1. O S N O V N I P O J M O V I , L I R S K E V R S T E ( P R E M A T E M I ) , S T I L S K A
I Z R A Ž A J N A S R E D S T V A , V E R S I F I K A C I J A , T R A D I C I O N A L N I
O B L I C I
LIRIKA
Danijela Srbljinović, mag. educ. philol. croat.

2. • osnovno obilježje lirike:
subjektivnost kojom
se neposredno iznose
misli i osjećaji, lirski
subjekt (pjesničko ja)
govori o sebi

3. OSNOVNI POJMOVI
• tema
• motiv
• pjesnička slika
• kompozicija
• pjesnički jezik
• pjesnički ritam

4. TEMA
• predstavlja jedinstveno značenje djela
• neke skupine tema javljaju se češće od ostalih
• ključne emocije i situacije u čovjekovu životu: ljubav,
smrt, bol, čežnja, domoljublje, nešto čovjeku sveto i
božansko, društvena nepravda i sl.

5. MOTIV
• razvijanjem motiva obrađuje se tema
• najmanja tematska jedinica koja ima samostalno
značenje u okviru teme
• motivi se mogu povezivati na različite načine

6. KOMPOZICIJA
• pokazuje način na koji je djelo sastavljeno u cjelinu
• vanjska kompozicija (grafički raspored stihova, npr., u
strofe)
• unutarnja kompozicija (raspored motiva)

7. PJESNIČKA SLIKA
• stvara se rasporedom i razvijanjem motiva
• utemeljena je osjetilnim poticajima
• može biti:
1. vizualna (vidna)
2. akustična (slušna)
3. taktilna (dodirna)
4. gustativna (okusna)
5. olfaktivna (mirisna)

8. PJESNIČKI JEZIK
• gradi se osobitim izborom riječi i stilskih izražajnih
sredstava
• pjesnik bira višeznačne, asocijativne izraze te tako gradi
svoju strukturu
• riječi se ne povezuju samo značenjem – važan je i njihov
glasovni sastav, njihovo zvučanje

9. PJESNIČKI RITAM
• pjesmi daje dodatno značenje – lirska je poezija bliska
glazbi
• razlikuje se od ritma svakodnevnoga govora
• u njegovu stvaranju sudjeluju:
• pjesnički jezik – izbor riječi, njihovo značenje, izražajnost,
asocijativnost
• stilska izražajna sredstva, posebno zvučne i sintaktičke figure
• prenošenje riječi i misli iz jednog stiha u drugi ili iz jedne u drugu
strofu (opkoračenje, prebacivanje, prijenos)
• broj slogova i raspored naglasaka u stihu (vrsta stiha), cezura
• grafički raspored stihova

10. LIRSKE VRSTE (PREMA TEMI)
• ljubavna lirska pjesma
• pejzažna lirska pjesma
• socijalna lirska pjesma
• domoljubna lirska pjesma
• duhovno-religiozna lirska pjesma
• misaona lirska pjesma
• lirske su teme osobne – njima se izražava čovjekova
emocija, misao, njegov duhovni svijet

11. LJUBAVNA LIRSKA PJESMA
• može se pojaviti široki raspon emocija vezanih iz ljubav
– od ushita i zaljubljenosti do straha i očaja zbog gubitka
voljene osobe
• Džore Držić, Draža je od zlata; Šiško Menčetić, Prvi pogled;
Hanibal Lucić, Jur nijedna na svit vila; Antun Gustav Matoš,
Utjeha kose; Antun Branko Šimić, Ljubav

12. PEJZAŽNA LIRSKA PJESMA
• pjesnikov doživljaj pretače se u sliku krajolika
• prividna tema (opis krajolika) i prava, stvarna tema –
pjesnikova emocija ili misao
• pejzažne pjesme nastale u razdoblju hrvatske moderne
(Antun Gustav Matoš, Vladimir Vidrić) istovremeno i
misaone pjesme
• Antun Gustav Matoš, Jesenje veče, Notturno; Vladimir Vidrić,
Jutro, Dva pejzaža; Antun Branko Šimić, Hercegovina; Josip
Pupačić, More

