HBK, Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici, br. 68.
Uvjeti primanja sakramenta potvrde.
Priprava za sakrament potvrde podrazumijeva barem tri godine pohađanja župne
kateheze poslije prve pričesti te redovito sudjelovanje na nedjeljnom euharistijskom slavlju.
Jedan od preduvjeta za sakrament potvrde je pohađanje školskog vjeronauka, ali on ne može
zamijeniti niti nadomjestiti župnu katehezu. To znači da se nikako ne može prihvatiti praksa
oslanjanja samo na školski vjeronauk odnosno vjeroučitelja u školi što se tiče priprave za krizmu,
a zanemarivanja župnih katehetskih susreta, pogotovo u »godini krizme«. Vjeroučitelj u školi
dužan je slijediti školski vjeronaučni program, koji ne može u svemu nadomjestiti ono što onaj
koji želi slaviti sakrament potvrde i uključiti se u župnu zajednicu treba u njoj dobiti. Katehetski
susreti moraju se održavati u župnoj zajednici koja se mora pobrinuti za prikladne prostore
odnosno katehetske dvorane. Oni ne mogu biti imitacija a osobito ne ponavljanje školskoga
vjeronauka već imaju specifičan sadržaj i metodologiju katehetskog slavlja.
Stupanj znanja o sakramentu potvrde koji se traži od kandidata ovisit će i o samom
kandidatu, tj. o njegovim talentima. Osim potrebnog znanja kršćanskih istina treba isticati i
iskustvo kršćanskog života. Provjera znanja i aktivnosti u životu mjesne Crkve može se obaviti i
pred zajednicom vjernika.
O vjeronauku u školi i župnoj katehezi – Poruka hrvatskih biskupa, br. 4:
Dragi vjernici! Znamo da odgoj djece i mladih ima više oblika. To su u prvom redu obi-
teljski, školski i župni odgoj. Premda se kroz vjeronauk u školi sustavno upoznaje katolička vjera
u svim njezinim dimenzijama, tj. u učenju, slavljenju i življenju, ipak je za cjelovit odgoj potrebno
uključivanje u određenu crkvenu, odnosno župnu zajednicu, u kojoj se raste i živi u vjeri, a što
se postiže župnom katehezom. Ona, naime, potiče duhovno, liturgijsko, sakramentalno i
apostolsko sazrijevanje u crkvenoj zajednici. Osobit naglasak stavlja se na iskustvo vjere koje se
najdjelotvornije uči, slavi i živi u konkretnoj župnoj zajednici, što se posebno očituje u njezinom
liturgijskom slavlju i životu.
Premda između vjeronauka u školi i kateheze u župi postoji jasna razlika, ipak oni su
nerazrješivo vezani. Imajući to na pameti potpuno je razumljivo, što se za pristup sakramentima
pomirenja, euharistije i potvrde traži redovito pohađanje i vjeronauka u školi i župne kateheze.
Zakonik kanonskog prava
Kan. 889 - § 1. Za primanje potvrde sposobna je svaka i samo krštena osoba koja još nije
potvrđena.
§ 2. Da bi tko, izvan smrtne pogibelji, dopušteno primio potvrdu, zahtijeva se, ako je
sposoban služiti se razumom, da je prikladno poučen, pravo raspoložen i sposoban obnoviti
krsna obećanja.
Kan. 890 - Vjernici su obvezni primiti sakrament potvrde pravodobno; neka roditelji i pastiri
duša, osobito župnici, vode brigu da se vjernici za njegovo primanje pravo pouče i da mu u
prikladno vrijeme pristupe.

Da vaša radost bude potpuna – Kateheza i rast u vjeri u današnjim okolnostima (HBK), br. 53.:
Pitanje ispisa iz vjeronauka u školi
U novije vrijeme postoje i nedoumice s obzirom na djecu koja se ispisuju iz vjeronauka
kao školskoga predmeta. To se, sukladno iskustvima, čini najčešće nakon prve pričesti, da bi se
ponovno upisivala prije samoga slavlja svete potvrde. Taj problem govori kako dio roditelja o
tome ne vodi pravu brigu, a neki očito čak to djeci i predlažu, jer se žele više posvetiti drugim
sadržajima i aktivnostima. Dok je potrebno poštivati slobodu djece, jer se vjeronauk slobodno
izabire kao što se iz njega može slobodno ispi sati, ipak valja imati na umu situaciju u takvim
obiteljima, postupiti s određenim taktom, ali uz jasne postavke. Onima, od roditelja pa i nekih
drugih župljana, koji ne shvaćaju punu važnost vjeronauka u školi, valja trajno posvješćivati da
on predstavlja prvi temeljni korak i u pripremi za sakramente i život po vjeri, naravno za one
koji zaista žele biti kršćani. Opći direktorij za katehezu, naime, izričito kaže da je prijeko
potrebno da vjeronauk u školi zadržava dimenziju evanđeoske priprave.
To znači da župna kateheza pretpostavlja određenu podlogu, prvo sustavno znanje koje
se na potpuniji način može steći u školi. Pritom, ako se i dogodi već navedeno odustajanje, treba
jasno reći da se slavlje krizme, kako je već ranije spomenuto, ne mora nužno poklapati s
određenim razredom škole, računajući da se ide na slavlje kada idu i svi drugi. Trebat će
roditeljima otvorenije pojasniti da dijete pristupa nekomu sakramentu kada bude prošlo
određenu pripravu, pa makar se to moralo dogovorno odgoditi za kasniju dob. Dakako, to
uključuje i osnovnu zainteresiranost i uključenost roditelja. Još i više, valja uvijek naglašavati da
je primanje određenoga sakramenta uvjetovano i temeljnom osobnom zrelošću primjerenoj
dobi. Uz to je potrebno imati na umu stav Hrvatske biskupske konferencije da je vjeronauk u
školi jedan od preduvjeta za uključivanje u župnu katehezu i slavlje sakramenata. U svakom
slučaju valja imati razumijevanja, poznavajući situaciju u kojoj poneka djeca žive, posebno što
se tiče ranjenih ili rastavljenih roditelja. Dakako, o nekim osjetljivijim slučajevima trebat će
konzultirati i nadležne biskupijske urede.