Good Stuff Happens in 1:1 Meetings: Why you need them and how to do them well
Selimović ulomak.docx
1. „Životno prostranstvo naša je tamnica. Prostranstvo posjeduje nas. Mi
ga posjedujemo samo koliko može oko da pređe preko njega.
A život nas umara, plaši, ali i zove, goni. Mislimo da nas vidi, ali da
ga se ne tičemo, kažemo da ga savladavamo, a samo se koristimo
njegovom ravnodušnošću.
Zemlja nam nije naklonjena. Gromovi i valovi nisu za nas, mi smo u
njima. Čovjek nema svog pravog doma, on ga otima od slijepih sila.
Ne osvajamo ovu zemlju, već grumen za svoju stopu, ni planinu, već
sliku u svome oku, ni more već njegovu gibljivu čvrstinu i odsjaj
njegove površine. Ništa nije naše osim varke, zato se čvrsto držimo za
nju.
Mi nismo nešto u nečemu, već ništa u nečemu, nejednaki s tim oko
sebe. To je tuđe gnijezdo, zemlja bi mogla biti samo stanište čudovišta
koja bi bila u stanju da se nose s nedaćama što ih ona pruža u izobilju.
Ili ničija. Pa ni naša.
Razvitak čovjekov trebao bi da ide ka gubljenju svijesti o sebi.
Možda će biti izlaz čovjekov da se vrati unazad, i da postane i ostane,
samo snaga.“