3. SADRŽAJ
UVOD 9
NAČIN ŽIVOTA I ZDRAVLJE 10
U KOM STEPENU ZDRAVLJE
ZAVISI OD ČOVEKA 10
ŠTA JE ZDRAVLJE, A ŠTA BOLEST? 12
Parametri koji određuju zdravog čoveka 13
Parametri koji određuju bolesnog čoveka 14
Kakvo treba da bude samoozdravljenje 15
NAVIKE KOJE NARUŠAVAJU ZDRAVLJE 16
Zavisnost od alkohola 16
Pušenje 23
Narkomanija 29
Proždrljivost 31
KAKO SE OSLOBODITI
OD ŠTETNIH NAVIKA 32
Lečenje gladovanjem 32
Narodni metodi lečenja alkoholizma 34
RASPROSTRANJENA OBOLJENJA
KOD MUŠKARACA 36
4. PLUĆNA OBOLJENJA 36
Kako očistiti i izlečiti pluća 36
Lekovite trave i smeše za lečenje pluća 36
SRČANO-VASKULARNA OBOLJENJA 41
Hipertenzija (povišeni arterijski pritisak) 41
Lečenje hipertonije 42
Lečenje i profilaksa hipertonije
narodnim metodima 44
Problemi sa krvnim sudovima 45
Lekovito voće i jagode
kod srčano-vaskularnih oboljenja 48
Orasi i povrće
kod srčano-vaskularnih oboljenja 49
Emocionalno-voljna motivisanost
za izlečenje srca 51
Čišćenje krvi 52
ONKOLOŠKA OBOLJENJA 53
Staje rak? 53
Čišćenje organizma od šljake i parazita 53
Stimulacija zaštitnih sila organizma 55
POLIPI 60
Čišćenje od parazita pomoću „trojke" 61
PROBLEMI SA CREVIMA 69
Zatvori 69
Proliv 85
Hemoroidi 86
OSTEOHONDROZA 94
Profilaksa i lečenje osteohondroze 95
Kako otkloniti bolove kod osteohondroze 96
ARTRITIS 97
Ishrana obolelih od artritisa 98
Šta raditi za rastvaranje soli u zglobovima 99
Odvar za izbacivanje šljake 99
SINDROM HRONIČNOG UMORA 101
Lečenje sindroma hroničnog umora 104
PROSTATITIS IADENOM PROSTATE .107
Akutni bakterijski prostatitis 109
Hronični bakterijski prostatitis 109
Nebakterijski prostatitis I l l
Faktori rizika 111
Dijagnostika prostati tisa 112
Osnovni načini lečenja 113
Masaža kod prostatitisa 114
Fitoterapija kod prostatitisa 115
Profilaksa prostatitisa i adenoma prostate 118
TRIHOMONADNA OBOLJENJA 121
Lečenje trihomonoze 123
HERPES 126
Lečenje i profilaksa herpesa 128
5. SEKSUALNI PROBLEMI
KOD MUŠKARACA 130
„Metod stiskanja (gnječenja)" 131
PORODIČNI I SEKSUALNI ŽIVOT
MUŠKARCA I NJEGOVO
ZDRAVLJE 133
ULOGA MUŠKARCA
U PORODIČNOM ŽIVOTU 133
Preporuke mladim muževima 133
INTIMNI ODNOSI 135
ZASIĆENOST IUZDRŽANOST 139
LEKOVTTI SEKS 140
Lekoviti mehanizam polnog akta 140
ISHRANA
KOJA STTMULIŠE SEKSUALNOST 142
Opšte ozdravljenje pomoću ishrane 143
Ljubavna trpeza 153
ZAKLJUČAK 154
UVOD
Većina oboljenja, sa kojima se sukobljavaju muškarci,
često su povezana sa načinom njihovog života. Naža
lost, alkohol, pušenje, prejedanje, nedostatak fizičkih ak
tivnosti toliko su izraženi u svakodnevnom čovekovom ži
votu, da na njih skoro niko ne obraća pažnju. A upravo ta
kav način života, uz razne infekcije, uzrokuje raznovrsna
oboljenja. Ako poznajemo uzroke njihovog nastanka, mo
žemo odabrati efikasan način da pomognemo vlastitom
organizmu.
Za ozdravljenje i održavanje zdravlja treba uvek
imati dovoljno vremena, snage i nadahnuća. Ako vam to
predstavlja teret i izaziva glavobolje - nema izlečenja. Tre
ba shvatiti sledeću istinu: život koji se sastoji u robovanju
svojim glupim navikama obavezno izaziva oboljenja. Le-
čenje praćeno negativnim raspoloženjem ne daje dobre
rezultate. Lečenje bez normalizacije i harmonizacije veza
organizma sa okolnom sredinom ima samo privremeni
efekat. U lečenju, ozdravljanju i podmlađivanju čovek po
nekad nema izbora, osim prirodnog. Priroda je ukazala
na jedan put - normalizacija i harmonija veza organizma
sa okolnom sredinom tokom celog života. I tim putem
treba ići sa radošću i nadahnućem.
6. NAČIN ŽIVOTA I ZDRAVLJE
U KOM STEPENU
ZDRAVLJE ZAVISI OD ČOVEKA
Statistički podaci govore da 20% čovečjeg zdravlja zavi
si od nasleđa, da se isto toliko određuje ekološkom si
tuacijom, da od zdravstvene zaštite zavisi samo 8,5%, a
čak 51,5% čovečjeg zdravlja određuje se načinom njegovog
života. Razmotrimo detaljnije te podatke i način na koji
možemo uticati na njih.
Dvadeset odsto našeg zdravlja zavisi od nasleđa -
podatak je na koji direktno ne možemo uticati - nekima
je dato, drugima ne. Naravno, mi ne možemo uticati na
svoje nasleđe, ali na nasledne osobine svoje dece i unuka
možemo uticati i učiniti ih mnogo boljim.
Dvadeset odsto našeg zdravlja zavisi od ekološke si
tuacije. Ali i na tu cifru ljudi mogu uticati. Ko zagađuje
životnu sredinu, ako ne čovek svojom nerazumnom aktiv
nošću i nemarnim odnosom prema prirodi i njenim bo
gatstvima. Živimo stihijski i neorganizovano, ne vodimo
dovoljno računa o svom zdravlju, a kada se razbolimo pri
zivamo u pomoć ili prirodu ili lekare. Farmaceutska indu
strija proizvodi milione tona svakojakih lekova, a ljudi ih
neumereno i savesno koriste. Nedavno je otkriveno, da su
podzemni izvori pitke vode u banjama na Alpima otrova-
ni... sa 30 vrsta najrasprostranjenijih lekova. Ispostavilo
se, da se pojedini lekovi, prolazeći kroz organizam ne ce-
paju, već zadržavaju svoja lekovita svojstva. Zajedno za
mokraćom oni dospevaju u otpadne vode, i dalje se meša-
ju sa podzemnim vodama za piće i nagomilavaju u njima.
Korišćenje takve „pitke vode", čak i kupanje u njoj (po
sebno male dece), izaziva alergije i druga oboljenja. Anti
biotici, sredstva za umirenje, za srčana oboljenja, protiv
začeća i drugi lekovi ponovo „bombarduju" čovekov orga
nizam. Osim toga, štetni mikroorganizmi, koji stalno bo
rave u medicinskoj sredini, prilagođavaju se na nju i po
staju otporni na dejstvo lekova. Tako nastaju virusi, gljivi
ce i mikrobi, protiv kojih su savremeni lekovi nemoćni.
Potrebni su drugi, mnogo jači. Da biste zaustavili tu sulu
du trku i prestali da trujete okolinu, lečite se prirodnim
sredstvima.
Osam i po posto čovečjeg zdravlja zavisi od zdrav
stvene zaštite. Neću razmatrati ovo pitanje, koje se uglav
nom odnosi na poboljšanje zdravlja u ekstremnim sluča
jevima - trovanja, traume i druga akutna oboljenja. Bor
ba protiv epidemija više se odnosi na ekonomske uslove
života.
Ostaje još 51,5% neposredno povezanih sa načinom
života svakog od nas. Od toga kako čovek živi, misli, diše,
hrani se, kreće se, profilaktički se čisti i rasterećuje - za
visi njegovo zdravlje.
U zaključku se može reći da, osim u 8,5% slučajeva,
zdravlje i blagostanje čoveka zavise od njega samog. Ako
pravilno organizuje svoj život čovek može izaći na kraj sa
bilo kojim oboljenjem.
7. ŠTA JE ZDRAVLJE, A ŠTA BOLEST?
Covek se može posmatrati u različitim okolnostima i
uslovima života. S tim u vezi i pojmovi zdravlje i bo
lest mogu se na različite načine tumačiti i objašnjavati.
Prednost dajem razmišljanju da se pod pojmom čovek
podrazumeva harmonijski sistem, koji postoji na račun
toga što kroz sebe stalno propušta bujice informacija,
energije i materija. Zahvaljujući tome čovek može da se
orjentiše u okolini (rad sa informacijskim tokovima), da
radi (rad sa energijama), da se ispoljava u fizičkom obliku
(rad sa materijama - ishrana). Kada u tokovima koji stru
je našim organizmom nastane neki poremećaj, to se ispo
ljava bolešću. Medicina je zabeležila blizu dvadeset tri hi
ljade bolesti!
Čovekovo zdravlje podrazumeva stanje u kome* se
odvija normalna, harmonična, informaciona, energetska
i materijalna razmena između čovečjeg organizma i okol
ne sredine, između čoveka i društva, jer su rezervne spo
sobnosti organizma dovoljno velike.
Bolesno stanje čoveka, podrazumeva stanje pri ko
jem je narušena normalna, harmonična, informaciona,
energetska i materijalna razmena između čovekovog orga
nizma i prirode, između čoveka i društva, jer su rezervne
sposobnosti organizma smanjene ili nedovoljne.
PARAMETRI
KOJI ODREĐUJU ZDRAVOG ČOVEKA
Svest - Preovladava živahno-radosno raspoloženje,
nema jakih negativnih preživljavanja, teških misli i umo
ra, razvijena je želja za znanjem.
Disanje. - Zdrav čovek učini od pet do sedam disaj-
nih ciklusa (udisaj, izdisaj i pauze između njih - jedan di-
sajni ciklus) u minutu. (Što je manje ciklusa, čovek je
zdraviji.)
Ishrana. - Zasićenost malom količinom prirodne
hrane, stalan blagi osećaj gladi (govori o tome da se čovek
ne prejeda), normalna stolica posle svakog uzimanja hra
ne (što označava idealan rad probavnog trakta).
Koža. - Čista, ravna, bez bubuljica, čireva i neprijat
nog mirisa, odlično reguliše toplotnu razmenu.
Imunitet - Odsustvo bilo kakvih oboljenja, brzo za-
rašćivanje rana, posekotina, opekotina i slično.
Mišići. - Elastični, izdržljivi, umereno jaki (dobra
elastičnost veza i zglobova), proporcionalno razvijeni.
U celini zdrav čovek ima dobro držanje tela, propor
cionalne je građe, ima manji sloj sala, malo se zamara,
poželjan je u društvu, ekstremne događaje prihvata i raz
matra trezveno, razumno i bez suvišne emocionalne obo
jenosti.
8. PARAMETRI
KOJI ODREĐUJU BOLESNOG ČOVEKA
Bilo kakve promene u funkciji svesti, disanja, ishra
ne, kože, imuniteta, mišića prema pogoršanju govore o
jednom ili drugom stepenu pogoršanja zdravlja ili bolesti.
Svest - Potišteno (apatično) raspoloženje, česta
snažna preživljavanja, nametljive misli, stalan osećaj za
mora i ravnodušnosti prema životu.
Disanje. - Znatno više od sedam disajnih ciklusa u
minutu.
Ishrana. - Zasićenost velikom količinom termički
obrađene ili neprirodne hrane, odsustvo osećaja gladi,
otežana stolica ili je nema 24 sata.
Koža. - Masna ili suva, ispucala, sa miteserima, bu-
buljicama i neprijatnim mirisom.
Imunitet - Stalno prisustvo nekih oboljenja, naro
čito infektivnih, sporo zarastanje rana, posekotina, opeko
tina i slično.
Mišići. - Slabi, mlitavi, jedva pokretni i neproporci
onalno razvijeni.
Kod obolelog čoveka, po pravilu, držanje tela je sla
bo, on je neproporcionalno građen, ima višak ili nedosta
tak sala, brzo se umara, nezadovoljan je ili se lako razdra-
ži zbog sitnica, bilo koji događaj za njega je stres sa jako
izraženim emocijama.
KAKVO TREBA DA BUDE
SAMOOZDRAVLJENJE
Rad na ozdravljenju (lečenju) mora se obavljati si
stematično i temeljito uključujući istovremeno sve lekovi-
te sile organizma. 0 tim lekovitim silama već je bilo reči,
a ovde ih samo ponavljamo: svest, disanje, ishrana, koža
(uglavnom posredstvom čelićenja i čišćenja), imunitet
(uglavnom pomoću čišćenja, pravilne ishrane, trava i čeli
ćenja) i motorna aktivnost.
Ako se pravilno pristupi samolečenju ono traje od
nedelju dana do 6 meseci. Pri tom, ne srne se gubiti iz vi
da da samoozdravljenje nije jednokratna mera, već poste
pena, planska i redovna aktivnost tokom celog života. Na
čin života treba podesiti tako da jačanje vlastitog zdravija
ne bude zamorno i nezanimljivo, već da postane element
koji upotpunjuje našu svakodnevicu.
Ako je samoozdravljenje daleko od kompleksnog
pristupa i primenjuje se jednostrano, uz primenu jednog-
dva sredstva za izlečenje (na primer, urinoterapije, glado
vanja), tada su rezultati ozdravljenja manje stabilni.
Čovek, koji je pošao putem samoozdravljenja da bi
brzo i na duže staze imao zadovoljavajuće efekte, mora da
ima u vidu vlastitu konstituciju, godine života i klimatske
uslove u kojima se nalazi. To je najvažnije. Kada se nave
deni parametri uzmu u obzir, samoozdravljenje se odvija
po uzlaznoj skali, a postignuti rezultati su stabilni.
9. NAVIKE KOJE NARUŠAVAJU ZDRAVLJE
Nažalost, mnoge štetne navike, kao što su: alkohol, pu
šenje, neutoljiva potreba za hranom pa čak i narko
manija u različitim oblicima - čvrsto su se ukorenih u na
šem životu. U čemu je njihova štetnost?
ZAVISNOST OD ALKOHOLA
Istorija alkohola
Vino - napitak koji uzbuđuje i uveseljava - odavno
je poznato. Međutim, ono se, po pravilu, proizvodilo od
žitarica, u relativno malim dozama, bilo je skupo, pa su
ga mahom ispijali imućniji ljudi. Tek početkom XIX veka
proizvodnja alkohola postaje masovna i jeftina i stvaraju
se uslovi za njegovu široku rasprostiranjenost među sta
novništvom.
