2. Barokno slikarstvo se razvilo najprije u Italiji, a za naglo
širenje zidnog slikarstva najzaslužniji su bili Isusovci koji su,
boreći se za pobjedu protureformacije, osnivali brojne
samostane i gradili uz njih blistave i raskošne crkve po
cijeloj Europi. Čak Vatikan i katolička crkva su odredili
stroga ikonografska pravila u slikarstvu i zahtijevali su da se
na slikama izrazi snažan vjerski zanos.Barok kao i u ostalim
umjetnostima,uvodi promjene i u slikarstvu.
U baroknom slikarstvu su karakteristične jake boje, snažni
svjetlosni kontrasti i iluzija dubokog prostora koja se dobiva
primjenom radikalnih perspektivnih rješenja. Tematski
prevladavaju sakralne i mitološke kompozicije u kojima se
isprepliću religiozno patetični zanos i senzualnost putenih
golih aktova. Krajolici i mrtve prirode postaju
samostalne slikarske teme, a u nekim se grafikama postiže
savršenstvo likovnog izraza.
3. U baroku se osamostaljuju
brojne slikarske teme, kao što
su portret, akt, krajolik ili mrtva
priroda. Čak se neki slikari
opredjeljuju i specijaliziraju za
samo jednu od tih tema, ili
unutar njih još uže. Tako se
Francuz Georges de la
Tour bazirao na kontrastnu igru
svjetlosti i sjene u noćnoj
rasvjeti, Nizozemac Frans
Hals je hvatao ljudske emocije
na lepršavim portretima, a Jan
Vermeer van Delft je opjevao
ljepotu intimnosti ljudskog
doma.
Ovo je primjer G. De la Toura-
Sveti Josip kao stolar
4. U Baroku osobito postaje važan subjektivni dojam,
tako se osobni stilovi nekih umjetnika posve
razlikuju i upravo je u tome bogatstvo barokne
umjetnosti. To je najočitije u slikama dvojice slikara
koji su potekli iz istog područja i slikali u gotovo isto
vrijeme, ali potpuno različitim stilom. Tako je
veliki Flamanski slikar Peter Paul Rubens slikar
barokne pokrenutosti, neumjerena obilja i raskoši,
materijalnih bogatstava, jarkih boja, usmjeren
izvanjskom i površnom u često pretrpanim
kompozicijama povijesnih, alegorijskih, mitoloških ili
religijskih tema. Dok Nizozemac Rembrandt van Rijn,
najveći genij Nizozemskog slikarstva, istražuje unutrašnje
duhovno bogatstvo, vječitu ljudsku dramu, podjednako u
portretima i autoportretima, kao i u biblijskim prizorima, a
njegovo glavno izražajno sredstvo su plemenite zlatno-
smeđe boje i dramatičan odnos proboja zrake svjetlosti u
pretežito mračan prostor slike
Ovo je Rubensov primjer ulja na platnu-Podizanje
križa.
5. Predstavnici španjolskog slikarstva su:Diego
Velazquez, Bartolomé Esteban Murillo, Francisco
de Zurbarán.
6. Diego Velázquez bio
je španjolski slikar koji je bio vodeći
umjetnik na dvoru kralja Filip IV.Bio
je najvažniji portretist baroka i slikar
scena od povijesnog i kulturnog
značaja. Slikao je portrete španjolske
kraljevske obitelji, značajne osobe iz
cijele Europe, ali i običnog puka u
brojnim genre scenama.
Velázquezova djela su primjer
za realističke i impresionističke slika
re, osobito na Maneta. Od tada sve
više modernih umjetnika, kao
Španjolci Pablo Picasso i Salvador
Dalí, ali i irski slikar Francis Bacon,
odaju svoju počast slikajući prema
Velázquezovim slavnim djelima.
7. Pored četrdesetak
portreta kralja Filipa,
Velázquez je naslikao i
ostale članove
kraljevske obitelji:
Filipovu prvu ženu
– Isabellu Bourbonsku,
njihovu djecu, osobito
najstarijeg sina Don
Baltasara Carlosa. Za
Velázqueza su pozirali i
plemići, vojnici,
svećenici, pa i popularni
pjesnik Francisco de
Quevedo.
8. El Primo (Omiljeni), čije
inteligentno lice i velika
bilježnica s tušem i
perom koje stoje pored
njega, prikazuju ga kao
mudra i bolje
obrazovana čovjeka od
mnogih uglađenih
dvorjana.
9. Velázquez je rijetko
potpisivao svoje slike i
kraljevski arhiv daje datume
samo njegovih najvažnijih
djela. Nutarnji dokazi iz
njegovih portreta daju
detaljnije informacije.
Velázquez je po povratku u
Madrid iz Italije u kojoj je
dugo živio naslikao prvi od
mnogih portreta mladog
princa prijestolonasljednika
- Don Baltasara Carlosa na
propetom konju u maršalskoj
odori, odišući plemenitošću
usprkos mladosti
10. Predaja brede je
inspirirana
Velázquezovim prvim
putom u Italiju na kojemu
ga je pratio Ambrogio
Spinola koji je osvojio
Nizozemski grad Bredu
nekoliko godina ranije.
