1. Koja je prava cijena hidroenergije? Zabrinjavajudi primjer iz Indije i možemo li također odrediti
pravu cijenu u Hrvatskoj?
Hidroenergija je u Indiji zastupljena godinama i jedna od najvedih izvora energije. Ta je zemlja sedmi
najvedi proizvođač hidroenergije te s proizvodnjom od 114 TWh čini 3.5% udjela u svijetu. Problem
iseljavanja ljudi kod izgradnje uvijek je bio velik, kao i nestanak kulturne baštine. Mnogi aktivisti za
ljudska prava i za zaštitu okoliša sumnjali su i u pravu ekonomsku korist od hidroelektrana. Sve je više
studija koje govore o prevelikoj gospodarskoj cijeni ovih velikih brana. Jedan od stručnjaka koji se
bavi gospodarskom evaluacijom hidroenergije je Dr. Bharat Jhunjhunwala, ekonomski stručnjak sa
Indijskog instituta za menadžment Bangalore (IIMB). On je i autor knjige Economics of Hydropower
(Ekonomija hidroenergije) u kojoj predstavlja svoja istraživanja. Njegova je središnja tvrdnja da su
koristi od hidroelektrana vrlo preuveličane, a štete potcjenjivane.
On je na primjeru brane Kotlibhel 1B znanstveno dokazao da troškovi od hidroelektrana zapravo vedi
nego koristi. Ovdje ne govorimo samo troškovima gradnje i održavanja, ved o cijelom nizu tzv.
skrivenih troškova koje energetičari ne ubrajaju u troškove. Dr. Jhunjhunwala nabrojao je između
ostalog: smanjena kvaliteta vode, sediment, emisije metana, potresi, odroni, malarija, ali i
nestandardne ekonomske parametre poput biološke raznolikosti i estetske vrijednosti koje posredno
itekako ulaze u ekonomsku računicu. Ovdje napominjemo tzv. usluge ekosustava koje tradicionalne
gospodarske analize uopde ne računaju, a imaju ogroman utjecaj. One su primjerice prirodna obrana
od poplava, samopročišdavanje vode te opdenito održavanje cijelog sustava u ravnoteži. Svjedoci smo
primjerice kako neravnoteže u klimi imaju tragične posljedice, kako ljudske, tako i gospodarske. Usto,
rijeke su složeni hidrološki sustavi i poremedaji su dalekosežni i često nepredvidljivi, kako prostorno
tako i vremenski.
Dr. Jhunjhunwala zaključuje da je šteta od ove hidroelektrane čak 7 milijardi rupija godišnje je dok
je korist samo milijarda i pol godišnje.
Civilizacija u Indiji traje ved tisudama godina. U vrlo aridnoj klimi Indijci su uspjeli postidi održivu
opskrbu vode koja je omogudila razvoj poljoprivrede. Između ostalog, radi se o tradicionalnim
branama, ali ne na rijekama, ved u suhim kanjonima koji skupljaju monsunsku kišu. Na taj način se
održivo koristila voda, a podzemne zalihe stalno nadopunjavale cijeđenjem. Dolaskom Britanaca,
krenuo je državni pristup s velikim projektima izgradnje hidroelektrana i električnim pumpama.
Rezultat je razvoj poljoprivrede navodnjavanjem, ali s ogromnom cijenom: neracionalno
gospodarenje iscrpilo je podzemne zalihe vode. Konačno, pod lažnom sigurnošdu zaliha vode
uvedena je šederna trska i pamuk koji trebaju mnogo više vode nego tradicionalne kulture što je još
više pogoršalo situaciju. Od ovih promjena profitirali su pojedinci dok se sva težina šteta svalila na
lokalne zajednice, a to u Indiji znače na desetke milijuna ljudi.
Ovo svakako nije izoliran slučaj. Primjerice, Asuanska brana poznata je po zaustavljanju poplava uz Nil
i plovnošdu, uz dakako proizvodnju električne energije. Ali malo ljudi zna da je nestalo prirodno
gnojenje za vrijeme sezonskih poplava pa je povedalo troškove umjetnih gnojiva, što je rezultiralo
zagađenjem vode, ali i uvozom; zbog nedostatka sedimenta tone i zasoljuje se poznata delta Nila s
ogromnim posljedicama i ostalo. Brana Tri klanca u Kini je odmah trpjela od šteta u odronima,
masovnim razvojem bolesti stajadih voda što je trošak za zdravstvo i ostalim poremedajima.

2. Vrlo rado bi vam htjeli prikazati pravu ekonomsku cijenu hidroelektrana u Hrvatskoj. Na žalost,
tako nešto ne postoji. Postoje samo djelomična istraživanja i to ponajviše od strane šumarske struke
zbog negativnog utjecaja brana na šume. Ali izvjesno je da i u Hrvatskoj postoji cijeli niz „skrivenih
troškova“ poput zapriječenog prijenosa sedimenta, ukopavanja rijeka i poremedenih podzemnih
voda, suša i poplava, gubitka turizma, uvoza skuplje struje za suše i ostalo.
Postoji međutim marketing HEP-a koji hidroelektrane proglašava „zelenim i jeftinim izvorima
energije. Također su u neopravdanoj upotrebi „višenamjenskim objektima“. Najflagrantniji primjer
su obrane od poplava i navodnjavanje, i baš u godini gdje su i suše i poplave pogodile Hrvatsku. Čak
22 hidroelektrane uzvodno nisu spasile područja uz Dravu od poplave; štoviše upravo su one
uzrokovale vodeni val. Uz preko 30 velikih brana u Hrvatskoj, suša je stvorila ogromne štete. Klimatski
modeli predviđaju još gore stanje (atmosferski ekstremi), uz naravno smanjenje proizvodnje
električne energije uslijed u globalu manje padalina i do 10%.
Ovo nije hajka protiv hidroelektrana, ved nastojanje da se što razumnije i održivije koriste prirodno
resursi. Smatramo da je hidroenergija više nije glavno energetsko rješenje u Hrvatskoj, sada kada
postoje različiti obnovljivi izvori energije s mnogo manjim utjecajem na okoliš i s manje skrivenih
troškova, uz dužno poštivanje ved postojedih energetskih objekata. Potičemo međutim razvoj malih
protočnih hidroelektrana do 100 kW bez brana i akumulacijskog jezera.
Goran Šafarek, dipl.ing.