Kao i svaki drugi otrov, alkohol, uzet u određenoj
dozi, može uzrokovati smrt. Za čoveka sa telesnom teži
nom od 64 kilograma smrtna doza je 500 grama čistog al
kohola. Na tok trovanja bitno utiče i brzina unošenja al
kohola u organizam. Sporo unošenje alkohola smanjuje
opasnost. Pri dospevanju smrtonosne doze alkohola u or
ganizam temperatura tela se smanjuje za 3 - 4 stepena.
Smrt nastaje 12 - 40 sati nakon trovanja. Naučnici su
utvrdili da je za votku od 40° smrtna doza 1 200 grama.
Zablude u vezi sa alkoholom
Smatra se da je alkohol hranljivi produkt. U stvar
nosti „alkohol je narkotik, koji podriva zdravlje stanovni
štva" (ovo je izvod iz odluke Međunarodne zdravstvene
organizacije - MZO, iz 1975. godine).
Sveruski kongres za borbu protiv pijanstva i alkoho
lizma održan 1910. godine (na kome je među delegatima
bilo 150 lekara i naučnika-lekara) doneo je specijalnu od
luku o tom pitanju: „Hranljivi produkt može biti samo
materija, koja apsolutno nije štetna za organizam. Alko
hol, kao narkotični otrov, u bilo kojim dozama nanosi čo-
veku ogromnu štetu. Trujući i razarajući organizam, on
skraćuje čovekov život u prošeku za 20 godina", a takođe:
„Alkohol - etilov špiritus, spada u veoma jake narkotike".
U Velikoj sovjetskoj enciklopediji (tom 2, str. 116)
data je sledeća formulacija ovog poroka: „Alkohol spada
u veoma jake narkotike".
Smatra se da umerene doze alkohola nisu štetne.
Za alkohol, kao narkotik, ne postoje neškodljive doze, kao
i za morfijum, heroin i druge narkotike.
Danski naučnici su ustanovili, da se pri umerenoj
upotrebi alkohola već posle 4 godine kod ljudi koji piju al
kohol uočava smežuran mozak u 85% slučajeva („Nauka i
život", 1985, broj 10).
Razgovor o „umerenim" dozama i „kulturnom" pi
jenju vina je zamka za prostake. Svi koji piju i alkoholiča
ri počinjali su od „umerenih" doza i „kulturno" su pili, a
završavali su život u psihijatrijskim bolnicama ili na gro
bljima 20 godina pre roka.
Votka se smatra najboljim sredstvom protiv prehla
de. Budući da alkohol ima izraženo svojstvo da pojačava
10. cirkulaciju u organizmu, koja se smanjuje za vreme pre
hlade, smatra se da je lekovit. Međutim, i laici znaju da
se odmah posle tog dejstva javlja osećaj potištenosti, što
još u većoj meri slabi organizam. „Lečenje" alkoholom
doprinosi čestim oboljenjima i pogoršava tok svih infek
tivnih oboljenja.
Veruje se da prečišćeni alkohol (špiritus) nije otro
van. Alkoholni proizvodi koji nisu dobro prečišćeni, veo
ma su otrovni, ali je najotrovniji špiritus, odnosno etil-al-
kohol, bilo da je trovanje akutno, bilo da je hronično.
Na osnovu eksperimenata i posmatranja pijanih lju
di utvrđeno je, daje otrovnost alkohola sve jača, stoje nje
gova koncentracija veća. Time se objašnjava nepovoljan
uticaj jakih alkoholnih napitaka na razvoj alkoholizma.
Smatra se, da male doze alkohola, ako njegova kon
centracija u krvi ne prelazi određeni nivo - nisu štetne i
dozvoljene su ne samo za proizvodnju nego i za transport
(trgovinu). Istraživanja čehoslovačkih naučnika su poka
zala, da krigla piva, koju šofer ispije pre vožnje, povećava
broj havarija za 7 puta, konzumiranje 50 grama votke - za
30 puta, a konzumiranje 200 grama votke - za 130 puta.
Veruje se, da alkohol povećava apetiti podstiče pro
bavu. Pri konzumiranju alkohola strada, pre svega, želu
dac. Sto je alkoholni napitak jači, oštećenja želuca su te
ža.
Pod uticajem alkoholnih napitaka nastaju velike
promene u čitavom žlezdanom aparatu probavnog trakta.
Žlezde, koje se nalaze u zidovima želuca i proizvode želu-
dačni sok, koji sadrži pepsin, sonu kiselinu i razne fer-
mente, neophodne za probavu hrane, pod uticajem alko
holnog nadražaja pokušavaju da se od toga zaštite luče-
njem veće količine sluzi. Ako se alkohol redovno konzu
mira, žlezde se pre vremena troše i atrofiraju. Javlja se ga
stritis i drugi problemi sa želucem.
Prolazeći kroz jetrenu barijeru, alkohol negativno
utiče na ćelije jetre, koje pod uticajem rušilačkog dejstva
tog otrovnog produkta stradaju. Na njihovom mestu obra
zuje se vezivno tkivo, ili jednostavno ožiljak. Jetra se po
stepeno smanjuje po razmerama, tj. smežura se, sudovi
jetre se skupljaju, u njima se zadržava krv a krvni pritisak
se povećava za 3 - 4 puta. Te promene su poznate pod na
zivom ciroza jetre.
Osim jetre, sklerotične promene se javljaju i u pan
kreasu (gušterači). Pri seciranju ljudi, koji su pili alkohol
u većim dozama ili duže vreme, uočene su velike prome
ne u pankreasu, čime se objašnjava zašto se pijani ljudi
stalno žale na slabu probavu, na oštre bolove u stomaku
itd. Kod tih bolesnika često se javlja dijabetes zbog uništa
vanja posebnih ćelija, koje se nalaze u pankreasu i proiz
vode insulin. Pankreatitis i dijabetes na bazi alkohola su
uobičajene pojave.
Smatra se, da konjak i votka šire krvne sudove i da
su najbolje sredstvo kod bolova u srcu. U stvarnosti se de
šava obrnut proces. Kod ljudi koji piju usled poremećaja
regulacije tonusa krvnih sudova nastaje poremećaj u re-
gulisanju krvnog pritiska. Prema mišljenju naučnika, kod
više od 40% ljudi koji redovno piju postoji hipertonija i,
pored toga, skoro kod 30% nivo arterijskog pritiska je u
„opasnoj zoni", tj. približava se hipertoniji, pri srednjem
starosnom dobu od oko 36 godina.
U osnovi oštećenja srčanog mišića alkoholom je di
rektan toksični uticaj alkohola (špiritusa) na miokard u
11. kombinaciji sa promenama nervne regulacije i mikrocir-
kulacije. Grubi poremećaji u tkivnoj razmeni, koji pri
tom nastaju, podstiču razvoj žarišne i difuzne distrofije
miokarda, što se ispoljava poremećajem srčanog ritma i
srčanom manom.
Uobičajeno je mišljenje, da su proizvodnja i proda
ja alkohola dobar kapital za državu. U 1983. godini u SAD
je prodato alkoholnih napitaka u vrednosti od četrdeset
šest milijardi dolara. Istovremeno, država je pretrpela šte
tu od sto dvadeset milijardi dolara usled raznih gubitaka
vezanih za pijanstvo ljudi.
Opšteje poznato da su suva vina korisna. Alkohol je
narkotik i protoplazmatski otrov, pa njegova upotreba ne-
izbežno uzrokuje trovanje i alkoholizam. Nema nikakve
razlike, gde se on nalazi - u votki ili suvom vinu. Njegova
štetnost je ista.
V. M. Behterev je pisao: „Od kako je dokazana bez-
uslovna štetnost alkohola sa naučno-zdravstvene tačke
gledišta, ne može biti reči o naučnom odobravanju malih
ili umerenih doza alkohola. Svima je poznato, da se uvek
počinje sa malim dozama, koje postepeno prelaze u sve
veće i veće doze po zakonu sklonosti prema, uopšte, svim
narkotičkim otrovima, u koje, pre svega, spada alkohol."
Smatra se da alkohol smanjuje napetost i da, konzu
miranje alkohola otklanja napetost. U stvarnosti napetost
se zadržava u svesti, odnosno kada pijanstvo prođe, ona je
veća, nego pre upotrebe alkohola.
Uticaj alkohola na mozak
U svetu postoji veliki broj predrasuda koje se odno
se na „kulturnu" upotrebu alkoholnih napitaka. Da bi se
razjasnila besmislenost sintagme „piti kulturno", neop
hodno je saznati više o tome kako alkohol del uje na mo
zak.
Istraživanja na mozgu čoveka, koji je umro od akut
nog trovanja alkoholom, pokazuju da su se u nervnim će
lijama javile promene, koje su isto tako jako izražene, kao
i pri trovanju drugim jakim otrovima. Pri tome su ćelije
kore mozga bile znatno više oštećene, nego ćelije delova
mozga ispod kore. U slučajevima akutnog trovanja alko
holom, ali ne smrtonosnog, u mozgu i nervnim ćelijama
kore mozga nastaju iste promene, kao i u navedenom pri
mer u, koje izazivaju duboke promene u čovekovoj psihi.
Konzumiranje alkohola pojačava i ubrzava cirkula-
cijske procese u organizmu. To, sa svoje strane, snažno ak
tivira životni princip vetra. Pošto je jedan od glavnih cir-
kulacijskih sistema sistem krvotoka, u njemu se i uočava
ju najveće promene. Smanjuje se životni vek crvenih krv
nih zrnaca, ona se razaraju direktno u krvotoku, što izazi
va pojavu tromba. Stoje koncentracija alkohola veća, pro
ces stvaranja trombovaje izraženiji. S obzirom na to daje
sadržaj alkohola u mozgu povećan, jače je izražen proces
stvaranja trombova. Konačan rezultat je da veliki broj mo
ždanih ćelija izumire.
Ako čovek popije manju dozu slabog vina od gro
žđa, sledeći put ispije istu dozu posle 2 - 3 meseca ili na
kon pola godine, šteta će biti relativno mala. Ako čovek
popije veliku dozu jakih napitaka, a posle nedelju ili dve
opijanje ponovi, njegov mozak neće uspeti da se oslobodi
od narkotičkog otrova i čovek će se sve vreme nalaziti u
stanju trovanja. U tom slučaju šteta će biti velika. Isti uči
nak (rezultat) je i kada se suvo vino pije u malim dozama,
12. ali se koristi više nego jednom u dve nedelje, tj. mozak se
neće vratiti u normalu usled narkotičkog trovanja a šteta
će biti velika.
Specijalno sprovedenim eksperimentima nad ljudi
ma, koji su popili jednu - jednu i po čašicu votke, utvrđe
no je, da u svim slučajevima, bez izuzetaka, alkohol delu-
je isto: usporava i otežava umne procese. Pri tome u po
četku stradaju složeniji psihički procesi. Pri ponovom uzi
manju alkohola oštećenja viših centara moždane mase
traje od 8 do 20 dana. Ako se alkohol pije duže vreme, rad
tih centara se ne obnavlja.
Promene u strukturi mozga javljaju se već posle ne
koliko godina od upotrebe alkohola. Kod svih ispitanika
je utvrđena smanjena zapremina mozga, ili, kako kažu,
„smežurani mozak". Pri tome su najizrazitije promene u
onim delovima kore mozga gde se obavlja misaona delat-
nost, funkcija uma i slično.
„Kulturno" ispijanje vina na „kulturan" oduzeće
vam pamet, zdravlje, imovinu i sam život.
Uticaj pijanstva na začeće
Kada je čovek pijan, sve ćelije njegovog organizma
su zasićene alkoholom. Ako se spermatozoidi oštećeni al
koholom „susretnu" sa alkoholizovanom jajčanom ćeli
jom, nagomilavaju se degenerativne promene, što će se
negativno odraziti na razvoj ploda i zdravlje deteta. Od pi
janih roditelja često se rađaju deca sa teškim psihičkim i
fizičkim poremećajima.
U Drevnoj Rusiji zabranjivano je da mladoženja i
nevesta na svadbi piju alkoholne napitke. Zakoni Drev
nog Rima zabranjivali su ljudima mlađim od 30 godina,
tj. u godinama najaktivnijeg stvaranja potomstva, da piju
alkoholne napitke. Zakonima Drevne Grčke strogo se za
branjivao polni odnos sa ženom u pijanom stanju.
U zaključku kratkog izlaganja o štetnosti alkohola
ističem, da je početkom XX veka 800 lekara iz Engleske,
Nemačke i Austrije uputilo apel čitavom čovečanstvu da
prekine da smatra alkohol hranljivim produktom i da ga
svrstava u narkotike. Avaj, niko ih nije poslušao.
Danas je sličan apel uputilo 1 700 lekara: „Mi, leka-
ri, profesori i akademici medicine, obraćamo Vam se
molbom da razmotrite i donesete odluku o zvaničnom
priznavanju za narkotike alkohola i duvana, koji su ma
sovno rasprostranjeni u našoj državi i koji su pricmili i
pričinjavaju veliku štetu, čoveku i društvu, koji ugrožava
ju opstanak naše Domovine kao kulturne države''. Avaj,
opet ih niko nije čuo i shvatio ozbiljno.
P U Š E N J E
Engleski lekari, izučivši brižljivo problem pušenja
duvana, ustanovili su, da svaka popušena cigareta pušača
košta 15 minuta života. U prošeku, prema statističkim po
dacima, ljudi koji mnogo puše žive kraće od nepušača za
6 -7 godina.
Poznato je, da je među pušačima smrtnost od ra
znih uzroka dvostruko veća, nego kod nepušača.
Pušači u poređenju sa nepušačima češće pate od
prehlada i alergijskih oboljenja. Proces izlečenja, posle
oboljenja organa za disanje i hirurških operacija, kod njih
13. traje duže i često se javljaju komplikacije. Pušenje poveća
va stepen rizika oboljenja od teških hroničnih oboljenja
ili prevremene smrti, tj. čovek ne doživljava predviđeni ži
votni vek. U broj ostalih oboljenja, tesno povezanih sa pu
šenjem, spadaju peptični čir na želucu, ishemijska bolest
srca, hronični bronhitis, emfizem pluća i druge, kod kojih
uticaj duvana pojačava težinu toka bolesti.
Da bi sebi što bolje predstavili u čemu je štetno dej-
stvo dima od duvana, istražimo njegove komponente i nji
hov uticaj na čovečji organizam.
U dimu od duvana sve materije štetno utiču na čo
večji organizam. Od njih su najštetniji duvanski katran i
nikotin. U 1 kilogramu duvana, koji čovek u prošeku po
puši za mesec dana, ima 70 mililitara duvanskog katrana.
