Grozdanin Kikot

1. Grozdanin
Kikot
Hamza Humo

2. Hamza Humo
• Rođen 30.12.1895. godine u Mostaru
• U Mostaru pohađa mekteb, osnovnu školu i gimnaziju
• 1914. godine interniran u Mađarsku
• 1915. godine mobilisan u austrijsku vojsku
• Studira historiju umjetnosti u Zagrebu, Beču i Beogradu
• Urednik Radio Sarajeva i direktor Umjetničke galerije
• Piše pjesme, pjesme u prozi, pripovijetke, romane, dramske tekstove, članke,
prikaze i reportaže
• Časopisi: Zabavnik (1923), Gajret (1923-1931), Novo doba (1945)
• Najznačajnije djelo, lirski roman “Grozdanin kikot” (1927)
•Priznanja: -Nagrada Srpske akademije znanosti u Beogradu
-Dvadesetsedmojulska nagrada SR Bosne i Hercegovineza životno djelo
• Smatraju ga hercegovačkim, bošnjačkim, ali i južnoslavenskim piscem
 hercegovačkim, jer je pisac hercegovačkih motiva, pejzaža, pisac
hercegovačkih senzibiliteta
 zbog velikog utjecaja sevdalinke na njegov rad, smatra se i bošnjačkim
autorom
 istovremeno Humu možemo svrstati i u književnost širih južnoslovenskih
prostora pa je on stoga i južnoslavenski pisac.
•Umro je u Sarajevu 19.1.1970. godine.

3. Književni opus
-PJESME-
• Nutarnji život
•Grad rima i ritmova
• Sa ploča istočnih
• Za Tita
• Jablan do neba
-PRIPOVIJETKE-
• Strasti
• Pod žrvnjem vremena
• Ljubav na Periferiji
• Hasan opančar
• Perišićeva ljubav
-ROMANI-
• Zgrada na ruševinama
• Grozdanin Kikot
• Adem Čabrić

4. O
djel
u
• Lirski (poetski) roman
• Sadrži 44 poglavlja
• Književni pravac: eksprensionizam
• Tema: Ozrenovo ljeto u selu
• Roman je pisan hronološki, u prvom licu
Grozdanin kikot je roman ili čak zapis o starosjedilačkom idealu prošlosti. Svakog
proljeća i ljeta rađa se strast i ljubav, jesen je gasi i potapa u ništavilo praznine i šupljih
dana i dugih noći bez slasti. Pisac je, čini se, u jednom dahu izlio sve svoje duboke
misli, bolnost jednog nedoživljenog života, njegovu potencijalnu jačinu i istrajnost, ali i
muku neminovnosti, prizvuk pada i konačnog sunovrata. Kroz cijelu pripovijetku realni
život se stalno, iznova obznanjuje u mnoštvu detalja karakterističnih za Humino
zavičajno podneblje. Ali realni život, život hercegovačkog sela, nije tema te pripovijetke.
To je samo čvrsta misao na kojoj Humo tka svoje priče iz mašte o mladosti i ljubavi. A
kroz cijelu pripovijest obnavlja se i treperi ne samo taj svakidašnji život ljudi na selu već
i svaki drugi motiv koji je Humo, uveo u svoju priču i tako ga učinio jednim od sastojaka
svijeta svoje pripovijetke. Radnja je ispretletana između Ozrena, Grlice i Ivanke te
Grozdana i Grozdane.

5. II.
Ozren se prisjeća djetinjstva u selu, te se upoznaje sa udovicom Ivankom. Zamišlja kako će joj
doći i pričati o Grozdanu i Grozdani.
I.
Sprema se oluja i vjetar puše niz njive. Ozren razgovara s ocem, govori da je sve škole završio.
III. Grlica za vrijeme oluje dolazi do Ozrenove kuće po vreću sijena jer je ne može kravu voditi
na ispašu za vrijeme nevremena. Ozren je isprati, a zatim traži Svrzimantiju u krčmi.
IV. Grad je oštetio vinograde, a narod izašao da vidi kolika je šteta.
V. Društvo se okupilo u Galaminoj krčmi. Svi piju a Svrzimantija najviše
VI. Ozren se s ocem vraća iz krčme, a u povratku susreću Ivanku i Ozren zamilja kako će joj
pjevati.
Cit: "Ivanka, mlada ženo, ne tuguj za onim što je prošlo".
Drumovima cvatu bijele kapine i miriše feslidžan pod prozorom tvojim. Zar te ne opija
više njegov miris?
Sama si, Ivanka, o sama, a noći su tople kao muško milovanje."
VII. Ozren, njegov otac i Ivanka beru višnje, a u daljini se čuje Grozdan i Grozdanin kikot.
Cit: " Grozdane, dodaj mi krošnju! - kaže Grozdana u Čičkovu vinogradu, a krošnja pade i ona
se zakikota raskalašeno.
- Grozdane, skini me sa stabla! Zar ne vidiš kako puše vjetar? Grozdane, dragi moj, skini me,
odnijeće me vjetar!
A Grozdan je skida i spušta na mrginj i kikot grca i vjetar ga raznosi kotllinom."

