3. Konstantin I Veliki
•Konstantin se rodio između 271. i 273. godine,
27. februara, u rimskom gradu Naisu tj.
današnjem Nišu,
u provinciji Gornja Mezija.
• Otac mu je bio Konstancije Hlor, u to vreme
rimski oficir
visokog ranga, a majka Jelena, žena skromnog
porekla, po nekima gostioničareva kći. Pošto su
Konstancije i
•Jelena pripadali različitim društvenim klasama,
najverovatnije je da su živeli u konkubinatu,
jedinoj vrsti braka mogućnoj supružnicima
•nepomirljivog društvenog porekla.
4. • Konstantin je već 317. i zvanično istakao
pretenzije da nasleđivanje prestola obezbedi
svojim sinovima. U Serdiki je 317., proglasio za
cezare sinove Krispa i Konstantina II, najstarijeg
sina iz braka sa Faustom. Fausta mu je rodila još
dva sina: Konstancija II i Konstansa I. Međutim,
Konstantinove poslednje godine zagorčala je
porodična tragedija čiji nam uzroci nisu poznati:
326. po očevom naređenju pogubljen je cezar
Krisp, već provereni vojskovođa, i Konstantinova
supruga Fausta. Konstantin je pred kraj života
razdelio teritorije ozmeđu svojih sinova, ali je
zadržao vrhovni autoritet. Konstantin II je dobio na
upravu Galiju, Britaniju i Španiju, Konstancije II je
poslat u Antiohiju, Konstans I u Milano, odakle je
upravljao Italijom i Panonijom, a carev sinovac
cezar Dalmacije je iz Niša nadzirao granicu na
Dunavu.
5. • Konstantin je preminuo u blizini Nikomedije 22.
maja 337. godine na samom početku planiranog
pohoda na Sasanidsku Persiju. Iako je
nameravao de se krsti u reci Jordanu, na samrti
je, u skladu sa tadašnjim običajima, primio
krštenje iz ruku Evsevija Nikomedijskog, jednog
od arijanskih prvaka. Konstancije je zatim
preneo očevo telo u Konstantinopolj gde je
svečano sahranjeno u unapred pripremljenu
grobnicu u crkvi sv. Apostola. Naravno, u
carstvu čija je hristijanizacija tek započeta,
Konstantin je i zvanično deifikovan i uvršten
među paganske bogove. Njegova tri sina su
uklonili svoje rođake i ostale takmace i 9.
septembra 337. godine su se proglasili za
avguste.
7. Konstancije III
• Flavije Konstancije (umro 2. septembra 421.
godine), ili Konstancije III, bio je rimski
vojskovođa i na kraju rimski car. Tokom
druge decenije petog veka je već neformalno
držao vlast, a 421. je za kratko postao
savladar Honorija, cara Zapadnog rimskog
carstva.
8. • Konstancije je rođen u Nišu, tadašnjem Naisu.
Bio je vojnik od karijere. Kao магистер
милитум pod Honorijem, uspešno je branio
Zapadno rimsko carstvo. Naročito se istakao u
ugušenju pobune uzurpatora Konstantina. Za
te zasluge dobio je titulu patricija, i sticao je
sve više uticaja nad nesposobnim Honorijem.
417. oženio se Honorijevom polu-sestrom
Galom Placidijom, a 8. februara 421. postao je
Honorijev savladar. U stvari, on je zaista
vladao čitavim Zapadom.
• Istočno-rimski car Teodosije II nije želeo da
prizna Konstancijevo imenovanje za
savladara. Navodno je Konstancije rešio da
zbog toga zarati sa Istokom, ali pre nego što je
išta mogao da uradi, iznenada je umro 2.
septembra iste godine.
9. • Konstancije je sa
Galom Placidijom imao
dvoje dece: budućeg
cara Valentinijana III i
Justu Gratu Honoriju.
