Na 7. kongresu psihoterapeuta Srbije održano je predavanje o povezanosti između dijalektike i neuropsihologije u psihološkoj analizi snova. Prvi put je u stručnoj javnosti predstavljen metod analize dr Gejl Dilejni i veza između upotrebe tog metoda i neuropsiholoških procesa, kako onih tokom sanjanja, tako i u budnom stanju, tokom rada na snu. U velikom delu predavanja se razmatraju mogućnosti korišćenja analize snova u etiološke, dijagnostičke, terapijske i prognostičke svrhe u terapiji i savetovanju i to ne kao pomoćno, već kao celovito sredstvo. Ceo proces je prikazan kroz primer iz prakse autora. Prvi put su predstavljeni i nalazi profesora Marka Solmsa koji potvrđuju da se sanajnje ne odvija samo u REM fazi, nego i van nje, kao i kakve to implikacije ima za korišćenje psihološke analize snova.
Predavanje je održao Slobodan Nikolić, predsednik Centra za dubinsko - psihološko istraživanje snova IMAGO.
Kako uverenja oblikuju našu stvarnost - Slađana Vojinović
Psihološka analiza snova - jukstapozicija između dijalektike i neuropsihologije
1. Slobodan Nikolić, analitičar snova
Centar za dubinsko – psihološko istraživanje snova IMAGO
064/287 91 02 * centarIMAGO@gmail.com
Psihološka analiza snova:
jukstapozicija između
dijalektike i neuropsihologije
2. Neuropsihologija sanjanja
Psihološka analiza snova danas
Psihološka analiza snova u „ovde i sada“ terapijskom kontekstu
Prikaz slučaja
San kao celovito etiološko, dijagnostičko, prognostičko i terapeutsko sredstvo
Zaključak: neuropsihologija analitičkog procesa
Sadržaj
3. Moždani centri koji su aktivni pri
sanjanju su oni na spoju temenog,
slepoočnog i potiljačnog
moždanog režnja, u unutrašnjosti
mozga (ne na korteksu) i prednji
deo bele mase limbičkog sistema.
Ovi centri dovode se u vezu sa
prijemom, skladištenjem i
analizom informacija, kao i sa
emocionalnim životom i prostorno
– vizualnim predstavama.
Bez inhibicija koje nastaju u
velikom mozgu slike snova
predstavljaju nesputan pristup,
analizu i međusobno povezivanje
informacija i iskustava osobe uz
odgovarajuću emocionalnu
obradu.
Neuropsihologija sanjanja
4. Sokratovska dijalektika – babička metoda: „znam da ništa
ne znam“. DIjalektika analitičkog intervjua u praksi je
veština postavljanja pitanja snevaču o elementima sna na
neagresivan i nenametljiv način, nesugestivno, ali
usmereno na sadržaj i kontekst sna, sa ciljem postepenog
uvođenja sadržaja nesvesnog.
Dr Gejl Dilejni: Analitičar treba da se prema materijalu
postavi kao da o njemu sam ništa ne zna, naročito kada
se u snu pojavljuju elementi koji se smatraju opšte
poznatim.
Primer iz prakse: Mobilni telefon koji se često
pojavljuje u snovima savremenog čoveka. Jedna
osoba može reći da je to sredstvo komunikacije,
koje joj služi, pre svega za razgovore sa sinom, dok
druga može reći da je to svet u malom, koji čini sve
informacije dostupnim, služi i za zabavu i razonodu.
Psihološka analiza snova danas
5. Metod dr Gejl Dilejni:
Analitičar pomaže snevaču da sam dođe do uvida, podstičući pre svega samostalno otkrivanje i
najbolnijih uvida koje san nosi. Osoba koja tako dolazi do uvida, prolazi jedno novo iskustvo u
samostalnosti, a teže joj je i da odbaci mišljenje analitičara kao neosnovano jer do uvida dolazi
sama ili da prihvati autoritativno, na teorijama zasnovano, mišljenje analitičara i kada ono nema
pokriće u kontekstu sna i dinamici ličnosti snevača.
