Ankica Mamić, za odnose s javnošću i marketing ključni faktor za provođenje uspješnog komunikacijskog managementa unutar organizacije je uspostavljanje korporativne kulture, vrijednosti i uvjerenja te mobiliziranje zaposlenika da svojim radom podupiru tu kulturu i viziju organizacije
2. Zašto?
ključni faktor za provođenje uspješnog
komunikacijskog managementa unutar organizacije je
uspostavljanje korporativne kulture, vrijednosti i
uvjerenja te mobiliziranje zaposlenika da svojim
radom podupiru tu kulturu i viziju organizacije
uspostavljanjem kulture stvara se atmosfera unutar
organizacije koja potiče i zahtjeva konzistentno
usklađivanje potreba zaposlenika i ciljeva same
organizacije
3. CVFCC= Competing Values Framework for
Corporate Communication
okvir korporativnih komunikacija sadrži međusobno
konkurentne vrijednosti
u stvarnosti su te vrijednosti međusobno
komplementarne i uključive
CVFCC naglašava da se korporativni komunikatori
često nalaze pod teretom kontradiktornih i često
nekonzistentnih očekivanja
svojevrsni kompas
vertikalna dimenzija – od decentraliziranih komunikacijskih
mreža do centraliziranih komunikacijski struktura
horizontalna dimenzija – od eksternih do internih
komunikacija
5. Organizacijska kultura
predstavlja način života i rada u organizaciji
ozračje u organizaciji koje je posljedica utjecaja kako
različitih znanih i neznanih zaposlenika iz prošlosti i
sadašnjosti tako i šireg i užeg okruženja organizacije
koje djeluje na ponašanje ljudi i na upotrebe njihovih
sposobnosti
čini ju sustav vrijednosti, vjerovanja, načini
razmišljanja zaposlenika koji im daje osjećaj
organizacijskog identiteta
inicijalno se oblikuje kao rezultat kolektivnih
uspomena, prošlih iskustava te pod utjecajem jakog
vodstva i prijašnjeg i sadašnjeg
6. Organizacijska kultura
“skup svjesnih i nesvjesnih uvjerenja i vrijednosti te
uzoraka ponašanja koji definiraju identitet i oblikuju
okvir značenja za skupinu ljudi”
(McCollom 1994)
ima veliki utjecaj na dugoročno poslovanje i
financijske performanse organizacije
korporativna kultura – načini ponašanja
zaposlenika definirani od strane lidera organizacije
7. Organizacijska kultura
snažna kultura oblikuje ponašanje zaposlenika kao i
odgovor organizacije na zahtjeve okruženja
u dinamičkom okruženju kultura mora fleksibilna
tako da u potpunosti odgovara zahtjevima okruženja
cilj je zadržati snažnu kulturu koja pruža učinkovitu
internu integraciju ali i adaptaciju eksternim uvjetima
8. 6 kriterija za klasifikaciju kulture
dominantne karakteristike organizacije
strukturirana, orijentirana cilju, poduzetnička, sklona riziku,
osobna, obiteljski ugođaj
stil vodstva
organiziran, koordiniran, orijentiran rezultatima, inovativan,
poduzetan, mentorski
način upravljanja zaposlenicima
sigurnost, predvidljivost, natjecateljski, ambiciozan, inovativan,
sklon riziku, konsenzus, timski rad
9. 6 kriterija za klasifikaciju kulture
“organizacijsko ljepilo” (što ju drži na okupu)
pravila, politika, uspjeh, ostvarenje ciljeva, inovacija i razvoj,
lojalnost, međusobno povjerenje
strateški naglasak
na stabilnosti, na pobjeđivanju, na stvaranju novih izazova, na
razvoju pojedinaca, povjerenju, otvorenosti
kriterij uspjeha
nizak trošak, pouzdanost, efikasnost, osvajanje tržišta, pobjeđivanje
konkurencije, kreiranje najnovijih i jedinstvenih proizvoda i usluga,
razvijanje zaposlenika, timski rad
10. Klasifikacija organizacijske
kulture – stavovi zaposlenika
Cameron i Quinn (1999) razvili model procjene
organizacijske kulture
organizacijska kultura pojedine organizacije utvrđuje
se istraživanjem stavova zaposlenika o 6 kriterija za
klasifikaciju kulture
4 tipa organizacijske kulture prema Cameornu i
Quinnu:
Kultura hijerarhije
Kultura tržišta
Kultura klana
Kultura Adhoc-kracije
11. Kultura hijerarhije
formalizirano i strukturirano radno okruženje
pravila i procedure
lideri su dobri koordinatori i organizator
vrijednost se polaže na stabilnost, predvidljivost i
efikasnost
formalna pravila i politika s ono što organizaciju drži
na okupu
12. Kultura tržišta
fokusira se na vanjsko okruženje i na transakcije s
investitorima, poslovnim partnerima i regulatorima
organizacija je orijentirana na postizanje rezultata
lideri imaju izraženi natjecateljski duh
vrijednost se polaže na kompetitivne aktivnosti i
postizanje zacrtanih ciljeva
potreba za pobjeđivanjem je ono što drži
organizaciju na okupu
13. Kultura klana
interaktivno radno okruženje puno međusobne
potpore
organizacija je poput proširene obitelji za
zaposlenike
lideri se ponašaju kao mentori, a percipirani su kao
“roditelj”
vrijednost se polaže na individualni razvoj, visoki
stupanj kohezije, moral, konsenzus i timski rad
lojalnost i tradicija su ono što organizaciju drži na
okupu