Za 10 godina kroz disajne puteve pušača prođe više od 8
litara duvanskog katrana. Pri svim mogućnostima samo-
zaštite organizma on ne može da se odbrani od takve ko
ličine kancerogene materije, koja sistematski iz dana u
dan dospeva u organizam. Pluća kod pušača u 50. godini
života imaju iste promene, koje nepušači imaju tek u
70-80 godini života.
Eksperimenti na životinjama ubedljivo su dokazali,
daje duvanski katran kancerogena materija i da podstiče
razvoj raka. Radi obaveštenja napominjem, da su ćelije
čovečjeg organizma, podvrgavajući se sistematski štetnom
dejstvu, prinuđene da se na njega prilagođavaju, deformi-
šu i slično. Rezultat toga je da se one neprimetno, poste
peno pretvaraju u ćelije potpuno strane našem organi
zmu - onkološke ćelije. Ako želite da u sebi razvijete ćeli
je raka - redovno i što više pušite. Statistika potvrđuje da
je taj „savet" tačan.
Rak pluća kod pušača sreće se za 20 - 30 puta če
šće, nego kod nepušača; 96% obolelih od raka pluća puše
duže od 20 godina, dok nepušača među obolelim od raka
pluća ima 1- 2%.
Koeficijent smrtnosti od raka pluća na sto hiljada
stanovnika izražava se sledećim ciframa: nepušači - 4 čo
veka, pušači koji puše manje od pola kutije cigareta dnev
no - 52 čoveka, od pola do 1 kutije cigareta - 144, kod pu
šača koji puše više od 40 cigareta dnevno - 217, tj. kod njih
se rak pluća javlja za 63 puta češće, nego kod nepušača.
Kancerogeni duvanski dim javlja se i na drugim de-
1 ovima čovečjeg organizma. Rak usne duplje, jezika, želu
ca, jednjaka itd. kod pušača je približno 2 puta učestaliji,
nego kod nepušača.
Nikotin iz duvanskog dima je veoma otrovna mate
rija. Po toksičnosti on ne zaostaje iza cijanovodonične ki
seline. Unošenje 1 miligrama nikotina kroz usta (oralno)
predstavlja smrtnu dozu. Pri pušenju jedne kutije cigare
ta asimiluje se dovoljno nikotina da ubije čoveka. Samo
zahvaljujući tome, što se pri dužem pušenju kod čoveka
stvara prirodni imunitet, koji se suprotstavlja tom otrovu,
i što asimilacija ne nastaje odjednom već tokom dana, ne
dolazi do trovanja. Ipak o štetnom dejstvu nikotina na or
ganizam, posebno na njegov centralni nervni sistem, mo
že se suditi po uticaj u koji ispoljava prva ispušena cigare
ta: mučnina, povraćanje, hladan znoj - simptomi su koji
govore o trovanju ćelija mozga nikotinom, i do takvog tro
vanja ćelija mozga dolazi svaki put, iako se organizam na
nikotin prilagođava.
Nikotin razara nervni sistem, srce, pluća, jetru, pro-
bavne organe i polne žlezde. Nikotin utiče na funkciju
14. čulnih organa, smanjuje oštrinu vida i sluha, otupljuje ču
lo mirisa i ukusa. Smanjuje se i polna osetljivost. Kod mu
škaraca, uporedo sa smanjivanjem polne osetljivosti, sma
njuje se ili se bolno produžava dužina trajanja polnog ak
ta, koji im takode ne pričinjava zadovoljstvo.
Osim katrana i nikotina pod uticajem visoke tempe
rature iz duvana se izdvaja oko 30 štetnih materija: sum-
por-vodonik, amonijak, azot, ugljen-monoksid i različita
eterska ulja, među kojima je posebno opasan benzidin -
stoprocentno kancerogen. U duvanskom dimu postoji i
znatna količina polonijuma - 200, koji zrači alfačestice.
Pri pušenju jedne kutije cigareta dnevno čovek dobija do
zu zračenja od 36 rada, stoje 7 puta više od doze utvrđe
ne sporazumom o zaštiti od radijacije. Duvanski dim štet
no deluje na srce, krvne sudove, polne organe i na potom
stvo. Ljudi, koji puše oko 10 godina, 3,5 puta češće bolu
ju od nepušača. Hronični bronhitis dijagnostikuje se kod
pušača 2 puta češće, a čitava grupa respiratornih obolje
nja za 4 puta je češća, nego kod nepušača. Pušenje poja
čava negativno dejstvo okolnih štetnih materija.
Pri pušenju zidovi krvnih sudova se skupljaju, a to,
po pravilu, pojačava ili izaziva napade koronarnih nedo
stataka. Statistika svedoči, da pušači boluju od stenokar-
dije za 13 puta, a od infarkta miokarda za 12 puta češće
od nepušača. Osamdeset dva odsto bolesnika, koji dospe-
ju u bolnicu sa akutnim infarktom, jesu pušači.
Pri lečenju napada stenokardije kod pušača najbolji
lek je prekinuti pušenje. To je često dovoljno da bi se srce
obnovilo.
Kod pušača se javljaju nepovoljne promene u krv
nim sudovima, usled kojih često nastaje oboljenje perifer-
nih krvnih sudova - endarteritis obliterans (unutrašnje
začepljenje). U početku bolest se ispoljava naizmeničnom
hromošću: pri hodanju se javlja oštar (jak) bol u listovima
nogu. (Mnogi misle, da su listovi nogu - jednostavno mi
šići. Ispostavlja se, da se na tim mestima nalaze životno
važne tačke za organizam, koje u prvom redu reaguju na
intoksikaciju od pušenja. Pri tome u listovima nogu dola
zi do posebnog prestrojavanja i oni reaguju na aktiviranje
posebne funkcije organizma s bolom.) To je signal puša-
ču da prestane da puši, inače će mu biti veoma loše, po
što nikakvo lečenje pri pušenju ne pomaže već uzrokuje
odumiranje prstiju na nogama i slične bolesti.
Pušenje negativno utiče na želudačno-crevni trakt.
Ono stimuliše razvoj gnojnih rana (čireva). I u tome ne
ma ničega čudnog, jer dim aktivira dva procesa: vetra i žu
či, a svojstva sluzi, koja zalečuju - prigušuje. Rezultat je
da vetur - dim, pojačava destrukcione procese u ćelijama
želuca i sprečava stvaranje zaštitne sluzi, a žuč - na račun
(usled) nagrizajućeg dejstva dima povećava kiselinska
svojstva želuca, koja razjedaju sluzokožu. Posmatranje bo
lesnika obolelih od čira na želucu pokazalo je, da se pri
pušenju smanjuje efekat lečenja.
U poređenju sa nepušačima muškarci - pušači u
prošeku umiru od raznih oboljenja 15 godina ranije; od
oboljenja koronarnih sudova srca - približno 18 godina;
od hroničnog bronhitisa - 14 godina; od raka pluća - 11
godina ranije.
Pušenje izaziva teška oboljenja ne samo kod pušača
nego i kod onih koji se sa njima druže, posebno kod dece.
To su „pasivni pušači". Nepušaču je dovoljno da provede
1 sat u zadimljenoj sobi, da bi u njegov organizam dospe-
15. le štetne materije u količini, koja se sadrži u jednoj ispu-
šenoj cigareti. Upravo zbog toga deca uzrasta do 5 godina
u porodicama pušača obolevaju od različitih boljki u
73,9% slučajeva. U porodicama gde se mnogo puši nema
ni jednog zdravog deteta.
Pušači izgledaju mnogo stariji od svojih vršnjaka ne
pušača. Oni imaju suvu, naboranu kožu, žutu boju lica i
mlitave mišiće.
Razmislite o sledećem alarmantnom upozorenju
SZO: svaki peti čovek umire od uzroka vezanih za pušenje!
Dijeta za pušače i pasivne pušače
U duvanskom dimu ima oko četiri hiljade hemijskih
komponenti. Asimilujući se u krvi, te materije dospevaju u
ćelije organizma i guše ih. Dalje, one postaju neškodljive i
delimično se izbacuju iz organizma. Zato im se priključuju
(sa njima se vežu) posebne materije organizma i izbacuju
se u vidu isparljivih jedinjenja. Naravno, organizam usled
toga gubi biološki aktivne materije koje su mu potrebne i
stvara se njihov deficit. To se ne odnosi samo na pušače,
već i na one koji udišu vazduh sa dimom od cigareta.
Istraživanja su pokazala, da pušači i ljudi koji se na
laze u društvu pušača (pasivnih pušača) treba da upotre
bljavaju više biološki aktivnih materija. Oni treba da jedu
više povrća, voća i monolitnih prekrupa (posebno prokli-
jalog zrna), da piju sveže sokove od povrća, što će obezbe-
diti organizmu dovoljnu količinu vitamina i minerala.
Svaka cigareta uništava 25 miligrama vitamina C, a
svaka kutija cigareta oduzima iz organizma pušača 500
miligrama tog vitamina.
Da bi se dobio betakarotin, koji se u jetri pretvara u
vitamin A, pijte sok od šargarepe. Taj vitamin jača sluzo-
kožu pluća i drugih organa.
Tkiva pluća štite vitamini E i B] 2 , folijeva kiselina i
mineral sclcn. Svega toga u izobilju ima u proklijaloj pše
nici.
Izbegavajte masnu hranu: ona pogoršava asimilaci
ju biološki aktivnih materija. Manje pijte alkohol jer do
punski opterećuje organizam, a u kombinaciji sa puše
njem narušava zdravlje.
N A R K O M A N I J A
Narkomanija je, bez sumnje, zlo koje razara svest i
čovekov organizam. Ukratko ćemo objasniti kako se to de
šava. Čovek nikada ne bi uzimao narkotike, kada oni ne
bi delovali na jedne ili druge čulne centre i u njima osta
vljali „prijatno sećanje (memoriju)" o tom događaju u nje
govoj svesti. Posle nekoliko kura narkotika u čovekovoj
svesti ostaje snažno žarište sećanja. Kao bilo koja infor-
maciono-energetska tvorevina, to žarište, radi svog posto
janja, traži novo čulno potkrepljivanje, inače će se raspa
sti. Da do toga ne bi došlo, „narkotička memorija", kao
kompjuterski virus, deluje na sve ćelije i osećanja u čove-
kovom mozgu i njegovoj svesti s jedinstvenim ciljem - po
noviti stimulaciju. Tako nastaje narkotička zavisnost sa
tendencijom za sve većom i većom upotrebom narkotika.
Slično širenje „narkotičke memorije" povezano je s tim,
što ona sve snažnije potčinjava svest, ostavljajući joj mini
mum za trezveno razmišljanje.
16. Objasniću potčinjavanje čovekovoj svesti od strane
„narkotičke memorije" na jednostavnom primeru. Čovek
je žedan i hoće da pije vodu. U njegovoj svesti aktiviran je
prvi nivo - zadovoljavanje žeđi. Da bi je zadovoljio, u čo
vekovoj svesti treba da se stvori program, kako je zadovo
ljiti, tj. preći na drugi nivo. 1 na kraju program treba da
počne da konkretno deluje - izlazak na treći nivo.
Sada pažljivo analizirajte tok mojih rasuđivanja. Po
stoji želja za uzimanjem narkotika. Radi njenog zadovolja
vanja uključuje se drugi nivo svesti - kako to najbolje ura
diti (gde nabaviti narkotike). „Zaokupljenost" tim misli
ma govori o tome, da „narkotička memorija" počinje da
potčinjava i obuhvata drugi nivo svesti. Ona jača na račun
toga, što u početku obuhvata dozvoljene varijante, „kako
to uraditi?". Nakon stoje to učinjeno, „narkotička memo
rija" jača i povećava se u svesti, i za održavanje svojih uve
ćanih informaciono-energetskih struktura potrebno joj je
snažnije i češće stimulisanje. Rezultat je da čovek, radi za
dovoljavanja povećane „narkotičke memorije", počinje da
koristi i nedozvoljena sredstva. On postaje okoreli narko
man, koji je spreman na sve. To se već ostvaruje na tre
ćem nivou. Tako se čovek degradira, pretvara u dodatak
vlastite „narkotičke informacije", koja ga na kraju vodi u
smrt.
Kada je reč o fizičkom telu, uzimanje narkotika
znači (omogućava) da ih organizam uključuje u procese
razmene materija. Da bi ih izbacio treba uložiti znanje i
strpljenje. U našem organizmu postoje razni receptori ko
ji reaguju na prirodne narkotike, koji postoje i koji se stva
raju. Ti receptori su potrebni za normalnu životnu aktiv-
nost organizma. Veštački narkotici u zavisnosti od vrste
različito deluju na receptore. Na primer, u našem organi
zmu se prirodno stvara vlastiti alkohol. Znači, alkohol, ve
štački unesen u organizam, uticaće na organizam upravo
preko tih receptora. To se odnosi i na morfijum, opijum i
slične droge. Pošto te materije dospevaju u organizam
spolja, njihovo prirodno stvaranje u organizmu se blokira.
I sada radi normalnog ličnog osećanja čovek mora da ih
redovno uzima. Da bi se izlečio čovek treba da primora
organizam da prirodno proizvodi te materije i da se od
rekne od njihovog dostavljanja spolja. Za to je potrebno
određeno vreme, tokom kojeg se čovek oseća veoma loše,
u njegovom organizmu i svesti dešava se „lom".
Prema tome razmislite, vredi li uzimati narkotike, a
zatim se lečiti od njih, tim više ako ima mnoštvo drugih
načina za lično zadovoljstvo i uživanje u životu.
P R O Ž D R L J I V O S T
Proždrljivost je „blaži" oblik narkomanije. Kod čo
veka koji je podložan proždrljivosti, u svesti se formira od
govarajuća psihološka orjentacija, koja guši njegov razum
i primorava ga da radi sve, da bi nekontrolisano ispunio
svoj želudac hranom. Ta želja se posebno snažno ispolja-
va uveče. Rezultat prejedanja je da se organizam brzo uni
štava a čovek oboleva.
17. KAKO SE OSLOBODITI
OD ŠTETNIH NAVIKA?
Uživotu se svašta može dogoditi. Čovek živi normal
nim životom, a zatim neprimetno postaje alkoholi
čar ili narkoman. Tako polako, ali sigurno sebe uništava.
Zato u daljem tekstu dajemo predloge o tome kako pomo
ći čoveku u takvim slučajevima.
Mnogi pribegavaju „kodiranju" od alkoholne i niko-
tinske zavisnosti. Šta to znači? U osnovi datog metoda, ko
ji je predložio doktor Dovženko, leži blokiranje informa-
ciono-energetskog žarišta alkoholne ili nikotinske zavi
snosti drugim, njima suprotnim aktivnostima. Da bi se ta
blokada unela u svest, potrebno je za izvesno vreme iza
zvati stanje šoka, prekida, tokom kojeg se unosi potrebna
informacija. Upravo isključivanje svesti omogućava da se
unese nova informacija, jer samo u besvesnom stanju (ili
stanju hipnoze) svest je osetljiva za sličnu manipulaciju.