13. SOCIJALNA LIRSKA PJESMA
• upućuje na društvene probleme
• izravno ili neizravno progovaraju o društvenoj nepravdi
• Silvije Strahimir Kranjčević, Eli! Eli! Lama azavtani?!; Antun
Branko Šimić, Ručak siromaha; Dobriša Cesarić, Balada iz
predgrađa, Vagonaši

14. DOMOLJUBNA LIRSKA PJESMA
• iskazuje pjesnikovu ljubav i pripadnost narodu i domovini
• često se u njoj prepoznaju konkretne povijesne situacije
u kojima se domovina nalazila
• Juraj Šižgorić, Elegija o pustošenju Šibenskog polja; Antun
Mihanović, Horvatska domovina; Petar Preradović, Zora puca, bit
će dana; Antun Gustav Matoš, 1909.; Vladimir Nazor,
Zvonimirova lađa

15. DUHOVNO-RELIGIOZNA LIRSKA
PJESMA
• bavi se temeljnim pitanjima ljudskoga postojanja
• u njoj je pokazan odnos prema božanskome
• Šibenska molitva; Ivo Andrić, Bog izbija kao svjetlo; Nikola Šop,
Kuda bih vodio Isusa

16. MISAONA LIRSKA PJESMA
• izražava se pjesnikov odnos prema svijetu: bavi se
pitanjima smisla čovjekova postojanja, pitanjem
pjesničkog stvaralaštva, odnosa prema čovjekovoj
prolaznosti…
• August Šenoa, Budi svoj; Silvije Strahimir Kranjčević,
Gospodskom Kastoru; Antun Gustav Matoš, Djevojčici mjesto
igračke; Antun Branko Šimić, Pjesnici; Dragutin Tadijanović,
Prsten; Josip Pupačić, Moj križ svejedno gori

17. STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA
• glasovne figure
• figure konstrukcije
• figure riječi
• figure misli

18. GLASOVNE (ZVUČNE) FIGURE
• asonanca
• aliteracija
• onomatopeja
• anafora
• epifora
• simploka
• anadiploza
ponavljanje glasova
ponavljanje riječi

19. ASONANCA
• ponavljanje istih samoglasnika radi postizanja
određenoga zvukovnog ugođaja
Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.
(Antun Gustav Matoš, Jesenje veče)

20. ALITERACIJA
• ponavljanje istih suglasnika ili glasovnih skupina radi
postizanja određenoga zvukovnog ugođaja
• ponekad se ponavljaju isti suglasnici ili slogovi na
početku više riječi
Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kućice i toranj; sunce u ranama
Mre i motri, kako mrke bivaju
Vrbe, crneći se crnim vranama.
(Antun Gustav Matoš, Jesenje veče)

21. ONOMATOPEJA
• stilska figura u kojoj se glasovima oponašaju određeni
zvuci iz prirode, životinjsko glasanje i sl.
…Ja gutam žar sunčani.
I osjećam u sebi, gdje struje šumne r’jeke,
Šumore zelen-luzi svjetlošću obasjani,
Klokoće vrelo, more pjeni se i krkoči,
Modri se grožđe, i zri bobulja sure smreke,
Niz bor se smola toči.
(Vladimir Nazor, Cvrčak)

22. ANAFORA
• ponavljanje jedne ili više riječi na početku nekoliko
uzastopnih stihova
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
(Antun Gustav Matoš, Stara pjesma)

23. EPIFORA
• ponavljanje jedne ili više riječi na kraju nekoliko
uzastopnih stihova
O, kako je teško na tuđem pragu zvoniti,
na sprovodu samoga sebe kako je žalosno zvoniti.
(Miroslav Krleža, Mladić nosi svoje prve pjesme na ogled)

24. SIMPLOKA
• ujedinjena anafora i epifora – ista riječ (ili više riječi)
ponavlja se i na početku i na kraju nekoliko uzastopnih
stihova
…hoće li naći tijelo moje i grebotine moje?
Hoće li naći raščupane usne i raskidano tijelo moje?
(Janko Polić Kamov, Finale)

25. ANADIPLOZA
• stilska figura u kojoj se jedna ili više riječi s kraja jednoga
stiha ponavlja na početku idućega stiha
Imao sam srce, djetinjasto srce,
Srce koje boli, boli tako jako!
Imao sam srce, bolno, bolno srce,
A kada mi ode, nisam više plako.
(Antun Gustav Matoš, Živa smrt)

26. FIGURE KONSTRUKCIJE
• inverzija
• elipsa
• polisindeton
• asindeton
• retoričko pitanje

27. INVERZIJA
• takav poredak riječi (ili rečenica) koji je obrnut od
gramatičkoga, čime se ističe ono što se u gramatičkom
poretku riječi ne bi moglo istaknuti
I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenu.
(Tin Ujević, Svakidašnja jadikovka)

28. ELIPSA
• nastaje kada iz rečenične cjeline izostavimo pojedine
riječi, ali se smisao cjeline ipak može razabrati
Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
(Antun Gustav Matoš, 1909.)

