Diese Präsentation wurde erfolgreich gemeldet.
Wir verwenden Ihre LinkedIn Profilangaben und Informationen zu Ihren Aktivitäten, um Anzeigen zu personalisieren und Ihnen relevantere Inhalte anzuzeigen. Sie können Ihre Anzeigeneinstellungen jederzeit ändern.

Medicinska virologija

Medicinska virologija za srednje medicinske škole - sve o virusima

  • Loggen Sie sich ein, um Kommentare anzuzeigen.

Medicinska virologija

  1. 1. Antonio Kobaš, dr.med. DOM ZDRAVLJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE – ISPOSTAVA SAMOBOR
  2. 2. Uvod VIRUS (lat. otrov) – metabolički inaktivne zarazne čestice •nisu stanice jer nemaju stanične dijelove – jezgru, citoplazmu, organele •potpuno ovise o metabolizmu stanice napadnutog organizma – umnožavaju se samo unutar žive stanice domaćina •sadrže samo jednu vrstu nukleinske kiseline – DNK ili RNK
  3. 3. Morfologija i građa virusa oblici: ◦ kuglasti – većina virusa patogenih za ljude ◦ štapićasti ◦ kvadratni ◦ elipsoidni ◦ poput punoglavca – s glavom i repom (npr. bakteriofagi) •veličina virusa je između 20 - 300 nm (10-9m) – vidljivi su elektronskim mikroskopom
  4. 4. Građa virusa a) nukleinska kiselina (DNK ili RNK) b) kapsida – proteinski omotač • sastoji se od kapsomera • nositelj je virusnih antigena • osigurava simetriju čestice • važna za adherenciju na stanicu domaćina • N.K. + kapsida – nukleokapsida • neki virusi sadrže ovojnicu • građena od matriks proteina, lipida i glikoproteinskih izdanaka  antigeni
  5. 5. Umnožavanje / replikacija virusa •odvija se isključivo u živoj stanici domaćina • koriste energiju i druge stanične metabolite domaćina za sintezu vlastitih strukturnih čestica •Stadiji replikacije virusa: 1) pričvršćivanje za stanicu domaćina (adsorpcija) – ovisno o staničnim receptorima 2) prodiranje (penetracija) – prolazak kroz staničnu membranu 3) razgradnja kapside – razgradnjom proteinskog ovoja dolazi do aktivacije virusne nukl. kiseline 4) biosinteza – virus koristi stanične mehanizme sinteze proteina i nukl. kiselina za sintezu vlastitih 5) sastavljanje virusnih čestica – u citoplazmi st. domaćina dolazi do stvaranja nukleokapside 6) izlazak iz stanice - lizom (pucanjem st. membrane domaćina) ili pupanjem (virusi s ovojnicom) • za vrijeme umnožavanja virusa nastaju promjene na površini i u unutrašnjosti stanice domaćina • uklopine / inkluzijska tjelešca – promjene na zahvaćenim stanicama vidljive svjetlosnim mikroskopom • npr. Negrijeva tjelešca (bjesnoća), Guarnijerieva tjelešca (velike boginje), Cowdry A (herpes)
  6. 6. Tumorogeni i teratogeni virusi •neki virusi mogu stimulirati stanične funkcije i potaknuti staničnu proliferaciju te diobu stanica  tumorogeni virusi • DNK tumorogeni virusi – npr. papilomavirus bradavice, kondilomi, rak vrata maternice • RNK tumorogeni virusi – tumori vezivnog i limfatičnog tkiva (virusi sarkoma i leukemije) •neki virusi mogu prouzročiti oštećenja za vrijeme embrionalnog razvoja  teratogeni virusi • npr. virus rubele i citomegalovirus • TORCH ili TORCHES kratica je za pet, ali i više (kongenitalnih) infekcija koje su opasne ako se dogode za trudnoće, jer mogu uzrokovati smrt ili teške bolesti ploda i komplikacije u novorođenčadi koja obole prijenosom infekcije putem posteljice ◦ T - Toksoplazmoza (uzročnik Toxoplasma gondii) ◦ O - Ostale infekcije (to mogu biti: hepatitis B, sifilis, Varicella-zoster infekcije, Parvovirus B19, HIV i druge) ◦ R - Rubella (uzročnik Rubella virus) ◦ C - Citomegalovirusna infekcija (uzročnik Cytomegalovirus) ◦ HE - HErpes (uzročnici - humani herpes simplex virusi - HSV 1 i 2) ◦ S - Sifilis (uzročnik - bakterija iz roda spirocheta - Treponema pallidum)
  7. 7. TORCH infekcija
  8. 8. Viroidi i prioni VIROIDI - infektivne čestice koje se sastoje samo od jednolančanog RNK, a nemaju kapsidu ◦ uzrokuju bolesti biljaka PRIONI – infektivne čestice građene samo od bjelančevina (nemaju nukleinsku kiselinu) ◦ vrlo otporni na djelovanje meganičkih, kemijskih i fizikalnih činitelja ◦ uzrokuju bolesti središnjeg živčanog sustava ljudi (Creutzfeldt-Jakobova bolest) i životinja (goveđa spongioformna encefalopatija – „kravlje ludilo”)
  9. 9. Laboratorijska dijagnostika virusnih infekcija a) IZRAVNA • poželjno je uzeti uzorak za dijagnostiku u što ranijoj fazi bolesti – najveća količina uzročnka • uzorci su različiti, ovisno o lokalizaciji virusne infekcije – bris nazofarinksa, kože i drugih sluznica, krv, likvor, stolica, urin i drugi sekreti I. Izdvajanje (izolacija) virusa iz nekog uzorka • Uzeti materijal se ucijepi / pokusnim životinjama (danas rijetko) /u oplođena kokošja jaja (uzgoj influeze) / staničnu kulturu (najčešće)/ te se u njima promatraju promjene svojstvene određenim virusima • danas se za izdvajanje i identifikaciju virusa najčešće koriste stanične kulture – proizvodnja cjepiva • STANIČNA KULTURA se sastoji od: a. krute faze – stanice različitih tkiva ljudskog ili životinjskog podrijetla b. tekuće faze – minimalni esencijalni medij (MEM)  puferi, vitamini, aminokiseline, šećeri… • prisutnost virusa u staničnoj kulturi očituje se stvaranjem morfoloških promjena, koje su svojstvene određenim porodicama virusa – citopatski učinak (stvaranje inkluzijskih tjelešaca) • neki humanopatogeni virusi (influenza, mumps, rabies, KME) imaju svojstvo aglutinacije eritrocita – postupci hemadsorpcije • dokaz i identifikacija virusa provode se molekularnim metodama (PCR) b) NEIZRAVNA • dokazivanje specifičnih protutijela iz krvi ili CSLa • uzorke treba uzeti u akutnom stadiju bolesti – što ranije

×