2. Prva pomoć
Prva pomoć predstavlja skup mera i postupaka kojima se spasava život i sprečava dalje pogoršanje
zdravlja povređenih i obolelih osoba.
Primenjuje se na licu mesta ili na bezbednom odstojanju od mesta nastanka povrede ili bolesti.
Osnovni zadatak prve pomoći je očuvanje života ljudi,odnosno da se unesrećena lica u što boljem
stanju i u što kraćem vremenskom periodu transportuju do najbliže medicinske ustanove.
Prva pomoć se razlikuje od stručne medicinske pomoći,a pružaju je lekari,obučeni spasioci ili laici
koji su se zadesili na mestu nesreće
Prilikom povrede krvnog suda dolazi do krvarenja.Ono može biti:
Spoljašnje-kada se krv izliva u spoljašnju sredinu;
Unutrašnje-kada se krv izliva i nakuplja u nekoj telesnoj šupljini;
5. Reanimacije
Oživljavanje ili reanimacija podrazumeva masažu srca i veštačko disanje,a za
opremljene medicinske ekipe još i primenu lekova i električne struje.
Klinička smrt:
Stanje neposredno nakon prestanka disanja i srčanog rada,a pre
odumiranja ćelija,kada je još moguće reanimacijom oživeti osobu.
Cerebralna (Moždana) smrt:
Odumiranje moždanih ćelija.Nastaje nekoliko minuta po prestanku disanja ili
rada srca.Ovo je nepovratan proces.Oživljena osoba kod koje je već došlo do
delimičnog gubitka moždanih ćelija imaće blaže ili teže znakova oštećenja mozga
koji se manifestuju kao invalidnost ili smanjeno intelektualno funkcionisanje.U
najtežim slučajevima ,,oživljenja`` osoba može biti u trajnoj komi ,priključena na
respirator,bez ikakvog izgleda da se jednog dana probudi ,što nije cilj postupka
oživljavanja.