29. POLISINDETON
• nastaje nizanjem veznika bez gramatičke potrebe
I biti slab i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.
(Tin Ujević, Svakidašnja jadikovka)

30. ASINDETON
• nastaje nizanjem riječi bez njihova gramatičkog
povezivanja (bez uporabe veznika)
Vedro nebo, vedro čelo,
Blaga prsa, blage noći,
Toplo ljeto, toplo djelo,
Bistre vode, bistre oči:
(Antun Mihanović, Horvatska domovina)

31. RETORIČKO PITANJE
• posebna uporaba upitnih rečenica – postavlja se pitanje,
a na njega se ne očekuje odgovor
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
(Antun Gustav Matoš, Stara pjesma)

32. FIGURE RIJEČI
• apitet
• personifikacija
• eufemizam
• sinegdoha
• metafora
• metonimija
• alegorija
• simbol

33. METAFORA
• preneseno značenje gradi prema sličnosti – to je
poredba u kojoj se ne kazuje što se s čime uspoređuje,
nego se iskazuje samo drugi član poredbe
Moj prijatelju, mene više nema.
Al nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
(Dobriša Cesarić, Pjesma mrtvog pjesnika)

34. METONIMIJA
• preneseno značenje gradi prema stvarnim odnosima –
ono je utemeljeno na asocijativnom povezivanju pojmova
u vremenu i prostoru
Moj prijatelju, mene više nema.
Al nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
(Dobriša Cesarić, Pjesma mrtvog pjesnika)

35. EPITET
• riječ (najčešće pridjev) koja se dodaje imenici radi
stvaranja što potpunije predodžbe i za izazivanje
emocionalnoga dojma u čitatelja
Oni imaju visoka čela, vijorne kose, široke grudi;
(Tin Ujević, Visoki jablani)

36. PERSONIFIKACIJA
• stilska figura u kojoj se daju ljudske osobine životinjama i
biljkama, prirodnim pojavama, stvarima, apstraktnim
pojavama i sl.
I što god bliže stižem, sve glasnije viču
nebrojene užarene opeke
(Antun Branko Šimić, Hercegovina)

37. EUFEMIZAM
• stilska figura u kojoj se neki pojam zamjenjuje blažim
izrazom
Moj prijatelju, mene više nema.
Al nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
(Dobriša Cesarić, Pjesma mrtvog pjesnika)

38. SINEGDOHA
• stilska figura u kojoj se uzima dio umjesto cjeline,
jednina umjesto množine i sl.
Što desnica na te riječi
Oružja se manu ljuta
(Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića)

39. ALEGORIJA
• metafora produžena na djelo u cjelini
• riječi su upotrijebljene u prenesenom značenju, a pravi
smisao otkriva se tek ako određene slike u cjelini
zamijenimo pojmovima

40. SIMBOL
• stilsko sredstvo u kojem dolazi do zamjenjivanja neke
riječi, pojave ili pojma njegovom uvjetnom, alegorijskom
oznakom
• postoje stalni simboli (npr. srce kao simbol ljubavi) i
pjesnički, tj. individualni simboli (npr. cvrčak kao
pjesnik u Nazorovu ditirambu Cvrčak)

41. FIGURE MISLI
• poredba
• antiteza
• gradacija
• hiperbola
• litota
• ironija
• oksimoron
• paradoks

42. POREDBA (KOMPARACIJA)
• nastaje kada se nešto s nečim uspoređuje na temelju
zajedničkih osobina
Iz tame u me gleda nekoliko svijetlih bijelih prozora
ko nekoliko bijelih svečanih časova
iz crnog života ljudi
(Antun Branko Šimić, Hercegovina)

