2. Što je učenje?
• učenjem nazivamo relativno trajnu promjenu ponašanja koja je rezultat
vježbe ili iskustva
• to je puno širi pojam od onoga što se događa u učionici, jer uključuje svaku
promjenu ponašanja koja se može opaziti
• da bismo razumijeli dječji razvoj, moramo razumijeti različite vrste
uvjetovanja i učenja koje djeluju na dijete
• navest ćemo četiri takva oblika učenja
3. PRIVIKAVANJE
• najjednostavniji oblik učenja koji uključuje respondentna ponašanja
• događa se kada refleksni odgovor privremeno nestaje kao rezultat toga što ga
je opetovano izazvao isti podražaj
PRIMJER:
ako pljesnemo glasno pokraj djetetova uha, ono će pokazati refleks trzanja
tijela. ako nastavimo pljeskati u pravilnim intervalima, veličina refleksa trzanja
stabilno će opadati, sve dok potpuno ne nestane
4. PRIVIKAVANJE
• privikavanje igra samo malu ulogu u djetetovom razvoju
• primjerice, djeca se vrlo brzo nauče spavati uz svakodnevne kućne zvukove
(lupanja vrata, telefon...), ali mnogi roditelji nisu svjesni ovog procesa pa
pokušavaju održati apsolutnu tišinu
• odsutnost tipičnih kućnih zvukova može spriječiti proces privikavanja i
povećati vjerojatnost djetetova buđenja na prvi zvuk koji se pojavi
5. RESPONDENTNO UVJETOVANJE
• oblik učenja koji počinje bilo kojim refleksom koji se definira kao bezuvjetni
podražaj (BP) koji uvijek izaziva bezuvjetnu reakciju (BR)
• uparivanjem nekog neutralnog podražaja s bezuvjetnim podražajem, taj
neutralni podražaj počne izazivati bezuvjetnu reakciju
• budući da neutralni podražaj počinje izazivati reakciju, on se sad naziva
uvjetovanim podražajem (UP)
• sljedeća slika ilustrira upravo rečeno:
6.
7. Što prikazuje slika?
• primjer na slici prikazuje stvaranje privržanosti prema majci:
• hrana kao BP, izaziva zadovoljenje djetetove osnovne biološke potrebe;
potrebe za hranom zbog čega je dijete zadovoljno i sretno (što je BR)
• budući da majka hrani dijete i uvijek je „uparena” s donošenjem hrane i
zadovoljenjem potrebe, nakon nekog vremena majka će postati uvjetovani
podražaj (UP) te će i njeno pojavljivanje bez hrane izazivati osjećaj
zadovoljstva i sreće
8. Uvjetovanje straha
• često su emocionalne reakcije (posebno strah) uvjetovane upravo na ovaj
način
OBJASNIMO!
Reakciju straha prirodno u okolini izazivaju mnogi podražaji od kojih je
najuobičajeniji bol. Kad dijete prvi put dolazi kod zubara, svi podražaji (zubar,
ordinacija, instrumenti) su mu neutralni podražaji i ne izazivaju nikakvu
emocionalnu reakciju. NO, ukoliko dijete tijekom posjeta zubaru doživi bol,
povezati će to s ordinacijom, instrumentima, zubarom te će „naučiti” strah od
zubara.
9. Generalizacija podražaja
• budući da u okolini postoji puno sličnih podražaja, događa se da ne postaje
uvjetovan samo jedan neutralni podražaj, nego i mnogi njemu slični
• u našem primjeru, može se dogoditi da se dijete počne plašiti i drugih ljudi
koji nose bijele kute, ili zvukova sličnih zvukovima zubarskih instrumenata
• na isti način, djeca koja su imala loša iskustva u školi (bila osramoćena ili
zlostvaljana) pokazuju generalizirani strah od pohađanja nastave koji se
naziva školska fobija
10. Respondentno gašenje
• jednako kao što se veza između neutralnog podražaja i reakcije naučila, ona se može
i odučiti ili ugasiti
• da bi veza održala, uvjetovani podražaj (zubar) i bezuvjetni podražaj (bol) se moraju
barem povremeno javljati zajedno
• ukoliko se uvjetovani podražaj javlja bez bezuvjetnog, izgubit će svoju moć u
izazivanju reakcije i ponovo postati neutralan
PRIMJER:
ako dijete (nakon ranijeg neugodnog iskustva) odlazi zubaru a kod njega ne doživljava
bol, uskoro će zubar prestati izazivati strah
11. OPERANTNO UVJETOVANJE
• smatra se vrlo važnim za razumijevanje tipičnog dječjeg ponašanja
• to su ponašanja koja su pod utjecajem posljedica koje nose, a mnoga
svakodnevna dječja ponašanja pojavljuju se jednostavno zato što su u
prošlosti rezultirala posljedicama koje su poželjne
• svaka posljedica koja povećava vjerojatnost ponovnog pojavljivanja nekog
ponašanja naziva se potkrepljenje
12. Razmislimo o ovim ponašanjima:
• dijete dijeli slatkiše s prijateljima jer je takvo ponašanje rezultiralo time da i druga
