1. OZONSKE RUPE
NIKA UTROBIČIĆ
EMIN ČORBO
STIPE ĆOSIĆ

2. Što je ozon?
Ozon je plin jakog mirisa,
blijedo plave boje. Pri
temperaturi od -112°C
tvori tamno-plavu
tekudinu, a pri
temperaturama nižim od 193° tvori ljubičasto-crnu
čvrstu tvar. Slabo je topljiv
u vodi, dok je u
nepolarnim otapalima
dobro topljiv. U velikm
koncetracijama je vrlo
nestabilan.

3. ŠTO SU OZONSKE RUPE?
• OZONSKE RUPE su rupe u ozonu koje nastaju
zbog freona koji uništavaju ozon ,no u
plinovitom stanju taj je proces toliko dug da
samo smanjuje količinu ozona!

5. PRIČA O OZONSKIM RUPAMA:
KAKO SMO OTKRIVENE?
• Nakon godina zabrinutosti zbog povedanja ozona
u gradskim područjima, čovjek je 1985. ostao
zapanjen drugim problemom: smanjenjem
ozona, ali u stratosferi. Sredinom 80-ih godina
znanstvenici su došli do neočekivanog otkrida.
Nakon što je niz godina mjerio koncentraciju
ozona na antarktičkoj stanici Halley Bay, britanski
je tim stručnjaka utvrdio smanjenje ozona u
stupcu zraka, još od 1968. godine. Prije 1968.
izmjerene su dnevne vrijednosti vede od 300
DU, a 1984. manje od 200 DU (DU = Dobsonova
jedinica).

6. USPOREDI!
S OZONSKOM RUPOM
BEZ OZONSKE RUPE

7. POVIJEST OZONA
OZON
• Ozon kao kemijsku tvar prvi je
prepoznao Christian Friedrich
Schönbein 1840., koji ga je
nazvao prema grčkoj riječi
ozein, što bi značilo miris,
prema posebnom mirisu,
posebno nakon grmljavinskih
oluja i munja. Kemijsku
formulu za ozon O3 je odredio
Jacques-Louis Soret 1867.

8. Za što ozon
kao plin služi
Ozon je najjače
oksidacijsko* sredstvo
poslije fluora** i vrlo
je otrovan. Služi
za sterilizaciju vode, operac
ijskih, kino i športskih
dvorana te kazališta, zatim
u
farmaceutskoj, kozmetičkoj
, tiskarskoj industriji te
industriji papira, tekstila i
umjetnih materijala.
*promjena putem kisika
**ista grupa elemenata
kao i jod,klor itd...

9. Nakon što je postalo jasno da freoni prorjeđuju ozonski sloj (iako se još nije znalo na koji
način), 1987. godine je na međunarodnoj razini potpisan Montrealski protokol. Njime je
propisano smanjenje proizvodnje nekih freona za 50 % do 1998. godine. Ubrzo se vidjelo da
takvo smanjenje ne bi bilo dovoljno, pa je Montrealski protokol pooštren dvjema promjenama:
prva je potpisana u Londonu 1990., a druga u Kopenhagenu 1992. godine. Bude li se svijet
pridržavao odredbi iz Kopenhagena, ozonska rupa nad Antarktikom nestala bi oko 2060.
godine.
POSLJEDICE OZONSKIH RUPA