6. VIII. Ozren odlazi Ivanki i ostaje u njenoj postelji tokom oluje.
Cit: Kiša je. Sada ne možeš ni otići, - prošapta Ivanka i zasmija se tiho.
- Pa ja i volim kod tebe, Ivanka, - kažem ja.
- Ivanka, znaš li da volim kod tebe? Znaš li? -šapćem joj blizu, sasvim blizu na uho.
Čvrsto je grlim, grlim je svu.
IX. Grlica izvela kozu pa koza brsti plodove, a u modrom vinogradu se sastaju Grozdan i Grozdana
X. Pred Galaminom krčmom zaklaše pijevca, te ostadoše piti do kasno u noć, a Ozren prenoći kod Ivanke.
XI. Sunčan dan, a Grlica čuva kozu pa joj se pridruži i Ozren. U daljini između drveća sastaju se Grozdan i Grozdana.
XII. Ozren odlazi k čiča Krnji, ali taj dan nisu pecali. Zato on upita Grlicu da li se ona kupa u jezeru, ali ona se stidjela i
nekako uplašena sa njim krenu kući.
XIII. Ozren odluči posjetiti Svrzimantiju, ali nakon što je došao Svrzimantija je odma zaspao, a Ozren nije htio biti u
kući izgleda kakva je Svrzimantijina bila.
Cit: U sobi sve porazbacano, a on, onako obučen, zavali se na neuredan krevet, pa odmah zahrka.
Prilazim polici s knjigama: latinske, grčke, neki naši stariji pisci. Sve ispreturano. Iz svake knjige
istrgnuto po nekoliko stanica. Cijela soba vonja alkoholom, a jedna stolica bez noge izvrnuta usred
nje. Svijeća dogorjela u svijećnjaku. Stoljnjak poliven vinom. Utisak propasti i bolesne bezbrige
izbija iz svakog predmeta.
XIV. S čičom peca ribu, a kasnije posmatra Grlicu koja se kupala u rijeci. Kada ga je čula brzo izađe iz rijeke, a zatim s
njim krenu kući, slobodnija nego prije.
Cit: Sunce zalazi za Mrkulju. Ja ostavljam čiču i odlazim s Grlicom u selo. Ona me ne gleda više
onako bojažljivo kao prije. Priča mi o svojoj majci i o djedu u Vrdima. Majka joj zna mnogo, mnogo
pjesama i priča, a djeda u Vrdima ima veliku, veliku planinu, u koju nikada sunce ne dopire.

