lmlmčl

1. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
BRZA HRANA
Hamburger
Hot dog (u prijevodu
znači vrući pas)
Brza hrana (en. fast food) je termin i vrsta hrane koja se u restoranima brze hrane, vrlo
brzo priprema i servira i usto je i jeftina pa zbog toga se naziva brza hrana, no ona se
još ponekad naziva i junk food (što u hrvatskom jeziku znači hrana smeće). U svijetu su
posebno pupularni hamburgeri (kao što je Big Mac, dvostruki hamburger), mesni
hamburgeri te pomfriti, to jest prženi krumpirići, ali i gazirana pića, najčešće CocaCola. U SAD-u brza hrana najpopularnija, posebno kod djece i tinejdžera. U brzu
hranu spadaju hamburger, hot dog, brzo pripremljena piletina, gazirana pića
(ponuđena uz brzu hranu) itd.
Neki ljudi misle da je brza hrana vrlo dobra za zdravlje, te zbog toga njihova
prehrana uglavnom sadrži brzu hranu. Ostali ljudi smatraju da je takva hrana loša za
zdravlje i da je vrlo nekvalitetna, jer ona sadrži mnogo masti i šećera, može naškoditi
osobi koja ju je pojela u velikim količinama, te, posebice, da uzrokuje debljinu, tzv.
pretilost. Može uzrokovati i ostale zdrastvene probleme, a najčešće su
bolesti srca, diabetes , visoki holesterol u krvi, dijabetes kod mlađe djece, te
začepljene krvne sudove. Kritizirala ju je talijanska grupa Slow Food koja je govorila
i o rizicima brze hrane.
Najpoznatiji restoran brze hrane je McDonald's. Uz McDonald's, popularni su i KFC,
Burger King, Wendy's, Taco Bell, Wimpy, Pizza Pizza te Pizza Hut. Lanci restorana
brze hrane simbol su globalizacije i utjecaja Amerike, a brza hrana jedan je od
simbola savremenog Zapada i ljudskih potreba brzog načina života, a koja ima i sve
brži i stresniji ritam u državama Zapada.
1

2. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
VRSTE BRZE HRANE
Burrito
Buritto s prilozima
Otvoreni burrito
Burrito (ili Taco de harina) je tradicionalno meksičko jelo.
Sastoji se od tortilje od pšeničnog brašna punjene nadjevom. Razlikuje se od tacosa,
po tome što tortilja posve obavija nadjev, dok je kod tacosa, nadjev vidljiv. Tortilja se
obično lagano peče na žaru ili kuha na pari, da omekša i bude savitljivija.
U Meksiku su meso i zapečeni grah najčešći nadjev, a ponekad i jedini.
U Sjedinjenim Američkim Državama, burrito općenito uključuje kombinaciju
sastojaka, kao što su: riža u meksičkom stilu (s paradajzom, lukom, bijelim lukom i
sl.) ili obična riža, zapečeni grah ili kuhani grah, zelena salata, salša umak,
guacamole (umak od avokada), meso, sir i vrhnje, a količina varira. Tipični burrito u
američkom stilu puni se s više sastojaka od samo mesa i/ili nadjeva od povrća, kao u
Meksiku.
Prema narodnoj priči, trgovac Juan Méndez iz Ciudad Juáreza prodavao je tacose
na ulici. Koristio je magarca za prijevoz sebe i tacosa za vrijeme Meksičke
revolucije (1910.-1921.) Kako bi hranu učinio toplom, zamatao je nadjev u velike
tortilje. Ljudi su to nazivali "buritto hranom" što znači "hrana maloga magarca".
Cheeseburger
Cheeseburger je vrsta hamburgera koji sadrži
sir, a osnovni sastojci su: goveđi odrezak, sir i
hljeb. Njegovo ime je nastalo spajanjem riječi
"cheese"
(sir)
i
"hamburger".
U
pripremi cheeseburgera, sir se izreže i doda pri
kraju prženja da se istopi. U restoranima brze
hrane, u cheeseburger se najčešće dodaje
obični američki sir, ali u mnogim varijantama.
Uz to, popularni izbori su mozzarella,
gorgonzola, pepper jack ili čedar.
2

3. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
Cheeseburgeri su nastali odvojeno u različitim regijama svijeta. Npr., restoran
"Kaelin" u Louisvilleu, Kentucky tvrdi da je 1934. godine izumio cheeseburger.[1]
Godinu kasnije, Louis Ballast iz Denvera, Colorado dobio je prava na robnu marku
"cheeseburger".[2]
Tvrdilo se i da je Lionel Sternberger stvorio
cheeseburger
u Pasadena,
Kalifornija između 1924. i 1926. godine. Također, vodi
se i rasprava o imenu restorana i točne godine
stvaranja.[3] Kad je 1964. godine Sternberger preminuo,
magazin Time je 7. veljače 1964. pisao o raspravi.[4]
Jucy Lucy je jedna od podvrsta cheeseburgera, izumljena
u Minneapolisu; u njoj se sir stavlja u meso i peče do istapljanja. Cheeseburger može imati
više pljeskavca i sira. Dva komada pljeskavice i sira je dupli cheeseburger; dok su ta tri
komada trostruki cheeseburger. Više od tri komada se ne koriste u restoranima.
Hamburger
Hamburger
je vrsta sendviča u okruglom
pecivu, a ista riječ može se upotrijebiti i za
kosani odrezak od goveđeg mesa koji se najčešće
stavlja u pecivo prilikom izrade takvog
sendviča.
Mesnom odresku, koji je osnovni sastojak
hamburgera,
obično
se
dodaje
povrće
poput zelene salate, luka i kiselih krastavaca, te
razni umaci poput kečapa, senfa ili majoneze.
Danas mnogi restorani brze hrane upravo na hamburgerima temelje većinu svoje
prodaje, a često ih poslužuju u menijima s pomfritom ili nekim sličnim prilozima.
Postoje mnoge suprostavljene teorije o porijeklu imena.
Jedna od teorija nastanka imena je da su hamburgeri dobili ime po
njemačkom gradu Hamburgu, gdje je bilo uobičajeno staviti pečenu svinjetinuu
klipić, a još jedna teorija govori da su se u Hamburgu komadići mesa slični
odrescima u današnjim hamburgerima posluživali zajedno s okruglim pecivima.
Kebab
Doner kebab
Kebab je turski i arapski naziv za razna jela s ražnja
ili roštilja ss Bliskog istoka.
Osnovu čini janjetina, govedina ili piletina, razne vrste
povrća i umaci.
3

4. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
Kebab se priprema na razne načine. U Evropi je najčešći doner i jufka, SIS, ili
iskender kebab.
Vrlo je rasprostranjen u svijetu. Meso za kebab obično se peče u vertikalno
postavljenom ražnju koji se okreće.
Meso se kombinira s hljebom i raznim povrćem (uglavnom zelena salata, zelje,
paradajz i luk) i raznim umacima.
Kokice
Kokice (engl. popcorn) je naziv za zrna posebne
vrste kukuruza (t.zv. pucavac)
koja
nastaju
pri
zagrijavanju na oko 200 °C . Nemasne, nezasoljene ili
nezaslađene kokice su niskokalorične i spadaju kao
cjelovite žitarice u kategoriju zdrave hrane.
Bogate su vlaknima, vitamina B1 B2, kalija, ugljikohidrata i magnezija. Nešto manje
sadrže bjelančevine, niacina i folata.
Postoji od opasnost od vrećice u kojima se nalaze kokice iz mikrovalne pećnice. Svi
gotovi i polugotovi proizvodi koji se pripremaju u mikrovalnoj pećnici uglavnom
sadrže PFOA, kako ne bi propustili masnoću izvan pakiranja, a istraživanja pokazuju
da ta tvar ima kancerogena svojstva, djeluje na reproduktivni sustav, jetru, štitnjaču i
drugo.
McDONALD'S
McDonald's je američka tvrtka prehrambene industrije
i svjetski lanac restorana brze hrane (Fast Food)
McDonald's
prvenstveno
prodaje hamburgere,
cheeseburgere, proizvode od piletine, francuske
krompiriće, bezalkoholna gazirana pića (CocaCola, Sprite), frape pića i deserte. Nedavno, počeo je
nuditi salate, savijače (varijantu burrita koja uključuje
tradicionalno punjenje za sendvič omotano u mekanu tortillu) i voće.
Uz svoj lanac restorana, Korporacija McDonald’s drži manjinski udio u Pret A
Mangeru (trgovac sendviča na malo baziran na tržište Velike Britanije), posjedovao je
Chipotle Mexican Grill do 2006. i lanac restorana Boston Market do 2007.
Organizacija je također proširila McDonald's meni posljednjih desetljeća kako bi
uključila alternativne opcije obroka, kao na primjer salate i smotane zalogaje (snack
wraps), kako bi se prilagodio rastućem interesu potrošača za zdravlje i wellness.
Svaki McDonald'sov restoran rukovođen je putem franšize, pripojenja, ili same
4

5. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
korporacije. Korporacijski prihodi dolaze od najma, taksi i naknada plaćenih od
franšiza, kao i od prodaja ostvarenih od organizacijski rukovođenih restorana.
McDonald'sovi prihodi su narasli 27% kroz 3 godine završavajući s 2007. godinom s
22,8 milijardi američkih dolara, i 9% rasta kod poslovnih prihoda završavajući s 3,9
milijardi američkih dolara.
Proizvodi McDonald's-a
Sendviči:
-
Big Mac - vrsta hamburgera koji se može kupiti od 1958. godine, a koji
je, navodno, bio inspiriran sličnim dvostrukim hamburgerom, koji se
prodaje u lancu restorana Big Boy od 1936. godine. Big Mac se sastoji
od dva goveđa odreska, posebnog umaka (koji je varijacija popularnog
Thousand Isladns dressinga, salate, sira, kiselih krastavaca i luka u
pecivu sa sezamom.
U ekonomiji se primjenjuje tzv. "Big Mac indeks", gdje se prema cijeni Big Maca
određuje da li je jedna valuta podcijenjena ili precijenjena u odnosu na američki
dolar. Ovaj je indeks popularan kod ekonomista jer su svi sastojci za Big Mac jednaki
u svakoj zemlji, a razlika u cijeni indikator je konkuretnosti ekonomije prema
američkoj.
-
Royal Cheese
-
McCountry
-
Dupli Cheeseburger
-
McToast
-
Cheeseburger
-
Hamburger
-
McRib
Pileći proizvodi:
-
McChicken
-
Chicken McNuggets - pileći medaljoni, u ponudi od 1980. godine.
Chicken McNugget je mali komad mljevenog pileća mesa pržen u
dubokom ulju.
-
Wings
Riblji proizvodi:
-
Filet-o-Fish
-
Pommes Frites
-
Wedges
-
Pileća Premium salata
Krompiri:
Salate:
5

6. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
-
Grčka salata
-
Vrtna salata
-
Miješana salata
Osvježavajuća pića:
-
Coca-Cola
-
Coca-Cola Zero
-
Fanta
-
Sprite
-
Sok od naranče
Topli napitci:
-
Čaj (više vrsta)
-
Kakao napitak
-
McEspresso
-
Cappuccino
-
Crna kafa
-
Kavfa sa mlijekom
-
Café Latte
-
Sladoledna torta
-
Krafna
-
Pita od jabuka
-
McSundae sladoled
-
McFlurry
-
Kornet
-
Shake
-
Cool pita (pita sa sladoledom)
Kafa:
Deserti:
Pizza
Pizza s rajčicom, sirom,
paprikom i crnim maslinama
šampinjonima,
6

7. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
Pečenje pizze u krušnoj peći
Pizza je vrsta jela koje potječe iz talijanske kuhinje (posebno iz napolitanske regije), a
koja se sastoji od tankog, najčešće okruglog tijesta premazanog umakom od
paradajza, na koje se zatim stavljaju razni dodaci, prije svega sir
(orginalno mozzarella), a zatim se peče u peći.
Pizza je vrlo popularno jelo u svijetu, prije svega zbog jeftinih i lakodostupnih
osnovnih sastojaka te jednostavnosti spravljanja.
Postoji mnogo vrsta pizza. Najčešće vrste su:
-
Margarita - paradajz i sir, ulje (prema originalnom receptu začinjena
bosiljkom)
-
Capricciosa/Mista, tj. miješana - paradajz, sir, šunka, gljive, masline
-
Prosciutto - paradajz, sir, šunka
-
Funghi - paradajz, sir, gljive
-
Napolitana - paradajz, sir, slani inćuni, kapari
-
Quattro formaggi - mozzarella, i još tri vrste sira po izboru između
nekih od vrsta gorgonzole, ementalera, edamera, gaude
-
Vegetariana - paradajz, sir, razno povrće
-
Hawaii - paradajz, šunka, gljive, sir, ananas
-
Marinara - paradajz, češnjak, origano, ulje
-
Prosciutto crudo, tj. pizza s pršutom - paradajz, sir, pršut
-
Bianca - sir, šunka/slanina, vrhnje
-
Picante - paradajz, sir, šunka, gljive, panceta, ljuti feferoni
-
Al tonno, tj. pizza s tunom - paradajz, sir, tuna, luk, masline
-
Pizza s plodovima mora - paradajz, sir, školjke, repići kozica, srdele,
maslinovo ulje, peršin, maslina
-
Calzone - paradajz, sir, šunka
Prženi krumpirići
Prženi krompirići ili pommes frites (engleski: Chips, američki engleski: French fries) je
jelo proizvedeno od krompira. Popularno je u mnogim zemljama svijeta i ima
mnogo naziva. Kod nas se češće naziva "pomfrit". Pripada među najnezdravije
obroke. Krompir je sam po sebi jako dobar izvor B vitamina, ali jednom kada se uroni
7

8. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
u vruće ulje, ova se niskokalorična namirnica
pretvara u kaloričnu bombu, koja podiže
loš holesterol.
Nastao
je
tako
što
su
siromašni
stanovnici Belgije imali običaj da svako njihovo jelo
sadrži i male pohane ribice, no kada su se u
zimskim mjesecima jezera smrzavala, bili su u
nemogućnosti upecati svoj obrok te su stoga
umjesto malih ribica kao prilog jelu stavljali pržene, na trakice narezane, krompire.
No, pomfrit je vjerojatno nastao u Francuskoj i to od Antoine-Augustina Parmentiera,
samo što to nije nikad nigdje bilo točno zabilježeno. Naziv francuski kruompir nastao
je kada su Britanski i Američki vojnici za vrijeme prvog svjetskog rata stizali
u Belgiju te su tamo okusili njihove pržene krumpiriće koje su oni
prozvali francuskim krompirima iz razloga što je francuski jezik najčesći jezik
u Belgiji.
Taco
Taco je tradicionalno meksičko jelo, koje se
sastoji od tortilje, napravljene od kukuruznog
ili pšeničnog brašna, napunjene ili umotane oko
nadjeva.
Nadjevi mogu biti: svinjetina, govedina,
janjetina, piletina, morski plodovi, povrće i sir.
Uglavnom se jede bez pribora, često s prilozima
kao
što
su salsa, korijander,
ljuta
ili
slatka paprika, paradajz, luk i zelena salata.
Tacosi su popularni u Sjedinjenim Američkim Državama. Mnogi fast food lanci
restorana u Sjedinjenim Američkim Državama, kao što su: Taco Bell, Del Taco i Jack
in the Box prodaju tacose.
8

9. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
UTJECAJ MCDONALDSA NA RAZVOJ FAST FOOD INDUSTRIJE
Vrlo često se nađemo u situaciji da „umiremo“
od gladi kada se vraćamo s posla, iz škole ili kina,
pa najčešće zbog nedostatka snage i volje za
kuhanjem svratimo u najbliži fast food da nešto
„prezalogajimo“. Uđemo u restoran, naručimo
željeno jelo i za par minuta je ispred nas.
Nekada se zapitamo kako je sve to krenulo, kada
je zapravo počelo doba brze pripreme hrane i ko
je dao najviše doprinosa razvoju ovog načina
ishrane.
Fast food fenomen se razvio u južnoj Kaliforniji u ranim 40-im dvadesetog stoljeća.
Mnogi restorani, pa i restoran u vlasništvu braće Richarda i Maurica Mcdonalda
radio je na pripremi i prodaji brze hrane. Uprkos dobrom poslovanju i zaradi tokom
11 godina, braća Mcdonald’s nisu bili zadovoljni i odlučili su unaprijediti način
poslovanja. Cilj im je bio da se hrana pravi još bržim tempom, prodaje po jeftinijim
cijenama i da se više radi na principu pogonske proizvodnje, a ne restorana. Tako su
Mcdonaldsi umjesto nekoliko kuhara specijaliziranih za pripremu brze hrane, a za
kojima je bila velika potražnja odlučili angažovati više neobučenih radnika od kojih
je svaki činio po jedan mali korak u procesu pripreme hrane. Također su promijenili i
izgled restoranske kuhinje, pa su umjesto raznolike opreme za pripremu različitih
vrsta jela imali: ogroman roštilj na kojem je jedna osoba mogla da pravi više burgera
istovremeno, dio za preljeve u kojem je više osoba istovremeno stavljalo iste začine u
svaki burger, fritezu u kojoj se pripremao francuski pomfrit, aparat za točenje i
milkšejk mašinu za deserte i napitke, te pult gdje su gosti poručivali i preuzimali
narudžbe.
Iako su se već obogatili na prethodnom restoranu, ovaj novi, “Mcdonald’s“, učinio ih
je bogatijim, ali i slavnim. Vlasnici restorana iz mnogih krajeva su dolazili s
namjerom da kopiraju njihov način pripreme hrane koji su oni nazivali “Sistem brze
usluge”. Kopije “Brzog sistema usluge” su se sve više širile po cijeloj Kaliforniji, a
danas su prisutne u cijelom svijetu, pa i kod nas, u BiH. Iako nude različite vrste
hrane, mnogi lanci fast food restorana, a po uzoru na Mcdonald’s imaju iste
karakteristike: u gotovo svakom naručuješ svoju hranu i uzimaš na pultu, drive
through narudžbe se vrše preko zvučnika ili prozora kroz koji se i uručuje, hrana
dolazi posebno upakovana, u vrećici ili na tacni, većina jela se jede obično bez
upotrebe noža ili viljuške, hrana je relativno jeftina, svaki od restorana u lancu je po
izgledu sličan ili isti kao ostali, kao i meni i hrana.
Upravo zbog Mcdonaldsa, drugih restorana ovakvog tipa, ali i ljudi čiji tempo života
ne dozvoljava drugi način ishrane i življenja, fast food će uvijek biti atrakcija.
9

10. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
Prema Britanskom portalu guardian.co.uk
NAJBOLJI FAST FOOD SPECIJALITETI NA SVIJETU
Sve brži tempo života mijenja mnoge navike, pa tako i prehrambene. Kuhana hrana
rijetko su na jelovniku. „Zalogajnice“, pekare, ekspres restorani vrlo su posjećena
mjesta, a razlog tomu je ponuda jela, koja je moguće 'grickati usput'. Britanski portal
guardian.co.uk, objavio je listu deset najboljih brzih jela na svijetu. Visoko peto
mjesto zauzeo je burek, a mianmarska riblja čorba s rižinim rezancima i povrćem na
prvom je mjestu.
Zbog mnogobrojnijih obaveza ljudi sve rjeđe pronalaze vremena za prikladan sporo
kuhani obrok. U takvim okolnostima broj usputnih „zalogajnica“ u stalnom je
porastu. Deset minuta bez imalo truda, prljavog posuđa i razmišljanja o receptu
svatko može odvojiti.
Britanski portal guardian.co.uk, stoga je načinio listu najboljih brzih jela na svijetu.
Ovo su tradicionalna jela pojedinih zemalja. Među 10 odabranih, na prvom mjestu
je mianmarska mohinga odnosno riblja čorba s tjesteninom od riže te povrćem, dok
je bosansko hercegovački burek zauzeo visoko peto mjesto.
Mohinga (Mianmar/Burma)
Ovo jelo svojevrsno je varivo s glavnim sastojkom ribom te rižinim rezancima i
povrćem. Najčešće sadrži i vlasac te hrskavi sastojak bananina drveta. Bliže je
sadržajem 'slow' nego 'fast' foodu, ali se diljem Burme prodaje u sprijeda otvorenim
kioscima, pokretnim kolicima i košarama. Jelo se obično jede u jutarnjim satima.
Banh mi (Vijetnam)
Iako pojam sendvič dolazi iz engleskog govornog područja najbolji na svijetu sendvič
ne proizvode ni Britanci, ni Amerikanci, nego Vijetnamci. Sastoji se od bijelog kruha
punjenog majonezom i paštetom s hrskavim školjkama, povrćem i začinima.
Daulat ki chaat (India)
I treće najbolje jelo, koje se može naći u usputnim uličnim zalogajnicama dolazi iz
Azije. Indijski daulat ki chaat slatkasto je jelo, kombinacija mlijeka i pistacija, dok mu
narančastu boju daje šafran. Ovaj ukusni specijalitet zapravo se ne prodaje niti u
cijeloj Indiji nego samo na ulicama njenog glavnog grada New Delhija i to za vrijeme
zimskih mjeseci zbog kvarljivih sastojaka.
10

11. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
Phat Kaphrao (Tajland)
Ovo jelo zasitna je kombinacija mljevenog svinjskog mesa te piletine ili morskih
plodova. Uobičajeno za tajlandsku kuhinju i ovo jelo jako je začinjeno sjeckanim
češnjakom i čilijem, a uz to se služi riža ili grah.
Burek (Bosna i Hercegovina)
O ovom jelu znamo mnogo. Može biti punjen mesom, sirom, krumpirom ili zeljem,
iako u Bosni i Hercegovini burekom se samo naziva tijesto punjeno mesom, a tijesta s
ostalim nadjevima imaju druge
nazive poput sirnica, zeljanica,
što i Britanci navode u tekstu.
Riječ burek dolazi od turske
riječi burmak, što znači uviti,
zaviti,
omotati.
Prema
guardian.co.uk., burek najbolje
ide uz crni čaj. To je vjerojatno
osobni dojam, budući da kod
nas ovo jelo ide najbolje uz
jogurt.
Sfenj (Maroko)
Marokansko slatko jelo koje se prži u dubokom ulju, a sliči uštipcima ili krafnama.
Obično se jede ujutro uz kafu ili čaj, ali i u kasno poslijepodne. Služi se isključivo
odmah nakon što se pripravi.
Walkie-talkies (Južnoafrička Republika)
Napravljeno je od kokošijih nožica i glava, koje se prvo zajedno kuhaju, a zatim se
prema ukusima peku samo sa domaćim začinima. Jelo je nastalo tako što su za
vrijeme apartheida bogati zemljoposjednici jeli samo najbolje dijelove kokošijeg
mesa, dok su nožice i glave davali radnicima.
Tamales (Meksiko)
Ovo jelo tipični je predstavnik meksičke kuhinje. Sastoji se od pikantnog ili sirnatog
umaka s komadićima piletine ili svinjetine. Sve to umotano je u tanke tortilje od
kukuruza ili lista banane.
Red red (Gana)
Jelo je slatko - ljuta kombinacija, koja se uglavnom služi vrela, a glavni sastojak je
grah. Osim njega uglavnom se dodaju, crveni luk, čili, grašak, palmino ulje.
11

12. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
Currywurst (Njemačka)
Uz burek, Europljanima je ovo jelo dakako najpoznatije. Kobasice iz Njemačke služe
se uz pomfrit ili drugu vrstu prženog krumpira i ljuti sos ili kečap.
UVOĐENJE 'ZDRAVIH' MENIJA U RESTORANIMA BRZE HRANE
Posljednje godine tri najpoznatija
lanca brze hrane poboljšali su
svoje ponude i to menijima koji
nude zdravu hranu.
McDonald's je najavio da će u
svoju ponudu uvesti sendvič
od jaja, tačnije samo s
bjelanjcima
za
doručak,
McMuffin.
Burger King
predstavio je svoj pureći
hamburger, a Cracker Barrel
najavio je da može ponuditi tačne informacije o kalorijama i mastima za jela poput
pečene piletine te započeo testiranje novog zdravog menija Wholesome Fixin's, gdje
postoje jela s manje od 600 kalorija.
Darren Tristiano iz kompanije za istraživanje Technomic kaže da samo četvrtina
Amerikanaca naručuje zdravi meni u restoranima brze hrane. On je dodao da se na
većini tržišta prodaje samo jedan do dva posto vegetarijanskih hamburgera, te da je
pržena piletina prodavanija od piletine s roštilja u odnosu 9 na prema 1.
"Potrošači će uvijek izabrati hranu prema okusu, ali to nikada neće biti zdravija
hrana", rekao je Tristiano.
Umjesto toga, ovi restorani brze hrane koriste bjelanjke i ćurke na svojim jelovnicima
želeći da gostima daju do znanja da u restoranima postoji zdrava hrana, ili bar ne
toliko 'nezdrava' i samim time pokušavaju privući ljude. Neki smatraju da su zdravi
meniji jedan od marketinških alata da bi se privukli gosti.
Kao što je slučaj kod uvođenja svakog novog proizvoda, oni skreću pažnju na lanac
koji ih uvodi, mijenjaju percepciju brenda na bolje. I to s pravom: pureći burger
Burger Kinga ima 530 kalorija, 15 posto manje od klasičnog hamburgera.
No, ljudi obično bez obzira što se nudi zdravi meni, naručuju nezdravi. Čak i oni koji
su došli upravo jer postoji opcija dijetne hrane na kraju naručuju hamburgere i
pomfrit.
"Ljudi zapravo nemaju interesa za takvu ponudu ali oni će ipak cijeniti to što se
nudi", objašnjava Marian Berelowitz iz JWT-a, dodajući da će ipak razmišljati da
sljedeći put uzmu neki zdravi meni što se u praksi rijetko kad dogodi.
Pa ipak, Bonnie Rigg iz NPD grupe naglašava da uvođenje zdravijih menija ima
perspektivu s obzirom na to da je 8% ljudi prilikom odabira jela vođeno njegovom
kvalitetom. To je najjače izraženo u skupini starijih od 65 među kojima 11% preferira
12

13. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
zdravu prehranu. Ako uzmemo da većina ljudi ruča ili večera u društvu, dovoljno je
da jedan od njih odabere zdravi meni, već se otvara prilika se drugi zainteresiraju za
njega.
ISTRAŽIVANJA
- KOLIČINA SOLI U FAST FOOD HRANI
Naučnici sa australskog Instituta George su promatrali iste fast food namirnice u
šest različitih zemalja, u Velikoj Britaniji, SAD-u, Kanadi, Australiji, Francuskoj i
Novom Zelandu. U jednoj porciji Chicken McNuggetsa u SAD-u su pronašli 1,5 gram
soli, dok isto jelo sadrži 0,6 grama soli u Velikoj Britaniji te 1,7 grama u Kanadi.
Pileći nuggetsi posluženi u Australiji, Francuskoj i Kanadi sadrže manje soli nego oni
američki, ali više nego britanski, prenosi Reuters. Razni burgeri u prosjeku sadrže
oko 1,3 grama soli, a ta količina se ne razlikuje značajno od zemlje do zemlje.
Naučnici nisu sigurni zašto se u istim namirnicama količine soli razlikuju
s obzirom na lokaciju, ali vjeruju da to ima veze sa zdravstvenom politikom zemalja
koja zagovara smanjenje upotrebe soli u prehrani.
Proizvođači fast food hrane često ističu kako je redukcija soli u njihovoj hrani teško
ostvariva, jer zahtjeva ulaganje u nove proizvodne procese i tehnologije. - Mi smo
smanjili količinu soli za 10 posto u pilećem meniju u SAD-u, a smanjenje soli u svim
našim jelima za 15 posto ostvarit ćemo do 2015. – ističu u McDonaldsu.
Dobrobiti smanjenja soli
Odraslim ljudima je u prosjeku potrebno oko 2,5 grama soli na dan, no brojne su
studije pokazale da u zapadnim zemljama ljudi svakodnevno unose i do
peterostruko više. Smanjenje soli u prehrani djeluje poticajno na rad bubrega,
smanjuje visoki krvni tlak te rizik od nastanka srčanih oboljenja, ističu naučnici.
Tvrde kako je reduciranje soli vrlo efikasna prevencija za brojne zdravstvene
poteškoće i jedna od lakših stvari koje čovjek može sam napraviti za svoje zdravlje.
- KOEFICIENT INTELIGENCIJE I BRZA HRANA
Istraživanje Sveučilišta u Londonu pokazalo je kako će djeca koja jedu više brze
hrane razviti manji IQ od djece koja redovito jedu svježe kuhana jela.
Ishrana djeteta, ispostavilo se, ima dalekosežni utjecaj na IQ djeteta, čak i kada se svi
drugi mogući faktori poput inteligencije u ranoj dobi i imovinskog stanja obitelji
uzmu u obzir.
U istraživanju je sudjelovalo 4000 škotske djece između tri i pet godina starosti, i
uspoređivali su se učinci brze hrane s učincima svježe kuhanih obroka.
Dr. Sophie von Stumm smatra kako su rezultati očekivani.
- Zdrav razum nalaže kako će hrana koju jedemo utjecati na razvoj mozga, no
prethodna istraživanja su se sva fokusirala na učinke specifičnih grupa namirnica
umjesto na tipove obroka, rekla je von Stumm.
13

14. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
- Ovo istraživanje pomoći će s pružanjem čvrstih dokaza raznim javnim kampanjama
čiji je cilj smanjiti količinu brze hrane koju jedu djeca u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Von Stumm ističe kako je istraživanje pokazalo da su razlike u ishrani djece velikim
dijelom i društveni problem.
- Majke i očevi s manjim primanjima često imaju manje vremena za pripremanje
svježih obroka svojoj djeci. Ta djeca postižu slabije rezultate na testovima
inteligencije, i često imaju problema u školi.
Slične rezultate postiglo je i istraživanje u Australiji, koje je pokazalo kako djeca koja
jedu ‘junk food’ u prosjeku imaju IQ dva boda niži od svojih vršnjaka koji se zdravije
hrane. Istraživanje objavljeno u Americi 2010 također je pokazalo kako djeca koja
jedu pizze i prženu hranu prije treće godine života imaju IQ do pet bodova niži od
vršnjaka koji su jeli svježe kuhana jela s voćem i povrćem.
ISTRAŽIVANJA O NAVIKAMA HRVATSKIH STUDENATA U POTROŠNJI BRZE
HRANE
Prehrambene navike su u prošlosti bile relativno stabilne i najviše pod utjecajem
prirodnih i klimatskih faktora, odnosno lokalne poljoprivredne proizvodnje. Danas
se prehrambene navike mijenjaju vrlo brzo, a na njih najviše utječu društveni mega
trendovi. Jedan od važnijih savremenih prehrambenih trendova je i potrošnja brze
hrane (Kovačić i sur., 2010). Potrošnja brze hrane još uvijek pokazuje pozitivan trend
(Andreson i sur., 2011).
Istraživanje Bowman i sur. (2004.) koje je provedeno među djecom i adolescentima u
SAD-u pokazuje kako čak 30,3% ispitanika tokom dana konzumira brzu hranu te da
osobe muškog spola češće konzumiraju brzu hranu.
Anderson i sur. (2011.) su utvrdili da mlađi ispitanici (18-24 godine) češće
konzumiraju brzu hranu od starijih (55-64 godina) i da se brza hrana najčešće
konzumira za ručak i za večeru, a razlozi konzumacije su brza priprema, okus i
cijena brze hrane. Na učestalost konzumacije brze hrane utječu sociodemografske
karakteristike kao što su visina prihoda, nivo obrazovanja i veličina domaćinstva.
Osobe koje žive u domaćinstvima s većim brojem članova (>4 člana), u
domaćinstvima s višim prihodima te osobe s višim stepenom obrazovanja učestalije
jedu brzu hranu (Stewart i Yen, 2004., Akbay i sur., 2007., Ayo i sur., 2012.).
Dosadašnja istraživanja pokazuju da svaki sat produženog boravka izvan kuće
povećava vjerojatnost potrošnje brze hrane za 0,5% (McCracken i Brandt, 1987., Ayo i
sur., 2012.).
Prehrambene navike se uglavnom stječu u djetinjstvu, u krugu obitelji i prijatelja, te
utječu na učestalost konzumacije brze hrane u starijoj životnoj dobi (French i sur.,
2001). Mnogi studenti nakon odlaska na studij napuštaju mjesto stanovanja, tj. ne
žive više s roditeljima, što utječe na promjenu prehrambenih navika. Često studenti
tiokom studiranja odabiru manje zdravu hranu koja je jednostavna i brza za
pripremu (Driskell i sur., 2005). Studenti se nerijetko svrstavaju u rizičnu skupinu za
konzumaciju nezdrave hrane a konzumiranje brze hrane u restoranima brze hrane je
14

15. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
postalo dio životnog stila studenata (Davy et al., 2006). Kako je do sada u Hrvatskoj
provedeno samo istraživanje o stavovima potrošača brze hrane na zagrebačkom
tržištu (Kovačić i sur., 2010), cilj ovog istraživanja je utvrditi navike hrvatskih
studenata u objedovanju i u potrošnji brze hrane. Dosadašnja istraživanja pokazala
su da su mlađe osobe sklonije potrošnji brze hrane pa su iz tog razloga studenti
pogodna populacija za ovo istraživanje (Paeratakul, 2003., Driskell i sur. 2005., Akbay
i sur. 2007).
Potrošnja brze hrane
Učestalost konzumiranja brze hrane među hrvatskim studentima prikazana je na
grafikonu 1. Najveći udio ispitanika konzumira brzu hranu nekoliko puta mjesečno
(42,0%), dok svega 1,5% njih nikada ne konzumira brzu hranu.
Usporedno, većina američkih studenata konzumira brzu hranu 1-3 puta sedmično
(Morse et al., 2009), dok korejanski studenti jedu brzu hranu u prosjeku 7,5 puta
mjesečno (Kim et al., 2004).
Grafikon 1. Učestalost konzumacije brze hrane
Među ponuđenim jelima brze hrane (hamburger, kebab, prženi krumpirići/pomfrit,
hot dog, ćevapi, pizza i ostalo) najveći broj ispitanih studenata konzumira pizzu
(79,7%), pržene krumpiriće/pomfrit (48,2%) i hamburger (28,7%). Slijede studenti
koji kao obrok brze hrane najčešće odabiru ćevape (20,8%) i kebab (18,5%). Među
odgovorima studenata najmanje je zastupljena konzumacija hot doga (8,6%). Od
ostalih vrsta brze hrane ispitanici navode sendvič (N=12), pohano meso (posebice
15

16. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
piletina) (N=11), peciva iz pekarnice (N=7), burek (N=3), gyros1 (N=2), pljeskavice
(N=2), lignje (n=2), falafel2 (N=1), hrenovke (N=1), pržene ražnjiće (N=1), štrukle
(N=1) i vegeburger (N=1). Rezultati istraživanja o potrošnji brze hrane u istočnoj
Africi, u Kampali pokazali su da stanovnici Kampale među jelima brze hrane
najčešće odabiru pržene krumpiriće/ pomfrit, pohanu piletinu i riblje štapiće te
pizzu i kebab (Ayo i sur., 2012).
Anketnim ispitivanjem utvrđeno je i vrijeme konzumiranja brze hrane. Postojala je
mogućnost više odgovora, a dobiveni rezultati pokazuju kako najviše ispitanika
konzumira brzu hranu za ručak (48,7%) i za večeru (38,7%) što je jednako rezultatima
istraživanja Anderson i suradnika (2011). Za međuobrok brzu hranu konzumira 27%
ispitanih studenata, dok brzu hranu za doručak odabire tek 6,3% ispitanika.
Istraživanje Brevard i sur. (1996) pokazuje da studenti odlaskom na studij mijenjaju
prehrambene navike i učestalije konzumiraju brzu hranu u odnosu na učestalost
konzumacije brze hrane prije studija pa je iz toga razloga ispitanicima postavljeno
pitanje „Mislite li da ste prije dolaska na studij jeli manje brze hrane?“. Čak 60,6%
ispitanika smatra da su prije dolaska na studij jeli manje brze hrane što se može
povezati s osnovnim obilježjima brze hrane, a to su dostupnost brze hrane,
pristupačna cijena, te brza i jednostavna priprema.
Važnost pojedinih obilježja brze hrane
Važnost pojedinih obilježja brze hrane mjerena je na skali od 5 stupnjeva, gdje 1
predstavlja „potpuno nevažno obilježje“, a 5 „vrlo važno obilježje“.
Najvažnija obilježja brze hrane za ispitane studente su okus (srednja vrijednost 4,68) i
miris (srednja vrijednost 4,38) (Tablica 2). Nakon toga slijede cijena, sigurnost hrane
i izgled. Najmanje važnim obilježjem ispitanici su ocijenili trend takve prehrane
(srednja vrijednost 2,15). Slični rezultati dobiveni su u istraživanju Driskell i sur.
(2005) prema kojem su studentima najvažnija obilježja pri izboru hrane dostupnost,
okus i cijena.
Tablica 2. Važnost pojedinih obilježja brze hrane
16

17. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
Prehrambene navike
Ranija istraživanja pokazala su povezanost između potrošnje brze hrane i
prehrambenih navika (mjesto i vrijeme konzumacije obroka, društvo). Veći udio
ispitanih studenata živi s obitelji (51,4%). Među njima (N=339) svega 15,5% objeduje
(doručak, ručak ili večera) s obitelji svakodnevno, a najveći je udio onih koji s obitelji
objeduju 1-4 puta tjedno (31,1%). Samo 8,8% ispitanika s obitelji objeduje 5-6 puta
tjedno, a njih 2,4% ne objeduje s obitelji. Ispitanici koji ne žive s obitelji (42,2%)
očekivano objeduju sa članovima obitelji samo kada ih posjete. Čak 18,1% ispitanika
objeduje gotovo svakodnevno (više od 6 puta tjedno) izvan kuće dok njih 6,1% ne
jede izvan kuće. Najveći je udio onih ispitanika koji objeduju izvan kuće 1-4 puta
tjedno (41,7%). Među ispitanim studentima je 17,6% onih koji objeduju izvan kuće 5-6
puta tjedno, odnosno 16,5% onih koji objeduju izvan kuće manje od jednom tjedno.
Utjecaj sociodemografskih obilježja studenata na potrošnju brze hrane
Utvrđena je razlika između učestalosti konzumiranja brze hrane među ispitanim
studentima s obzirom na stručnu spremu roditelja (÷2=69,356, p=0,000) prosječni
mjesečni džeparac (÷2=37,374, p=0,005) i dob ispitanih studenata (÷2=185,477,
p=0,000).
Stariji ispitanici (>23 godine) konzumiraju manje brze hrane što je jednako
rezultatima istraživanja autora Anderson i sur. (2011). Studenti čiji roditelji imaju viši
stupanj obrazovanja rijeđe jedu brzu hranu što se može povezati s time da
visokoobrazovani roditelji educiraju djecu o važnosti pravilne prehrane i o štetnosti
učestale konzumacije brze hrane. Ispitanici s višim mjesečnim džeparcem učestalije
jedu brzu hranu (p=0,005) što je u skladu s rezultatima istraživanja autora Ayo i
suradnika provedenog 2012. godine. Nije utvrđena razlika između učestalosti
konzumiranja brze hrane s obzirom na ostala sociodemografska obilježja (spol,
mjesto odrastanja, mjesto stanovanja, broj članova kućanstva) (pˇÝ0,05).
Utvrđeno je da postoji povezanost potrošnje pojedinih namirnica brze hrane i spola
ispitanika (pˇÜ0,05). Ispitanici muškog spola učestalije konzumiraju hamburger,
ćevape i kebab, dok ispitanici ženskog spola češće konzumiraju pržene
krumpiriće/pomfrit. Ne postoji razlika u odabiru pojedinih namirnica i jela brze
hrane s obzirom na ostala ispitana sociodemografska obilježja (pˇÝ0,05).
Utjecaj prehrambenih navika na potrošnju brze hrane
Rezultati istraživanja pokazuju da postoji razlika između prehrambenih navika te
potrošnje brze hrane. Ispitanici koji ne objeduju ili rijeđe objeduju s obitelji češće
konzumiraju brzu hranu (÷2=51,035, p=0,010). Razlog tomu može biti dostupnost
brze hrane, pa ispitanici koji često objeduju izvan kuće i oni koji ne žive s obitelji
češće konzumiraju brzu hranu (pˇÜ0,05) što je jednako rezultatima istraživanja koje
su proveli Ayo i sur., 2012. Nije utvrđena statistički značajna razlika između
potrošnje pojedinih jela brze hrane s obzirom na prehrambene navike (pˇÝ0,05).
Ispitanici koji žive s obitelji u znatno manjoj mjeri misle da su prije dolaska na studij
jeli više brze hrane u odnosu na one koji ne žive ss porodicom što se može povezati s
17

18. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
osamostaljenjem, studenti napuštanjem obitelji pri odlasku na studij počinju češće
jesti brzu hranu (÷2=20,873, p=0,000).
ISTRAŽIVANJA O PONAŠANJU U VEZI SA ZDRAVLJEM U DJECE ŠKOLSKE
DOBI 2001/2002
Prehrambene navike
Djetinjstvo i adolescencija su razdoblja kada su povećane fiziološke potrebe za
hranjivim tvarima, a velika nutritivna vrijednost namirnica od izuzetne je važnosti.
Uz prehrambene navike adolescenata veže se razvoj rizičnih faktora za nastanak
hroničnih bolesti u odrasloj dobi, a u smislu prevencije važno je prihvaćanje zdravih
stilova života.
Adekvatan unos energije i hranjivih tvari tokom djetinjstva i adolescencije ne
samo da će smanjiti rizik od nastanka trenutnih zdravstvenih problema kao što su
karijes, anemija, zaostajanje u rastu, prekomjerna tjelesna težina i pretilost, nego će
također odgoditi ili spriječiti nastanak kroničnih degenerativnih bolesti u
odrasloj dobi kao što su kardiovaskularne bolesti, hipertenzija, moždani udar,
neki oblici zloćudnih bolesti, inzulin neovisne šećerne bolesti, osteoporoze.
Prehrambene navike uvelike zavise i o društvenim faktorima tokom adolescencije.
One su odraz slabljenja roditeljskih utjecaja te istovremenog utjecaja prehrambenih
navika vršnjaka.
Mladi svoje navike stvaraju i pod utjecajem prehrambene industrije i reklama
usmjerenih isključivo njima. Promjene
načina prehrane povezane su i s
izražavanjem želje za nezavisnošću od roditelja i traženjem identiteta. Djeca su
najpodložnija populacijska skupina za usvajanje loših prehrambenih navika jer
uslijed nedostatka vremena i zaposlenosti roditelja sve češće konzumiraju hranu
izvan roditeljskog doma, najčešće kao «fast food» obrok.
Kulturni utjecaji nameću model mršavog tijela. To ima važan utjecaj na stvaranje
predodžbe o vlastitom tijelu, tjelesno pouzdanje (body esteem) i samopouzdanje.
Nezadovoljstvo vlastitim izgledom i redukcijske dijete česte su među mladima,
posebice djevojkama. S obzirom da adolescenti imaju povećane potrebe za
energijom i nutrijentima, provođenje redukcijskih dijeta u doba adolescencije može
imati negativne posljedice na njihov rast i razvoj.
Rezultati HBSC istraživanja koji se odnose na pitanja vezana uz prehrambene navike
mladih značajni su jer omogućuju bolje razumijevanje socijalnih i psiholoških f koji
ktora utječu na različite prehrambene navike, a one su karakteristike različitih
životnih stilova. Bolje razumijevanje životnih stilova omogućuje bolje i usmjerenije
intervencije u smjeru zdravije ishrane i zdravog načina života.
Detaljni upitnik o prehrambenim navikama mladih zbog opsežnosti pitanja HBSC
istraživanja bilo je nemoguće provesti pa su pitanja ograničena na konzumaciju
voća, povrća, slatkiša i slatkih pića. Djeca su odgovarala na pitanja koliko često
18

19. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
doručkuju, ručaju i večeraju radnim
vikendom.
danima u tjednu, a koliko često to čine
Prema rezultatima, 15% djece nikad ne doručkuje radnim danom, a 4% to ne čini
niti vikendom. Pet dana u tjednu doručkuje 70% djece, 72% dječaka i 68% djevojčica.
Dio djece doručkuje potpuno neredovito (3% doručkuje jedan odnosno dva dana u
tjednu, 5% doručkuje tri dana u tjednu, a 4% doručkuje četiri dana u tjednu).
U dobi od 11 godina doručkuje 76,6% djece (77,6% dječaka i 75,4% djevojčica), u
dobi od 13 godina 69% djece (70,4% dječaka i 67,4% djevojčica), a u dobi od 15
godina 63,8% djece (67,6% dječaka i 60,9% djevojčica).
S dobi se sve manje doručkuje (zamjećuje se pad kod dječaka za 14%, a kod
djevojčica za 10%). Subotom i nedjeljom doručkuje 87% djece, 24% više nego radnim
danima u tjednu.
Preskakanje doručka može uzrokovati mučninu tokom jutra i ometati procese
učenja i pamćenja. Doručak, pogotovo onaj bogat žitaricama, dobar je početak dana,
a pridonosi i boljem raspoloženju. Oni koji preskaču doručak češće konzumiraju
hranu bogatu mastima, a siromašnu vlaknima tokom ostatka dana.
Voće i povrće su važan izvor ugljikohidrata, vitamina i minerala. Redovita
konzumacija tih namirnica, započevši od najranijeg djetinjstva smanjuje rizik za
nastanak kroničnih degenerativnih bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti i rak.
Na pitanje koliko puta sedmično obično jedeš voće i povrće ponuđeni odgovori bili
su: nikada, manje nego jednom tjedno, jednom tjedno, 2-4 dana u tjednu, 5-6 dana u
sedmici, svakog dana jednom na dan, svakog dana više nego jednom na dan. Isti
odgovori bili su ponuđeni i za pitanje koliko često konzumiraju slatkiše, coca colu i
druga slatka bezalkoholna pića. Konzumacija «slatkih pića» i slatkiša, koja sadrže
puno «praznih» kalorija ometa unos nutritivno puno vrjednijih namirnica. Slatka
pića imaju važnu ulogu u doprinosu razvoja pretilosti.
Istraživanje je provedeno u proljeća kada je u Hrvatskoj svježe voće i povrće lako
dostupno, uz odgovarajuće ekonomske mogućnosti. Djevojčice jedu više voća i
povrća u svim dobnim skupinama, ali se i taj udio s dobi smanjuje.
Svaki dan jednom ili više puta dnevno jede voće 41,9% djece u dobi od 11 godina, a
povrće 33,2%, 35,7% djece u dobi od 13 godina jede voće, a povrće 23,7%, voće jede
27,6% djece u dobi od 15 godina, a povrće 19,8%.
Konzumacija voća i povrća opada u oba spola za više od 7% od 11. do 15. godine. S
obzirom na to koliko mladi jedu voća, odnosno povrća dnevno Hrvatska je na 13.
mjestu od 35 zemalja po konzumaciji voća, a na 23. mjestu po konzumaciji povrća,
iako spada u mediteranske zemlje.
Slatka pića svaki dan pije 33% dječaka i 31% djevojčica, a 13,2% dječaka i 16,0%
djevojčica ih ne pije više no jednom tjedno. Dječaci piju više slatkih pića dnevno
nego djevojčice.
Slatkiše jede jednom ili više puta dnevno 33% dječaka i 36% djevojčica, dok 21,9%
djece jede slatkiše jednom tjedno ili rjeđe. U dobi od 13 godina i dječaci i djevojčice
najviše jedu slatkiše.
Smanjen unos voća i povrća, a sve veća konzumacija slatkih pića na prijelazu iz
19

20. [ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]
dječje u adolescentnu dob može se dijelom objasniti oblikom iskazivanja neovisnosti
i autonomije. Stoga se često otpor prema roditeljima iskazuje u obliku opredjeljenja
mladih za vegetarijanstvo, preskakanjem obroka ili samostalnom pripremom
obroka. Ne smijemo zaboraviti da utjecaj na stvaranje prehrambenih navika djece
imaju obitelj, škola, zdravstvo, društvene organizacije, mediji, državna politika koje
bi trebale biti stalan izvor zdravih prehrambenih smjernica.
Dostupnost ukusne i jeftine zdrave hrane važna je pri odabiru načina prehrane.
Odabir hrane i pića usko je povezan i sa socio-ekonomskim statusom. Postoje
naznake da mladi nižeg socio-ekonomskog statusa jedu više grickalica i slatkiša,
preskaču doručak i jedu manje voća i povrća nego oni viših ekonomskih
mogućnosti.
Literatura:
1. Jump up↑ Morales, Eric César; Carrillo, Julián (2012). "Burritos". In HerreraSobek, Maria. Celebrating Latino Folklore. ABC-CLIO. pp. 178–180. ISBN
9780313343391.
2. Kuzman, M., Pejnović Franelić, I., Pavić Šimetin, I.dr. : Ponašanje u vezi sa
zdravljem u djece školske dobi 2001/2002- Rezultati istraživanja. Hrvatski
zavod za javno zdravstvo Zagreb.
3. Marina Tomić, Nina Fočić, Božena Marijanović, Jelena Topličanec: Navike
hrvatskih studenata u potrošnji brze hrane. Agronomski glasnik 5-6/2012.
4. Pirouznia M. The influence of nutrition knowledge on eating behaviour - the
role of grade level. Nutrition & Food Science 2001;31:62-66.
5.
Truswell A S, Darnton-Hill I. Food habits of adolescents. Nutrition Rewiews
1981;39:73-99.
6. Thomas J. Food choices and preferences of schoolchildren. Proceedings of the
Nutrition Society 1990;50:49-57.
20