Naslov: Novo doba Europe Urednica: Petra Balija

1. 1
Izdanje: listopad 1522.
Tema broja: ZNANOST
SADRŽAJ:
AKTUALNO………...….2
POZNATI I SLAVNI…..12
DRUŠTVO…………….20
ZANIMLJIVOSTI……...24
razredne novine 2. b
UREDNICA: Petra Balija

2. 2
Zbog kuge manjak
radne snage!
Feudalci iz Firence u
potrazi za radnici-
ma...
MISTERIOZNA KUGA
UZDRMALA EUROPU
“Liječnici nisu u
stanju pronaći
lijek protiv
epidemije
zarazne i
smrtonosne
kuge”

3. 3
ošavši iz azijskih ze-
malja, kuga je zahvatila i ve-
ćinu Europe. Svojim dolaskom
odnijela je milijune i milijune
stanovnika prepolovivši europ-
sko stanovništvo. Protiv nje ne-
ma lijeka pa je se ne boji samo
kmetstvo i običan puk već i
plemići te liječnici. Potpuno je
“Puk gubi nadu i povjere-
nje u liječnike i ljekarnike te
se prepušta vračarskim čari-
ma u nadi za spas”
MASOVNO ISELJAVANJE GRA-
ĐANA U SELA
Postoje oni koji su uspjeli prona-
ći način kako zaobići kugu.
Rješenje koje nude je bijeg.
Mnogi Firentinci ovih su dana
masovno napustili Firencu i otišli
na svoje posjede izvan grada
nadajući se da kuga ne vlada
tim ruralnim krajevima. Čini se
kao dobro rješenje, ali je li ono
trajno?
Neki pak ne bježe izvan grada,
već se skrivaju u svojim domovima
u Firenci. Ostaju tamo zatvoreni u
nadi da će ih kuga zaobići te mole
za spas dok se gradske ulice koje ih
okružju pune mrtvim tijelima sugra-
đana koje je kuga sustigla. Potpu-
no su nesvjesni stanja u svome gra-
du, načina na koji se tijela bešćut-
no “pokapaju” u goleme rupe bez
ispraćaja njihovih obitelji.
nezaustavljiva. Ni jedna od do
sad poznatih ljekovitih biljaka
ne pomaže iako ih stanovnici
neprestano nose uza se u nadi
da će se zaštititi. Plemstvo je
spremno platiti bilo koju cijenu
kako bi se zaštitilo.
Pišu: Klara Kokša i Eva Marković

4. 4
Rođen je u splitskoj plemićkoj obite-
lji Marulić koja se od 1436. nazivala i
Pecenić ili Pečenić. U Splitu je zavr-
šio školu, no ne zna se točno gdje je
studirao, prema nekim pretpostav-
kama u Padovi. Bavio se odvjetniš-
tvom u rodnome gradu i obavljao
razne gradske dužnosti: egzamina-
tora, sudca, izvršitelja oporuka. Bio
je aktivan u pomaganju hrvat-
skim knezovima protiv Turaka. I
pjesnikovi pozivi na borbu protiv
Turaka zrače hrvatskim rodoljub-
ljem. Marko Marulić glavni je
predstavnik religioznog nadah-
nuća.
Marko Marulić rodio se 18. kolovoza
1450. u Splitu, a umro je 5. siječnja
1524. također u Splitu. Zbog toga
dobio je nadimak Splićanin. On je
bio hrvatski pjesnik I književnik, a
velik dio svog života posvetio je
kršćanstvu. Ostavio je bogat i
raznovrstan opus, koji se odlikuje
iznimnom književnom stilizacijom,
znanjem i vještinom te sposob-
nošću prilagodbe raznovrsnoj či-
tateljskoj publici. Mogli bismo ga
čak nazvati ocem hrvatske
književnosti jer je autor prvog ve-
likog djela na hrvatskome jeziku—
bibl ijsko-v ergil ijanskog epa
“Judita”. Većinu svojih djela pisao
je na latinskom, ali je ostavio i
značajan opus na hrvatskome te
n e k o l i k o k r a t k i h s p i s a
na talijanskome jeziku. U svojim
latinskim djelima potpisuje se kao
Marcus Marulus Spalatensis ili Mar-
cus Marulus Delmata, a u hrvatskim
kao Marko Pečenić.
Još kada se razbolio 1523. godine,
mnogi su strahovali da je Marko
Marulić blizu kraja svoga života. Točno
prije tri dana, 5. siječnja 1524., premin-
uo je u 74. godini. Splitski je knez obja-
vio njegovu oporuku koju je predao
samo dan prije svoje smrti. U njoj piše
da sve što mu je ostalo predaje
Kristovim siromasima. Svi znaju da je
svoje staračke dane proveo u kući,
izoliran od ostatka svijeta i nitko nije
znao zašto je to učinio. U svojim
posljednjim godinama postao je
pobožniji nego što je bio u ranijim
danima te je većinu svoga vremena,
kada nije bio zatvoren u svojoj sobici
prepunoj knjiga, provodio u katedrali.
Svi znaju da je njegova religioznost
bila povezana s velikim do-
moljubljem.Svoju oporuku sastavio
je 14. srpnja 1521. Bio je potresen
smrću svojega brata Valerija i tako
je počeo pisati oporuku. Spomenuo
je svog živućeg brata Aleksandra,
preporučujući mu nevjestu Jelenu
(Valerijevu udovicu ) i sestru Biru,
spomenuo je Jelenu, koja se brinula
o njemu kao o vlastitom ocu. Dio
svoje ostavštine namijenio je za gra-
dnju gradskih utvrda. No najviše ga
je mučilo kome i gdje će ostaviti
svoje dragocjene knjige, stoga ih je
podijelio prijateljima i knjižnicama
splitskih samostana, vjerujući da će
tako biti najbolje korištene i ču-
vane. Tko zna, možda će stvar-
no jednoga dana sve te knjige
ostati sačuvane baš kako je to
ovaj pisac zamislio.
O m l a d e n a č k o m ž i v o t u M a r k a M a r u l i ć a
T U Ž N A I T R A G I Č N A V I J E S T :
U M R O M A R K O M A R U L I Ć
“Tko ste, da ćete moć
Božju iskusiti,
Ter svim vekšu nemoć,
vekši gnjev nauditi?
Jer se rasrditi hoće tom
ričju Bog,
Pri ner se smiliti, ni dat
nam odlog.“