L E Č E N J E GLADOVANJEM
Postoji univerzalnije, individualno sredstvo, koje
pomaže da se oslobodite štetnih navika - alkoholizma,
pušenja, narkomanije i proždrljivosti, a to je - post, pod
kojim podrazumevam i gladovanje.
Kada kažu, da se čovek „pridržava posta" ili „posti",
to znači, daje dobrovoljno načinio pregradu ispred svojih
čulnih zadovoljstava s ciljem da ih obuzda i potčini.
Prema tome, kada čovek počne dobrovoljno da gla
duje u njegovom organizmu nastaje posebno prilagođava-
juće prestrojavanje, koje na blag način izbacuju strane
narkotičke materije i uspostavljaju vlastiti, pravilni meta
bolizam. Rezultat je da se čovek bez apstincntnog sindro
ma oslobađa od narkotične zavisnosti.
Specijalista za gladovanje G. Vojtovič posebno ističe
tu činjenicu i navodi primer, kako mu je bolesnik - nar
koman B., 42 godine, pričao da se posle prve kure glado
vanja pojavio u društvu narkomana, presedeo tamo celu
veče, ne dodirnuvši narkotike, i samim tim doveo u nedo
umicu „drugove" oko sebe. Posle toga njegovim prime-
rom je pošao isti takav bolesnik - narkoman S., 34 godi
ne.
Najteži period kod narkomana koji gladuju je prvi
dan gladovanja. Posle gladovanja oni ne treba da se poja
vljuju u ranijem društvu, da se ponovo ne bi našli u isku
šenju.
Gladovanje u trajanju 24- 36 sati jednom nedeljno
pomaže da se „vaspitava" i „smiri" proždrljivost. Dobro je
gladovati jednom u 3 meseca po 7 - 10 dana. To pomaže
da se „izbriše" informacija o proždrljivosti u čovekovoj
svesti i da se suzi razvučeni želudac. Ali kao najefikasni
je sredstvo preporučuje se uzdržavanje od jela. Posle 16
sati mogu se piti samo neki napici. Tako treba izdržati lu-
narni mesec. Za to vreme pređašnja navika će se rasplinu
ti, a nova ojačati.
18. N A R O D N I METODI
LEČENJA A L K O H O L I Z M A
Alkoholizam se veoma efikasno može lečiti travom,
koja se naziva plaun-baranec (Lycopodium obscurum, L.
Selago).1
Priprema: 10 grama trave staviti uveče u termos i pre
liti čašom ključale vode. Ujutro procediti i popiti sat vreme
na posle doručka. Nakon 20-30 minuta posle uzimanja na
pitka dati bolesniku - alkoholičaru da popije 40-50 mili
grama votke (rakije) ili 50- 60 miligrama vina. Približno
posle 10-20 minuta javlja se mučnina i povraćanje.
Tokom dana bolesnik treba da ispije čašu napitka
(po 50 grama u jednom obroku) i da to zaliva alkoholnim
napicima.2
1
Primedba prevodioca: Ova biljka podseća na biljku prečica.
Biljka je otrovna. Raste na alpskim livadama, na visini 1 000 - 1 400
metara nad morem i u Sibiru. Trava se priprema u julu - avgustu, za
vreme sazrevanja spora. Izaziva povraćanje, pobačaje, deluje kao
purgativno sredstvo i protiv glista. Lečenje ovom travom treba spro-
voditi pod nadzorom lekara. Od nje se pripremaju odvar i ekstrakt.
Njeni preparati su kontraindikativni kod težih oboljenja srčano-
vaskularnog i centralnog nervnog sistema, kile i hemoroidnih krvare
nja. Posebno su opasni za trudnice, kao i za ljude starije od 60 godi
na.
2
Primedba prevodioca: Prema P. A. Kosevu, autoru knjige
Potpuni priručnik lekovitih biljaka, pripremaju se sledeći napici: odvar
i ekstrakt. Odvar: 10 grama trave preliti sa 200 mililitara vode i kuvati
15 minuta, ohladiti, procediti, iscediti ostatke biljke i dodati vode do
200 mililitara. Uzimati po 80 - 100 mililitara svežeg odvara, a posle 3 -
15 minuta manju količinu alkoholnog napitka uz istovremeno udisan
je para alkohola. Nakon 10-15 minuta izaziva povraćanje.
Kura lečenja proračunata je na 1-2 nedelje. Radi
postizanja trajnog efekta odvratnosti bolesnika prema al
koholu kuru lečenja treba ponavljati nekoliko puta posle
6 meseci.
Za vreme lečenja, kada se uzima plaun-baranec
(Lycopodium obscurum), treba se odreći životinjske hrane.
Lečenje plaun-baranecom kontraindikativno je kod
srčano-vaskularnih oboljenja i epilepsije.
Protiv pijanstva postoje i molitve kod hrišćana.
Posle 3 - 7 kura sa petoprocentnim rastvorom odvara u kom
binaciji sa alkoholnim napicima, javlja se stalna (trajna) odvratnost
prema alkoholu. Odvar se spolja primenjuje kod ćelavosti i psorijaze,
a može se primeniti i kao insekticid.
Ekstrakt: 10 grama trave pomešati sa 500 mililitara votke (rak
ije) u posudi sa poklopcem. Posudu dobro zatvoriti, oblepiti testom,
dinstati na blagoj vatri u rerni, a zatim smešu procediti. Uzimati po
1 kafenu kašičicu 3 - 4 puta dnevno kod reumatizma, histerije,
neurastenije, poremećaja razmene materija, psorijaze i ćelavosti.
19. RASPROSTRANJENA OBOLJENJA
KOD MUŠKARACA
PLUĆNA OBOLJENJA
Prema zvaničnim podacima Međunarodne zdravstvene
organizacije (1996), na zemlji samo od infekcija svake
godine umire sedamnaest miliona ljudi, a glavni ubica je
- pneumonija (4 400 000 ljudi), zbog čega su i namenje-
ni, u prvom redu, pozivi da se jača organizam u borbi pro
tiv te bolesti.
KAKO OČISTITI I IZLEČITI PLUĆA
Mnogi ljudi u mladosti pate od plućnih oboljenja,
jer je u tom dobu jak životni princip sluzi. Upotreba pro
dukata sa slatkim ukusom (hleb, meso, poslastice, ma
snoće) podstiče nagomilavanje sluzi oko pluća i njeno tru
ljenje, što izaziva pneumoniju i druga oboljenja pluća.
LEKOVITE TRAVE
I SMEŠE ZA L E Č E N J E PLUĆA
U narodnoj medicini postoji mnoštvo proverenih re-
cepata za lečenje pluća.
Evo jednog od njih. Uzeti punu čašu monolitnih zr
na od ovsa (bolje neopranih), preliti ih sa pola litra mle-
ka i kuvati na blagoj vatri, uz povremeno mešanje, do po
lovine prvobitne zapremine. Kada se ovas skuva, propu
stiti ga kroz sito. Dobija se oko pola čaše tečne (boje kafe
sa mlekom) kašice. Tu kašicu treba popiti u jednom obro
ku pre jela. Ovakav lek treba pripremati i upotrebljavati 3
puta dnevno.
Melasa od zrna može se kroz sito isprati mlekom i
tu tečnost treba piti kod težih slučajeva. Ostaci melase se
bacaju.
Približno posle nedelju dana počeće čišćenje pluća
od sluzi u vidu jakog i dugotrajnog kašlja u trajanju od 20
do 30 minuta. Kod ljudi koji ozbiljno boluju od pneumo-
nije može izlaziti zelena sluz u vidu presovanih parčića.
«r/ Važna napomena: ako patite od zatvora, njihova po-
sledica su bolesti pluća. Obavezno odstranite zatvore.
Oman (Inula helenium)
Uzeti 20 grama isitnjenog korenja omana, preliti sa
čašom vode (najbolje protijeve) i kuvati 10 minuta na sla
boj vatri. Posle toga sipati u termos i držati 4 sata, procedi-
ti i uzimati po 1 supenu kašiku 3 - 4 puta dnevno pre jela.
Žilovlak (Plantago major, P. media, P. lanceolata)
Staviti 1 supenu kašiku suvih listova žilovlaka u ter
mos i preliti sa čašom ključale vode. Ostaviti da odstoji 2
sata i procediti. Uzimati po 1 supenu kašiku 4 puta dnev
no pre jela. Pomaže kod napada kašlja.
20. Uzeti 3 supene kašike svežih listova žilovlaka i po-
mešati sa 3 supene kašike meda. Smešu staviti u dobro za
tvoren lonac i držati lonac na toploj ringli nekoliko (od 3
do 6) sati. Dobiće se tečnost u vidu sirupa. Uzimati po 1
kal'enu kašičicu sirupa pre jela.
Pupoljci od bora
Sipati u termos 1 supenu kašiku pupoljaka i preliti
sa čašom ključale vode (najbolje protijeve vode), ostaviti
da odstoji u termosu oko 1 sat, a zatim procediti. Piti po
1-2 gutljaja kod napada kašlja.
Zova (Sambucus nigra)
Jednu supenu kašiku suvih cvetova preliti sa pola li
tra ključale vode. Ostaviti da odstoji u termosu oko 1 sat,
pa procediti. Piti preko noći po 100 - 200 grama u toplom
stanju. Može se malo zasladiti medom.
Anis (Anisum vulgare gaertn.)
Zahvaljujući svojim posebnim isparljivim svojstvi
ma anis podstiče izbacivanje sluzi. Obično ga primenjuju
u smešama sa drugim lekovitim biljkama, što pojačava
njihova lekovita svojstva.
Plodovi anisa - 1 deo, listovi podbela (Tussilago far-
fara) - 1 deo, cvetovi andelike (Archangelica officinalis) -
1 deo, cvetovi sleza (Malva borealis, M. Rotundifolia) - 2
dela, trava majčine dušice (Thymus serpyllum) - 2 dela,
koren belog sleza (Althaea officinalis) - 2 dela i koren
slatkog drvceta (Glycyrrhiza glabra) - 5 delova. Uzeti 1 su
penu kašiku smeše, sipati je u čašu hladne vode (namag-
netisane protijeve), ostaviti da odstoji 2 sata, zatim je sta
viti na vatru i dovesti do ključanja, posle čega sipati u ter
mos i ostaviti da odstoji. Piti iz termosa po 50 grama to
plog odvara 3 - 4 puta dnevno.
Vranilova trava (Origanum vulgare)3
U vranilovoj travi sadrže se eterska ulja, koja raz-
mekšavaju sluz i podstiču njeno izbacivanje iz organizma.
Vranilova trava se smatra dobrim sredstvom za iskašljava-
nje. Koristi se sama trava i u vidu smeše sa drugim trava
ma.
Vranilova trava - 1 deo, koren belog sleza - 2 dela i
list podbela - 2 dela. Jednu supenu kašiku smeše preliti
sa 2 čaše ključale vode i ostaviti da odstoji u termosu. Uzi
mati po 100 grama posle jela.
5
Autor ne navodi latinske nazive biljaka, pa sam za svaku
biljku uneo latinski naziv radi lakšeg pronalaženja biljaka. - Primedba
prevodioca.
21. Kaitop (Viburnum opulus)
Ukus gorak, opor (trpak) - antagonist sluzi. Odlično
sredstvo za iskašljavanje. Koristi se odvar od cvetova i plodova.
Radi pojačanja dejstva može se dodati med. Odvar od
plodova kartopa priprema se na sledeći način: 1 čašu plodo
va preliti sa 1 litrom vrele protijeve vode (može se namagne-
tisati) i kuvati 10 minuta. Procediti, sipati u termos i dodati
3 supene kašike meda. Piti po 100 grama 3-4 puta dnevno.
Rotkva sejana (Raphanus sativus)
Ima gorak ukus, koji je antagonist sluzi. Cedi se sok
i upotrebljava sa medom po 1- 2 supene kašike pre jela.
Sok se priprema samo za jedan dan! Sok se čuva u frižide
ru u dobro zatvorenoj posudi.
Sok se može dobiti i na druge načine.
Izrezati u rotkvi udubljenje i napuniti ga medom.
Otvor zatvoriti parčetom rotkve i ostaviti da odstoji 4 sa
ta. Sok koji se stvori u udubljenju izliti i uzimati po 1 su-
penu kašiku pre jela.
Narezati svezu rotkvu u veoma tanke kriščice ( 6 - 8
komada). Svaku kriščicu preliti medom. Slatki sok koji se
pojavi uzimati po 1 supenu kašiku svakog sata.
Lekovi od rotkve smatraju se najefikasnijim kod ka
šlja i lece kašalj za vrlo kratko vreme.
Primedba. Navedene biljke imaju lekovita svojstva
jer sadrže eterska ulja, koja brzo isparavaju. Zbog to-
<^ gase pripremljeni ekstrakti i sokovi moraju čuvati u
dobro zatvorenim posudama i ne smeju se suviše
prelivali i cediti. Treba ih popiti za jedan dan. Slede-
ćeg dana pripremiti nove ekstrakte i sokove.
SRČANO-VASKULARNA OBOLJENJA
H I P E R T E N Z I J A (Hipertonija)
Mnogi ljudi povezuju reč „hipertonija" sa visokim
krvnim pritiskom. U stvarnosti to označava „nenor
malno visok mišićni tonus". Povišeni krvni pritisak ozna
čava se sličnom rečju „hipertenzija".
Postoji nekoliko vrsta visokog krvnog pritiska: opšti
visoki arterijski krvni pritisak, nenormalno visoki krvni
pritisak u plućima i visoki venozni krvni pritisak u vratnoj
veni jetre (portalna hipertonija). Sve te vrste visokog krv
nog pritiska imaju razne uzroke i izazivaju razna obolje
nja. U daljem tekstu biće reči samo o jednom - opštem vi
sokom arterijskom pritisku u organizmu.
Da bismo shvatili mehanizam njegovog nastanka,
upoznajmo se sa tim kako krv cirkuliše kroz organizam.
U celini sistem krvotoka čoveka deli se na srce, arterijski
sistem, sistem kapilara i venozni sistem. Uprošćeno, to se
može predstaviti ovako: srce - pumpa, koja pokreće teč-
nost; arterije i vene - cevi kroz koje se tečnost kreće (te
če); kapilari - veoma male cevi, koje se nalaze između ve
likih cevi arterija i vena.
Srce pumpa krv u arterijski sistem, stvarajući u nje
mu visok pritisak, usled čega krv teče prema kapilarima.
