Komentari učenika o izazovima digitalne detoksikacije
1. Komentari učenika o izazovima digitalne detoksikacije
Najviše me je iznenadilo koliko mi je mobitel ponekad nepotreban i ne moram ga
stalno imati uz sebe.
Najteži zadaci su mi bili da cijeli dan ne koristim tehnologiju i da šaljem malo poruka
jer je nemoguće cijeli dan biti bez tehnologije ili dopisivanja s nekim.
Najviše me iznenadilo što sam primijetio da mi digitalni uređaji nisu toliko potrebni da
bi mi dan bio zabavan.
Najteži zadatak mi je bio ostati tehnološki slobodan jedan dan, jer sam imao online
nastavu za vrijeme izvršavanja izazova, a i da nisam imao školu mislim da ne bih bio
u stanju odraditi taj izazov.
Ništa me nije iznenadilo jer već par mjeseci pratim svoju aktivnost te sam ju sveo na
minimum.
Najteži zadatak je bio da pošaljem manje od 10 poruka u danu, jer se često
dopisujem s više ljudi i po sat vremena pa je jednostavno nemoguće da pošaljem
manje od 10 poruka (10 poruka pošaljem u roku od 5 minuta).
Neke od zadataka sam pokušao izvršiti, ali jednostavno nisam uspio.
Tijekom ovog izazova najviše me iznenadila količina slobodnog vremena koju sam
imao tih 24 sata i kako sam bez korištenja mobitela uspio sve svoje zadatke obaviti
na vrijeme i još se odmoriti.
Najteži zadatak je bio gledati videozapise manje, odnosno nikako taj dan, jer dosta
vremena provedem gledajući ih.
2. Svjestan sam da se previše vremena provodim uz mobitel i na mobitelu, ali činjenica
je da je danas takvo vrijeme i da su rijetki bez mobitela.
Instalirala sam aplikaciju Moment i najviše me iznenadilo koliko vremena provodim
na društvenim mrežama i koliko sati provodim na mobitelu. Uopće nisam bila svjesna
toga.
Najteže mi je bilo biti bez tehnike sat vremena prije spavanja jer inače imam običaj
gledati ili TV ili videozapise na YouTub-u prije spavanja i poslati manje od 10 poruka
dnevno jer inače šaljem puno više.
Najviše me iznenadilo tijekom ove aktivnosti otkrivanje mogućnosti što mogu raditi
cijeli dan. Ipak se može zabavljati i bez tehnologije! Sada znam kako je bilo mojoj
obitelji u 20. stoljeću bez društvenih mreža i sl. Prije nego što sam krenuo sa
izazovima, ispitivao sam svoga djeda i baku što su oni radili, dok nije bila razvijena
tehnologija kao što je sada.
Kada radim svoje obaveze, npr. pisanje domaće zadaće ili učenje za ispit znanja,
nemam uz sebe mobitel radi koncentracije. Kada čujem vibraciju mobitela, skrene mi
pažnju sa zadaće.
A da ostanem bez društvene mreže, ne bih baš mogao zbog prijatelja/prijateljica s
kojima se dopisujem inače preko aplikacija (Instagram, Snapchat). Oni bi se zapitali
gdje sam, zašto me nema, itd. Ili bi se čak naljutili na mene što im ne odgovaram na
poruke. Tako to ide kod djevojaka.
Ništa me nije pretjerano iznenadilo jer sam svjestan da sam ovisan o tehnologiji i
društvenim mrežama, a veliki broj ljudi koji kažu da nisu ovisni najvjerojatnije lažu.