srednjovjekovna književnost

1. Srednjovjekovna književnost
Ana Skoko, prof.
Gimnazija fra Dominika Mandića Široki Brijeg

2. Europska srednjovjekovna književnost
lat. medium aevum – razdoblje između antike i humanizma
Europska srednjovjekovna književnost obuhvaća razdoblje od 5.st. (pad
Zapadnog Rimskog Carstva 476.) do 15.st. (otkriće Amerike 1492.)
Književnost je bila nabožna (zbog utjecaja Crkve) ili svjetovna.
Ovo razdoblje dijeli se zapravo na latinski srednji vijek (5. – 9. st.) i
razdoblje književnosti na narodnim jezicima (od 9. st.).
Književne vrste
Nabožna književnost
Lirika: nastaju mnoge pjesme koje se
pjevaju uz liturgijski obred
Epika: priručnici, apokrifi (spisi
dvojbene autentičnosti), vizije,
hagiografije (životopisi svetaca),
ispovijesti, legende, parabole…
Drama: drame imaju biblijsko
religioznu temu i izvode se u crkvama
(mirakuli, moraliteti, misteriji)
Svjetovna književnost
Lirika: trubadurska lirika s ljubavnim temama
(ljubav vitezova prema svojim damama)
Epika: u srednjem vijeku nastaju veliki
nacionalni epovi te brojni viteški romani
Drama: od antičkih oblika preživljava jedino
MIM (poseban oblik pučkog kazališta s
prikazima iz života puka)

3. Srednjovjekovna drama
Drame su imale religioznu temu i najprije su se prikazivale u crkvama. Najčešće
teme vezane su uz Isusovo rođenje i uskrsnuće (tzv.liturgijske drame).
S vremenom takve se drame počinju prikazivati ispred crkve i u njih prodiru
svjetovni elementi, tako nastaju poluliturgijske drame koje se zovu i crkvena
prikazanja. Najčešće vrste crkvenih prikazanja bile su:
Misteriji-crkvena
prikazanja koja prikazuju
muku Kristovu
Moraliteti – ona koja se
odnose na kršćansko moralno
poučavanje
Mirakuli-prikazi legendi
o životima svetaca
Svjetovnadrama
Njeguje parodiju i komične efekte, razvija se kasnije od liturgijske, a po
podrijetlu bliska je antičkim pučkim kazalištima –mimima.
Mimove su izvodili putujući glumci na sajmištima, proštenjima i dvorskim
svečanostima. Iz mima se u 15. st. razvijaju farsa i sotija.
Farsa – uzima temu iz svakidašnjeg života (bračni problemi, sudska praksa)
Sotija – predstava u kojoj su protagonisti dvorske lude koje kritiziraju
društvene pojave

4. Sv. Aurelije Augustin (354. – 430.)
O tako neprijateljsko prijateljstvo, o
nedokučivo zavođenje duše,
o žudnjo da činiš štetu za igru i šalu, o
željo za tuđom štetom bez ikakve
želje za svojom korišću ili osvetom!
Dovoljno je samo da netko kaže:
„Hajdemo, učinimo!“ i stid me je što
nisam bez stida!

5. Kršćanski filozof, teolog i književnik, jedan od najznamenitijih latinskih
crkvenih otaca i učitelja. S njegovim djelom Ispovijestipočinje drukčije shvaćanje
vremena u odnosu na antiku. Naime, antika i stare mitologijevrijeme najčešće
shvaćaju kružno, govore o ponavljanjuistoga. Augustin prvi put razrađujeučenje
o „jednosmjernom kretanju“i vremena i povijesti. Povijest je zapravo
propadanje zbog grijeha prvog čovjeka, ali Krist donosi preokret, a završetak
povijesti i vremena zapravo je posljednji sud nakon kojeg nastupa vječnost.
Djelo Ispovijesti napisano je 10 godina nakon obraćenja Augustina na
kršćansku vjeru. To je svojevrsna autobiografija od rođenja do pokrštavanja, a
ujedno i hvalospjev Gospodukoji mu je na tom putu pomogao.
Djelo je prevedeno na brojne jezike (na hrvatskom jeziku imamo tri prijevoda).
Ostala njegova djela: O državiBožjoj, O kršćanskom nauku.
U svojim čitankama pročitajte ulomke iz djela i odgovorite na sljedeća pitanja:
• Kakav je bio Augustinov odnos prema vjeri u djetinjstvu?
• U čemu je razlika između odgojnih metoda u školi nekad i danas?
• Koji osjećaji obuzimaju Augustina kad se prisjeća svojega djetinjstva i školovanja?
• Kako Augustin doživljava batine? Koji je tvoj stav o batinama?