5. 5
Davidias ("Davidijada") religiozni je
junačko-povijesni ep u 14 knjiga sa
6765 heksametara. Ep je napisan
po Vergilijevu uzoru u klasičnom latin-
skom jeziku, s nekim primjesama biblij-
skog i srednjovjekovnog latiniteta i
p o s j e d u j e z n a t -
ne umjetničke kvalitete. U djelu spaja
biblijske (priča o kralju Davidu)
i antičke motive, ali s izrazito kr-
šćanskom tendencijom, pri čemu je
cijelo djelo alegorija: David je Krist,
a Šaul Židovi, a na kraju se djela nala-
zi ključ za otkrivanje analogi-
je, Tropologica Davidias expositio.
“Judita” je religiozni ep na hrvatskome
jeziku, točnije na čakavskome. Napisa-
na je 1501. godine, a objavljena 1521.
M a r u l i ć j e b i o n a d a h n u t
starozavjetnom junakinjom Juditom te
onodobnim zbivanjima kao što je os-
manlijski prodor na hrvatsku zemlju, a
istodobno je i tumač kršćanskoga
svjetonazora. Marulić u doba turskih
napada na dalmatinske gradove piše
“Juditu” jer želi ohrabriti Splićane i
građane ostalih dalmatinskih gradova
da se odupru osmanlijskoj opasnosti.
Ep se sastoji od šest pjevanja ili libara i
ukupno 2126 dvostruko rimovanih
dvanaesteraca. Njegov je rad pote-
kao iz plemenite zamisli, a to štivo je
napisao zbog tuge, nije mogao podni-
jeti da su tuđinci došli na njegovo tlo.
sanctorum, De veteris instrumenti
viris illustribus commentarium, Epis-
tola Marci Maruli Spalatensis ad
Adrianum VI., Evangelistarium, Gra-
ta Salutatrix, In epigrammata pri-
scorum commentarius i In somnum
diurnum, Quinquaginta parabolae.
Marko Marulić pisao je elegije, epi-
grame, poslanice, stihovane sveta-
čke životopise, himne, pa čak i lju-
bavne pjesme.
Poznata su Marulićeva hrvatska
djela: Suzana, Molitva suprotiva
Turkom, Tuženje grada Hjerozolima,
Dobri nauci, Divici Mariji, Utiha nesri-
će (dijaloška pjesma), Od uzvišenja
Gospina, Svrh muke Isukrsto-
ve, Uredi duhovni, Stumačenje Ka-
ta, Oficij Blažene Dive Marije i Od
naslidovanja Isukarstova.
Poznata su latinska djela: De institu-
tione bene vivendi per exempla
D a v i d i j a d a
N a j p o z n a t i j a d j e l a
J o š n e k a p o z n a t a d j e l a
Počinjem pripovijedati o slavnim
djelima pobožnoga kralja Davida.
Tko bi mi sad udijelio moć da ih
dostojno opjevam?
Pišu: Paula Jedvajić i Katarina Borac
J u d i t a Ništa nije mogao, nego samo žalos-
no gledati kako Osmanlije bijesno i
ružno razdiru tlo i ljude njegove do-
movine. Marulić je Juditu dovršio
kao pedesetogodišnjak, 22. travnja
1501., a u Mletcima ju je prvi put
tiskao Guglielmo da Fontaneto tek
13. kolovoza 1521. Jedan primjerak
prvoga izdanja čuva se u fondu
Knjižnice Male braće u Dubrovniku,
a drugi u knjižnici zadarske obitelji
Paravia, koja je danas sastavni dio
Znanstvene knjižnice u Zadru.
Libar Marka Marula Splićanina u
kom se uzdarži istorija svete udovice
Judite u versih harvacki složena
započinje ovim stihovima:
Dike ter hvaljen’ja presvetoj Juditi,
smina nje stvore(n)’ja hoću govoriti;
zato ću moliti, Bože, tvoju svitlost,
ne hti(j) mi kratiti u tom punu milost.
(Judita)

6. 6
Palestrina
Treba li provesti crkv
Skladatelj rođen nedaleko od Rima,
orguljaš župne
crkve svojeg ro-
dnog grada,
proveo je dje-
tinjstvo drugači-
je od ostale dje-
ce. Naime, um-
jesto da je slo-
bodno vrijeme provodio u igri s osta-
lom mladom populacijom, on je po-
stupno otkrivao čarobni svijet glaz-
be. Mladi je umjetnik tako ubrzo po-
stao maestro di cappella u bazilici
sv. Petra. Nakon tragičnog gubitka
članova obitelji, Giovanni se potpu-
no posvetio glazbi i, uočivši nedosta-
tke crkvenih djela, odlučio je pokre-
nuti reformu.
Predlaže da se polifona glazba odstrani iz
da je ta ideja odbijena, Palestrina predsta
primjer polifonog djela s razumljivošću tek
zati da crkvena glazba može zvučati dos
pokazivati čistoću i nadmoć.
Što Palestrina želi postići reformom
Cilj je reforme crkvenu glazbu pročis-
titi od zamršene polifonije i nerazum-
ljiva teksta.
Tko je Giovanni Pierluigi da Palestrina?