14. Kultura Adhoc-kracije
dinamičko, kreativno i poduzetničko radno okruženje
zaposlenici su skloni riziku
lideri su vizionari, orijentirani na inovacije i skloni
riziku
vrijednost se polaže na nastojanje da se uvijek bude
korak ispred konkurencije, stjecanje novih znanja,
spremnost na promjenu i odgovaranje na izazove
opredijeljenost inovacijama je ono što organizaciju
drži na okupu
15. Klasifikacija organizacijske kulture
– tolerancija rizika, feedback i nagrade
Deal i Kennedy (1982) predložili klasifikaciju
organizacijskih kultura prema stupnju tolerancije
prema riziku, povratnoj informaciji i nagradama
Njihova klasifikacija odgovara Cameronovoj i Quinnovoj
klasifikaciji prema stavovima zaposlenika i CVFCC-u
4 organizacijske kulture:
Work-hard, play-hard culture (Radi žestoko, igraj
žestoko)
Tough-guy macho culture (Jaki mačo tip)
Process culture (Procesna kultura)
Bet-the-company culture (kultura klađenja)
16. Kultura radi žestoko, igraj žestoko
odgovara Kulturi klana
visoka predanost ciljevima i razmjenjivanju
kvalitetne povratne informacije o rezultatima i
pozitivne nagrade
17. Kultura jakog mačo tipa
odgovara Adhoc-kraciji
promjena i nesigurnost uzrokuju visoku razinu
rizika
brza i točna povratna informacija je potrebna
kako bi se odgovorilo promjenjivom okruženju
18. Procesna kultura
odgovara Hulturi hijerarhije
stabilan tok povratne informacije omogućen je
procedurama i formalnom komunikacijom
dobivanje povratne informacije ide vrlo sporo,
jer se ova kultura temelji na stabilnosti i
predvidljivosti
nagrade su skromne, stupanj rizika nizak
19. Kultura klađenja
odgovara Kulturi tržišta
visoki stupanj rizika
spor proces dobivanja povratne informacije
organizacija prolazi kroz tranziciju kako bi se
repozicionirala na tržištu
dugoročni ciljevi
rezultati (povratna informacija) su često
nepoznati do zadnjeg trenutka
21. Organizacijska struktura
“sveukupnost veza i odnosa između svi činilaca
poslovanja, kao i sveukupnost veza i odnosa
unutar svakog pojedinog činioca poslovanja”
(M. Novak 1989)
22. Vrste organizacijskih struktura
Funkcijska organizacijska struktura
Procesna organizacijska struktura
Divizijska organizacijska struktura
Proizvodna
Teritorijalna
Orijentirana kupcima
Projektna organizacijska struktura
Matrična organizacijska struktura
Hibridna organizacijska struktura
Mješovita organizacijska struktura
24. Agencijska teorija
opisuje, razjašnjava i formalizira odnos između
principala(onaj koji angažira) i agenta (druga strana
koja obavlja određeni posao)
cilj – pronaći optimalni ugovor između principala i
agenta
ugovorni odnos je fokalna točka teorije – principal
želi maksimalizirati svoju korisnost uz minimalna
davanja agentu, a agent želi maksimalizirati vlastitu
korisnost
25. Agencijska teorija – odnos
principala i agenta
PRINCIPAL AGENT
Različitost ciljeva
Informacijska
asimetrija
Različita sklonost
riziku
oportunizam
Izvor: D. Tipurić 2008: 117
26. Teorija uslužnosti
odbacuje pretpostavke agencijske teorije
potrebno je izgraditi kontekst u kojem manageri
percipiraju kako je usluživanje interesa vlasnika u
njihovu interesu
u uslužnom su odnosu ciljevi vlasnika i managera
zajednički pa je djelovanje managera u interesu
organizacije
ključna motivacija managera je težnja sa dobro
obavi svoj posao i da bude dobar upravljač
sredstvima poduzeća – ostvaruje više zadovoljstva
služeći grupi nego zadovoljavajući vlastite interese
27. Izbor između agencijskog i uslužnog odnosa
minimizirani
potencijalni troškovi
zajednički agencijski
odnos
agent se ponaša
oportunistički
principal je ljut i
prevaren
principal se ponaša
oportunistički
manager je
nezadovoljan i
prevaren
maksimalizirani
potencijalni rezultati
zajednički odnos
uslužnosti
Izbor principala
managerski
izbor
uslužitelj
uslužitelj
agent
agent
Izvor: J.H. Davis, D.F. Schoorman i L. Donaldson 1997
28. Literatura
Belasen, A.T., (20089, “The Theory and Practice of Corporate
Communication, A Competing Values Perspective”, Sage Publications
Inc
Cornellisen, J. (2007), “Corporate Communications: Theory and
Practice”, London:Sage
Davis, J.H., Schoorman, D.F. I Donaldson, L. (1997), “Toward a
Stewardship Theory of Management”, Academy of Management
Review
Grunig, J.E. and Hunt, T. (1984), “Managing Public Relations“, New
York: Holt, Rinehart & Winston
Cutlip, S.M., Center A.H., Broom, G.M. (2006) “Effective public
relations“, Ninth edition, Upper Saddle River, New Jersey Pearson
Education Inc., Prentice Hall
Sikavica, P. I Novak, M. (1999), “Poslovna organizacija, 3. izdanje,
Zagreb:Informator
Tench, R., Yeomans, L. (2006), “Exploring Public Relations“, Pearson
Education Limited, Essex CM202JE, England
White, J. i L. Mazur, (1995), “Strategic Communications
Management”, Harlow: Adison-Wesley