1. Posjet Slavoniji<br />Budim se u šest i dvadeset svjestan što me čeka, žurim kako ne bih zakasnio na autobus koji kreće u sedam s parkirališta na Kennedyevom trgu. Lakoćom uspijevam utrpati sve što mi je potrebno u svoj putni ruksak, sjedam u auto s tatom koji me odvodi na mjesto polaska gdje me čekaju školski prijatelji. Odmah smo se smjestili u autobus i čekamo polazak koji će uslijediti, tek kada svi budemo na broju. Ubrzo smo se svi okupili, točnije čekali smo razrednika koji je desetak minuta zakasnio. Kao što sam rekao, smjestili smo se i možemo krenuti. <br />Ubrzo nakon polaska našli smo se na autocesti te ne prevelikom žurbom odmicali prema Vukovaru. Uz dobru zabavu vrijeme je brzo odmicalo te sat vremena kojih je prošlo do prvog odmorišta nisam niti osjetio. Odmorivši se malo, vratili smo se natrag u autobus te nastavili istim onim tempom kao kada smo krenuli. Također, nakon odmorišta vrijeme je odmicalo iznenađujuće brzo te uz neke male odmore bili smo sve bliže odredištu. <br />Prolazeći kroz Slavoniju mogao sam uočiti mnoštvo nizina kojima okom ne uspijevaš razaznati kraj. Impresioniran sam količinom obradivih površina koje sam uspio zapaziti povremeno pogledavajući kroz prozor autobusa. Koliko god mi se činilo da ovim nizinama nema kraja, došli smo do našeg odredišta, pritom prošavši kroz Vinkovce koje nažalost nisam upoznao zbog nedostatka vremena kojega smo taj dan jako malo imali u odnosu na raspored razgledavanja. <br />Dakle, napokon smo došli u Vukovar. Grad koji nosi tešku patnju pretrpljenu za vrijeme Domovinskog rata. Također, Grad Heroja koji su nam dali Državu. Od same pomisli na naše heroje ježim se i osjećam veliku dozu strahopoštovanja i također znam da ću ovaj dan obilježiti posebno. Naravno, nisam se prevario, već u prvom trenutku kada smo došli na Memorijalno groblje ostao sam zadivljen snagom koja počiva tamo, točnije simbolika je i dalje prisutna te nažalost svi oni kojih više nema, koji su život tamo izgubili ostaju s križem te spomenikom ovjekovječeni. Slika koju sam imao priliku gledati nije me dojmila toliko kao sada kad sam stajao upravo na tom mjestu gledajući oko sebe nepravdu koja se dogodila. Uz ogroman broj križeva postavljenih simetrično duž groblja, vidio sam i bakreni spomenik na središtu groblja koji na prvi pogled djeluje apstraktno, ali proučimo li ga malo bolje možemo uočiti kako prazni prostori unutar skulpture ocrtavaju križ. Unutar spomenika gori vječni plamen koji isto tako daje do znanja da su preminuli nezaboravljeni. Prošavši taj centralni dio groblja, zaputio sam se s ostatkom kolega te profesora natrag u autobus kojim smo nastavili dalje. <br />Sljedeća je postaja bila udaljena svega dvadesetak minuta od Memorijalnog groblja. Točnije, došli smo na Ovčaru, možda i surovije mjesto od samog groblja. Ušli smo u muzej, nekada mjesto gdje je izgubljeno dvjesto šezdeset života. Ušavši u glavnu prostoriju, imao sam što vidjeti. Na sredini je postavljena trodimenzionalna spirala sa svijećom te projektor iznad nje koji je pisao imena poginulih osoba. Uz tu jezovitu demonstraciju nestajanja imena unutar spirale, bio sam okružen slikama tih istih ljudi koje su se postupno osvjetljavale te gasile dočaravajući također taj izraz vječne prisutnosti. Ispod slika, dakle uza zid, opasavajući cijelu prostoriju nalazile su se njihove osobne stvari. Pod je prostorije bio ispunjen čahurama metaka koji su vjerojatno bili nađeni na tome mjestu. Za kraj obilaska muzeja potpisali smo se u knjigu žalosti te se ponovo uputili u autobus koji nas je odveo u centar ovoga napaćenog grada. Za vrijeme slobodnog vremena sjeli smo na piće u kafić s pogledom na rijeku Vuku koja prolazi središtem Vukovara. Slobodnog vremena niti nije bilo previše, stoga smo se ubrzo vratili nazad kako bismo nastavili naš obilazak. <br />Vidio sam ja još jedno mjesto u predivnoj Slavoniji, a to je bio Kopački rit. Nakon dobrih sat i pol vožnje uz lutanja krivim putovima, bez imalo stresa, našli smo se u Parku prirode. Na palubi broda nas je dočekao ljubazni vodič koji nam je za vrijeme vožnje umjetnim kanalom parka objasnio gotovo sve njegove karakteristike te pojedinosti koje su nas zanimale ili su nam bile potrebne za rješavanje nastavnog listića iz biologije. Jako mi se svidio park te sam uživao u vožnji na svježem zraku koja mi je ujedno dala snagu da izdržim put natrag. <br />Znači, nakon Kopačkog rita opet smo se našli u autobusu, ovaj put samo s jednom mišlju, a to je da dođemo u Zagreb i naspavamo se nakon svega. Put natrag je sporije prolazio, nego put prema Vukovaru, vjerojatno zbog umora, ali opet ne mogu reći ni da mi je bilo dosadno. Zabavljajući se s prijateljima te našim razrednikom sav umor se činio manje bitnim. Kada sam došao kući, odmah sam zaspao. Ujutro sam bio pun energije te zadovoljan danom koji sam proživio. <br />Nadam se da ću opet jednoga dana imati priliku, a i vremena za ponovni posjet Slavoniji jer mogu s ponosom reći da sam puno vidio, a još više naučio.<br />Božidar Banov 3.a<br />