Povećan pritisak u arterijama potreban je da bi se krv pro
gurala kroz kapilare. Međutim, to nije dovoljno. Kapilari
su toliko mali da delići krvi - eritrociti (crvena krvna zrn
ca) s teškom mukom prolaze kroz njih. Eritrociti imaju
22. električno punjenje (naboj) i pri približavanju jednog pre
ma drugom oni se odbijaju. Kapilar se može predstaviti u
vidu male cevčice u kojoj su eritrociti raspoređeni na jed
nakom međusobnom rastojanju. Arterijski i venozni kraje
vi te cevčice su rašireni. Na arterijskom kraju cevčice usled
srčanih impulsa i pritiska eritrociti se stalno približavaju je
dan drugom i odbijaju (zbog naboja), izazivajući kretanje
prema venoznom proširenju, gde je pritisak manji. Kao re
zultat kretanje krvi kroz kapilare podstiču dva mehanizma
- kompresioni rad srca i električni naboj samih eritrocita.
To kretanje pomaže i treći mehanizam - različite mišićne
kontrakcije (koje potiskuju krv) i vibracije u organizmu.
Prema tome, arterijski pritisak se može povećavati
usled sužavanja samih arterija (spazmi od emocija), sma
njenja naboja eritrocita (ishrana kuvanom hranom u ko
joj nema naboja; smanjivanje opšteg naboja organizma ili
njegovo izobličenje usled nagomilavanja statičkog elektri
citeta zbog nenormalnog kontakta organizma sa ze
mljom), spazma mišića ili organa (negativne emocije, ko
je se stalno ponavljaju, dovode do toga da se mišići, orga
ni skupljaju i veoma otežavaju kapilarni krvotok), zagađe
nosti vezivnog tkiva šljakom (razmena materija, gasova vr
ši se preko vezivnog tkiva, i ako je ono zagađeno, krv te
ško prolazi kroz tkivo).
L E Č E N J E H I P E R T O N I J E
Ako se znaju uzroci, mogu se odabrati efikasni na
čini za lečenje hipertenzije. U prvom redu treba preispita
ti svoj odnos prema životu, da bi nas spoljašnji događaji
manje uznemiravali. Prema njima se treba odnositi ra
zumno, bez emocija.
Treba naučiti da se opuštamo i možda da ovladamo
autogenim treningom. To će nam pomoći da otklonimo
nagomilanu napetost tokom dana, da se dobro odmorimo
i da obnovimo kapilarni krvotok. Pri tom dobro pomažu to
ple vodene terapije, umotavanja i sauna. To ne samo da nas
opušta i poboljšava kapilarni krvotok, već podstiče čišćenje
od šljake i izjednačavanje opšteg naboja organizma.
Fizičke vežbe do blagog znojenja (šetnje, trčanje, ba
vljenja običnom gimnastikom, posebno atletikom) dopri
nose poboljšavanju kapilarnog krvotoka i smanjivanju ar
terijskog krvnog pritiska.
Korisne su i vežbe disanja prema metodu Butejka i
Streljnikove, ritmičko disanje jogista i disanje koje čisti
spoljašnje manifestacije života. Sve te vrste disanja podsti
ču nagomilavanje ugljenične kiseline u organizmu, koja
utiče na otvaranje krvnih sudova i opuštanje mišića.
Od lekovitih i profilaktičnih sredstava važan značaj
imaju ishrana i čišćenje organizma. U ishrani treba da
preovladaju salate od svežeg povrća, voće, klice od pšeni
ce, koje povećavaju naboj organizma i ne dozvoljavaju da
se krv zgruša. Najbolje je primenjivati povremeno glado
vanje. Upravo ono podstiče čišćenje organizma na nivou
vezivnog tkiva i povećava opšti naboj organizma. Obave
zno treba očistiti jetru i debelo crevo.
Za snižavanje arterijskog pritiska dobra je urinotera-
pija. Raspolažući blagim diuretičkim dejstvom urin izba
cuje suvišnu vodu iz organizma, podstiče otvaranje kapi-
lara, a posledica toga je smanjen arterijski, moždani i oč
ni pritisak.
23. Uz navedene mere, može se normaltzovati krvni
pritisak i osloboditi mnogobrojnih nepovoljnih posledica
za zdravlje.
L E Č E N J E I PROFILAKSA
HIPERTONIJE NARODNIM METODIMA
Hipertonici treba da promene ishranu i da redovno
piju jabukovo sirce (2 supene kašike na 1 čašu vode), da
isključe slane produkte, umesto pšenične prekrupe i bra
šna da koriste kukuruz; u dnevnom obroku da smanje sa
držaj životinjskih belančevina i da zapamte sledeće pravi
lo - upotreba meda posle svakog jela smanjuje krvni pri
tisak.
Narodni metodi lečenja hipertonije zasnivaju se na
korišćenju povrća i jagodičastog voća. Tako, na primer,
dobar efekat daje sok od mahovice (Oxycoccus palustris)
sa šećerom (u odnosu 1:1). Treba uzimali po 1 supenu ka
šiku 3 puta dnevno posle jela.
Koristan je i odvar od boranije, koji se priprema na
sledeći način: 20 grama ljuske od boranije preliti sa 1 li
trom vode i kuvati na blagoj vatri 3 sata. Uzimati po 1/3
čaše na 30 minuta pre jela.
Dobro pomaže i smeša soka crvene cvekle sa me
dom (u odnosu 1:2). U smešu se može dodati sok od li
muna. Smešu čuvati u frižideru. Uzimati po 1/2 čaše 1 sat
posle jela.
Kod hipertonije se preporučuje pečeni krompir sa
ljuskom (jesti i ljusku), sveže glavice luka, crna ribizla (Ri-
bes nigrum) - slatko i odvar od osušenih plodova, beli luk
(češnjak) - kod sklerotičnog oblika hipertonije 2-3 režnja
svakodnevno.
Salatu (Lactuca sativa) - ekstrakt od listova (1 supe
nu kašiku isitnjenih listova preliti sa čašom ključale vode,
ostaviti da odstoji 1- 2 sata, procediti i piti po 1/2 čaše 2
puta dnevno ili po 1 čašu uveče.
PROBLEMI SA KRVNIM SUDOVIMA
U najrasprostranjenija oboljenja krvnih sudova spa
daju: ateroskleroza - podmukli neprijatelj svih sudova u
čovečjem organizmu; insult - teška posledica oštećenja
krvnih sudova mozga; varikozno proširenje vena - obolje
nje, koje nastaje kao rezultat istezanja venoznih zidova i
poremećaja rada venoznih ventila.
Sve te bolesti međusobno su tesno povezane i mogu
imati iste posledice i komplikacije. Tako, na primer, ako
je kod čoveka uočena ateroskleroza, on ima veliku šansu
da dobije infarkt miokarda.
Kao što je rečeno, u srčano-vaskularni sistem spada
ju srce i krvni sudovi. Da bi sistem krvotoka normalno
funkcionisao, veoma je važno imati zdrave krvne sudove.
Šta su to zdravi krvni sudovi? Prvo, kod zdravih sudova zi
dovi su elastični, oni su sposobni da se šire i sužavaju pre
ma potrebi. Elastičnost krvnih sudova je važna i zato, što
se zahvaljujući njihovom skupljanju i širenju reguliše priti
sak u arterijama i venama. A razlika pritiska obezbeđuje
kretanje krvi kroz krvne sudove. Kada zidovi vena gube
elastičnost, pune se krvlju, a skupljati se više ne mogu. Za
to raste pritisak u venama, a razlika pritiska između veno-
24. znih i arterijskih kapilara se smanjuje. To je uzrok uspore
nog procesa razmene, razvoja hipoksije (kiseoničkog gla
dovanja), zasićenosti tkiva produktima raspadanja, a to
znači narušavanje njihovih funkcija. Drugi važan uslov
normalnog rada sistema krvotoka su glatki zidovi krvnih
sudova. Ako se na glatkom zidu krvnog suda pojavi izrasli
na, stvara se vrtlog, vir - ćelije krvi međusobno se sudara
ju i mnoge od njih ginu. Hemijski sastav krvi menja se na
gore, stvaraju se ugrušci crvenih krvnih zrnaca - trombo-
vi, koji mogu izazvati ozbiljna oštećenja. Treća osobenost
zdravih krvnih sudova vezana je za njihovu sposobnost da
sprečavaju zgrušavanje krvi. U zdravom krvnom sudu krv
se nikada ne zgrušava, zahvaljujući tome što su njegovi zi
dovi iznutra prekriveni slojem endotela. Endotelne ćelije
luče specijalne materije, koje sprečavaju zgrušavanje krvi.
A kada je unutrašnji sloj ćelija krvnog suda oštećen, pro
ces zgrušavanja počinje odmah. Na oštećenje endotela pr
vi reaguju trombociti. Oni se lepe na oštećeni deo, pa čak
i daju „signal nesreće" - luče posebne materije koje provo
ciraju spazam krvnih sudova i pozivaju u pomoć nove
trombocite, koji se takođe lepe na povređena mesta. Zatim
se slepljeni trombociti smanjuju i tromb od ugrušaka krvi
je formiran. U zdravom krvnom sudu to se ne dešava. Zna
či, unutrašnjost zida krvnog suda ne srne biti oštećena. Za
normalan rad vena, pored toga, veoma je važno daje apa
rat zalistaka u ispravnom stanju. Ako krilca zalistaka čvr
sto priležu jedno uz drugo i zatvaraju celu šupljinu vene,
krv teče upravo tamo gde je potrebno, tj. prema srcu. Ali
ako zalistak nije čvrsto zatvoren, krv se ustremljuje obrnu
to, vene se prepunjavaju krvlju, javlja se venozni zastoj -
prvi simptom varikoznog oboljenja.
Prema tome, elastični, glatki, neoštećeni zidovi krv
nih sudova i normalno funkcionisanje aparata venoznih
zalistaka - osnovni su uslovi za normalan rad srčano-va-
skularnog sistema.
Pravilna ishrana za profilaksu ateroskleroze
Da ne bismo imali problema sa krvnim sudovima
treba posebno obratiti pažnju na ishranu.
Sistem čovekovog krvotoka u primitivnom obliku
predstavlja sistem za raspoređivanje tečnosti. U zavisnosti
od toga kakvog je sastava tečnost koja se pumpa kroz taj
sistem, uočava se jedna ili druga dotrajalost. Na primer,
agresivne materije, rastvorene u tečnosti, više deluju na
zidove „dalekovodne cevi", a lepljive materije - doprinose
začepljenju. Ako se sa ovog primera pređe na sistem krvo
toka, ispostavlja se da se mineralne materije, koje su pod
vrgnute termičkoj obradi (na primer, kalcij um, koji se sa
drži u produktima ishrane), talože u vezivnom tkivu zido
va krvnih sudova, čineći ih manje elastičnim. Lepljive
materije tipa škroba, belančevina i posebno masti čine na
šu krv lepljivom tečnošću, koja sa teškoćom prolazi kroz
kapilarni krvotok. Ako se slična hrana jede uveče, kada se
temperatura tela smanjuje, lepljivost krvi se znatno pove
ćava, što uzrokuje poremećaj kapilarnog krvotoka, u pr
vom redu u udovima - rukama i nogama.
25. LEKOVITO VOĆE I JAGODE KOD
SRČANO-VASKULARNIH OBOLJENJA
Kajsija. - U osušenim plodovima ima mnogo kali-
juma. Preporučuju se kao dijetalno sredstvo u da
ne rasterećenja - držanja dijete4
(300 grama osuše
nih i isitnjenih plodova i pola litra soka od kajsije
uzeti 4 puta) jednom nedeljno radi ishrane srča
nog mišića.
Pomorandža. - kod ateroskleroze i ishemijske bo
lesti srca.
Ekstrakt od mladih listova trnjine (Prunus spino-
sa). - Kod otoka izazvanih oboljenjem srca.
Grožđe. - Dugotrajna upotreba plodova ili soka
veoma je efikasna za povećanje tonusa srčanog
mišića.
Nar (mogranj). - Preporučuje se kod aterosklero
ze, pošto njegov sok rastvara krečnjačke taloge na
krvnim sudovima.
Grejpfrut. - Ima antisklerotična svojstva.
Baštenska (šumska) jagoda. - Dragoceno sredstvo
kod srčanih oboljenja; plodovi i ekstrakt od lišća:
2 supene kašike listova preliti sa 2 čaše ključale vo
de i ostaviti da odstoji 24 sata. Piti po 1/2 čaše 4
puta dnevno kod povećanog krvnog pritiska, ubr
zanog srčanog ritma, slabljenja kontrakcija srča
nog mišića.
Breskva. - Kod ateroskleroze.
4
Primedba prevodioca.
Šljiva. - Kod ateroskleroze i hipertonije.
Crna ribizla. - Sredstvo koje tonizuje srčano-va-
skularni sistem; sok iz plodova - kod aterosklero
ze i hipertonije.
Beli dud. - Plodovi i sok kod oboljenja srčano-va-
skularnog sistema. Upotreba crnog duda snižava
krvni pritisak.
Fejhoa (Feijoa sellowiana Berg.). - Pošto ima veli
ku koncentraciju joda plodovi i sok se upotreblja
vaju kod ateroskleroze i oboljenja štitaste žlezde.
Jabuke. - Kod oboljenja srca, hipertonije, obolje
nja jetre, gojaznosti i podagre (kostobolje). Veoma
su korisni dani dijete sa jabukama: 300 - 400 gra
ma svežih slatkih jabuka 5 - 6 puta dnevno.
ORASI I POVRĆE
KOD SRČANO-VASKULARNIH OBOLJENJA
Orah. - Čaj: 1-2 kafene kašičice suvih listova pre
liti 1 čašom ključale vode i ostaviti da odstoji. Piti
po 1/2 čaše 3-4 puta dnevno kod ateroskleroze.
Za lečenje hipertonije upotrebljavati svakodnevno
po 100 grama oraha sa medom ili bez meda u tra
janju 45 dana.
Patlidžani. - Smanjuju sadržaj holesterina u krvi.
U lekovitoj ishrani patlidžani se preporučuju kod
ateroskleroze, srčano-vaskularnih oboljenja i sla
bog rada srca.
Dinja. - Kod ateroskleroze krvnih sudova mozga i
srca.
26. Tikvice. - Kod otoka srčano-vaskularnog porekla,
ateroskleroze i suvišne telesne težine; izbacuje su
višnu tečnost i holesterin.
Krompir. - Kod oboljenja srčano-vaskularnog si
stema i bubrega, propraćenih otocima.
Svezi krastavci. - Kod srčano-vaskularnih obolje
nja; smanjuju pritisak i normalizuju rad štitaste
žlezde.
Pastrnjak. - Jača zidove krvnih sudova i kapilara.
Ekstrakt: 5 supenih kašika isitnjenog kore nj a pre
liti sa pola litra ključale vode i ostaviti da odstoji
preko noći u termosu. Piti po 1/3 - 1/4 čaše (sa še
ćerom i medom) 4 puta dnevno kod opšte slabosti.
Kornišoni. - Kod ateroskleroze; bolje je upotre
bljavati sitne, po 5 - 7 cm prečnika, na dan ubira
nja.
Paradajz. - Za profilaksu ateroskleroze, ljudima
srednjeg i starijeg doba.