• Konstancijev uspeh u
okviru carske porodice,
dao je nadu i drugim
vojnim komandantima
na Zapadu da će i sami
moći postati carevi. Ali,
to je samo uspelo
Petroniju Maksimu
(vladao je doduše još
kraće od Konstancija),
dok su zaslužni
varvarski komandanti
bili neuspešni u tome (
Aecije i Ricimer).
10. Dragiša Cvetković
• Rodio se u Nišu, od oca Jovana, koji je
poreklom iz Dadinca kod Vlasotinca i majke
Zojice Steriadis koja je bila Cincarka. Otac
mu je učestvovao u srpsko-turskim i
balkanskim ratovima, a iz Prvog svetskog
rata izašao je kao potpukovnik.
• Dragiša Cvetković je i sam učestvovao u
Balkanskom ratu. Jedno vreme živeo je u
Švajcarskoj i Francuskoj gde je prihvatao
srpske ranjenike, studirao medicinu i
tehniku, da bi 1934. godine završio studije
prava u Subotici.
11. • Došavši iz Evrope u tada seljačku Srbiju
Dragiša Cvetković bacio se na reforme. O tome
svedoče njegovi govori i dokumenta iz
skupštine, gde se borio za rešavanje socijalnih
problema, minimalnih nadnica, kolektivnih
ugovora, smanjivanje dažbina, prezaduženosti
seljaka. Bio je oštar kritičar poslodavaca, tražio
je skraćivanje radnog vremena, ograničeno
angažovanje dečije radne snage i povlastice za
invalide. Podigao je mnogo invalidskih domova
i formirao berze rada.
• U tri mandata bio je gradonačelnik Niša.
Ministar vera postao je 1928. godine, da bi po
uvođenju diktature 6. januar 1929. godine ostao
bez obe funkcije. U listu „Niška slobodna
tribina“, koji je sam pokrenuo, pisao je protiv
diktature, zbog čega je hapšen, a list zabranjen.
12. • Važan potez povukao je 1934. godine, kada je u
svojoj vili na brdu Gorica u Nišu okupio
opozicionu elitu Jugoslavije, na tajni dogovor o
ujedinjenju svih stranaka sličnih političkih
programa. Tako je stvorena Jugoslovenska
radikalana zajednica (JRZ), koja je pobedila na
izborima 1935. godine.
• Posle tih izbora, još jednom je bio
gradonačelnik Niša, predsednik poslaničkog
kluba JRZ, ministar socijalne politike i
narodnog zdravlja i v. d. ministara za fiziko
vaspitanje naroda, a kratko, zamenik ministra
pravde i sve to u vladi Milana Stojadinovića u
periodu 1935-1939. godine. Dragiša je živeo u
Parizu sve do smrti 1969. Sahranjen je na
srpskom delu vojničkog groblja u Tijeu, kod
Pariza, pored grobova generala Petra Živkovića
i Bogoljuba Jevtića.
14. Duško Radović
Pesnik, pisac, novinar, aforističar i TV
urednik, je rođen 29.novembra 1922. godine
u Nišu. Bio je glavni urednik "Pionirskih
novina", urednik Programa za decu Radio-
Beograda, urednik Programa za decu
Televizije Beograd, urednik lista "Poletarac",
novinar "Borbe" i od 1975. godine bio je
urednik Studija B.
Umro je 16. avgusta 1984. godine u Beogradu
.
16. Živojin Milenković
• Rođen je 26. januara 1928., u Nišu, Srbiji, a
umro je u Jugoslaviji – 18. marta 2008., u
Beogradu, Srbiji. Bio je srpski glumac. Rodio
se u Nišu, i tu počeo glumačku karijeru u
Niškom narodnom pozorištu. Kasnije prelazi
u Beogradsko dramsko pozorište gde je
glumio do penzionisanja. Jedno vreme u
Nišu je bio profesor književnosti. Glumio je u
preko 30 filmova, preko 300 televizijskih
emisija (drame i serije) i oko 150 pozorišnih
predstava.