43. ANTITEZA
• posebna vrsta poredbe koja se zasniva na
suprotnosti/opreci
Ja nemam mira, a u rat ne hrlim;
led sam, a gorim; plašim se i nadam;
po nebu letim, a na zemlju padam;
ne hvatam ništa, a svijet čitav grlim.
(Francesco Petrarca, iz Kanconijera)

44. GRADACIJA
• nastaje takvim izborom riječi, slika i misli kojima se
izaziva postupno pojačavanje ili slabljenje početne
predodžbe ili misli
Ispod brežuljaka crni vlak se vuče
odmjereno udara i vrišti
svoj dolaz još dalekoj nevidljivoj stanici
(Antun Branko Šimić, Hercegovina)

45. HIPERBOLA
• figura preuveličavanja radi naglašavanja emocionalnoga
stava
Rijekom krvca poljem teče;
Turad bulji skrstiv ruke.
(Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića)

46. LITOTA
• suprotna hiperboli – njome se pravi izraz zamjenjuje
slabijim, i to u pravilu suprotnim (po načelu kontrasta) ili
negativnim
Sad ste malo pretjerali.
(Misli se suprotno, tj. da je netko jako povrijeđen.)

47. IRONIJA
• izražavanje putem suprotnosti – nešto se kaže, a misli
se zapravo suprotno
I kad su ljuske pale sa vašeg slijepoga vida,
Željeli nijeste pogledat u zrak;
Prvi vam korak bješe da svojoj gospođi bajnoj
Laznete skromno gospodsku petu.
Zlatna metoda! Cjelovom tijem shvatiste život.
(Silvije Strahimir Kranjčević, Gospodskom Kastoru)

48. OKSIMORON
• figura u kojoj se novi pojam stvara spajanjem naizgled
protuslovnih pojmova
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene – o mrtvi živote!
(Dobriša Cesarić, Pjesma mrtvog pjesnika)

49. PARADOKS
• figura u kojoj se izriče misao koja je u sebi naizgled
protuslovna ili suprotna općem mišljenju
Prošetala se povijest u sramotničkoj halji,
I što smo nebu bliži, sve od neba smo – dalji!
(Silvije Strahimir Kranjčević, Eli! Eli! Lama azavtani?!)

50. VERSIFIKACIJA
• stih
• strofa
• rima
• sonet

51. VERSIFIKACIJA
• znanost o stihu
• njezine spoznaje odnose se na lirsku, epsku ili lirsko-
epsku poeziju

52. STIH
• ritmička, zvukovna, sintaktička i značenjska cjelina
• lirska pjesma može biti pisana:
a) vezanim stihom (uglavnom tradicionalna poezija)
b) slobodnim stihom (uglavnom moderna poezija)
• vrsta stiha određuje se prema broju slogova (peterac,
šesterac, osmerac i dr.)
• cezura – stalna granica unutar stiha koja se nalazi na
istom mjestu u svakom stihu, a dijeli stih na manje
dijelove i time pridonosi ritmu

53. VRSTE STIHA – OSMERAC
• cezura je obično iza 4. sloga → simetrični osmerac
Kolo sreće / uokoli // vrteći se / ne pristaje.
(Ivan Gundulić, Osman)

54. VRSTE STIHA – DESETERAC
• EPSKI DESETERAC – cezura je iza četvrtog sloga (4 sloga +
6 slogova)
Slavonijo, / zemljo plemenita, // vele ti si / lipo uzorita,
(Matija Antun Relković, Satir iliti divji čovik)
• LIRSKI DESETERAC – cezura je iza petoga sloga (5 + 5)
U tuđem kraju / tuđe planine, // U tuđem polju, / tuđa mi žta, // I
tuđe ptice, / tuđe daljine - // I vječno žedan / pijem iz sita. (Ivan
Goran Kovačić, Mračno doba)

55. VRSTE STIHA – DVOSTRUKO RIMOVANI
DVANAESTERAC
• najčešći je stih starije hrvatske književnosti
• sastavljen je od 12 slogova s cezurom iz 6. sloga
• rima se pojavljuje dva puta: ispred cezure i na kraju stiha
• rima je parna
Sve mo gi Bo že moj, / kim sva ka po sta ju
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
(Marko Marulić, Molitva suprotiva Turkom)

