2. • Kubizam je slikarski pravac, nastao u Francuskoj 1908.god.
Osnivači kubizma su Georges Braque i Pablo Picasso. Kubizam je
zaokupljen problemom «objekta» kojeg treba rekonstruirati,
nasuprot rasplinutosti i nepostojanosti impresionističke površine.
Potrebno je eliminirati sve što se oslanja na subjektivnost ili na
određeno i čvrsto gledište, da bi se došlo do cjelokupne, pojmovne,
potpune varijante forme ("Ako čula deformiraju, samo duh formira").
Picassova izjava "slikam predmete kako ih zamišljam, a ne kako ih
vidim" podupire ovu tezu. U kubizmu je prisutan utjecaj crnačke
umjetnosti, a osnova je kocka. Kubisti na slici prikazuju simultano
(istovremeno) ono što u zbilji možemo vidjeti samo sukcesivno (u
slijedu vremena, uzastopno). Ime kubizmu dao je Henri Matisse, koji
je za Braqueove pejzaže rekao: «gle nagomilane kocke» (cubes).
Značajniji predstavnik kubizma je i Španjolac Juan Gris, a kubizam
je bio vrlo raširen i u Ceškoj.

5. Analitički kubizam
• «skučena» tematika: mrtva priroda, kućni predmeti ili muzički
instrumenti, poneka figura (Brague: Žena s mandolinom) ili
portret (Picassov portret Ambroisea Vollarda)
• svaka je forma analitički razlomljena u geometrijske dijelove
• predmet slikanja nije odvojen od pozadine
• slika «želi biti totalna» i u sebi sabrati sva moguća gledišta –
nasuprot, s profila, odozdo, odozgo

8. Sintetički kubizam
• nastao 1912
• «blaža» varijanta kubizma – javljaju se cjelovite
forme, uobičajene u mrtvim prirodama (voće,
gitare...) – od dijelova se nastoji stvoriti cjelina
• u sliku se unose strani materijali (isječci iz novina ,
dijelovi tkanine), umeću se tipografska slova (i ona
imaju svoje likovno značenje) – kubisti su uveli u
slikarstvo tehniku kolaža!
• približavanje dekoraciji

11. Pablo Picasso
(Malaga, 25. listopada 1881. - Mougins, 8. travnja 1973.), španjolski slikar,
jedan od najistaknutijih slikara 20. stoljeća. Picasso je napravio preko
6,000 slika, skulptura i crteža. Njegove slike danas vrijede milijune.
Umro je 1973. kada mu je otkazalo srce za vrijeme napada gripe.
Njegov golemi opus obuhvaća više stvaralačkih faza: "modru" ili
"plavu" (1901. - 1904.), "ružičastu" (1904. - 1906.), "kubističku" , zatim
"klasičnu", "nadrealisitčku" i "ekspresionističku" . Gotovo da nema
likovnog područja u kojem Picasso nije izrazio svoj umjetnički
kreativni genij. Bavio se slikarstvom na platnu i na zidu, skulpturom,
grafikom i keramikom, izrađivao kolaže i plakate i u svemu tome bio
velik

12. “Gospođice iz Avignona”
• Gospođice iz Avignona je revolucionarno djelo ulja na platnu
Pabla Picassa, koje je naslikao od lipnja do srpnja 1907. godine, a
koje se smatra prvom kubističkom, avangardnom, i općenito
modernom slikom 20. stoljeća]. S ovim prikazom pet ženskih aktova
s mrtvom prirodom Picasso je pokrenuo prostornu revoluciju u
slikarstvu.

13. “Guernica”
• Guernica je slika Pabla Picassa iz 1937. god. koja je inspirirana
događajem iz Španjolskog građanskog rata (1936.-1939.); remek-
djelo koje je izlagano širom svijeta, postajući poznata i široko
prihvaćeno kao vječiti podsjetnik ratnih tragedija, antiratni simbol i
oličenje mira.

14. “Žena koja plače”

15. • U listopadu 1937. godine Picasso crta sliku "Žena koja plače".
Patnja kao aktualna tema umjetničkog djela sažeta je u prikazu
jednog jedinog lika promatranog iz neposredne blizine. Na prvi
pogled slikom dominiraju brojni, čisto slikarski elementi:
šarena pozadina, žena na slici ima moderan ljetni šešir, lice joj
je prikazano istodobno en face i iz profila. Ali, kako god na nju
gledali, središte slike zauzima rupčić koji je metafora patnje.
Žena ga u svojem očaju steže zubima i kao da ga grize, dok na
njega pada kiša nezaustavljivih suza iz njezinih očiju. Čini se
kao da će se i ženini nokti pretvoriti u suze u trenutku kad se
smoče. Rupčić joj skriva usta istodobno otkrivajući jezu njezine
boli. Odnos ženina lica i rupčića sažima cijelu tragediju njezine
patnje. Ovaj put kao da je Picasso otišao predaleko sa svojim
ambicijama. Najvažniji element njegovih kubističkih djela,
primjerice, bio je kontrast između svagdašnje teme i razorene
forme kojom se priopćuje. Sad je razaranje udvostručeno.
Razorena forma, karakteristika Picassova djela, sad nosi i ideju
razaranja, fragmentacije i zbrke. Ovaj postupak možemo
nazvati tautološkim, on će obilježiti više slika koje Picasso
stvara u to doba.

16. Georges Braque (u razdoblju
kubizma)
• Braqueve slike od 1908.. do 1913. počele su reflektirati njegov
novi interest u geometriju i istodobne perspektive. Obavio je
intenzivnu studiju efekata svjetlosti i perspektive i tehničkih
sredstava koje slikari koriste da prikažu te efekte, time
dovodeći u pitanje najstandardnije umjetničke konvencije. U
seoskim krajolicima, na primjer, Braque je redovito smanjivao
arhitektonsku strukturu do geometrijske forme slične kocki, no
predočio je njezinu sjenu tako da ona izgleda i ravna i
trodimenzionalna. Na taj način Braque je skrenuo pozornost na
samu prirodu vizualne iluzije i umjetničke reprezentacije.
• Sa početkom 1909., Braque je počeo pobliže raditi sa Pablom
Picassom koji je također razvijao sličan pristup umjetnosti. Oba
umjetnika stvarala su djela neutralizirane boje i kompleksnih
nijansi, a ujedno i nejasnog oblika. Taj umjetnički stil danas se
naziva analitički kubizam. Godine 1912. započeli su
eksperimentirati sa kolažom i papier colléom. Njihova
produktivna suradnja trajala je sve do 1914., kada je Braque
pozvan u Francusku vojsku kako bi služio u Prvom svjetskom
ratu.

17. “Kuće u L’Estaque”
• Djelo
napravljeno
1908. a
naslikano je
uljem na
platnu.Smatra se
važnim
predkubističkim
pejzažom ali
ujedno i prvim
kubističkim
pejzažom.

19. “Kubizam se ne razlikuje od drugih slikarskih pravaca. Svima su zajednički isti
principi i isti elementi. Činjenica da kubizam nije dugo vremena naišao na
razumijevanje da i danas postoje ljudi koji u njemu ništa ne vide, ne znači ništa.
Ja ne znam engleski, pa je knjiga na engleskom za mene prazna knjiga. To ne
znači da engleski jezik ne postoji, i zašto bih krivio bilo koga do sebe ako ne
razumijem ono o čemu ništa ne znam?" -Pablo Picasso