7. 7
kod Pape
venu reformu?
Odgovor na njegov zahtjev očekujemo za nekoliko dana (ili mo-
žda nekoliko tjedana) kada će Papa nakon vijećanja u Tridentu
objaviti službene stavove koncila. Čitajte naše novine i bit ćete
informirani.
Pitali smo Palestrinu o njegovu radu. Evo što nam je odgovorio:
Opišite nam misu.
Misa je višestavačna vokalna polifona skladba koja se izvodi u
crkvi u vrijeme bogoslužja. Sastoji se od 5 stavaka. To su: Kyrie,
Gloria, Credo, Sanctus – Benedictus i Agnus Dei. Oni imaju liturgij-
ske tekstove. Teme za svoju misu uzeo sam iz gregorijanskih kora-
la i dodao glasove kako bih stvorio višeglasje. Sve stavke mise
skladao sam u istom modusu.
Kako ste mislili obnoviti crkvenu glazbu?
Nisam htio previše mijenjati crkvenu tradiciju, ali htio sam ju po-
boljšati. Tako sam ostavio isti sastav izvođača, a to su, naravno,
moćni muški glasovi, no po uzoru na svoje prethodnike G. Du-
fayja i J. des Presa dodao sam najdublji glas bassus. On upotpu-
njuje harmonijski sklad i misi daje dublju notu.
Koliko vam je trebalo da napišete misu?
Moje pisanje potrajalo je godinu dana, ali ističem kako to nije
bilo gubljenje vremena. Iznimno sam ponosan na svoj rad.
Zahvaljujemo Palestrini i želimo mu puno uspjeha u daljnjem ra-
du.
z crkve. No, budući
avlja svoju misu kao
ksta. Time želi doka-
stojanstvenije i tako
Pišu: Mirna Kovač i Lucija Frančić

8. 8
navodi kako je sposoban
izgraditi “tenk”. Oklopno
drveno vozilo koje pokreću
pedale te je za njegovo
upravljanje bilo potrebno
osmero ljudi. Izradio je i top.
To možda zvuči kao normal-
no oružje toga vijeka, ali
njegova posebnost bile su
cijevi. Naime, običan top
ima jednu cijev dok ih je da
Vincijev imao čak osam.
Time je pokušao riješiti spo-
rost u pucanju iz topova.
Nesvakidašnji izum bio je i
ogroman samostrel koji je
bio dug 24 metra. Bio je di-
zajniran za izbacivanje veli-
kih kamenih gromada ili
zapaljenih bombi te je imao
šest kotača koji su ga činili
mobilnim. Zastrašujuće je
pomisliti što bi da Vinci pos-
tigao uz današnje materija-
le i alate.
svome remek-djelu Posljed-
njoj večeri, fresci na zidu u
milanskom samostanu. U
službu Cesara Borgiije odla-
zi 1502. godine te nadgleda
gradnju utvrda za papinsku
vojsku. Nakon toga započi-
nje slikati jedan od najpoz-
natijih portreta na svijetu,
Mona Lisu. Sliku dovršava
1507. godine, a u isto vrije-
me proučava fluidne ele-
mente. Leonardo da Vinci
umire 2. svibnja 1519. godi-
ne u Amboiseu te iza sebe
ostavlja velika otkrića na
mnogo različitih grana zna-
nosti i inženjerstva.
Leonardovi izumi
Zbog svoje zadivljenosti le-
tenjem Leonardo provodi
dio života u stvaranju po-
magala u letu. Smatra se
da je upravo on stvorio prvi
oblik padobrana i helikop-
tera. Iako padobran nije
bio nalik današnjem, on mu
je prethodio. Znanstvenici ni
danas nisu sigurni kako je
Leonardo uspio napraviti
plan helikoptera bez spoz-
naje o motorima i propeleri-
ma kao takvim. Također
Leonardo nije bio samo us-
pješan u “pokušavanju lete-
nja” nego je pokazivao in-
teres za gradnju oružja. U
svome pismu Ludviku Sforzi
Iz dana u dan pomiče granice znanosti
Novosti iz znanosti
Leonardo da Vinci
Rođen 15. travnja 1452. u
malome selu Vinci nedale-
ko od Firence, Leonardo da
Vici bavi se arhitekturom,
slikarstvom, kiparstvom, in-
ženjerstvom te još mnogoči-
me u poljima znanosti i gra-
diteljstva. Svoje školovanje
započeo je kao pomoćnik
kipara i slikara Verochija u
Firenci. Tijekom školovanja
razvija svoje slikarske sposo-
bnosti te se na njegovim
djelima još dugo vidi utjecaj
već spomenutog Verochija.
Potom odlazi u Milano, na
dvor vojvode Ludovika Sfor-
ze, gdje se bavi arhitektu-
rom i graditeljstvom sve dok
ne upozna matematičara
Lucu Paciolija te zajedno
počinju proučavati Eulkida.
Njegovu svestranost može-
mo prepoznati u mijenjanju
brojnih profesija u prvih 40
godina života. Godine
1495. započinje s radom na
Vitruvijev čovijek
Umjetnikov autoportret načinjen crvenom kredom

9. 9
Nikola Kopernik bio je poljski
astronom i matematičar
rođen 1473. godine u Torunu.
Njegova je obitelj bila imućna
pa je od 1491. do 1493.
s t u d i r a o m e d i c i n u ,
matematiku, astronomiju i
teologiju, a kasnije i crkveno
pravo. Nakon završetka
studija pa sve do 1512.
godine, bio je liječnik i tajnik, a
kasnije je postao svećenik u
Fromborku. Tamo je uredio
zvjezdarnicu poznatu još i pod
nazivom Kopernikov toranj. S
n j e j e s v a k o d n e v n o
promatrao gibanja nebeskih
tijela. Nakon dugotrajna
promatranja shvatio je da je
Ptolomejeva teorija o
geocentričnom sustavu,
odnosno o tome da je Zemlja
u središtu svemira i da se sva
ostala nebeska tijela kreću
oko nje, netočna te zaključio
da se kretanje nebeskih tijela
l ak še m o že ob j as n it i
heliocentričnim sustavom. To
je sustav koji se zasniva na
tvrdnjama da se Zemlja
okreće oko svoje osi i pritom
kruži oko Sunca. Takav je
sustav omogućavao da se
lakše izračuna udaljenost
nekog planeta od Sunca. Ni
taj izračun nije bio u
potpunosti točan jer je
Kopernik, kao i Ptolomej,
pretpostavljao da se nebeska
tijela kreću u savršenim
krugovima. Prema svojim je
uvjerenjima 1543. godine
izdao knjigu O vrtnji nebeskih
krugova. Tek je kasnije
njemački astronom Johannes
Kepler dokazao da planeti ne
p u t u j u p o s a v r š e n im
krugovima nego eliptično.
Nikola Kopernik umro je
nedugo nakon izdavanja
svoje knjige 1543. godine, a
pokopan je u katedrali u
Fromborku, na sjeveru Poljske.
Priča o Nikoli Koperniku
N i k o l a
K o p e r n i k
Prikaz heliocentričnog sustava
(lijevo) i geocentričnog sustava
(desno).
Prije nego što je postao
pridjev uz imenicu obrat,
tko je bio Nikola Koper-
nik? (kopernikanski ob-
rat - promjena u shvaća-
nju svijeta koje je izazvalo
prihvaćanje Kopernikova
heliocentričnog sustava;
pren. korjenit, posvemaš-
nji obrat, revolucija u miš-
ljenju)
Pišu: Filip Pošta i Toni Blažek

