1. Ţivimo bolje jer "izvozimo" ljude, ali to
usporava i ugroţava razvoj
Samo iz tri zemlje na svetu, prema podacima Svetskog ekonomskog foruma, u inostranstvo želi
da ode više obrazovanih ljudi nego iz Srbije. Važno je naglasiti da skala pokazuje koliko ljudi
želi da ode, a ne koliko ih je zaista realizovalo tu želju. Podaci o kojima je reč stoga
prevashodno ukazuju na stanje u nekom društvu.
Srbija danas, kao i tokom prethodnih decenija, živi iznad svojih mogućnosti dobrim delom
zahvaljujući stabilnom prilivu doznaka zaposlenih u inostranstvu. Očigledno je da se struktura
naših ljudi zaposlenih van zemlje u poslednje vreme menja u korist kadrova sa višim nivoom
kvalifikacija, ali precizni podaci o tome ne postoje, kaže za Novi magazin magistar Mihajlo
Babin sa Fakulteta za ekonomiju, finansije i administraciju (FEFA).
Kako je, kada je reč o odlivu obrazovanih kadrova, Srbija pozicionirana na međunarodnoj
sceni?
Veoma loše. Od 2000. godine nastavljen je “odliv mozgova”. Mnogi mladi su otišli u
inostranstvo da tamo završe studije ili/i da se zaposle. Srbija je na 139. mestu od ukupno 142
rangirane zemlje prema podacima Svetskog ekonomskog foruma. Dakle, samo iz tri zemlje u
inostranstvo želi da ode više obrazovanih ljudi nego iz Srbije. Važno je naglasiti da skala
pokazuje koliko ljudi želi da ode, a ne koliko ih je zaista realizovalo tu želju. Podaci o kojima je
reč stoga prevashodno ukazuju na stanje u nekom društvu. Na ovoj skali najbolje su plasirane
zemlje iz kojih najmanje mladih hoće da ode.
Koliku štetu Srbiji i njenoj privredi nanosi odliv radne snage, naročito obrazovanih ljudi?
Ako bismo uzeli koliko je država uložila u njihovo obrazovanje, došli bismo do prilično
površnog i netačnog zaključka da je reč o ekonomski isplativoj investiciji. Preciznih podataka
nema, ali procene međunarodnih finansijskih institucije i Narodne banke Srbije govore o
ukupnoj vrednosti doznaka iz inostranstva od oko 5, 5 milijardi dolara. Ako znamo da se u
obrazovanje iz republičkog budžeta u Srbiji godišnje uloži nešto više od milijarde evra, proizlazi
da država obrazovanje može da finansira samo kroz ubiranje poreza i drugih dažbina koje
plaćaju primaoci doznaka, koji žive u Srbiji. Sistem obrazovanja, posmatrano na taj način,
suštinski finansiraju ljudi koji su nekada završili neki nivo obrazovanja u Srbiji.
Na prvi pogled moţemo biti zadovoljni, ali oni koji uvoze znanje ipak stoje mnogo bolje od
Srbije I drugih zemalja “izvoznica”.
Naravno da je reč o zabrinjavajućem trendu. Gubitak je u tome što bi obrazovani ljudi koji
odlaze mogli da doprinesu ekonomskom razvoju. Nemoguće je izračunati gubitak koji nastaje
zbog izostanka njihovog doprinosa društvenom razvoju. Ukoliko veći deo obrazovane mlade
populacije napusti Srbiju, onda je pitanje šta možete da očekujete kada je reč o srednjoročnom i
dugoročnom razvoju.
2. Šta su glavni uzroci povećanog odliva obrazovanih ljudi?
Jasno je da je ključni problem to što naša privreda i društvo ne mogu da apsorbuju mlade koje
obrazujemo, za njih nema dovoljno posla ni u privatnom ni u javnom sektoru. Privatni sektor je
slab. Ni posle 10 godina tranzicije nismo uspeli da ga razvijemo. Poreska politika je jedan od
ključnih “krivaca” za takvu situaciju. Opterećenje plata je na veoma visokom nivou i to
definitivno destimuliše zapošljavanje.
autor: Dragan Janjić izvor: Novi magazin