18. Branko Miljković
• Rođen je 29. januara 1934. godine
• Miljkovićeva porodica vodi poreklo iz Zaplanja,
odakle su se njegovi roditelji doselili u Niš.
Završio je Gimnaziju „Stevan Sremac“ u Nišu,
gde je njegov pesnički dar otkriven u
školskom književnom društvu „Njegoš“, u
kome je, pored ostalih, bila i pesnikinja
Gordana Todorović. U Nišu objavljuje svoje
prve pesme. Godine 1953. odlazi u Beograd na
studije. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom
fakultetu u Beogradu 1957.
19. • Njegove rane pesme
pokazuju uticaj francuskih
simbolista Valerija i
Malarmea, kao i Heraklitove
filozofije. Najznačajnija je
njegova zbirka „Vatra i ništa“
u čijoj se osnovi, pored
antičkih mitova, nalaze
nacionalni mitovi i legende
koje je on utkao u sopstvenu
poetiku, posebno u ciklusu
„Utva zlatokrila“.
• Pored poezije, pisao je eseje i
kritike i bavio se
prevođenjem ruskih i
francuskih pesnika.
20. • Usled ličnih nesporazuma
sa jednim brojem pesnika
i prijatelja, napušta
Beograd, u jesen 1960.
godine, i odlazi za
urednika kulture u Radio
Zagrebu. Ubrzo potom, 12.
februara 1961, nalaze ga
obešenog o drvetu na
periferiji Zagreba. Njegova
iznenadna i prerana smrt
otvorila je Pandorinu
kutiju raznih interpretacija
i nagađanja, no i danas je
najverovatnija verzija –
samoubistvo.
21. Šaban Bajramović
• Šaban Bajramović je po narodnosti bio Rom, a
poreklom iz Niša. Mada, nikad se nije libio da za
sebe kaže da je - Ciganin (jednom prilikom,
posle svog slavnog, prvog koncerta u
beogradskom Domu sindikata, krajem
sedamdesetih, rekao je izvesnom novinaru:
"Četrdeset i kusur godina sam Ciganin, a tek
dve-tri Rom, pa piši - Ciganin") U karijeri je
snimio 20 albuma i oko pedeset singlova, a
napisao je i komponovao više od sedamsto
pesama. Njegovi obožavaoci ga opisuju kao
izvanrednog pevača vrhunskog kvaliteta,
„pevača iz srca i duše“. Nije bez razloga upravo
Njnjgovo izvođenje pesme „Đelem, Đelem“
izabrano za himnu svih Roma sveta.
22. • U devetnaestoj je, zbog ljubavi, pobegao iz
vojske, pa je kao dezerter, osuđen na tri
godine zatvora na Golom Otoku. Pevanjem je
počeo da se bavi za vreme izdržavanja
zatvorske kazne, kada je u apsani osnovao
džez orkestar. Po povratku u Niš, pevao je u
tamošnjem kulturno-umetničkom društvu
koje je nosilo ime po jedinom Ciganinu
narodnom heroju, a kada je ono
preimenovano u KUD "Rom", otišao je da
peva po krčmama u bosanskom planinskom
bespuću. To preimenovanje doživeo je kao
ličnu uvredu. Tada za snimanje svoje muzike
u Srbiji nije uspeo da nađe izdavačku kuću i
zbog toga svoja dela izdaje u Sloveniji, za
Produkciju gramofonskih ploča RTV
Ljubljana.