10. 10
jedan je od 35 profesionalnih
pisara koji prepisuju klasike za
knjižnicu. “Ovo je zaista jedna zgra-
da puna znanja, novosti i drugači-
jih misli koje trebaju biti otkrivene
svijetu”, rekao nam je Pietro, a uz
to dodaje kako mu je čast prepisi-
vati mnoge klasike za tako bogatu
knjižnicu koja će zasigurno obilježiti
svoje doba.
Obitelj Medici nikako da prestane s
iznenađenjima.
Dugo iščekivana knjižnica Marci-
ana napokon je otvorena za
javnost. Podignuta je po nalogu
Cosima de Medicija i sadrži pozna-
tu zbirku bibliofila Niccola Niccolija.
U procesu je obogaćivanja kup-
njom i darovima mnogih učenih
ljudi.
Svjedok ovoj nevjerojatnoj knjižnici
COSIMO STARIJI MEDICI OSNIVA
FIRENTINSKU AKADEMIJU
Bogati bankar obitelji Medici, Cosimo Stariji,
ponovno dominira. Osniva Firentinsku akad-
emiju koja je otvorenija prema novim ljudima i
idejama, nudi javna predavanja, drame, pri-
prema dvorske svečanosti, iskušava novitete u
glazbenoj umjetnosti i još mnogo toga.
Također, omogućeno je korištenje talijanskog i
francuskog jezika. Već sutra možete posjetiti
Akademiju i uvjeriti se kako je ona uistinu san
snova.
N: Je li bilo teško tako
stjecati obrazovanje i jeste li
zadovoljni time što ste
postigli?
P: U početku je bilo malo
teže, ali kad ima volje, ima I
dobitka. Uspio sam i ostvario
sam neke od svojih snova
kao što je, na primjer, biti
Imali smo prilike razgovarati s
umjetnikom Pietrom Aronom
N: Za početak, možete li
nam reći nešto o sebi?
P: Naravno. Rođen sam u
Firenci 1480. g. i talijanski
sam skladatelj i teoretičar.
Obrazovao sam se samostal-
no.
crkveni kantor. A na kraju
sam postao i svećenik u
Imoli.
N: Što Vam je najviše ostalo
u sjećanju?
P: Upoznavanje Sebastijana
Michijela. Za njega sam ra-
dio kada sam bio kantor u
riminskoj katedrali, a on je
O t v o r e n a j e p r v a j a v n a k n j i ž n i c a
o v o g a d o b a
O K R U Ž E N I U M J E T N O Š Ć U
G L A Z B A
“Svestrano
znanje put je
prema vrlini!”
intervju s Pietrom Aronom

11. 11
Za ovaj broj novina naša teta Mor-
gana, vidovnjakinja, reći će nam
što nas čeka u budućnosti.
“Bolest kamena bit će ponovno
aktualna”, kaže Morgana. Za sve
koji ne znaju, to je strast za
gradnjom građevina, a koga će
zapasti, čut ćemo u nastavku.
“Vidim obitelj Medici, što i nije tako
nepredvidivo. Točnije, vidim Cosi-
ma I. i Toskanu. Tamo će sagraditi
palače i utvrde. Proširit će se naša
država nastankom novih gradova.
Uglavnom, čeka nas svijetla
budućnost”, zaključuje Morgana.
Također, to nije jedina stvar koju je
željela podijeliti s nama. “THE
GLOBE— riječi su koje će znatno
utjecati na umjetnost našeg doba.
U 16. stoljeću kazališna družina sa-
gradit će ovo kazalište pod vod-
stvom Williama Shakespearea. Pri-
premite se na upoznavanje
najvažnijih djela svjetske književnos-
ti. The Globe će predstaviti svijet u
malom!” Sve nam je to kazala Mor-
gana i nadodala kako svemu
savršenom dođe kraj. Upozorila nas
je na nezgodu koja će se dogoditi
u tom svijetu glume, ali kaže kako
nam ne može sa sigurnošću reći što
nas čeka.
ma neki savjet?
P: Treba ostvariti svoje
planove i dobro je imati neki
predložak za budućnost. Sa-
mo slijedite svoje snove i
postanite netko. Osoba koju
ste imali na umu. Jer, ništa
nije nemoguće!
N: I za kraj, Vaša najpoznati-
ja djela su?
P: Najpoznatija djela su Libri
bio glavni u grupi svećenika.
Bio je duša od čovjeka.
Volio je pomagati i saslušati.
Jako me pogodilo kada sam
saznao da je preminuo.
N: Što se zatim dogodilo?
P: Otišao sam u samostan u
Bergamou gdje se nalazim i
dan-danas.
N: Pa, lijepa priča stoji iza
Vas. Puno putovanja i is-
kustava. Možete li dati ljudi-
tres de institutione
harmonia, Thos-
canello de la mu-
sica i Lucidario in
musica di alcune
opinione antiche e mo-
derne.
N: Hvala Vam što ste se
odazvali na naš poziv.
P: Ma nema na čemu.
D a s k e š t o ž i v o t z n a č e
A S T R O K U T A K
“Kazalište je izražaj. Kazalište je
kreacija.”
P. B.
“Kazalište, kao oblik umjetnosti,
predstavlja vrhunac stvaranja
jer ono doslovno stvara kom-
pletan svijet koji se usredotoču-
je na glumca, na čovjeka, na
ljudsko biće.” B. P.
Kazalište pomaže otkriti i razumijeti
sebe. Umjetnik, kao osoba s
osjećajem za stvaranje, ima potre-
bu prenijeti određenu poruku
društvu. Evo što su rekli naši gradski
kazališni glumci o kazalištu i nje-
govu utjecaju na njih.
“Kazalište mi omogućuje da
doživim svijet druge osobe da se
moj svijet spoji s tuđim, kako emo-
cionalno tako i intelektualno.” G. G.
“Cijeli je svijet
pozornica na
kojoj svatko
igra svoju
ulogu”
Pišu: Petra Lozo i Fran Igrić