Postupci u metodu dr Gejl Dilejni:
Dobijanje što potpunijeg teksta sna
Dobijanje detaljnih opisa i asocijacija na elemente sna
Rekapitulacija opisa korišćenjem reči samog snevača
Premošćavanje – nalaženje paralela u svesnoj situaciji
Dolazak do uvida za poboljšanje svakodnevnog funkcionisanja
Najpouzdaniji kriterijum za ispravno analiziran san je kada analiza snevača
na dalju razradu materijala, odnosno kada motivisan premošćenim materijalom
nalazi, obrazlaže i proživljava otkrivene sadržaje i biva pokrenut da dobijeni uvid u
njemu odmah podstakne dalje uvide o problemima na koje san ukazuje.
Psihološka analiza snova danas
6. Ličnost kao totalitet, u aktuelnom trenutku raspolaže sa
daleko više kapaciteta da se suoči sa problemom u kome
se nalazi, nego što je to bilo u ranom detinjstvu, iako se
tamo najverovatnije nalaze koreni i uzroci ponašanja
osobe.
San se uvek vezuje za trenutak kada je
analizira se isključivo dovođenjem u vezu sa
trenutnom životnom situacijom snevača i
šireg konteksta svesnih aktuelnih zbivanja
unutar i oko snevača se ne može analizirati
pouzdanošću, što čini „ovde i sada“ analize
snova.
Psihološka analiza snova u
„ovde i sada“ terapijskom kontekstu
7. #SAN: LAŽNIH 15 GODINA
Treba da se preselim u hotel neki da živim, ne znam tačno u koji. Kod babe smo u
tamo živimo brat, mama, baba i ja... Dolaze nam u goste M., V. i S. U kući je gužva,
galama, svi pričaju istovremeno, imam osećaj da ću poludeti od svih njih, cerekaju se,
sve je nekako izobličeno, čudno, sedamo za sto da ručamo. Šta god da ja kažem niko
ne konstatuje, svi međusobno razgovaraju i mene ne primećuju. Ručamo, mama
ustaje stalno od stola i prinosi svakom šta poželi, meni naravno ne. Nervira me sve
vreme njihovo kuliranje mog prisustva. Pitam naglas šta će biti ako sad pokupim sve
svoje stvari i odem zauvek. Niko ne reaguje, mnogo sam tužna zbog toga, psujem sve
u sebi i pretim da me neće više nikad videti. Kažem im da odlazim! Niko ne reaguje i
dalje vode svoje priče. Na izlasku mi mama kaže: svima zameraš nešto samo tvom
ocu ništa! Okrećem se ka njoj pitam je kako to misli on je umro pre 14 godina... Kaže
to ti misliš, on je otišao i ostavio je i tebe i nas. Ja joj ne verujem, pruža mi telefon i
pozovi ga. Uzimam telefon, zvoni, tata se javlja. Kad sam mu čula glas počela sam da
plačem, jedva uspem da izgovorim: Da li je moguće da si živ, skoro 15 godina me nisi
zvao ni posetio, mislim da si mrtav. Kaže opušteno: videćemo se ovih dana. Ponavljam
„ovih dana“, imam osećaj u snu da ne mogu više da izdržim sve ovo, da će glava da
mi eksplodira. Spuštam slušalicu i ponavljam: živim u tom ubeđenju 15 godina... 15
godina... Potpuno razočarana u sve bez reči izlazim iz kuće. U zgradi sam babinoj na
izlazu, pomislim idem da pobijem sve ljude u tom hotelu, negde moram da izbacim
bes. Ionako taj čin neće nikog povrediti jer im nije stalo...
Prikaz slučaja - san
8. Snevačica ima dvadesetsedam godina, fakultetski je obrazovana, finansijski nezavisna i
stabilna, živi u zajednici sa porodicom svoje prijateljice iz srednje škole, vrlo je požrtvovana
po pitanju odnosa sa bliskim osobama.
Sa prvim delom sna snevačica je napravila premošćavanja ka tome da joj način života
porodice postaje tuđ i da mu ne pripada, oseća se u njemu sputano, nema slobodu
donošenja sopstvenih odluka, previše je požrtvovana za druge, iako je hrabra i uporna, to
ne koristi za sebe, pa na kraju ostaje nezadovoljna. Želi mesto na kome će se osećati
komotno i slobodno, a to je prikazano hotelom.
Dalja premošćavanja do kojih je snevačica došla su da se u porodičnim okolnostima nalazi u
atmosferi gde niko nikog ne sluša, ne samo u primarnoj porodici, već i u zajednici u kojoj
sad živi. Veoma je besna i nedovoljno svesna svog besa jer nikog ne interesuju njene
potrebe, toliko da ne bi ni primetili da je nema, a od očeve smrti je bila uključena u pomoć
majci i nije nikad dovoljno brinula o svojim potrebama.
