2. U tebi sam vijek svoj proživio,
Drevni i lijepi jeziče Hrvata:
Rođen na morskom pragu tvojih vrata,
Polako sam te, uz trud, osvojio.
Povede ti me i gdje nisam bio.
Na vrhu gore i na kraju gata,
U kolibici, u kući, od zlata.
Svuda je meni glas tvoj žuborio.
Htio sam biti glazbalo na kome
Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće,
Rojevi riječi u govoru tvome.
Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom
Da u tebi dišem i da živim s tobom,
I onda, kada me više biti neće.
3. književni rod: lirika
lirska vrsta: domoljubna pjesma
tema: ljubav prema jeziku
motivi: hrvatski jezik, vijek, Hrvati, kolibica,
kuća, glas, glazbalo, cvijeće, riječi, zipka,
grob
stih: deseterac, jedanaesterac, dvanaesterac
strofa: četverostih, trostih
sonet (4 + 4 + 3 + 3 – Petrarcin ili talijanski)
rima: obgrljena; zadnja strofa: parna
ritam: umjeren
4. epitet –
drevni i lijepi (jeziče)...morskom (pragu)
metafora –
...vijek svoj proživio...
...rođen na morskom pragu tvojih vrata...
...polako sam te, uz trud, osvojio...
...htio sam biti glazbalo...
...rojevi riječi...
...uzdignut nad zipkom i nad grobom...
...da u tebi dišem i da živim s tobom...
5. usporedba –
...zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće...
kontrast –
... na vrhu gore i na kraju gata,...
...nad zipkom i nad grobom...
personifikacija –
...Povede ti me...
...glas tvoj...
6. onomatopeja –
...žuborio...
asonanca –
...rojevi riječi u govoru tvome...
aliteracija –
...uzdignut nad zipkom i nad grobom...
inverzija –
...rojevi riječi u govoru tvome...
...kada me više biti neće...
7. gradacija –
...u kolibici, u kući, od zlata...
...da u tebi dišem i da živim s tobom...
hiperbola –
...u tebi sam vijek svoj proživio...
eufemizam –
...i onda, kada me više biti neće...
simbol – jezik, zipka, grob