12. 12
Toskanska seljačka obitelj
Uspon loze Medicija
Seljačka obitelj naslijedila veliko bogatstvo i razvija Firencu u svakome po-
gledu
Medici, firentinska loza
bogatih bankara, us-
pinje se na vrh u o-
vom stoljeću. Koriste
se golemim obitelj-
skim bogatstvom za
razvijanje Firence u
svakome pogledu.
Svakim danom oko
sebe okupljaju sve veće
društvo sastavljeno od
Možete naći
proizvode od
vune i svile ra-
đene u njiho-
vim manufak-
turama pod
nazivom E le
pecore e seta
Medici .
uglednih predstavnika
našeg vremena te im po-
staju pokrovitelji i omogu-
ćuju im stvaralaštvo i raz-
voj.
Članovi loze, i sami umjet-
nici, postaju predstavnici
duhovnog života svoga
vremena. Mogli bismo ih
nazvati sinjorijom Firence.

13. 13
Pišu: Magdalena Dedić i Maja Gregor
Optužbe protiv da Vincija
Prije nekoliko je dana započelo
suđenje protiv Leondarda da
Vincija zbog optužbe za sodo-
miju.
Devetog travnja pronađena je
anonimna prijava u tamburu u
Palazzo della Signoria protiv Ja-
copa Saltarellija zbog afere. Pri-
java je optužila četvoricu muš-
karaca za sodomiju. Među op-
tuženima bili su Leonardo da
Vinci, Baccino, Bartolomeo di
Pasquino i Leonardo Tornabuoni
(član aristokratske obitelji Torna-
buoni).
Petnaestog travnja na glav-
nom trgu Firenze održat će se
konačno javno suđenje protiv
Leonarda da Vincija, Baccini-
ja, Bartolomea i Leonara Tor-
nabuonija. Pozivamo sve gra-
đane Firence i okolice da o-
sude ove grješnike na život ili
smrt.
Da Vinci uhvaćen
na djelu!
Homoseksualnost je (...) bila više-manje
prihvaćena u otprilike dvije trećine ljud-
skih društava (...). Dugo ju je tolerirala
čak i Katolička Crkva: sv. Anselmo, nadbi-
skup od Canterburyja, zatražio je 1102.
da kazna za homoseksualnost bude um-
jerena jer se „taj grijeh do sada činio to-
liko javno da nitko nije čak niti crvenio
zbog njega, pa su stoga mnogi posrnuli u
njega i ne uvidjevši njegovu težinu.“ Tek
je u 12. i 13. st. u Europi počela ma-
sovna represija homoseksualnosti,
kao dio kampanje protiv svih vrsta
hereze, koja se razvila u teror Inkvizi-
cije. Francuska je od 1260. kažnjavala
homoseksualce amputacijom testisa
za prvi prekršaj, amputacijom penisa
za drugi, a spaljivanjem na lomači za
treći. (T. Zeldin, Intimna povijest čo-
vječanstva)
JESTE LI ZNALI DA...

14. 14
Što Vas je potaknulo da napišete
Komediju?
Nakon godina političkih previranja i ve-
lika razočaranja mojim kolegama koje je
iskvarila dana im vlast, odlučio sam
olakšati dušu pisanjem djela u kojem bih
mogao izraziti svoje nezadovoljstvo
društvom opijenom moći.
Odakle Vam inspiracija za takvu viziju i
prikaz pakla?
Prvo sam podosta razmišljao o hijerarhiji
grijeha, kako približno objektivno odrediti
koji grijeh zahtijeva težu kaznu. Razmišlja-
jući, shvatio sam da to nije moguće od-
rediti objektivno te da bi se ta hijerarhija
mijenjala od pojedinca do pojedinca,
pa sam pakao podredio svojoj osobnoj
viziji, stvorenoj na temelju svakodnevnog
iskustva, erudicije, promatranja i uvjeren-
ja.
Načelo kojim sam se vodio bilo je to da
težina grijeha izravno utječe na to koliko
duboko netko tone u pakao. Kazne su
ovdje sa svrhom da čitatelja potaknu na
razmišljanje o djelima koje svakodnevno
čini, svjesno ili nesvjesno, pogotovo zbog
toga što će se njihove zaslužene kazne
nastavljati u beskonačnost.
Je li Vaše djelo poruka samo čitateljima
ili i Vama?
Ovo djelo poruka je svima jer se svatko
može na neki način poistovjetiti s pitan-
jima koje svatko od nas ima u vezi s onim
što se događa i kamo idemo poslije smrti.
Komedija je moj odgovor na to pitanje.
Što mislite gdje će se vaša duša smjestiti
ako je vaša vizija točna?
Smatram da sam tijekom života činio
stvari na koje sam se osvrnuo u djelu, ali
time što sam ih podijelio s čitateljima i u
njima probudio empatiju i svjesnost o tim
grijesima, mislim da sam se na neki način
iskupio za počinjeno.
Čime je Beatrice zaslužila mjesto u raju?
Svoju Bice upoznao sam sa samo 9 godi-
na i već je tada ostvarila velik utjecaj na
mene. Njezina ljepota bila je beskrajna,
anđeoska... Harfe u mojoj glavi zajecale
su pri pogledu na njezinu pojavu. Samim
Zadivljujuća Danteova vizija prekogrobno-
ga svijeta i Božje ljubavi koja sve pokreće

