoji opravdana sumnja u
znanstvenoistraživačku prevaru, suradnju s nastranima i osobnu nastranost.
3. Kao ideologija komunizma, rodna ideologija cilja na populaciju ljudi koji
imaju problem u svagdanjem životu. Pod krinkom brige za jedne, provodi
nasilje nad drugima.
4. Kao komunizam, cilja na rušenje paradigme – stoljetne ljudske kulture.
5. Kao komunizam, služi se krilaticama o kojima ne dopušta raspravu.
6. Kao komunizam, ima strategiju proširenja svoje revolucije na cijeli svijet.
7. Kao komunizam, posebno neprijateljstvo usmjerava na sve oblike religije,
napose na Katoličku crkvu, jer nju (opravdano) smatra najvećom preprekom
za promjenu paradigme.
8. Kao komunizam, skriva, ometa i zabranjuje objavljivanje podataka koji joj ne
odgovaraju, a objavljene podatke ignorira, podcjenjuje i ismijava.
9. Kao komunizam, drukčije mišljenje proglašava prekršajem, čak i zločinom,
denuncira ga i kažnjava s državne razine, zakonski.
10. Kao komunizam, služi se silom i nasiljem – intelektualnim, društvenim,
građanskim i političkim.

40. MINISTAR Ž. JOVANOVIĆ ČISTI UDŽBENIKE
POVIJESTI, BIOLOGIJE, ETIKE, VJERONAUKA…
Ministar je imenovao Povjerenstvo, koje vodi prof. dr. Vedrana Spajić Vrkaš,
na traženje udruge “Kontra”.
“Kontru” je u vjeronaučnim udžbenicima zasmetao “visok stupanj
diskriminacije i negativnog prikaza homoseksualizma” te “što su pitanja
obitelji i spolnosti svedena na heteroseksualne parove”.
ZANIMLJIVA PITANJA:
1. Članovi “Kontre” (mora se pretpostaviti) ne vjeruju u Boga, u bezgrješno
začeće Blažene Djevice Marije, Kristovo bogočovještvo, riječi i uskrsnuće…
… ali vjernicima to toleriraju…
A kako to da ne toleriraju da ti isti vjernici, prema nauku svojih svetih
knjiga, vjeruju, i uče, da je homoseksualizam negativan u odnosu na Božje
zapovijedi i da za Bibliju postoji samo brak muškarca i žene?
2. Hoće li prof. dr. Spajić Vrkaš iz udžbenika biologije izbaciti opise spolnih
razlika u anatomiji, embriologiji, histologiji, endokrinologiji… svemu?
3. Hoće li itko odgovoriti na pitanje TKO JE OVDJE LUD?