Prezentacija je namijenjena u edukativne svrhe. BAROK U NJEMAČKOJ Barokna arhitektura je počela da se razvija u Njemačkoj u 17. i 18. vijeku. Njemački barok preuzeo je elemente talijanske i francuske barokne arhitekture. Stigao je na njemačke teritorije nakon dugog vjerskog rata između katoličkih i protestantskih grupa, poznatog kao Tridesetogodišnji rat. Posljedica ovog rata su ograničeni ekonomski resursi. Bog i kralj, kao apsolutni vladari, bili su tema njemačkog baroka, pa su građevine bile uglavnom crkve, palate i vrtovi. Za stubove i komade ukrasa često su korišteni mramor i jaspis svijetle i tamne boje. Mesingani ukrasi su uobičajeni u unutrašnjim prostorima, a dosta fresaka je bilo nacrtano na stropovima i kupolama. Vanjski zidovi su često bili od kamena, dajući građevini veličanstven izgled. Korišteni su klasični građevinski elementi kao što su frontoni (zabatni zidovi), lukovi i stupovi, ali su oni transformirani kroz ornamente kako bi se dobili uljepšani i gotovo maštoviti element, što je više dekorativno nego konstruktivno. Što se tiče planskog rasporeda crkava i katedrala, vidi se bitna promjena u odnosu na renesansu uvođenjem novih geometrijskih oblika, a to su elipsa i oval. Ova nova geometrija dovela je do valovitosti, konkavnih i konveksnih zidova i vrlo dinamičnih prostora. Fasade crkava bile su volumetrijske, sa obiljem elemenata koji su ispupčeni i udubljeni, koji su također nastojali stvoriti taj osjećaj kretanja. Generalni raspored građevine se sastojao od glavnog krila u sredini i simetričnih krila, po jedno sa svake strane. Vertikalna kompozicija objekta i dalje je klasična, sa jasno izraženom osnovom. Unutrašnja dekoracija bila je veoma bogata, kombinirajući arhitekturu sa slikarstvom i skulpturom kako bi se stvorile prelijepe unutrašnje dvorane. Razrađen je i pejzažni dizajn palata, sa velikim vrtovima koji okružuju palatu ili su zatvoreni unutra. Ove vanjske površine stvorene su za rekreaciju i zabavu.