15. 15
time, takvo nadzemaljsko stvorenje ne
bih mogao zamisliti nigdje drugdje nego
u Raju, u društvu samoga Boga. Ništa
zemaljsko nije dostojno njezine ljepote.
Koji su najveći problemi sadašnjosti?
Ljudi su na razini društva zaokupljeni
svojim probitkom i ne razmišljaju kao
zajednica koja zapravo ovisi o djelima
svih svojih članova. Svatko pokušava
progurati vlastite interese ne ramišljajući
o tuđoj dobrobiti. Čak i među skupinama
istomišljenika s vremenom se pojavljuje
potreba pojedinaca da se izdvoje i
preuzmu kormilo pa postanu oni koji vla-
daju.
Kakve zaključke želite da Vaši čitatelji
izvuku iz Komedije?
Želio bih da moji čitatelji shvate da u
životu svatko stvara svoj PAKAO. Komedi-
jom sam oslikao svoju viziju koju je oživilo
moje teško duševno stanje i razočaranje
svijetom u kojem živim.
Želite li nešto poručiti čitateljima
naših novina?
Da, mislim da bi svima bilo korisno
u životu se katkad voditi stavom
Non ragioniam di lor, ma guarda
e passa, ne osvrći se na njih nego
gledaj i prođi. U društvu koje
osuđuje različitost treba zadržati
individualnost bez obzira na javno
mišljenje.
U društvu koje osuđuje različitost
treba zadržati individualnost bez
obzira na javno mišljenje.
Pišu: Sonja Homar i Jan Barić

16. 16
Faust Vrančić čovjek je širokih interesa, bavi
se leksikografijom, filozofijom, teologijom i
tehnikom. Tečno govori sedam jezika. Ro-
đen je 1551. godine u Šibeniku. Još kao
dječak otišao je u Ugarsku svome stricu bis-
kupu Antunu Vrančiću.
Faust Vrančić
Antun
Vrančić
Trenutačno radi kao kraljev tajnik na dvoru Rudolfa II. u Hra-
čanima u Pragu. Ove je godine u Veneciji objavio značajni
rječnik pet najplemenitijih europskih jezika (Dictionarium qu-
inque nobilissimarum Europae linguarum: Latinae, Italicae, Ger-
manicae, Dalmaticae et Hungaricae). Također je objavio zbirku
izuma u djelu Mancinae Novae koju je financijski potpomogao
francuski kralj Luj XIII. i toskanski vojvoda Cosimo II. de Medici.
Viseći most
Žičara
U djelu Mancinae novae (Novi stroje-
vi) nalazi se 49 skica i projekata s pri-
kazom 56 tehničkih izuma, projekata i
konstrukcija (mostovi, iskorištavanje
vodotoka kao pogonskoga sredstva,
padobran…) koji su iznimnom crta-
čkom vještinom izvedeni u bakropisi-
ma velikog formata. Crteže slijedi sto-
tinjak stranica teksta (na latinskom i
talijanskom jeziku). U tom se osobitom
djelu prikazuje sva širina njegovih zna-
nja i renesansnih interesa. Osnovne
značajke Vrančićevih tehničkih kons-
trukcija i rješenja jesu jednostavnost i
jasnoća zamisli te njihovo praktično
povezivanje. Vrančić je isto tako kon-
struirao mlin koji pokreću morske mije-
ne, žičaru, iznio je novu konstrukciju
metalnih mostova (koji vise na željez-
nim lancima, tj. visećih mostova). Fa-
ust je u Veneciji izveo skok svojim pa-
dobranom kako bi ga isprobao. Ta-
kođer je u svojoj knjizi opisao i prvu
turbinu na vjetar.

17. 17
Prije nekoliko dana svijetu je
predstavljena mramorna
skulptura Gospe i Isusa. Od
njezina objavljivanja za skul-
pturom jer pomahnitala ci-
jela Italija. Mladi je umjetnik
Michelangelo Buonarroti
mramornom skulpturom
Gospe koja oplakuje Isusa u
naručju zadivio cijelu Italiju
i sebi osigurao visoko mjesto
među uglednim umjetnici-
ma u samo dvadeset dru-
goj godini života. Skulptura
je visok a 1.74 metara te je
zaokupila pažnju mnogih
poznatih Rimskih kritičara
koji su našli samo riječi poh-
vale . Za svoju iznenadnu
slavu mladi umjetnik može
zahvaliti francuskom kardi-
nalu , čije nam ime nažalost
nije poznato. Naime on je
naručio skulpturu ,koju je
Michelangelo nazvao Piete
, za svoju grobnu kapelu u
crkvi Sv. Petra. Skulpturu je
pohvalio i svjetski priznat i
poznat umjetnik Leonardo
Da vinci te je izjavio kako
Micelangelo svakako ima
jako velik potencijal i nada
se da će se posvetiti svijetu
umjetnosti zato što bi bila
šteta da ne iskoristi svoj ta-
lent. Michelangelo je izja-
vio kako je skulpturu Gospe
napravio po uzoru na Jaco-
pa della Quercia i Verroc-
hija. Nadamo se kako je
ovo samo jedno od mno-
gobrojnih dijela koje Mic-
helangelo planira izraditi.
Michelangelo Buonarroti
 Michelangelo od malih nogu
piše pjesme
 Puno mu je ime zapravo Mic-
helangelo di Lodovico Buonarro-
ti Simoni
 Već sa 13 godina shvatio je da
želi biti umjetnik
Djelo kojim je mladi umjetnik
zadivio cijelu Italiju
Tko je zapravo Michelangelo?
Od predstavljanja skulpture
Pieta svi se pitaju tko je taj
mladi nadahnuti umjetnik.
Obavili smo s njime vrlo de-
taljan razgovor i donosimo
vam sve odgovore te i one
najsitnije detalje iz njegova
života. Michelangelo di
Lodovico Buonarroti Simoni
rođen je 6. ožujka 1475. g. u
uglednoj firentinskoj obitelji
kao drugi sin gradonačelni-
ka Capresea u Toskani koju
napušta s 13 godina kako
bi stekao bolje obrazova-
nje. Micelangelo je izjavio
kako mu je šegrtovanje u
ateljeu slikara Ghirlandaija
uvelike pomoglo u stvara-
nju vlastitih umjetnina koje
još nije predstavio svijetu.
Također je izjavio da je Pie-
ta trebala biti samo još je-
dan posao kojim se uzdrža-
va i nikako nije očekivao da
će ga njezino otkrivanje
proslaviti. Na upit hoće li
objaviti javnosti i neka svoja
prijašnja djela Michelange-
lo je odgovorio niječno zato
što se sada želi posvetiti sas-
vim novom pravcu umjet-
nosti te nam je obećao no-
vo vrhunsko djelo u bliskoj
budućnosti.
Pišu: Petra Bojanić, Petra Balija, Klara Strbad i Ema Knez
Novi umjetnik na sceni
P O S E B N E
Z A N I M L J I V O S T I :