56. STROFA (KITICA)
• sintaktička cjelina veća od stiha (odvojena bjelinama)
• vrsta strofe određuje se prema broju stihova u njoj
• vrste strofa:
• dvostih ili distih
• trostih ili tercet
• četverostih ili katren
• šesterostih ili sestina
• sedmerostih ili septima
• osmerostih ili oktava

57. VRSTE STROFA
• TERCINA – strofa sastavljena od triju jedanaesteraca
• proširila se zahvaljujući Danteu (Božanstvena komedija)
• raspored rima:
1. strofa: aba
2. strofa: bcb
3. strofa: cdc
4. itd.
• na kraju veće cjeline ili pjesme dolazi jedan stih zbog završetka rimovanja
• SAFIČKA i ALKEJSKA STROFA – posebne vrste
četverostiha nazvane po starogrčkim pjesnicima Sapfi i Alkeju

58. VRSTE STROFA
• SESTINA – strofa od šest stihova, uglavnom
jedanaesteraca, a javlja se u epskim djelima
• raspored rime: ababcc
• u hrvatskoj književnosti javlja se u duljim pjesmama ili
kraćem spjevu
• STANCA – strofa sastavljena od osam jedanaesteraca
• raspored rime: abababcc

59. PRENOŠENJE MISLI (IZ STIHA U STIH, IZ
STROFE U STROFU)
• OPKORAČENJE – postupak kojim se sintaktička cjelina
(rečenica) razbija stihom tako da nekoliko riječi prelazi u
drugi stih
• PREBACIVANJE – postupak kojim se sintaktička cjelina
(rečenica) razbija stihom tako da se samo jedna riječ
prebacuje u drugi stih
• PRIJENOS – postupak u kojem se sintaktička cjelina
(misao) prenosi iz jedne u drugu strofu

60. PRIMJERI
• OPKORAČENJE
Ja ne znam gdje sam? Nešto tamno slute
umorne oči. Noć je. Topla. Plava.
(Gustav Krklec, Bezimenoj)
• PREBACIVANJE
Volio sam je,
vodu divljeg jezera,
dijete u povoju,
vitku i brzu
jegulju.
(Josip Pupačić, Zaljubljen u ljubav)
• PRIJENOS
…a oblaci kao jata ptica kruže
nad tornjevima sela i gradova –
izađi u noć… idi… Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
(Gustav Krklec, Srebrna cesta)

61. RIMA (SROK)
• glasovno podudaranje najčešće na kraju stiha

62. VRSTE RIMA
• PARNA RIMA – povezuja dva uzastopna stiha (aabb)
• UKRŠTENA RIMA – dolazi naizmjence i stihovima
(abab)
• OBGRLJENA RIMA – povezuje prvi i četvrti te drugi i
treći stih (abba)
• ISPREKIDANA RIMA – nema čvrste sheme, npr. može
se rimovati samo drugi i četvrti stih (abcb)
• NAGOMILANA RIMA – jedna se rima ponavlja u više
stihova (aaaa)

63. SONET
• sonet je nastao u Italiji u 13. stoljeću, a svoju
popularnost duguje talijanskom predrenesansnom
pjesniku Francescu Petrarci (zbirci pjesama Kanconijer)
• TALIJANSKI ili PETRARCIN SONET – oblik soneta koji
je Petrarca afirmirao u svojoj zbirci pjesama
• SHAKESPEAREOV ili ELIZABETANSKI SONET –
struktura gotovo svih Shakespeareovih soneta;
sastavljen od tri katrena i zaključnoga distiha, s rimom
abab / cdcd /efef / gg

64. SONET
• SONET – pjesma od 14 stihova raspoređenih u četiri strofe:
dva četverostiha (katreni) i dva trostiha (terceti)
• katreni čine zaokruženu sadržajnu cjelinu, a stihovi u svakom
katrenu povezani su rimama
• u tercetima slijedi obrat i poenta kojom se izriče nešto osobito
važno za temu
• raspored rima:
• katreni: abba abba (obgrljena rima)
• terceti: cdc, dcd, ili cde, cde i sl.
• rima nije tako strogo zadana, ali terceti moraju biti povezani rimama,
rima se ne smije prenositi iz katrena u tercete
• vrsta stiha: jedanaesterac