23. • Ali, ugovor koji je potpisao s njima bio je
"samoubilački": od vrtoglavih tiraža dva albuma,
koja je snimio za Slovence, nije dobio takoreći
ništa. Tek tada, prijatelji i poštovaoci saznali su da
je bio - nepismen. Potpisivao bi sve što bi mu
poturili. Jer, verovao je ljudima... Kasnije je često
nastupao s muzičkim sastavom Crna Mamba. Sa
njima je sarađivao gotovo dve decenije. Na lični
poziv Nehrua i Indire Gandi nastupao je u Indiji,
gde je zvanično proglašen za Kralja romske
muzike. Početkom osamdesetih godina
ustanovljeno je da ima zlehude polipe na glasnim
žicama. Operisan je, a lekari su mu zabranili da se
ubuduće bavi pevanjem. Svejedno, samo desetak
dana posle vrlo komplikovane operacije, održao je
solistički koncert.
24. • Bio je dobar čovek. Bolji drug, nego suprug i
otac. Pio je klekovaču i kad je bilo viskija. Bio
je oženjen Milicom, sa kojom je živeo u Nišu i
imao četiri ćerke. Nedelju dana pred smrt,
Bajramović se požalio na slabo zdravlje i
težak život, i tom prilikom mu je srpski
ministar rada i socijalne politike Rasim Ljajić
uručio jednokratnu novčanu pomoć i obećao
potrebno lečenje. Bajramović se tada požalio
da, nakon 40 godina pevanja, nema poseta
niti prijatelja, i priznao da se muči. Preminuo
je u 73. godini života u niškom kliničkom
centru od posledica infarkta. Sahranjen je na
Niškom novom groblju.
26. Kornelije Kovač
• Rođen je 1. januara 1942.
godine u Nišu. Kornelije
je poznati srpski
kompozitor, pijanista,
aranžer. Njegov otac je
bio violinista, a majka
pevačica u horu opere.
Brat, Mihajlo Kovač, se
takođe bavio muzikom
kao pevač, ali se kasnije
opredelio za novinarstvo
i politiku.
27. • Svoju prvu kompoziciju "Pusti trotoari"
Kovač komponuje već sa četrnaest godina -
1956. godine. Prvi javni nastup mladi Kovač
je imao u subotičkoj gimnaziji koju je
pohađao na tada popularnim popodnevnim
čajankama. Svoju karijeru je započeo 1961
godine. Zahvaljujući odličnom muzičkom
obrazovanju, Muzička akademija u Sarajevu,
Kornelije je: kompozitor, pijanista, producent
i aranžer.
• U 1961. godini, on je osnovao svoj prvi bend
BKB, koji je u to vreme postao poštovan džez
trio. 1963. godine su učestvovali u Ju džez
festivalu, koji je bio održan u Bledu u
Sloveniji.
28. • Kornelije Bata Kovač postaje član Indeksa 1966.
godine, i sa njima već sledeće godine svira na
turneji po SSSR-u. Za sarajevske Indekse Kovač
je napisao pesme "Boj na Mišaru" i "Ako jednom
budeš sama". Radeći sa Indeksima, Kovač je
stekao ime kompozitora i instrumentaliste, ali po
odsluženju vojnog roka donosi odluku da se
preseli u Beograd i pokuša nešto svoje.
• U Sarajevu, 1967. ,na prvom "plej bek" festivalu
"Vaš šlager sezone" osvaja prvo mesto sa
pesmom "Moj profesor"
29. Nađa Regin
• Nađa Regin je
srpska glumica
rođena u Nišu
2. decembra
1931. godine,
najpoznatija po
svojim
ulogama u više
britanskih
filmova i tv
serija u
šesdesetim.
30. • Filmsku karijeru otpočela je u
svojoj zemlji pod pravim imenom
Nađa Poderegin, a nakon toga je
glumila u nekoliko filmova u
Zapadnoj Nemačkoj, pre nego
što se trajno nastanila u Velikoj
Britaniji. Nađa je jedna od retkih
glumica koja se može da se
pohvali da je glumila u dva filma
iz serijala o Džems Bondu, "Iz
Rusije s ljubavlju" i "Goldfinger".
Od TV serija u kojima je glumila
vredi pomenuti "Sveca",
"Osvetnike" i "Opasnog čoveka".