2. KO JE BIO SVETI SAVA?
• Sveti Sava je bio srpski princ, monah, književnik i prvi arhiepiskop nezavisne
Srpske pravoslavne crkve.
3. ŽIVOT RASTKA NEMANJIĆA
• Podržavanjem nadležnosti patrijarha tadašnjeg Konstantinopolja, a današnjeg
Istanbula, osigurao je privrženost srpskog hrišćanstva istočnjačkom. Takođe je imao
veliki uticaj na kulturno-umetnički razvoj Srbije, posebno na razvoj srpske
srednjovekovne književnosti, pišući hronike o vladavini svoga oca.
4. SVETI SAVA
• Rođen je 1175. godine kao Rastko Nemanjić, najmlađi sin velikog župana Stefana
Nemanje i Ane Nemanjić, kćerke carigradskog imperatora Romana. Još kao dete je
obožavao i redovno prisustvovao crkvenim službama, a ikone su ga posebno
zanimale. Kada mu je bilo 17 godina, upoznao je jednog monaha i s njim se ubrzo
uputio ka manastiru Svetog Pantelejmona na Svetoj gori, napustivši očevu kuću. U
tom manastiru se zamonašio 1192. godine kada je i dobio ime Sava.
5. • Godine 1196. veliki župan Stefan Nemanja napušta svoje kraljevstvo – Rašku, i
pridružuje se sinu u manastiru Studenica, gde postaje monah i dobija ime Simeon.
Iste godine i Rastkova majka Ana je napustila svoj dotadašnji život i zamonašila se,
postavši Anastasija. Dve godine kasnije, Sava i Simeon osnivaju manastir
Hilandar na Svetoj gori. Simeon je preminuo 1199. godine, a samo nekoliko meseci
kasnije proglašen je svetiteljem.
• Sava je 1220. godine objavio prvi srpski Nomokanon, pravni zbornik koji obuhvata
crkvene i građanske zakone koji se odnose na crkveno-pravnu problematiku. Godinu
dana kasnije, osnovao je zajedno sa Stefanom Prvovenčanim crkvenu skupštinu ili
savet, koji je zastupao verovanja hrišćanske pravoslavne crkve.
• Sava je 1220. Godine objavio prvi srpski Nomokanon, pravni zbornik koji obuhvata
crkvene i građanske zakone koji se odnose na crkveno-pravnu problematiku. Godinu
dana kasnije, osnovao je zajedno sa Stefanom Prvovenčanim crkvenu skupštinu ili
savet, koji je zastupao verovanja hrišćanske pravoslavne crkve.
6. • Nakon toga, Sava kreće na put, sa željom da svoj život završi lutajući nekom nepoznatom zemljom.
Proputovao je Palestinu, Siriju, Persiju, Vavilon, Egipat i Anatoliju i u svakom od ovih predela obišao
sveta mesta, razgovarao s velikim isposnicima i sakupljao mošti svetaca. U Trnovu, prestonici
Bugarskog kraljevstva, razboleo se i preminuo 27. januara 1236. godine.
• U prilog moći arhiepiskopa Save govori i činjenica da je 1228. godine nekim čudom uskrsnuo svog
preminulog brata Stefana, čije se mošti danas nalaze u manastiru Studenica. Iste godine je Sava
krunisao Radoslava, a 1234. godine i Vladislava – sinove svoga brata.
• U manastiru Žiči, koji je izgradio Stefan Prvovenčani, Sava je 1234. godine svoju titulu arhiepiskopa
predao svom učeniku Arseniju, i tako ga proglasio drugim srpskim arhiepiskopom.
• Nakon toga, Sava kreće na put, sa željom da svoj život završi lutajući nekom nepoznatom zemljom.
Proputovao je Palestinu, Siriju, Persiju, Vavilon, Egipat i Anatoliju i u svakom od ovih predela obišao
sveta mesta, razgovarao s velikim isposnicima i sakupljao mošti svetaca. U Trnovu, prestonici Bugarskog
kraljevstva, razboleo se i preminuo 27. januara 1236. godine.
• Posle nekoliko neuspelih pokušaja, kralju Vladislavu je napokon pošlo za rukom da prebaci mošti svetog
Save u manastir Mileševa, negde oko 1237. godine. Krajem 16. veka Turci Osmanlije su spalili Savine
mošti na vračarskom nasipu u Beogradu, gde se danas nalazi jedna od najvećih pravoslavnih crkava na
svetu, Hram Svetog Save.
7. • Zaveštanje svetog Save je i dan danas prisutno u tradiciji pravoslavne crkve
slovenskih naroda. On je najveći srpski prosvetitelj. On je čovek koji je osnovao
manastir Hilandar i koji je svojom čvrstom verom u Boga, verovao i u ljude,
povezivao ih i osvetljavao im životne puteve. Značajan je i kao pisac prvog
srpskog Nomokanona, Žitija Svetog Simeona, Studeničkog i Hilandarskog tipika. O
njemu su napisane mnogobrojne pesme i narodne umotvorine, a dan njegove
smrti, 27. januar, obeležen je kao praznik svih škola i mnogih pravoslavnih vernika.