7. XV. Pred Galaminom krčmom se narod sastao pa se pripremaju za misu na Gorici, tu se ismijavaju, a Ozren odlazi k
Ivanki.
XVI. U Gorici odzvanja pjesma, svi igraju. Tada na Goricu dođe raspop Melentije i sve prepadoše, ali kada ga otjeraše
ponovo se nastavi ples i vika.
XVII. Grozdana misli i samo žudi za Grozdanom, a Ozren odlazi Ivanki u postelju.
XVIII. Svrzimantija sa Ozrenom čuva vinograd od kradljivca, a kako su sami priča mu o svojim danima iz mladosti i
ženama koje je imao.
XIX. Na stijenama je Grlica pjevala Ozrenu, a zatim mu pričala i priče o vilama koje imaju zlatnu kosu i jednu koziju nogu.
Ozren je tada uzima uz sebe i ljubi je.
Cit: Grlica sjeda. Oko pasa joj obavijam ruke. Slabine joj zadrhtaše, a obrazi planuše. Poljubio sam je.
čuo sam kako joj krhko udara srce i strepe male, preplašene grudi.
Grlici treperi suza u oku. Ustajem sav zubnjen i bacam stijenje u izvor.
XX. U Galaminoj krčmi se pije, a Mindo Ženskar komentariše žene.
XXI. Ozren poziva Grlicu da njenoj kozi nasiječe košćelovine jer je znao da će tako poći za njim.
XXII. Ozren priča Grlici priču o paru koji je nekada živio u njihovom mjestu.
Cit: I tako u kneza Trpimira bila kćerka Grozdana, a najljepši momak u selu zvao se Grozdan. Najbolje
se bacao kamena s ramena, a iz lova se nikad nije prazan vraćao svojoj kući. Bio je siromah. Imao je
staru majku, jednu njivu pred kućom, veliku kamenu posudu za kišnicu i ţrvanj pod dubom u dvorištu.
I tako se oni voljeli, Grozdan i Grozdana, a knez Trpimir ni da čuje za to. U predvečerje sjedjela bi
Grozdana u vinogradu pod kućom i slušala kako Grozdan, čak na drugoj strani sela, svira samo njoj,
Grozdani, i čezne za njom.
- Lijepa Grozdano, - svirao je on - o, da si kćerka i crnog vraga i samog vukodlaka, uveo bih te u moju
kuću i bila bi sretnija nego u dvoru tvog oca bogatog.

8. XXIII. Novi dan Ozren završava priču Grlici, govori joj kako je vračara Domulja uz pomoć Zmijskog Cara baciča čini na
Grozdanu i Grozdana i tako ljubavni par dovijeka osta nevidljiv svima da rade šta žele.
XXIV. Na obali rijeke se sastali momci iz sela pa pričali o doživljajima sa djevojkama, a Ozren zaspao pa sanjao kako
ga Grozdana doziva u svoju kolibu.
XXV. U krčmu pozivaju Ozrena da i on sudi o pobjedi boljeg pjevača. Pjevao je Minda i Krivošija i kako je žalosno, a
lijepo Krivošija pjevao tako i pobijedi.
XXVI. Grozdan i Grozdana se prepiru u vinogradu, a Ozren u krčmi s društvom igra karti.
Cit: - Grožđe je razbludno, - govori Grozdan. - Ti se razbludno kikoćeš, Grozdano. Zašto mi pališ krv, o
Grozdano!
A Grozdana vrišti u lozi i vriska joj ozvanja i prosiplje se po vinogradima. A poslije sve utišaje i ja čujem
šapat u lozovu lišću:
- Grozdane, varao si me cijelo ljeto. Varao si me sa seoskim djevojkama. O, sve sam ja čula.
- Varala si i ti mene, Grozdano. Varala si me sa mladićem Ozrenom. Vodila si ga u našu kolibu, a ja sam je
napravio. Sram te bilo, Grozdano!
XXVII. Selo se okupilo za berbu u vinogradu, a od vreline sunca svi gorili. Andre i Jure se približavali tuđim ženama
čim bi imali priliku.
XXVIII. Jure vidio Grlicu s Ozrenom pa to pripovijedao, a Ivanka ljubomorna to pričala Ozrenu.
Cit: - Zaboravio si me, Ozrene - kaže Ivanka. - Čula sam da odlaziš nekim djevojkama.
- O, ne vjeruj im, Ivanka! ne vjeruj im ništa! To oni sve lažu da nas zavade. To ti je rekao Jure
glavarov, ja znam.Lažov jedan. Stući ću mu njušku čim ga vidim.
I mi se mirimo.