Integrisanjem dobijenog materijala, konačni zaključak analize sna je da snevačicinu potrebu
za separacijom od primarne porodice, kao i zamene za nju u vidu porodice sa kojom sada
živi, koči prevelika požrtvovanost i posvećenost brizi o drugima, zbog čega njene stvarne,
lične potrebe ostaju zanemarene. Situacija u kojoj je je hladna i tuđa, ne postoji njeno
osećanje pripadnosti, nema slobodu da donosi sopstvene odluke, a sve iz uverenja nastalog
tokom 14-15 godina od smrti oca da je briga o sopstvenim potrebama neprihvatljiva i
sebična.
Prikaz slučaja - analiza
9. Psihodinamsko-dijagnostički posmatrano, ovaj san nakon analize otkriva nedostatak samopouzdanja i nevrednovanje
sopstvenih potreba, što rezultira besom koji se okreće ka sebi u vidu onemogućenja sopstvene separacije, osamostaljivanja i
ličnog razvoja. Kod snevačice je prisutno nadkompenzovano osećanje niže vrednosti, sa smanjenom mogućnošću kontrole
agresivnih ispada i anksioznim epizodama praćenim izraženim osećanjem krivice.
Etiološki posmatrano, san pruža informaciju o problemu koji potiče od pre 15 godina, iz vremena kada se otac snevačice
razboleo, zatim ubrzo i preminuo. Do tada je snevačica funkcionisala više nalik ocu sa kojim je bila bliska – vodeći računa o
svojim potrebama. U novonastaloj situaciji, uz uticaj majke, koja je sa ćerkom stvorila sistem emocionalnog incesta formiran
je stav koji je trajno opredelio ponašanje snevačice: samo kroz požrtvovanost, hrabrost i borbenost, pre svega za druge može
se ostvariti osećanje lične vrednosti.
Terapijski gledano, san prepun intenzivnih emocija i bez analize je prilika da se neprihvatljive emocije besa i tuge prožive i da
se sa njima suoči, s tim da bez analize nije moguće dati potpuna objašnjenja problema i terapijske savete klijentu. Terapijski
proces bi trebalo da ide u smeru razvijanja osećanja sopstvene vrednosti kod klijentkinje. Kroz proces osvešćenja emocija
koje oseća prema celoj situaciji i uz podsticaj da ih proživi, a ne izbegava i okreće protiv sebe.
Prognostički gledano, spremnost za potpunu promenu i separaciju još uvek ne postoji, što se vidi u završnim,
autodestruktivnim ispadima, kojima se zadržava stari model ponašanja. Potencijal za promenu je u radu na prihvatanju
osećanja besa i tuge zbog nezadovoljenih sopstvenih potreba.
Snovi nisu uvek u ovoj meri konkretni, oni često iz seanse u seansu otkrivaju samo deo po deo problema, zbog čega i treba
pratiti seriju snova, koji obično osvetljavaju problem iz više uglova i dopuštaju da se stvori celovita slika tek posle niza
analiziranih snova.
San kao celovito etiološko,dijagnostičko,
prognostičko i terapeutsko sredstvo
10. Pred snevačem je zahtevan zadatak, zadatak promene, koji je,
kao u prikazanom primeru, takav da zahteva menjanje
emocionalnog obrasca reagovanja koji je u jednom trenutku
naučen i kasnije automatizovan sa svrhom obezbeđivanja
opstanka i sigurnosti.
U toku sanjanja najviše moždane funkcije – svesno, racionalno
mišljenje i inhibicije, nisu uključene u proces, zbog čega
sadržaji snova upravo i daju bitno različite, potpunije i istinitije
informacije od onih kojih smo svesni u budnom stanju.
Analiza snova neuropsihološki predstavlja proces učenja i
usvajanja novih emocionalnih obrazaca i obrazaca ponašanja, u
kome snevač ima zadatak da donosi zaključke i pravi promene,
a analitičar usmerava tok promene ka onim delovima gde je u
snu naznačeno da postoji potencijal, odnosno gde će stari
obrasci ponašanja najuspešnije biti prevaziđeni i zamenjeni
novim, sa dalekosežnim ciljem menjanja kompletnog
remetećeg obrasca ponašanja.
Zaključak:
neuropsihologija analitičkog procesa