djeca čine isto; dijele svoje slatkiše s tim djetetom
• dijete histerizira i baca se po podu trgovine jer to rezultira time da mu majka najzad
kupi igračku koju želi
• dijete okreće i drma kvaku na vratima jer je to rezultiralo otvaranjem vrata
• dijete se jako trudi na satima glume jer ga učitelj hvali kada dobro odglumi
• dijete stavlja jastuk preko glave kada mlađi brat plače jer to smanjuje neugodan zvuk
13. Potkrepljenja
• iz navedenog, jasno je da potkrepljenje može imati različite oblike
• unatoč tome, sva potkrepljenja možemo svrstati u dvije kategorije:
POZITIVNA – ona koja uključuju dobivanje nečeg dobrog (nagrade, igračke)
NEGATIVNA – ona koja uključuju izbjegavanje nečeg lošeg (boli, neugode)
14. Kazne
• nisu sve posljedice potkrepljujuće
• posljedice koje su neugodne, smanjuju vjerojatnost ponovnog pojavljivanja
ponašanja i zovu se kazne
• kažnjavanje uključuje:
POZITIVNE KAZNE – dobivanje nečeg lošeg (npr. negativne ocjene, ogrebanog
koljena)
NEGATIVNE KAZNE – gubitak nečega dobrog (npr. oduzimanje nove lopte,
nemogućnost sjedenja pokraj najbljeg prijatelja, nemogućnost gledanja televizije)
15. • što će predstavljati kažnjavajuće i potkrepljujuće posljedice, može varirati od
djeteta do djeteta
• to je važno jer često roditelji vjeruju da kažnjavaju dijete, a ustvari posljedice
imaju suprotan učinak (npr. grdite dijete pred ostatkom obitelji jer je učinilo
nešto loše i smatrate da ga tako kažnjavate, a dijete zapravo želi pažnju koju
na taj način i dobiva pa se njegovo loše ponašanje pojavljuje ponovno)
16. • VAŽNO JE pozitivno potkrepljivati poželjna ponašanja kada se ona pojave
jer na taj način dajete djetetu do znanja kako se treba ponašati!
• kada kažnjavamo nepoželjna ponašanja, djetetu dajemo poruku samo o tome
kako se ne treba ponašati, ali postoji mogućnost da ono ne zna alternativu, da
nije usvojilo obrazac ponašanja koji bi bio poželjan, pa mu zapravo
kažnjavanjem nismo dali ništa jer ono i dalje nije u mogućnosti ponašati se
onako kako priželjkujemo
17. DISKRIMINACIJSKO UČENJE
• vrsta učenja u kojoj djeca prilagođavaju svoje ponašanje prema podražaju koji
signalizira priliku za potkrepljenje ili opasnost od kažnjavanja
• katkad isto ponašanje može dovesti do različitih posljedica (agresivno
ponašanje na nogometnom igralištu može dovesti do pohvale, dok u razredu
može dovesti do kazne)
• dijete uči čitati okolinske podražaje koji mu signaliziraju kakva će biti
posljedica njegovog ponašanja kroz: (a) opažanje posljedica tuđeg ponašanja
u toj situaciji i (b) vlastite pokušaje i pogreške
18. UČENJE OPAŽANJEM
• dječje ponašanje kroz godine sve je više utemeljeno na učenju opažanjem –
obliku učenja kod kojeg se ponašanje opažača mijenja kao rezultat opažanja
modela
• u razvojnoj psihologiji, opažači su djeca, a modeli uključuju roditelje, učitelje,
braću i sestre, heroje iz priča, slavne osobe, pa čak i likove iz crtanih filmova
19. Koji će modeli ujecati na djetetovo ponašanje?
• dijete će najvjerojatnije oponašati model koji posjeduje karakteristike koje
ono smatra poželjnima ili privlačnima
• karakteristike mogu biti različite – poput talenta, inteligencije, snage, moći,
dobrog izgleda, popularnosti
• na ovo pitanje utječe i stupanj djetetovog razvoja te vrsta ponašanja koja se
modelira
20. Pod kojim uvjetima će se pojaviti utjecaj na
djetetovo ponašanje?
• posljedice koje doživljava model mogu utjecati na ponašanje opažača
• kada dijete vidi da model za svoje ponašanje dobiva potkrepljenje, i ono će
primiti posredno potkrepljenje, te će postati sklonije imitiranju tog ponašanja
• kada dijete vidi da model dobija kaznu za svoje ponašanje, i ono dobija
posrednu kaznu te postaje manje sklono imitirati to ponašanje
21. • djeca ne pokazuju uvijek i odmah ponašanje naučeno od modela
• dakle, sva ponašanja koja izvodi model koji je važan djeca mogu naučiti, ali će
o drugim faktorima ovisiti hoće li ponašanje izvesti ili neće, ili će ga izvesti
kasnije u nekoj drugoj situaciji
• budući da su roditelji najvažnije figure u životu djeteta, te da dijete najčešće
imitira ponašanje roditelja, važno je da roditelji paze na ono što pokazuju
djetetu (Ukoliko ne želite da Vaše dijete psuje, nemojte psovati ni Vi!)