9. XXIX. Ozren razmišljao o Svrzimantijinim riječima, bolje da prebije Juru prije nego poslije, a kad to i odluči on
ga samo preplaši.
XXX. Sledeći dan odlazi čiča Krnji da mu odnese nešto grožđa.
XXXI. Grlica je čuvala kozu sa Ozrenom, a on se smijao njenoj priči o tome kako je jednom kuga došla pa
napustila njihovo selo.
XXXII. Kada se Ozren uputio na Koravac začuo je Ivankinu tužnu pjesmu i on je nju tada žalio.
XXXIII. Grlica je pjevala dok je čuvala kozu sa Ozrenom, a tada je Jure preplaši. Ozren je isprati do kuće i
obeća da njemu ništa neće uraditi.
XXXIv. Svrzimantija se žalio Ozrenu kako mu je dosadio život. Govorio o tome kako pije samo da mu sve
prođe, da ništa ne osjeća, još mu se sad i Ozren pripremao za povratak u grad.
XXXv. Ozren obilazi Ivanku i čiču i oprašta se s njima jer ide uskoro u grad.
XXXvi. Prolazeći Koravcem čuje kako je Jure silovao Grlicu i sad Grlica više nije ničega svjesna, poludjela.
XXXvii. Juru povedoše da mu se sudi,a cijelo selo izašlo pa ga vrijeđa, kako je to mogao učiniti.
XXXviii. Jutro je, a Ozren tuguje za provedenim ljetom i svime što mu s desilo. Majka ga upita zašto je vikao,
a on joj ispriča san u kome se Svrzimantija ubio, a selu ostavio poruku.
Cit: Juče sam mnogo pio. Silno su me izmorili ovi posljednji dani. Ležim u mojoj odaji i tupo
gledam u tavanicu. Ne mislim ni o čemu. Osjećam tugu koju ću odnijeti skoro u bučne
gradove. Boli me za Grlicom i žalim Svrzimantiju.Sjećam se Ivankinih milovanja i zahvata
me neka tužna praznina.

10. XXXix. Iznad Svrzimantijine kuće Ozren sreće Grlicu, gleda je i žali izluđenu.
Cit: Evo je! Gospode, sva je pocijepana! Krvave su joj noge i ruke. Kose joj raščupane, a oči pomućene.
Ja stojim kao nijem. Ona se nenadano trže i spazi me. Prestade da pjeva. Lice joj se nape u bolnu grimasu.
Očito je htjela da se sjeti nečega.
- A, ti si odveo mog malog Isusa! Ti si onaj neznanac što je odveo mog malog Isusa niz luke kraj Hučke.
- Grlice, nisam ja neznanac. Ja sam tvoj Ozren, Grlice! - govorim ja tiho i savladavam se, a ona se izmiče.
xl. Svrzimantija i Ozren odlaze u krčmu i tamo piju novo vino, opijeni sjede, a Krivošija pjeva.
xli. Ivanka budi Ozrena koji je spavao na drumu, a on se oprašta s njom i odlazi.
xlii. Ozren saznaje da se Grlica ubila i on tuguje za njom i njihovim provedenim ljetom.
Cit: Ozrene, umrla Grlica. Bacila se u ponor s Vražje Litice. Svu je izubijanu i mrtvu donijeli kući.
- Gospode, gospode, što ti je ona zgriješila da je kazniš takom smrću!
Hoću da vidim Grličinu smrt, kažem i idem pod Vražju Liticu.
Idem povrh Grličine kuće. Anđa nariče strahovito, kreštava i prodrta glasa:
- Oj Maro, moja rano! Ko li će sad majci zapjevati, ko li će sad majku utješiti! Lele meni
samohranoj i staroj!
Pohitao sam. Strašno je bilo slušati ovo jaukanje ranjena tijela.
Bože moj, kao vučica! Kolika je samo bol majke!
xliii. Ozren se moli i žali za Grlicom.
xliiii. Ozren se oprašta od sela, nestrpljiv je za novim ljetom i ide u grad da provede zimu i jesen.
Cit: O proljeće, što u srcu nosiš toplu radost, a u očima smijeh, kad opet dođeš u naše strane, i
probudiš Grozdana i Grozdanu iz dugoga sna; i kikot života, kikot Grozdanin, ponovo će da zazvoni
našom kotlinom. I sve će biti kao i prije. I svilene laste letjeće kroz zlatno sunce i kroz modre
sutone, i saviće gnijezda, i cvrkut će im odlijegati našim tavanom. O, sve će biti kao prije! Samo u
mojoj duši mirovaće jedna tužna sjena, sjena one koju više neću vidjeti u našim stranama.

11. Ozren
Ivanka
Grozdan
Grozdana
Grlica
Svrzimantija
Likovi:
Galama
Vida
Dedo Škembo
Čiča Krnje
Mida Ženskar
Haralampije
Krivošija
Anđa
Ozrenovi roditelji
narod...