Ovo remek-djelo prikazuje
darovanje ključeva grada
španjolskoj vojsci za
vrijeme opsade Brede.
Smatra se jednim od
najboljih Velázquezovih
slika.
11. Gledajući brojne poglede u
slici, nije nam jasno što je
zapravo tema slike. To je još
uvijek temom dvojbi, a jedna
od interpretacija kaže da je
slikar ubacivši blijedi portret
kralja i kraljice na suprotni
zid, Velázquez pronicljivo
prognozirao pad španjolskog
carstva koje će nastupiti
nakon njegove smrti. Druga
interpretacija kaže da je to
ogledalo, te da je slika tako
organizirana da su
promatrači slike na mjestu
kralja i kraljice, te se njihov
odraz vidi u ogledalu na
kraju sobe.
12. Murillo je rođen u siromašnoj
obitelji. Roditelji su mu umrli jako
rano, kad je imao deset godina.
Njegovi staraoci dali su ga na zanat
kod lokalnog umjetnika Juan de
Castilla. U njegovom ranom
periodu vidi se Castillov utjecaj na
njegovim djelima. Kod njega je
naučio kako raditi slike sa
religioznim motivima koje su se
prodavale po lokalnim sajmovima.
Pored religioznih slika, njegovi
drugi poznati radovi prokazuju
djecu koja prose, prodavačice
voća kao i obične ljude iz
Seville. Njegovi kasniji radovi
predstavljaju religiozne
kompozicije napravljene sa
velikim tehničkom umijećem i
to se očituje na slikama koje je
naslikao u nekoliko Sevillskih
crkava koristeći iskustva
flamanskih majstora. Tijekom
rada na slici Svete Katarine
u kapucinskoj crkvi
u Cádizu spada sa skele i od
posljedica tog pada umire
nekoliko mjeseci poslije 3.
travnja 1682.
13. Jedno od njegovih
najpoznatijih
djela.Prikazuje majku
Isusovu u molitvi i
oko nje
anđele.Krščanske
teme donijele su mu
najveću slavu.
14.
15. Nakon njegove smrti
mnogo njegovih
učenika i sljedbenika
nastavili su način kojim
je radio i to je urodilo
plodom.Njegova djela
su poznatija u svijetu od
bilo kojih drugih
španjolskih
djela.Stoga,zaradio je i
svoj kutak u muzeju u
Cadizu.
16. Slikao je portrete pobožnih likova,
redovnike i svece u meditaciji i molitvi,
smješteni u nejasan prostor pun sjenki,
premda sami likovi posjeduju masivnu
čvrstoću poput skulptura. Vrhunac
predstavlja Viđenje sv. Petra
Nolasca (1629.). U početku ih
karakteriziraju oštri kontrasti
kjaroskura odavajući
utjecaje Caravaggia, a potom se nazire
meki stilski izraz B. Murilla.
Slikao je i mrtve prirode u kojima
majstorsku uporabu boje naglašava
briljantna intenzivnost svjetlosti.
Njegove dramatične mistično-religiozne
kompozicije iz
života svetaca i redovnika (ciklusi slika
iz života sv. Bonaventure u Sevilli,
1629.) istodobno su idealizirani i
realistični, a svakodnevni predmeti su
prožeti osjećajem svetosti.Uz Diega
Velazqueza najpoznatiji je španjolski
barokni slikar.
17. Kao i ostalima,slike
koje su prikazivale
svece najpoznatije su.
Ovo je rodenje Djevice
Marije.
18. Uz Mariju,čest lik u
njegovim djelima je
Sv.Franjo.Ovdje je
prikazan u meditaciji
20. Karavagisti je naziv za sljedbenike slikarstva Caravaggia u 17. stoljeću. Zbog
karakteristične uporabe kjaroskuraje(to je u širem smislu raspored svjetla i sjene na
slici ili u užem - tehnika prikazivanja, u likovnim umjetnostima, pri čemu svjetlo
postupno prelazi u sjenu u želji da se stvori iluzija trodimenzionalnih predmeta u
prostoru ili atmosferi.) nazivaju ih i tenebristima(način slikanja izrazito jakog
kjaroskura, tj. velikih kontrasta svjetla i sjene. Prvi tenebristi bili su inpirirani
djelima Caravaggia koji je bio poznat po svojim tzv. „tamnom manirom“ slikanja u
kojoj su se likovi rastapali u pozadinskoj dubinskoj sjeni. Jaki kontrasti su dovodii
do dramatičnih, skoro teatralnih djela u skladu s baroknim pretjerivanjem.
Tenebristi i njihovi sljedbenici su bili iznimno zainteresirani za karakteristike
osvjetljenja, prije svega na način na koji svjetlost utječe na raspoloženje i odraz
emocija.)
21. Diego Velazquez se sa
karavagizmom
upoznao dok je živio
u Italiji.
Na ovom
primjeru(Portret
Sebastiana de Morra)
možemo uočiti
prijelaz svijetla u
sjenu i stvara se
trodimenzionalni
predmet( u ovom
slučaju lik) .