Tikva (bundeva). - Kod srčano-vaskularnih obolje
nja, ateroskleroze i hipertonije.
Mirodija. - Kod hipertonije, stenokardije, neuro
za i nesanice. Ekstrakt: 1 supenu kašiku plodova
ili trave preliti 1 čašom ključale vode i ostaviti da
odstoji preko noći u termosu. Piti po 1 čašu dnev
no.
Smeše trava kod srčano-vaskularnih obofjenja
1. Nana (Mentha piperita), listovi, srdačica (Leonu-
rus cardiaca), trava - po 3 dela, odoljen (Valeriana offici-
nalis), koren, hmelj (Humulus lupulus), šišarke - po 2 de
la.
Piti po 1/2 čaše ekstrakta 3 puta dnevno kod nervne
uzbuclenosti, razdraženosti i nesanice.
2. Odoljen (koren), srdačica (lišće) - po 3 dela, haj
dučka trava (Achillea millefolium), trava, anis (Anisum
vulgare), plodovi - po 2 dela.
Piti kao ekstrakt po 1/3- 1/4 čaše 2- 3 puta dnevno
kod bolova u srcu.
EMOCIONALNO-VOLJNA
MOTIVISANOST ZA I Z L E Č E N J E SRCA
„Moje srce je apsolutno zdravo. Potpuno je zdravo
moje srce. Mladalačka, energična krv načisto-načisto ispi-
ra srce, sve bolje i bolje hrani moje srce. Večito mlada
energija neprekidno podmiađuje srce. Večito mlada krv,
koja stvara život, ispoljava snažno dejstvo na srce. Velika
snaga Vasione, koja mi je podarila život, čini moje srce
mladalački zdravim, mladalački snažnim, mladalački
moćnim.
Svi sistemi organizma rade sa mladalačkom smelo-
šću, sa ogromnom snagom za potpuno ozdravljenje srca.
Svakog trenutka srce postaje mladalački energično. Veli
ka je i neograničena snaga srca. Srce pulsira životom no
vorođenčeta, mladića. Rad srca je snažan i besprekoran.
Svakoga trenutka u srce se uliva prvobitna-mladalačka
svežina, snaga i dugovečnost. Obnavlja se prvobitna-mla
dalačka snaga, prvobitna-mladalačka elastičnost srčanih
mišića. Mlado zdravo srce je elastično i gipko. Čitavo srce
27. ispunjeno je Božanskom svetlosnom snagom. Moje srce
je apsolutno zdravo, ispunjeno neograničenom energijom
i snagom. Takvim će ono biti danas, sutra i zauvek."
Ova motivacija se može čitati, a može se snimiti na
magnetofonsku traku i preslušavati više puta redom, po
navljajući u sebi, stvarajući u mislima emociju mladog,
energičnog i neumornog srca.
ČIŠĆENJE KRVI
Mere za čišćenje krvi počinju sa trodnevnom dije
tom na sokovima. Ona se može produžiti i 5-7 dana. Ko
riste se sveže isceđeni sokovi od voća i povrća crvene bo
je: višnje, mahovice, cvckle, grožđa, kupine (Rubus caesi-
us, R. fruticosus) i crvenog kupusa. Može se uzimati ne
koliko vrsta soka dnevno.
Crvena boja sokova ima poseban značaj. Prvo, crvena
boja usled svoje posebne energije i frekvencije stupa u re-
zonansu sa istim takvim karakteristikama krvi, što stimuli-
še stvaranje krvi. Drugo, sokovi od povrća i voća zasićeni su
biološki aktivnim materijama, koje podižu organizam hro-
nično obolelog čoveka na nivo normalnog funkcionisanja.
Izobilje prirodne, aktivne vode, dospeva sa sokovi
ma u organizam i omogućava da se iz krvi brzo izbacuje
rastvorena nečistoća.
Da bi se pomoglo organizmu da što bolje izbacuje
toksine, preporučuju se klistiri.
Slične mere za čišćenje krvi dobro čiste i tečne sre
dine, limfu. Ovoj terapiji treba dodati posetu sauni svakog
drugog dana (ako nema kontraindikacija). Posle saune
treba odmah ispiti udarnu dozu soka.
ONKOLOŠKA OBOLJENJA
ŠTA JE RAK?
Zlocudni (maligni) tumor (rak) je teško oboljenje,
uzrokovano nekontrolisanim razmnožavanjem izme-
njenih (malignih) ćelija.
Organizam gubi kontrolu nad razmnožavanjem tih
ćelija, oni se kao lavina dele, zamenjuju normalna tkiva,
razrastajući se u njima. To dovodi do poremećaja razme-
ne materija i organizam se truje produktima raspada tu
mora. Maligne ćelije skoro se ne razlikuju od normalnih
ćelija iz kojih su nastale, pa ih zaštitni sistemi organizma
ne smatraju stranim i ne odbacuju ih blagovremeno.
Savremeni metodi lečenja malignih tumora istovre
meno sa neoplazmama oštećuju i normalna tkiva. Rezul
tat je da slabe zaštitni sistemi organizma i često posle to
ga rak deluje sa novom snagom.
Osnova onkološke profilakse je u povećanju zaštitnih
sila organizma (imuniteta). Korišćenje prirodnih sredstava
pomaže da se poboljša stanje kod ljudi koji pate od ontolo
ških oboljenja, čak i u kasnim stadijumima, da se poveća
efikasnost lečenja i da se praktično postigne izlečenje.
ČIŠĆENJE O R G A N I Z M A
OD ŠLJAKE I PARAZITA
Ljudi, koji dobro poznaju probleme onkoloških obo
ljenja, tvrde, da se u početku organizam zagađuje šlja-
28. kom. U organizmu se pojavljuju zagađena mesta u kojima
se naseljavaju razni paraziti. Čovek počinje „pomalo" da
boluje i njega lece. Kao odgovor na lečenje paraziti se u
početku skrivaju, a po završetku lečenja pojačano raz
množavaju. Ali sada postaju opasniji, jer na lečenje odgo
varaju prilagođavanjem. Oni prodiru u tkiva, koja su naj
manje dostupna lekovima i tu se pojačano razmnožavaju.
Rezultat tog procesa je stvaranje tumora.
Hemioterapija podriva imunitet organizma i čini ga
nezaštićenim. Hirurgija ne može sve da odstrani, već pro
vocira tumor da se još brže deli. Zračenje slabi organi
zam, i samim tim stimuliše rast ćelija raka.
Prema tome, ako kod čoveka postoji onkološko obo
ljenje, znači daje njegov organizam prilično oslabljen, za
gađen šljakom i oštećen parazitima. Zato u prvom redu
treba primeniti pročišćavajuće-protivparazitno lečenje.
Čišćenje na ćelijskom nivou
Za čišćenje na ćelijskom nivou preporučuje se odvar
od četina (igličastog lišća četinara). Uzeti 5 supenih kaši
ka mladih četina, preliti sa pola litra aktivirane vode, do
dati 2- 3 supene kašike suvog šipka i 2 supene kašike lju
ske od luka. Kuvati dok ne proključa, a zatim produžiti
kuvanje na blagoj vatri 10 minuta. Preko noći ostaviti da
odstoji na toplom mestu. Iako ovaj napitak nije štetan, ne
preporučuje se uzimati ga duže od 4 meseca, da se orga
nizam ne bi privikao na njega.
Možete koristiti i sledeći recept: 1/2 limuna očistiti
od kore, isitniti, preliti odvarom od četina i uzimati na je-
dan sat pre ili sat posle jela. Treba upotrebljavati do 2 li
muna dnevno. Limun pojačava snabdevanje ćelija kiseo-
nikom, zasićuje oksidacionim fermentima i zaustavlja nji
hovo odumiranje.
STIMULACIJA
ZAŠTITNIH SILA O R G A N I Z M A
Istovremeno sa pročišćavajuće-protivparazitnim le-
čenjem treba početi sa stimulacijom zaštitnih sila organi
zma.
Tumor se odvaja od tkiva organizma i deluje kao
ogromni sluzni parazit tipa pečurke ili kolonije, pa je po
trebno sprečiti da ostvari to odvajanje. U prvom redu tre
ba aktivirati energetsko dejstvo spoljašnjih manifestacija
organizma. Zatim povećati ne samo opštu, nego i lokalnu
cirkulaciju tečnosti (krvi, limfe).
Dalje - zasićavati tkiva kisconikom i materija-
ma-regulatorima, aktivirajući nervno upravljanje od stra
ne organizma.
Ako čovek može da gladuje i pije vlastiti urin - to je
jedan od najboljih načina otklanjanja opšte intoksikacije
organizma i stimulacije njegovih zaštitnih sila.
Kako za profilaksu, tako i u toku procesa protivtu-
morskog lečenja mogu se koristiti protivonkološki mikro-
klistiri. Njihovo dejstvo je zasnovano na tome, što hloro-
fil aktivno uništava patogenu mikrofloru creva, podstiče
dezinfekciju i normalizaciju krvi, ispoljava opšte stimuli
raj uće dejstvo na ceo organizam. Tome doprinose i fiton-
cidi.
29. Protivonkološki mikroklistiri
Protivonkološki mikroklistiri pripremaju se na sle-
deći način.
Sakupiti zelene delove biljaka: koprive, mirodije, ce
lera, peršuna, ruse (sedefa - Chelidonium majus), listove
cvekle, vinograda (grožđa), maline, oraha i rastavića (Equ-
isetum arvense). Ako nedostaje neka od biljaka, možete
koristiti to što imate, ali je obavezan rastavić (ako ga ne
mate, možete koristiti njegov ekstrakt od suve sirovine: 1
supena kašika trave na 200 grama ključale vode). Veoma
je poželjan i list oraha. Zelene delove biljki samleti u ma
šini za meso ili u sokovniku i isccditi sok. Posle toga 2 ka-
fene kašičice zelenog soka razblažiti u 100 grama tople
proključale vode (može i sveže mokraće), naliti u gumenu
krušku i uliti u pravo crevo. Tokom nedelju dana tu tera
piju vršiti svakodnevno, najbolje uveče. Sledeće nedelje
uraditi to isto, ali svakog drugog dana, razblažujući 4 ka-
fene kašičice zelenog soka u 200 grama vode.
Zeleni sok od navedenih biljki treba pripremati ne
posredno pre terapije. Ranije pripremljen sok brzo gubi
svoja lekovita svojstva. Najefikasniji od preporučenih bi
ljaka su listovi rastavića, oraha i ruse. U rastaviću ima
mnogo silicij uma, koji podstiče uništavanje mikroorgani
zama i gljivica u organizmu. Orah sadrži jod, usled čega
odlično otklanja baktericidne i gljivične infekcije. Sok od
ruse (sedefa) ima odlična protivtumorna svojstva. Fiton-
cidi ostalih biljaka su dosta jaki, efikasni i međusobno se
dopunjuju. Zato je najbolje koristiti čitavu smešu.
Fitoncidi luka i češnjaka (belog luku)
Kao dopunu onkološkim mikroklistirima preporu
čuje se uzimati luk i češnjak, koji sadrže moćne fitoncide.
Radi toga treba sitno samleti luk i češnjak (u istim količi
nama), preliti ih biljnim uljem (zejtinom) i promešati.
Obično se na 100 grama dobijene kašice od luka i češnja
ka dodaje od 50 do 150 grama ulja. U zavisnosti od toga
kako organizam podnosi luk i češnjak dnevno treba uzi
mati od 100 do 500 grama (ne računajući ulje). Kada se
završi sa kurom lečenja onkološkim mikroklistirima, tre
ba završiti i sa uzimanjem luka i češnjaka.
Podizanje imuniteta (naročito kod težih oboljenja i
skrivenih infekcija) u nekim slučajevima praćeno je sna
žnim kriznim pojavama. Budite za to unapred spremni.
Pilule od propolisa
Kod raka želuca i creva mogu se uzimati pilule od
propolisa. Uzeti 100 grama propolisa, 100 grama svežeg
maslaca i 2 supene kašike meda. Sve to rastopiti na vode
noj pari, mešajući dok se ne dobije kompaktna masa. Iz
dobijene mase uvaljati loptice veličine kukuruznog zrna i
uvaljati ih u brašno, da se ne bi međusobno lepile.
Uzimati po 1 pilulu 3 puta dnevno pre jela.
Metod lečenja onkoloških oboljenja pomoću kerozina
Paula Kerner iz Austrije smatra da kerozin leći obo
ljenja krvi. Metodom uzimanja kerozina, koji ona predla
že, izlečila je više od dvadeset hiljada bolesnika i dobila je
patente u mnogim zemljama!
30. Paula je ozbiljno obolela od raka creva sa metasta
zama. Za vreme bolesti i lečenja smršala je 14 kilograma.
Za vreme operacije odstranili su joj 75 centimetara creva.
Drugu operaciju da bi se održala u životu već je bilo ka
sno raditi. Pojavila se paraliza. Otpustili su je iz bolnice
kao beznadežnu bolesnicu. Lekari su predviđali njenu
smrt kroz dve nedelje.
Paula se, ležeći u kući paralizovana, sećala priča voj
nika o tome, kako su u Jugoslaviji ljudi kod raznih obolje
nja pili kerozin i trljali se njime. Ona je odlučila da proba
lečenje destilovanim kerozinom. Prvo je popila 1 supenu
kašiku. Posle nekoliko sati poboljšalo joj se raspoloženje i
bolovi su se stišali. Posle 3 dana terapije ona se podigla na
noge. Ubrzo je mogla i da jede. Šeste nedelje osetila je
glad i vratio joj se apetit. Posle izvesnog vremena obnovi
la je izgubljenu telesnu težinu. Otada se Paula više nije
bojala strašne bolesti, protiv koje nije bilo lekova.
Posle toga spašavala je od malignih tumora bolesni
ke kojima nisu pomagali nikakvi lekovi.
Uzroci. Paula Kerner ne koncentriše pažnju na
uzroke nastanka onkoloških oboljenja, smatrajući da ona
nastaju usled nekih promena u krvi.
Lečenje. Paula Kerner savetuje da se pije samo de-
stilisani kerozin, koji, prema njenom mišljenju, pobuđu
je limfne sudove i leci krv. On leci bolesnike kojima ne
pomažu ni operacija, ni zračenje. I najvažnije, nema kon-
traindikacija.
Kerozin pomaže kod raka sa metastazama, leci deč-
ju cerebralnu paralizu, infekciju krvi, prostatitis i druga
oboljenja.
Bolesnicima sa skrivenim bolestima Paula preporu
čuje da uzimaju po 15 kapi kerozina na kocku šećera. Ra
di profilakse i sprečavanja oboljenja od raka ona savetuje
da se uzima po 1 kafena kašičica kerozina ujutro i uveče
sa čajem, jednom u 12 dana ili da se pije po 1- 2 kapi ke
rozina sa prokuvanom vodom 2- 3 puta uz jelo. Kura le
čenja - 6 nedelja.