12. Analiza likova:
-Ozren: Na početku ljeta se vraća u selo gdje doživljava ljubavne strasti
prema Ivanki i Grlici. U romanu se često opisuju ljubavni odnosi sa njima.
Obuzet je ljubavlju, stalno mu dolaze u san i žare ga ljubavni sastanci
Grozdana i Grozdane. Pravu ljubav je osjećao prema Grlici,a sa Ivankom
bi se sastajao samo u njenoj postelji.On je bio školovan u gradu u koji bi
se vraćao svake jeseni. Dolazi u selo sretan, a odlazi tužan. Jedno ljeto
ga je učinilo odraslim čovjekom. Sazrio je za par mjeseci i otkrio dobre i
loše strane života.
Cit: Nema više Grlice. Bacila se s Vražje Litice. Ti si vidio i tako htio, moj
Gospode. Bacila se u ponor, a iznesoše je svu krvavu.
Ne osjećam više ni bol ni tugu. Srce mi je slomljeno, a misli rastrgane.
Napustili su me i radost i tuga, i sve je prazno oko mene. Napustio si me i
ti i mudro mi se podsmjehuješ.

13. -Grozdan i Grozdana: Legende u selu. Živjeli su u prošlom vremenu
ali se njihova ljubav još prepričava. Grozdana je bila kćerka bogatog
kneza Trpimira, a Grozdan je bio najljepši momak u selu, ali jako
siromašan. Kako njihova ljubav nije bila moguća oni postadoše
nevidljivi za sve sem za vračaru Domulju koja koja im je napravila te
čini.Od tada su oni postali vječni ljubavnici, koji bi se javljali u
Ozrenovim snovima i pričinjavali u dolinama kada bi bio sam. Ozren
je znao često pričati Grlici o njima a ona ga je pažljivo slušala.
Cit: -Čuj me, vračaro Domuljo! Ti si spasila moje prve junake,
vojvodu Ljuticu i junaka Poskoka, a tvoji ljubavnici neka se ljube
vječno, sa svim ljudskim slabostima i slastima.
To reče i nestade ga, a Grozdan i Grozdana, istog časa, postadoše
nevidljivi svakom u selu osim vračari Domulji.

14. Svrzimantija - Ozrenov prijatelj. Znavali su provoditi po čitave noći čuvajući imanje.
Svrzimantija mu je često davao savjete i pričao o svojoj mladosti. U životu ga ništa nije
radovalo i zato je bio pijanica. Život je proveo sam, ali je često zalazio u krčme i opijao
se sa drugovima.
Cit: -Ozrene, mori me silna čamotinja, - kaže teško, zdvojno Svrzimantija. - Kuća
mi je pusta kao grob. Dodijalo mi piće. Sit sam života, a kad pomislim još i na to
da će skoro zima i da i ti odlaziš, dođe mi da se ubijem.
Cit: - Dugo ja vučem svoj robijaški lanac i samo smrt može da me riješi njegove
lude zveke.

15. Grlica - Predstavlja Ozrenovu istinsku ljubav. Njeno pravo ime nije bilo Grlica nego
Mara i živjela je sama sa majkom Anđom. Na početku je bila veoma stidljiva. Sa
Ozrenom je često čuvala kozu Baru i tada bi mu često pjevala pjesme koje je naučila
od majke. I tako je s njim postala slobodnija, a i zavoljela ga je.Završava tragično,
nakon što je Jure silovao skrenula je s uma i skočila sa litice.
Cit: Noge su joj malene i zaobljene. I grudi su joj male, a oči krupne, poplašene.
Ivanka - Kćerka starog vodeničara Matiše. Bila je udovica, a za Ozrena samo
avantura. Ozren je često išao kod nje noću. Kada je shvatila da se Ozrenu sviđa
Grlica ljubomorno bi mu govorila kako Grlicu gleda Jure.
Cit: Ne znam šta bih htjela, - kaže ona. - Kad padne noć, nešto pada na me. Nešto bih
htjela, a ne znam ni sama šta.
Ivanka se nenadano trza i grli me.
- Ivanka, ja želim samo da sam kod tebe, kažem ja i obavijam ruke oko nje.
Ivanka miriše kao zemlja. Njedra joj zabrekla, a kukovi široki.
- Ivanka, topla si i opojna kao ljetna noć. O Ivanka, Ivanka!