18. 18
n i c e f i r e n t i n s k e
krstionice. Projektirajući
svoje građevine, udario
je temelje renesansnoj
arhitekturi. Surađivao je
u gradnji firentinske
prvostolnice i kon-
struirao je njezinu go-
lemu kupolu (tzv. Duom
o visok 93 i promjera od
42,2 m). Iako još ima ne-
ka gotička obilježja,
ona je prvo djelo gdje
je primijenio antičku
ostavštinu utvrdivši
način izrade kupole i
tako postavivši ideal
renesansne crkve.
Svoje školovanje zapo-
čeo je u Firenci kao
zlatarski šegrt, a
majstorsku dozvolu
dobiva 1404. Bio
je kipar, u mladosti se
b a v i o i s k l j u č i -
vo skulpturom, ob-
likovao je dramatično
pokrenute likove za nat-
j e č a j z a v r a t -
Linearna (geometrijska ili pravilna)
perspektiva temelji se na prirod-
nom zakonu da se udaljavanjem
od promatrača likovi smanjuju
razmjerno udaljenosti pravocrtno,
linearno – i svi nestaju u jednoj te
istoj točki – nedogledu. Otkriće lin-
earne perspektive pripisuje se up-
ravo arhitektu Filippu Brunelleschi-
ju!
B r u n e l l e s c h i - g r a d i t e l j
I l D u o u m a
L i n e a r n a p e r s p e k t i v a
Prvi znanstveno
opisao linearnu
perspektivu
Fillippo Brunelleschi
Majstor arhitekture kojemu se pripisuje otkriće perspektive

19. 19
Piše: Nikola Paradžik
Godine 1498. Machiavelli
stupa u službu firentinske
republike kao tajnik za
vanjske i unutarnje
poslove i rat. Iako u politici
nikada ne postaje ličnost
prvog plana, bavljenje tim
poslovima omogućuje mu
da izravno upoznaje ljude,
n j i h o v e o dn o s e -
probleme rata i mira.
Godine 1512. u Firenci su
Medici ponovo na vlasti,
pa Machiavelli gubi
službu, konfiniran je, zat-
voren i mučen. Otada se
Machiavelli posvećuje
književnosti. Svoje misli
sabire u veličanstvenom
djelu Vladar u kojem
naizgled govori o potrebi
društva za apsolutnom
monarhijom dok zapravo
daje vladaru savjete koji-
ma postavlja temelje
građanskoj republici. On u
svojem djelu daje pre-
poruke o dobroj vladavini.
Iako je jedan od najčitani-
jih političkih mislilaca no-
vog vijeka, Machiavellijevi
čitatelji najčešće su bili
odvučeni u krivom smjeru,
bilo zbog okrutnih metoda
koje katkad legitimira kao
uobičajeni dio političkog
poretka, bilo zbog nje-
gova "glavnog junaka"
Cesarea Borgije u kojem
Machiavelli vidi utjelovljen-
je političke virtue, dok se
povjesničari uglavnom
slažu u opisu Borgije kao
podivljalog psihopata.
C i l j o p r a v d a v a s r e d s t v o , i l i . . .
N e k e o d M a c h i a v e l l i j e v i h i z r e k a
V l a d a r č e s t o m o r a , k a k o b i
z a š t i t i o i n t e r e s d r ž a v e ,
p r i b j e g a v a t i p o s t u p c i m a
s u p r o t n i m a m i l o s r đ u i č o v j e č n o s t i .
P o l t i k a n e m a n i k a k v e v e z e s
m o r a l n o š ć u .
Novosti iz znanosti
Machiavellijev Vladar mogao bi postati neizostavna lektira
državnika i političara svih podneblja i stoljeća
Vulgarizacija njegove političke
misli dovela do eponima makija-
velizam

20. 20
Krajnost i ekstravagancija
Talijanski i njemački dizajneri imaju pune ruke posla jer je odjeća u Europi 15. i 16.
stoljeća statusni simbol i stabilna vrijednost koja može poslužiti i kao zalog. Bogati
slojevi društva odjećom ističu bogatstvo.
Žene su nosile jako dekoltirane
haljine krojene tako da
naglase poprsje koje se
prekrivalo prozirnom tkaninom ili ostavljalo
otkrivenim. Suknje od teške svile i s bogatim
naborima često su bile izvezene i nosile su
se s mnogo nakita. Muškarac koji u doba
renesanse slijedi modu nosi prsluk s
rasporima na rukavu od crvena svilenog
baršuna bogato ukrašena zlatnim nitima i
bijelu košulju koja se steže vrpcom oko
vrata. Košulja pak proviruje na laktovima
I muška i ženska odjeća često su
izrađene od bogato ukrašene svile,
damaska i brokata, katkad protkana
nitima od pravog zlata i srebra. Posebno
je popularna crvena boja za gornje
dijelove odjeće.
U jakom kontrastu s raskošnom odjećom
arist okrac ije obič an puk n osi
jednostavnu i praktičnu odjeću.
Od sredine 15. st. – započelo raskošno odijevanje

21. 21
Od sredine 16. st. – prevlast
španjolske mode
Svijetle boje i lepršave linije izišle su iz
mode, a dolaze ekstravagancija i tam-
ne boje španjolskoga dvora. Ta je od-
jeća iznimno neugodna za nošenje.
Pravila odijevanja
Muškarci nose podstavljene trbu-
he kako bi stvorili dojam velikoga
trbuha (što je pokazatelj blagos-
tanja i imućnosti), a kratke napu-
hnute hlače koje nose napunje-
ne su konjskom dlakom i vunom.
Tu je i ovratnik koji se širi i do 23
centimetra oko vrata.
Žene nose steznike s ugrađenim šipka-
ma od kosti, tvrđe prsluke koji drže tije-
lo čvrstim i uspravnim te krinoline – nizo-
ve obruča koji se nose ispod suknje.
Krinoline su nastale u Španjolskoj sredi-
nom 16. st., a sastojale su se od jednos-
tavnih podsuknja koje su pridržavali
obruči načinjeni od kitove kosti. Pret-
postavlja se da su se krinoline počele
nositi kad je jedna kraljica zaključila da
ima preuske bokove te ih je odlučila
naglasiti haljinom. Odjeću su izrađivali
zanatlije radeći sami ili u malim grupa-
ma.
Pišu: Lea Kotur i Leticija Čižmek