Bolesnicima sa težim oštećenjima preporučuje se
da uzimaju po 1 kafenu ili supenu kašiku destilovanog ke
rozina jednom dnevno natašte.
„Na osnovu svog iskustva i iskustva primene kerozi
na od strane članova moje porodice (supruga - 41 godina,
kćerke - 13 i sina - 18 godina), mogu reči, da nije teško
popiti jednu kašiku prečišćenog kerozina. Čak nije po
trebno posle toga ništa piti. Niko nije uočio negativne po-
sledice, osim podrigivanja na kerozin. Ako se uz to poje
de nešto slatko, nema ni podrigivanja."
31. POLIPI
Polip - tumor (najčešće dobroćudni - benigni), koji se
uzdiže iznad površine sluzokože. Polipi se često stva
raju u nosnoj šupljini i šupljini maksilarnih sinusa, naru
šavajući prolazak vazduha i uzrokujući razvoj hroničnih
infektivnih oboljenja, propraćenih stalnim lučenjem sluzi
iz nosa.
Uzroci nastanka polipa su za medicinu velika zago
netka. Lekari to rešavaju jednostavno - ili hirurški ili spa
ljuju polip. Mislim da hronično infektivno oboljenje nije
posledica polipa, nego njegov uzrok. Kad infekcija prodre
u slozokožu nosne duplje, izaziva razrastanje tipa adeno
ma ili polipa.
Primarni uzrok je nepravilna ishrana, od koje se
stvara obilje sluzi, koja, lučeći se kroz nosnu duplju, stva
ra povoljne uslove, hranljivu sredinu za naseljavanje tog
dela ljudskog organizma infekcijom (mikroparazitima).
Da bi se oslobodili od polipa, u prvom redu treba
promeniti ishranu, naglo smanjiti upotrebu produkata od
kojih se stvara sluz - mlečnih, poslastica, masnoća, škro
ba i belančevina. Što više jesti povrće i jela od njega. Sve
že povrće zimi rashlađuje čovečji organizam, pa je štetno.
Korisne su monolitne kaše sa minimumom pretopljenog
maslaca, jela od belančevina sa garnirom od povrća, raz
ličiti čajevi od trava sa medom ili kompoti od suvog voća.
Važan je i pravilan redosled unošenja hrane u organizam.
Tečnosti treba piti pre jela, ne piti mnogo posle jela - to
je jedan od uzroka slabe probave i stvaranja obilja sluzi
usled loše probavljene hrane. Ne jesti uveče. Poslednji
obrok hrane treba da bude lagan i ne uzimati ga kasnije
od 18 do 19 sati. Ako želite da jedete posle tog vremena,
možete popiti čašu jogurta ili kiselog mleka.
Osim toga, treba isterati iz organizma mikroparazi-
te pomoću „trojke".
ČIŠĆENJE OD PARAZITA
POMOĆU TROJKE
Doktor Hilda Klark, lečeći obolele od raka, uočila je
u njihovom organizmu nečistoće i parazite. Posle dugogo
dišnjih istraživanja ona je došla do sledećeg zaključka: 90%
hroničnih oboljenja imaju dva uzroka nastanka: od parazi
ta i ekotoksina (ekološki toksini, koji su prodrli u organi
zam). Pred njom se postavilo nezaobilazno pitanje: kako
efikasno čistiti organizam od parazita i šljake (ekotoksina)?
Eksperimentalno Hilda Klark je odredila, da tri ma
terije koje se unose u organizam imaju sposobnost da či
ste čovečji organizam od glista, njihovih jajašca, i od dru
gih parazita, virusa i bakterija, što omogućava da se rak
uspešno leci. Te tri materije su: zelena kora oraha, pelen
i prašak od semena karanfilića.
Njih treba koristiti na sledeći način: od nesazrele ko
re crnog oraha napraviti koncentrovani ekstrakt, a zatim
uzeti travu pelena i prašak (prah) od semena karanfilića.
Istovremenim uzimanjem te tri komponente uni
štavaju se svi odrasli paraziti, njihove larve, jajašca, kao i
patogeni mikroorganizmi i gljivice.
32. 1. Ekstrakt od crnog oraha
Prvi dan: uzeti 1 kap i kapnuti je u 1/2 čaše vode (to
je približno 100 mililitara). Poželjno je uzimati na prazan
želudac, na primer pre jela. Klarkova savetuje da se pri
premljeni ekstrakt pije - sisa u trajanju od 15 minuta.
Drugi dan: 2 kapi u 1/2 - 1 čaše vode.
Treći dan: 3 kapi u 1/2 - 1 čaše vode.
Četvrti dan: 4 kapi u 1/2 - 1 čaše vode.
Peri dan: 5 kapi u 1/2 - 1 čaše vode.
Šesti dan: 2 kafene kašičice u 1 čaši vode.
Ekstrakt treba popiti 15 minuta posle pripremanja.
Ekstrakt crnog oraha ne treba sipali u vruću vodu
jer uništava njegovu protivparazitnu snagu. Posle uzima
nja ekstrakta ne srne se ništa piti jer to će svesti ceo efe-
kat na nulu. Ako vaša telesna težina prelazi 70 kilograma,
uzimajte po 2,5 kafene kašičice. Ako je iznad 100 kilogra
ma - po 3 kafene kašičice.
Radi profilakse protiv parazita treba uzimati 2 kafe
ne kašičice ekstrakta na 50 grama vode jednom nedeljno.
Istu dozu treba uzimati i kao lekovito sredstvo, ali samo 2
puta dnevno tokom 5 dana. Dalje uzimati po 2 kafene ka
šičice jednom dnevno tokom godine dana.
Važno. Članovi porodice i prijatelji treba da uzimaju
«/ po 2 kafene kašičice svake nedelje, da vas ne bi pono-
A vo zarazili. Oni mogu biti skriveni nosioci parazita u
crevima. To se posebno odnosi na teško obolele ljude.
2. Pelen (u prahu)
Prvi dan: uzeti 1 prstovet pre jela (sa vodom).
Drugi dan: 1/4 kafene kašičice pre jela (sa vodom).
Treći dan: 1/3 kafene kašičice pre jela.
Četvrti dan: 1/2 kafene kašičice.
Povećavajte dozu do 14. dana, kada možete uzeti po
1/2 supene kašike. Doza se može uzimati iz 2- 3 puta pre
jela ili ccla odjednom.
Tokom 6 dana uzimati po 1/2 supene kašike, a za
tim po 1/2 supene kašike jednom nedeljno.
Hilda Klark preporučuje jednonedeljnu dozu pele
na - po 1/2 supene kašike dnevno. Međutim, treba imati
u vidu individualnu konstituciju čoveka. Savetujem vam
da izučite svoj organizam, njegovu reakciju na „trojku" i
da odaberete svoju individualnu dozu.
Uzimanje pelena u prahu potrebno je da bi on pro
šao kroz ceo probavni trakt. U vidu ekstrakta pelen se asi-
miluje u želucu i tankom crevu, a debelo crevo ostaje ne
taknuto. U slučaju sa suvim pelenom - on prolazi kroz
ceo probavni trakt, dejstvujući usput na parazite.
3. Karanillić (u prahu)
Karanfilić, posebno mleveni, vrlo je ljuta materija.
Zahvaljujući tim svojstvima njeni fitocidi uništavaju neu
običajeno snažno ne samo sve moguće parazite, već i ak
tiviraju toplotne sposobnosti organizma i jačaju imunitet.
Prašak karanfilića prži samo u usnoj duplji,.dok se
u želudačno-crevnom traktu oseća samo prijatno zagreva-
nje organizma. To vrlo brzo prolazi.
Prvi dan: uzimati po 1/5 kafene kašičice 3 puta
dnevno pre jela.
Drugi dan: po 1/4 kafene kašičice 3 puta dnevno
pre jela.
33. Od 3. do 10. dana: po 1/3 kafene kašičice 3 puta
dnevno pre jela.
Posle 10. dana: 1 kafena kašičica jednom nedeljno.
U slučaju potrebe kuru protivparazitnog lečenja
možete ponoviti. Ako ste teško oboleli, postupak ponovi
te posle 1-2 nedelje. U ostalim slučajevima radite u zavi
snosti od nastale situacije.
Radi kvalitetnog oslobađanja od parazita treba para
lelno lečiti sve članove porodice. U svim slučajevima, ka
da su posle lečenja ljudi sebi dozvoljavali da naruše dije
tu (nedokuvano meso, riba, konzerve, polufabrikati),
simptomi oboljenja i paraziti su se ponovo pojavljivali.
U daljem tekstu detaljnije o tome, kako pripremiti
komponente „trojke" samostalno.
Ekstrakt od kore oraha može se pripremati na slede-
ći način: 15 komada kore oraha sitno narezati, preliti sa
pola litra alkohola i ostaviti da odstoji na svetlom mestu
30 dana. Posle toga ekstrakt skloniti na tamno mesto.
Orahe treba ljuštiti kada su sazreli na drvetu i spre
maju se da padnu na zemlju ili su tek pali. Zelena kora u
tom periodu pogodna je za ekstrakt jer u njoj ima mnogo
joda.
Ako nemate tu komponentu, možete je zameniti
rastvorom Lugola (jodom u glicerinu). Primenjivati po
5-10 kapi na 50-100 grama vode.
Pelen koristiti samo sazreo. Njegove listiće i plodo
ve (najbolje plodove u obliku loptice) treba osušiti i isitni-
ti. Uzimati u obliku praška sa običnom vodom. Doza jed
nog obroka je 200 -300 miligrama (1/2 kafene kašičice).
Seme karanfilića je obično seme, koje se prodaje za
kulinarstvo. Treba ga istucati (isitniti) i u takvom stanju
uzimati. Doza jednog obroka - 500 miligrama (približno
zrno graška).
Doktor Klark preporučuje da se uzimaju sve 3 kom
ponente „trojke" zajedno - ekstrakt oraha, pelen i karan-
filić. Ako neka od komponenata nedostaje, lečenje protiv
parazita može se početi i bez nje, na primer, uzimanjem
pelena i karanfilića.
„Trojka" pomaže da se efikasno očisti organizam od
raznih vrsta parazita i gnojne infekcije. To je odlična do
puna drugim lekovitim sredstvima - ishrani, gladovanju,
kretanju, čeličenju, radu sa svešću i urinoterapiji. Praksa
je pokazala, da su lekovi nedovoljno efikasni protiv para
zita i gnojne infekcije, a „trojka" (ili pelen sa karanfili-
ćem) odlično izvršava taj zadatak.
Hilda Klark je otkrila, da paraziti sami po sebi ne
mogu biti uzrok nastanka raka a čist organizam će ih ubi
ti. Ali ako postoji nečistoća, paraziti upravo tu teže da do-
pru i da se u njoj razmnožavaju. Samo ta dva uslova pod-
stiču razvoj onkološkog oboljenja.
Organizam zagađuju toksinima i slabe njegov imu
nitet predmeti za domaću upotrebu, pakovanja produkata
ishrane i mnoge druge materije. Posebno su opasne pla
stične flaše, koje u svom sastavu imaju propilen i benzol
(kao i kozmetičke bočice, dezodoransi, losioni čak i pasta
za zube), aluminij timska ambalaža, freon i naftalin.
Povremeno gladovanje po 2 - 3, a još bolje po 7 - 14
dana, omogućava čišćenje organizma od raznih vrsta tok
sina i šljake na ćelijskom nivou, lišava parazite uslova za
život i odlično dopunjuje dejstvo „trojke".
Pažnja! Za vreme trudnoće navedeni metod treba
primenjivati veoma oprezno, dozu smanjiti za 3-5 puta.
34. Poslednjih 2-3 meseca trudnoće najbolje je ne primenji-
vati ovaj metod.
Ruska varijanta „trojke"
Doktor medicinskih nauka Valerij Andrejevič Ivan-
čenko razradio je rusku varijantu „trojke". U „trojku" ula
zi povratič (Tanacctum vulgare), trava gorkog pelena i pra
šak karani'ilića. Sve te komponente imaju antimikrobno,
antiseptičko dejstvo, podstiču lučenje sokova, deluju pro
tiv glista i smanjuju telesnu temperaturu.
Jednokratno uzimanje praška od cvelova povratiča
- 1 gram; dnevna doza - do 3 grama. Za gorki pelen - od
govarajućih 200-300 grama jedno uzimanje i do 1 kilo
gram dnevno, a za svezi prašak karanfilića - pola grama i
1,5 gram.
Poželjno je uzimati sve tri komponente odjednom
(povratič, pelen i karanfilić), stavivši ih u kapsule za leko-
ve. Takve kapsule se ponekad prodaju u apotekama. U su
protnom slučaju može se kupiti najjevtiniji lek u kapsula
ma i samostalno zameniti njihov sadržaj. Praškovi se mo
gu uzeti i bez kapsula, sa malo vode.
Pažnja! Kod čira na želucu i erozivnih gastritisa ne
preporučuje se uzimati „trojku". Oprezno je koristiti kod
hipertonije, kontrolišući arterijski pritisak - karanfilić ga
povećava. Lečenje ne počinjati za vreme menslruacije -
navedeni preparati izazivaju obilne menstruacije. Dato
lečenje je kontraindikativno trudnim ženama - može do
ći do pobačaja.
Ruska „trojka" se uzima prema šemi:
Prvi dan - po 1 kapsulu Gedna doza) na 30 minuta
pre jela.
Drugi dan - po 1 kapsula pre doručka i pre ručka.
Treći dan i celu sledeću nedelju - po 1 kapsula 3
puta dnevno: pre doručka, pre ručka i pre večere.
Dalje se „trojka" može uzimati jednom nedeljno ra
di profilakse.
Ostali metodi lečenja polipa
Samo posle kure lečenja „trojkom" može se s odre
đenim ciljem dejstvovati na kolonije mikroparazita, koje
su obrazovale polip.
K. Butejko predlaže da se od polipa i adenoida (žle-
zdastih izraštaja) oslobađa u nosnoj duplji metodom zadr
ške disanja. U organizmu se nagomilava ugljenična kiseli
na, koja, regulišući mnoge reakcije u organizmu, podstiče
odvajanje polipa i adenoida.
U zaključku nekoliko primera iz moje prakse o to
me, kako su se ljudi lečili od polipa.
,,U dečjoj poliklinici lekar-otorinolaringolog saopšti-
la je, daje dete prošlo bez operacije odstranjivanja polipa
u nosu (zakapavali su mu mokraću u nos)".
„Pre godinu dana kod moje kćerke (rođena 1988.
godine) zbog polipa se pogoršao sluh. Već su joj uradili
dve operacije, ali približno posle godinu dana posle svake
hirurške intervencije polipi su se ponovo javljali. Počela
sam da zakapavam kćerci u nos njenu svezu mokraću,
svaki put kada je mokrila. Kura lečenja je trajala dve ne
delje. Pored toga zakapavala sam joj u uši njenu ukuvanu
mokraću. Rezultat: sluh se potpuno povratio".
