Niz veoma grubih incidenata koji su se poslednjih godina i decenija dogodili u našim školama, osnovnim i srednjim, podstiče na traženje uzroka, ali još više na preventivu - šta hitno uraditi da bi se slični incidenti sprečili? O uzrocima može na stručnim debatama, poželjne su, ali je neophodno brzo reagovati, a tu su kazne, čini se, ipak nezamenljive. Jer, nastavnici se povređuju, ponižavaju, a posledice ostaju. Tolerisanje je štetno i na kratak i na dugi rok.
2. SLUČAJ IZ TRSTENIKA
• Ovih dana kod nas se dosta govori o slučaju iz Trstenika u kome je jedna
profesorka bila povređena, fizički I psihički, jer su joj učenici koji su nadomak
punoletstva izmakli stolicu na koju je trebalo da sedne, sve to snimili i stavili
na You tube kako bi se veoma brojni auditorijum smejao ovoj “dogodovštini”.
• I smejao se, bez imalo stida, a pouzdano se zna da taj auditorijum nisu činila
samo deca (diskutabilno je da li neko ko ima 17 godina, u današnje vreme,
može da se nazove detetom).
3. POVREDA I PONIŽENJE
• Profesorka je pretrpela veliki stres, bila je izložena napadu, ponižena je i
povređena, uz dodatni publicitet, a posledice će sigurno dugo trajati.
• Taj slučaj nije bio usamljen. Stalno čujemo istinite priče o incidentima u
kojima je, i toga je bilo, nastavnicima bio ugrožen čak i goli život.
• Šta reći ako učenica na svoju nastavnicu nasrne nožem?
4. BOL I SUZE
• Nezaboravna je i za dugo pamćenje slika nemoćne i nezaštićene nastavnice
od pre neku godinu.
• Ona je, nemajući drugi način da se odbrani pred grupom nasrtljivih huligana
koji su krenuli u obračun sa njom, ispred sebe isturila – dnevnik.
• Sa bolnom grimasom na licu i suzama u očima.
5. ČEKAMO DA POŽAR STANE
• Takvih je događaja mnogo. I previse.
• Potpuno je, zato, deplasirano i tragikomično posle svega toga raspravljati o
dubljim uzrocima ovakvog ponašanja.
• To je kao da kuća gori, a mi sedimo u njoj i u dilemi smo da li da je
napustimo ili ne, jer postoji mogućnost da će požar možda stati.
• Stoga pomalo užasava kada neko u nekoj tv-emisiji postavi pitanje – možda
kazne ipak nisu najbolje rešenje?
• Dokle više takva pitanja?
6. RAZVODNJAVANJE
• Zakonska rešenja omogućila su da se kažnjavanje besprizornih učenika
maksimalno relativizuje, da izricanje kazne zahteva beskrajno administriranje
i niz postupaka koji, u krajnjoj liniji, vode ka razvodnjavanju i neizricanju ne
samo adekvatne već, u nekim slučajevima, nikakve kazne.
• Savremena pedagogija uvek se poziva u pomoć kada je u pitanju opravdanje
takvog (ne)činjenja.
7. ARGUMENTACIJA ZA
(NE)ČINJENJE
• Stalna je argumentacija – e, dragi moji, mi živimo u 21. veku, današnja deca nisu ono
što smo mi nekada bili, a svakako se mnogo razlikuju od dece od pre 50 i više
godina.
• Prema njima se moramo ophoditi dijametralno drugačije.
• Zaboravljaju se, pritom, biološke I psihološke univerzalne konstante dečjeg
ponašanja, pogotovu u tinejdžerskom dobu.
9. OČAJAN KVALITET ZNANJA
• Sa takvim “savremenim” odnosom, koji je najvećim delom nametnut
nastavnicima, došlo se do toga da je kvalitet znanja u našem obrazovanju
generalno veoma loš, reklo bi se očajan, što pokazuje i niz međunarodnih
provera prethodnih godina.
• Neko bi ovde rekao – e nije, prošle godine nije bilo baš tako, misleći na jedno
testiranje koje je obuhvatilo veoma mali broj učenika.
• “Jedna lasta ne čini proleće”.
10. NEMOĆ NASTAVNIKA
• Takve veoma loše rezultate pokazuju rezultati završnih ispita, godinama
unazad. Čini se da su sve lošiji.
• Tu je i niz drugih provera znanja, na raznim nivoima.
• Sami nastavnici slažu se sa tim.
• Ali su nemoćni da bilo šta učine, jer kriterijumi, kao ni bilo šta drugo, ne
zavise od njih.
• Od njih se očekuje da ne “talasaju”.
12. “ŠTANCOVANJE” ODLIKAŠA
• Kriterijum ocenjivanja, koji nastavnici nisu ni izmislili ni ustanovili, jeste sve
“blaži”, to se od nastavnika ne samo očekuje već i imperativno traži (naravno
ne javno).
• To je vrlo problematično i štetno na duge staze.
• Znanje – loše, a iz škola izlazi ogroman broj vukovaca, nema slabijeg uspeha
od vrlo dobrog!
• Štancovanje odlikaša.
13. NEPISMENI U PETOM RAZREDU
• Dešava se da u peti razred, zbog neponavljanja u prve četiri godine
školovanja, dođu potpuno nepismeni učenici.
• Bukvalno ne znaju da čitaju i pišu!
• Što se čitanja i pisanja tiče, ni kod većine ostalih to u osnovnoj školi nije
sjajno.
• Ne znaju se, takođe, osnovne računske operacije!
• I tako – svi upišu srednju školu sa vrlo dobrim ili odličnim uspehom.
• Bez elementarnog znanja!