22. 22

23. 23

24. 24
Joachim du Bellay bijaše francuski
pjesnik i kritičar, zaljubljen u svoju
ženu Margaritu od Navarre. Među-
tim, Margarita nije voljela svojeg
muža, već ga je varala s francuskim
piscem Françoisom Rabelaisom.
Nedugo zatim, Joachim umre pri-
rodnom smrću (pregazila ga koči-
ja). Unatoč veselju što je on umro,
Margarita mu je pripremila valjan
sprovod. Na sprovod dolaze mnogi
Joachimovi prijatelji, među kojima
je Margaritin ljubavnik te poznati
kineski filozof i ljubitelj poezije
Wang Yangming. Na sprovodu se
dogodilo nešto neočekivano. Pala
je ljubav na prvi pogled, i to ne iz-
Ljubavni (nesretni) četverokut i ljubomora
Razriješen misterij smrti Hamletove majke
Već je svima dobro poznato da Ham-
let i njegova majka nisu u dobrim od-
nosima. No, znate li što je pravi razlog
tomu i što se zapravo dogodilo s nje-
govom majkom? Mnogi misle da su
oni u lošim odnosima jer je Hamletova
majka izdala njegova oca, ali zapra-
vo riječ je o jednom jelu. Nai-
me, nedjeljne večeri Hamletu
se prohtjelo jesti sarmu. No,
njegova je majka bila vegeta-
rijanka i izrazito nije voljela pri-
premati sarmu. Zbog toga su
se snažno sukobili i ona je že-
ljela otići. Dugo je razmišljala
kako provesti taj plan i napo-
među bilo koga, već između Wanga i
Françoisa. U početku nitko nije znao
za njihovu tajanstvenu ljubav, ali ne-
dugo zatim Margarita ih je ulovila u
„nedopuštenu činu“… Ljubomorna
Margarita, sva u nevjerici i ludilu, sa-
mo je čekala pravi trenutak za osvetu.
I nije dugo čekala. Na svečanoj večeri
podmetnula je Wangu pokvarenu rižu,
od koje on kasnije umire. Nedugo za-
tim François, ne znajući za spolnu bo-
lest koju je pokupio od Wanga, umi-
re… Shrvana i već ludilom obuzeta
Margarita sama sebi oduzima život
utopivši se u bačvi.
I tako je završio nesretni četverokut.
kon se dosjetila. Budući da nije imala
vozačku za kočiju, a konja nije znala
jahati, morala je osmisliti nešto sasvim
drugo. Izmislila je - drveni bicikl… Tre-
balo joj je dosta vremena, ali napo-
kon je krenula na put. Nažalost, te
večeri u bijegu od Hamleta i sarme,
zbog lošeg
v r e m e n a ,
pada s bici-
kla i umire…
(Važno je
napomenuti
da je ona
izumitelj bi-
cikla.)
Najzanimljivije smrtne priče
Crna kronika

25. 25
U selu Adamovec dogodila se velika ne-
sreća. Naime, jednoga dana Rade dola-
zi suseda Jambreka Prosinečkog zamoliti
za 10 litara vode jer se jedini izvor vode
nalazio u njegovu vlasništvu. Jambrek je
„drage volje“ Radi htel posudit vodu. No,
Rade „pada“ u bunar i kao jedini svjedok
Jambrek priča svoju priču. U trenutku Ra-
dina „pada“, vidjevši da se Rade utapa i
da maše rukama, Jambrek ga pokušava
smiriti. Kako bi se sam smirio i razmislio što
napraviti, Jambrek odlazi u kuću i kuha si
kavicu. Kad se vratil i videl da je Rade još
živ, otišel je do suseda Ivice i zamolil ga
za pomoć, a Ivica se mrtav pijan samo
okrenul i zaspal (Kaže: „Ja sem pijan, kaj
ja tu morem.“). Ne znajući kaj da napra-
vi, Rade uzbuni cijelo selo („celo selo
sam digel na noge na, i dok sam ja
počastil, nemreš ljude dopelat da ti po-
moru zvadit Radu van, a kaj nemru od
zraka živeti i onda dok sam ih ja počastil
na i dok sem ja iz budeta izvadil vino na,
a inače smrznulo se na, onda dok smo
grijali bačvu…“). I poslije svega toga
Jambrek je poslal svojega sina Vladeka
da hitno ide u općinu i da napiše… i on-
da se setil da Vladek ne zna ni pisat ni
čitat. Prošlo je dva-tri dana, a Rade je još
Ivan Grozni bio je četvrti član ruske
šahovske momčadi. Njegova
momčad učestalo je gubila zbog nje-
gova groznog igranja šaha. Zato je
prozvan groznim. Tijekom jedne važne
partije na шахматный турнир
(šahmutni turnjir - šahovskom turniru)
igra s Bogdanom Belskim, a njegovi
mu drugovi stavljaju otrov u piće i on
umire.
Njegova momčad pobjeđuje!
Ivan IV. Grozni (šahmatist)
Smrt suseda Rade
uvek bil u bunaru, pa ga je Jambrek pro-
bal s kukom zahaklati pazeći da ne zah-
vati vitalne organe. I poslije toga Rade je
još uvek daval znakove života i tresel se,
pa je Jembrek uzel sekiru i probal srušit
bunar, ali su krhotine počele padati na
Radu i Rade se sav krvav onesvestil. Od
sve krvi Jembrek nije više znal je l' je to
Rade, pa ga je počel dozivati, a Rade
nije ništ odgovaral, pa je zaklučil da to ni
Rade i da nema smisla pomagati neko-
me nepoznatome. „A inače, kaj sam htel
reći, to je bilo se v sekundi, tak da nisam
stigel dotrčat do štaglja ili do Vlade-
ka…“). I Rade je umrl. Još dan-danas nje-
gov pes Gojko cvili za njime.
Pišu: Bruno Harambaša i Matija Gašpari
Crna kronika