65. SONETNI VIJENAC
• soneti se mogu vezati u cikluse
• sonetni vijenac čini ciklus od petnaest soneta u kojem se
posljednji stih jednoga soneta ponavlja kao prvi stih
idućega
• petnaesti sonet (posljednji u vijencu) naziva se
majstorski sonet (magistrale), a sastoji se od početnih
stihova prethodnih četrnaest soneta
• prva slova majstorskoga soneta mogu činiti akrostih
(najčešće ime osobe kojoj je sonet posvećen)

66. TRADICIONALNI OBLICI
• himna
• oda
• ditiramb
• epigram
• elegija
• epitaf

67. HIMNA
• svečana pjesma posvećena nekom ili nečem što čovjek
smatra vrijednim najvećega poštovanja
• obilježja himne:
• izborom motiva ističu se osobine onoga kom je posvećena
• uzvišen ton
• svečan i polagan ritam
• Antun Mihanović, Horvatska domovina

68. ODA
• svečana pjesma šire tematike od himne
• nastala je u staroj Grčkoj kao svečana pjesma kojom se
slavilo pobjednika na sportskim natjecanjima
• uglavnom je posvećena nekoj osobi ili nečem što
čovjeka smatra vrijednim poštovanja
• ton je uzvišen i patetičan
• Petar Preradović, Rodu o jeziku

69. DITIRAMB
• pjesma u kojoj se zanosnim tonom iznosi oduševljenje
prirodom i slavljenje životnih radosti
• nastao je u staroj Grčkoj kao pjesma u slavu boga
Dioniza
• iz ditiramba se razvila tragedija
• Vladimir Nazor, Cvrčak

70. ELEGIJA
• pjesma u kojoj se izražava tuga, bol i žaljenje za nečim
nedostižnim
• obilježja:
• tužan ton
• polagan ritam
• Nikola Miličević, Modra elegija; Franjo Ciraki,
Florentinske elegije

71. EPITAF
• kratka lirska pjesma koja sažetim izrazom izražava
čovjekov odnos prema prolaznosti života i čovjekovoj
sudbini
• Dragutin Tadijanović, Goranov epitaf; Mak Dizdar, Zapis
o zemlji

72. EPIGRAM
• kratka, duhovita i satirična pjesma sažetoga izraza koja
neočekivanim zaključkom iznenađuje čitatelja
• Stanko Vraz, Antun Gustav Matoš, Gustav Krklec

73. LIRSKO-EPSKE VRSTE
• ujedinjuju značajke dvaju rodova: lirike i epike
• BALADA – lirsko-epska vrsta u kojoj se iznose teme
vezane uz stradanja i nesreće koje prate njezine junake,
a oni završavaju tragično; ugođaj je sumoran, ton tužan,
a ritam polagan
• ROMANCA – lirsko-epska vrsta koja donosi događaj
vezan uz ljubavnu temu; ugođaj je vedar, a ritam ubrzan
• POEMA – lirsko-epska vrsta u kojoj se pripovijedanje
isprepleće s neposrednim lirskim izricanjem i dramskim
elementima

74. LIRIKA U PROZI
• PJESMA U PROZI – posebna je lirska vrsta pisana
nevezanim, proznim slogom
• lirski izraz: kratkoća, sažetost, sugestivnost, emotivnost i
refleksivnost, osobit pjesnički jezik, unutarnji pjesnički ritam
• tiskana u prozi
• ritam ostvaren:
• vanjskim elementima: prelasci u novi redak, odvajanja u manje
stavke koje se mogu promatrati kao strofe
• unutrašnjim elementima: ritam rečenice (intonacija, intenzitet, tempo,
stanke)
• Slavko Mihalić, Kiša na Pagu; Miroslav Krleža, Nemir; Fran
Mažuranić, Svemir

75. Izrađeno prema:
Dragica Dujmović Markusi, Sandra Rosseti-Bazdan, Vedrana Močnik,
Vremeplovom do mature: priručnik za pripremu državne mature iz Hrvatskoga
jezika, Zagreb: Profil Klett, 2017.
Dragica Dujmović Markusi, Književni vremeplov 1: čitanka iz hrvatskoga
jezika za prvi razred gimnazije, Zagreb: Profil, 2007.