14. INKLUZIJA
• Uvođenjem inkluzivnog obrazovanja “zaboravilo” se da je to za nastavnika
dodatni posao, a svaki dodatni posao morao bi da se plati.
• Zaboravilo se i to da nastavnici nemaju diplomu Defektološkog fakulteta.
15. (NE)DISCIPLINA
• Govoriti o disciplini i poštovanju nastavnika i vaspitača sa svim nemilim
događajima kojima smo gotovo svakodnevno zasuti, nema nikakvog smisla.
• Svima je, čak i onima koji sa školstvom nemaju nikakve veze, poznata
situacija.
17. “JAVNE ŠKOLE”
• Postoje u Americi i verovatno nekim drugim razvijenim zapadnim zemljama
tzv. “javne škole” (tako se otprilike zovu) gde je moguće registrovati incidente
slične onima koji se godinama dešavaju u našim školama.
• Tu ima mnogo besprizornih učenika.
• Znamo to jer smo možda tamo bili, imamo rodbinu, gledamo filmove.
• No, diplome takvih škola vrlo malo vrede.
18. PLATIŠ I – OBRAZUJEŠ SE
• U nekim drugim školama tamo, koje naravno i koštaju, diplome vrede, ali se
strogo mora poštovati disciplinski kodeks.
• I nivo znanja je, shodno tome, neuporedivo veći.
19. NAŠE SIROMAŠTVO
• E sad, naša platežna moć je takva da ogromna većina roditelja ne bi mogla
da izdvoji novac za školovanje deteta.
• Zato smo, zbog siromaštva, prinuđeni da se držimo državnog školstva.
• Koje je nekada u ovoj zemlji bilo veoma jako i uzorno.
• Devalviralo je, najmanje krivicom nastavnika.
20. “DA MI ČUVATE DETE DOK SAM NA
POSLU”
• Drugim rečima, naš školski system sve se više približava tom modelu “javnih
pučkih škola” čije diplome nisu cenjene.
• Zapravo, modelu po kome je najvažnije da deca, dok su im roditelji na poslu,
imaju gde da provode vreme.
• Pa ako im se dopadne, mogu malo i da se iživljavaju na nastavnicima, da im
bude interesantnije.
• Znanje i nije toliko važno.
21. KUĆNE POMOĆNICE
• Nastavnici tu dođu kao kućne pomoćnice.
• Samo što kućne pomoćnice, u razvijenim zemljama, za takav posao zarađuju
mnogo više od naših nastavnika.
• Od tih naših nastavnika se, verovatno još jedino od njih, očekuje da svoj
posao rade “iz ljubavi i posvećeno”.
• I naravno – džabe.
23. ISPOD REPUBLIČKOG PROSEKA
• Sa ličnim primanjima koja su na samom dnu budžetskih korisnika.
• Ispod državnog proseka.
• Za one koji počinju – značajno ispod, dok se nastavnik sa 30 godina radnog
staža i fakultetskom diplomom približio ovom proseku, ali ga ne dostiže.
• I to svi znaju.
• A živimo u vremenu kada se vrednosni sistem radikalno promenio.
24. NOVAC KAO MERILO VREDNOSTI
• Da ne budemo licemerni demagozi – živimo u vremenu kada je važno, ako
ne i najvažnije, koliko para imaš.
• I u skladu sa tim te ljudi poštuju.
• Ako “kuče nema za šta da te ujede” – pa neće te niko ni poštovati!
• I tu se sve završava.
25. NEMA VIŠE “LAF U SRCU”
• Nema više onoga – važno je da si “laf u srcu”.
• Mnogima je žao što se taj nekadašnji vrednosni sistem toliko promenio, imao
je nešto moćno i produhovljeno u sebi.
• Ali se promenio i ne možemo ga, bar ne tako skoro, vratiti.
27. NOVAC VRAĆA POŠTOVANJE
• Zato se današnji nastavnici suočavaju sa ogromnim nepoštovanjem.
• Učenika i roditelja.
• Odatle sve počinje.
• Ništa tu neće mnogo pomoći dodela statusa “službenog lica”.
• Kozmetika.
• Potrebno je promeniti status, pre svega onaj finansijski.
• On će vratiti samopouzdanje, poštovanje i samopoštovanje.
28. INFLACIJA POJELA
• A to znači – ne beznačajnih 7 posto povećanja plate od Nove godine koje je
inflacija već odavno pojela, već najmanje 50 posto veći iznos od ovoga danas.
• Da budemo pošteni – ni takvo povećanje ne bi prosvetare približilo najbolje
plaćenim budžetskim korisnicima.
• Da ne govorimo o stotinama agencija…
30. UPOZORENJE
• Neko bi na ovom mestu rekao – ćuti, ne talasaj mnogo, vidiš kakvo je vreme,
začas možeš da ostaneš i bez te crkavice, šta ćeš onda, crni sine?
• Verovatno bi najbolji odgovor bio – da, ali dokle više to ćutanje?
• Pa valjda taj govor koji je jedino čoveku od svih živih bića darovan nečemu
služi?
• A da u ćutanju ipak nije sigurnost uverio nas je i Andrićev vezir Jusuf koji je,
kao što znamo, i ovu rečenicu obrisao.
31. KAZNE I POČETAK PRICE
• I da se vratimo na početak priče.
• Dogodilo se nešto što zaslužuje kaznu.
• Treba poštovati sadašnju zakonsku proceduru, šta bi drugo.
• Ali, možda na tom nivou, zakona i pravilnika, treba razmisliti o
pojednostavljenju izricanja kazni.
• Da se tu nešto, u najkraće vreme, promeni.
• Kako se ne bi desilo da cela kuća izgori, a mi i ne pokušamo da iz nje
izađemo.