35. ,,U januaru 1985. godine pošao sam na gastroskopi-
ju (GS) da proverim želudac, ranije sam imao čir na želu
cu. Konstatovali su mi polip na jednjaku. Izvršili su biop-
siju i uradili analizu. „Živi - rekli su mi - još koliko doži-
viš." Posle 10 meseci otišao sam da proverim stanje poli
pa i tada su mi rekli da imam rak jednjaka. Šta da se ra
di, izbora nije bilo. Operisali su me, odstranili deo jednja
ka i želuca. Pola godine preležao sam u bolnici. Pre lekar-
ske komisije za ocenu radne sposobnosti (LKORS) pošao
sam na gastroskopiju i rekli su mi da mi se ponovo stvo
rio polip na šavu. (Uzrok je ostao.) Došao sam na lekar-
sku komisiju za ocenu radne sposobnosti, zaključak je bio
slcde,ći: zaboraviti posao i poći u penziju sa 50 godina ži
vota. Tih dana sam još pročitao u novinama članak o on-
kologiji u kome se govori, da se posle operacije ne zna da
li će čovek preživeti, 70% operisanih umire tokom godine,
a ostali kasnije. Nešto treba uraditi. Poznanici su mi save-
tovali da pročitam Vaše knjige. Izučio sam ih i počeo da
čistim fizičko telo i spoljašnje manifestacije.
Dve godine sam primenjivao urinoterapiju. Trljam se
urinom. Jetru sam čistio 18 puta. Sve u svemu izbacio sam
punu litarsku teglu kamenčića, veličine od zrna graška do
oraha. Iz mene su izlazile pletenice (svitci) sluzi dužine do
10 centimetara, dronjci po 2- 3 centimetra kao celofan.
Posle dve godine primene urinoterapije smanjio mi se
arterijski i unutarlobanjski pritisak, oslobodio sam se alergije.
Posle tri meseca od početka terapije po Vašem me
todu ponovo sam otišao na gastroskopiju, polipa nije bilo.
Posle godinu dana prošao sam ponovo lekarsku komisiju
za ocenu radne sposobnosti. Rekli su mi da sam zdrav i
da mogu da radim". (Izbačene pletenice su bile polipi.)
PROBLEMI SA CREVIMA
ZATVORI
atvor je najštetnije stanje za organizam, koje brzo
uzrokuje nastanak teških oboljenja.
Pod zatvorom se podrazumeva duža zadrška ekskre-
menta u crevima ili sistematski slab rad creva (nasilna i
nedovoljna stolica). Pri tome ekskrementne mase, nago
milavajući se u debelom crevu, uzrokuju njegovo rasteza
nje i bitno menjaju njegov oblik i dimenzije. Rezultat je
da se samo usled toga pomeraju i pritiskaju unutrašnji or
gani, što negativno utiče na njihov rad. Količina vode u
ekskrementu kod zatvora je manja od normalne i ne pre
lazi 60% (umesto 80%), a ekskrement je suv.
Budući da čovek produžava da jede, a stolice nema,
ekskrementne materije se kroz sluzokožu debelog creva
asimiluju u krv i cirkulišu u njoj, trujući ceo organizam.
U opterećenom režimu rade (funkcionišu) „drugostepe-
ni" organi za izlučivanje - jetra, koža i pluća. Veliko je op
terećenje bubrega. Ekskrementna šljaka nagomilava se u
vezivnom tkivu organizma, podrivajući imunitet. Slično
samotrovanje dovodi organizam u krajnje teške uslove, br
zo ga troši i predstavlja uzrok razvoja ogromne količine
oboljenja - od običnih prehlada, alergija i parazitnih obo
ljenja do onkoloških, srčano-vaskularnih, kožnih obolje
nja i hormonalnih poremećaja.
Spoljašnji simptomi zapuštenog zatvora su: teško di
sanje, a ponekad se oseća smrad pri disanju, jezik obložen
36. nekim slojem, brzo zamaranje, nezdrava boja kože i krta
kosa, bubuljice, ospe, višak sala ili suvoća kože.
Ljudi koji boluju od zatvora ponekad se žale na ne
prijatne osećaje, koji nisu direktno vezani za probavni
trakt. Tu spadaju: tupi bolovi u glavi, koji se uglavnom lo-
kalizuju na temenu i zatiljku, potišteno raspoloženje, sla
bljenje uma, neprijatni osećaji oko srca i neujednačeni sr
čani otkucaji, neprijatan ukus u ustima, zadah iz usta itd.
Ponekad se uočavaju dispepsičke pojave - gorušica, pod
rigivanje, muka (gađenje), pritisak u podbratku.
Uzroci zatvora
Zadrška ekskrementa u crevima kao rezultat njiho
vih funkcionalnih poremećaja naziva se uobičajenim za
tvorom. Uzroci funkcionalnih poremećaja mogu biti sle-
deći:
1) alimentarni (u vezi sa ishranom);
2) diskinetički;
3) endokrinog porekla;
4) toksični;
5) refleksni;
6) zatvori kod organskih oboljenja centralnog ner-
vnog sistema;
7) psihološki i
8) zatvori kao profesionalno oboljenje.
Često se sreću i mešoviti oblici funkcionalnih zatvora.
Alimentarni zatvori spadaju u broj najčešćih oblika
funkcionalnog poremećaja dinamike creva. Iako pokreti
creva zavise od raznovrsnih nervno-humoralnih pojava,
odlučujući značaj za stvaranje i lučenje ekskrementa iz or
ganizma ima sastav hrane. Pri količinski oskudnoj hrani,
jednoobraznoj ishrani (prvenstveno jelima od mesa ili te-
stenina), crevnoj peristaltici osiromašenoj stimulatorima
i pri poremećaju režima ishrane mogu se razviti uporni
zatvori.
Hrana, koja sadrži malo biljnih ostataka (meso,
mlad kravlji sir, jaja), usled nedostatka hranljivih nadraži-
vača creva takođe izaziva alimentarne zatvore. Poznato je
da se belančevine iz mesa i jaja asimiluju do 97 - 98% i
da ostavljaju malo šljake. Nedostatak vitamina B u hrani
uzrokuje poremećaj crevne peristaltike. Razvoju zatvora
može doprineti nedovoljna upotreba vode, pojačani gubi
tak vode, upotreba vode koja sadrži mnogo kreča, kao i Su
va, dehidrirana hrana.
Diskinetički zatvori čine najrasprostranjeniji oblik
uobičajenih zatvora. Osnova diskinetičkih procesa u cre
vima je poremećaj koordinacije raznih vrsta motorike,
usled čega se javljaju istovremeno spazmi u nekim delovi-
ma i atonija u drugim delovima creva. Pri tome je usvoje
no da se zatvori, nastali usled smanjenja motorne aktiv
nosti creva, nazivaju atoničnim, a zatvori, nastali kao re
zultat grčevitih kontrakcija zidova creva - spastičnim.
Atonični zatvor nastaje zato što se nervni završeci
creva ili nedovoljno nadražuju, ili delimično gube sposob
nost da primaju nadražaje. Loša stimulacija kretanja mo
že se javiti usled nedovoljnog stvaranja ekskrementnih
masa kod necelishodne ishrane, smanjenja hemijskih po-
buđivača (hormona). Uzrok atoničnog zatvora može biti,
takođe, istrošenost nervnih receptora zidova creva kao re-
37. zultat primene čestih i jakih nadraživača (na primer, ja
kih purgativa ili klistira). Pored toga, motoriku creva guše
depresivne emocije i raspoloženja, kao i svesno zadržava
nje potrebe za pražnjenjem. Osnovu atoničnih zatvora mo
že da sačinjava i opadanje tonusa nervno-mišićnog apara
ta creva posle teških oboljenja, posebno infektivnih, posle
nagle iscrpljenosti kod starijih ljudi. Nedovoljna fizička ak
tivnost (kod ljudi koji se bave umnom aktivnošću, službe
nika i slično) takođe pogoduje pojavi te vrste zatvora.
Spastički zatvor je poremećaj normalnog planskog
kretanja ekskrementnih masa kroz creva usled pojačane,
haotične, a uz to i necelishodne peristaltike debelog cre
va. Spazme najčešće nastaju na mestima, koja se i pri nor
malnim uslovima nalaze u stanju pojačanih kontrakcija
(prelaz iz jednog creva u drugo, vratanca, sfinkteri).
Uzroci spastičkih zatvora su raznovrsni. U pojedi
nim slučajevima to je povećana razdražljivost creva usled
upalnih ili gnojnih procesa (polipi, gliste, disbakterioza,
naprsline na anusu), a u drugim - refleksni odgovor od
obolelih organa trbušne duplje, posebno mokraćno-pol-
nog aparata, u trećim - zatvori nastaju zbog bojazni da se
ne nanese bol. Taj oblik zatvora javlja se kao rezultat du
žih bolnih pražnjenja (zbog naprsnuća, hemoroida, čireva
ili ožiljaka u pravom crevu), koja primoravaju bolesnika
da se uzdržava od potrebe za defekacijom i guši ga, ili
usled lažnog stida pri zloupotrebi klistira itd. Smatra se
da je najmanje u 50% slučajeva uzrok hroničnih zatvora
bolno izbacivanje ekskrementa.
Zatvori endokrinog porekla. Poremećaj rada endo
krinih žlezda, posebno nedostatak hormonalne sekrecije,
dovodi do uobičajenih zatvora. Zatvori endokrinog pore
kla najčešće imaju atonični oblik.
Toksični zatvori. U njih spadaju hronični zatvori
kod profesionalnih trovanja, kod trovanja nikotinom (kod
pušača i narkomana), kod zloupotrebe lekova (opijum,
bunika, kodein) ili hrane sa velikim sadržajem tanina i le-
pljivih materija. Toksični zatvori mogu biti atoničnog i
spastičkog oblika.
Refleksni zatvori su rezultat uticaja jednog ili dru
gog obolelog organa trbušne duplje na creva. Ovde spada
ju i mnogobrojni zatvori kod oboljenja polne sfere. Kod
muškaraca to su: uretritisi, prostatitisi itd. U ovu grupu
treba svrstati i zatvore kod oboljenja, na primer, bubrežne
karlice, posebno kod bubrežno-kamene bolesti (oboljenja
bubrega od kamenca), kod holecistitisa i dr. Važno je pro
naći izvor refleksa, koji je izazvao zatvor, pošto će nam to
omogućiti da otklonimo primarni uzrok i da postignemo
potpuno izlečenje. Refleksni zatvori su najčešće spastič
kog oblika.
Oboljenja centralnog nervnog sistema često su pra
ćena upornim zatvorima, koji se ne mogu lečiti na običan
način. Na primer, upala moždanih opni kako spiralnih ta
ko i cerebralnih, može prouzrokovati zatvor.
Psihičko-nervni zatvori zauzimaju posebno i veoma
važno mesto medu zatvorima funkcionalnog porekla.
Kod čoveka je akt pražnjenja u znatnoj meri potčinjen
psihi, zbog čega promene uslova uobičajenog načina živo
ta često izaziva zadršku u pražnjenju. Ovde spadaju, na
primer, zatvori nastali u prvim danima usled putovanja
38. železnicom, kao i razni oblici zatvora zbog prigušivanja
uobičajene potrebe za nuždom. Međutim, i sve ostale psi-
hičko-nervne aktivnosti čoveka utiču na rad creva. Upor
ni zatvori mogu se javiti kod depresije, nervne premoreno-
sti, kao rezultat psihičkih konflikta, koji leže u podsvesti.
Psihičko-nervni zatvori kod depresije i nervne premoreno-
sti najčešće su atoničnog oblika. Kada je reč o ostalim vr
stama psihičko-nervnih zatvora, posebno suzdržavanju od
potrebe za stolicom i psihičkim konfliktima, koji su u pod
svesti - to su, neosporno, zatvori spastičkog oblika.
Profesionalni zatvori svojstveni su uglavnom osoba
ma koje rade u sedećem položaju. Zatvori usled profesio
nalnih trovanja sreću se u proizvodnji i u industrijskim
granama gde je rad ljudi povezan sa olovom (kod topioni-
čara olovne rude, kod radnika koji prave olovne sanduke,
cevi, kofe, žicu, retorte, koji izlivaju tipografski slog, koji
rade sa olovnim belilima i drugim olovnim bojama, na
farbarskom poslu, u keramičkoj industriji). U fabrikama
anilnih boja, gde se primenjuje metil na bazi broma ili jo
da, kod radnika se, takode, uočavaju profesionalni zatvo
ri usled hroničnog trovanja tim materijama (zato je važno
sprovoditi profilaktične kure čišćenja i održavati svoje
zdravlje u dobrom stanju).
Profesionalni zatvori najčešće imaju oblik atonič-
nih zatvora.
Dijagnostika zatvora
Kod raznih oblika zatvora razlikuje se spoljašnji iz
gled ekskrementa. Kod proktogenog zatvora luče se znat-
ne količine oformljenog ekskrementa, kod atoničnog -
ekskrement je taman, cilindričnog oblika sa uzdužnim
tragovima (otiscima) ili u vidu grudvica, čas većih, čas
manjih. Kod spastičkih oblika ekskrement ima spljošten
oblik, ponekad je u vidu trake, ili izlazi u malim izbruše-
nim grudvicama tipa ovčjeg ekskrementa. Za neke spa-
stičke zatvore karakteristična je pojava sluzi u vidu tanke
paučine, koja omotava ekskrementne grudvice. Ta sluz
može da se luči kao rezultat reakcije zidova creva na me
haničke nadražaje ekskrementa. Ponekad se na površini
ekskrementa mogu videti pojedinačne krvave žilice kao
rezultat mehaničkih povreda hemoroidnih čvorova ili slu-
zokože samog anusa tvrdim parčadima ekskrementa.
Prema tome, hronični zatvori, koji se ispoljavaju veo
ma jednoobrazno kod osnovnog simptoma oboljenja - za
drške ekskrementa, imaju različite uzroke, počev od grubih
anatomskih promena oblika i prohodnosti creva a završava
jući sa finom, jedva uhvatljivom igrom psihe. Pravilno od
ređen uzrok zatvora je garancija uspešnog lečenja.
Lečenje zatvora
Lečenje zatvora može biti dijetalno, fizioterapeut-
sko, medikamentno, psihoterapeutsko, balneološko, hi-
rurško, ali uvek mora postojati uslov pravilnog individual
nog raspoznavanja oblika zatvora, što diktira primenu
metoda lečenja u svakom pojedinačnom slučaju.
Dijetalna terapija kod alimentarnih zatvora i zatvo
ra, koji se javljaju na bazi smanjivanja osetljivosti nervno-
mišićnog aparata creva, omogućava da se pojača nadražaj
creva hranom koja sadrži mnogo balastnih materija ili ko-