1. Smiješni Pravilnik
Piše: Jagoda Radojčić
Hrvatski sabor je na 15. sjednici održanoj 04. prosinca prošle godine donio nakon 1,5-
godišnje javne rasprave novi Zakon o radu. Odredbama Zakona je utvrđeno da će ministar
nadležan za rad u roku od 6 mjeseci donijeti Pravilnik o evidenciji radnog vremena koji bi
trebao spriječiti postojeće zlouporabe radnog vremena koje se svakodnevno događaju u
praksi. Kad je prije nekoliko dana Pravilnik konačno ugledao svjetlo dana, izazvao je u
javnosti opći podsmjeh i brojne viceve.
Naime, Pravilnikom je određeno da bi poslodavci morali svakoga dana evidentirati osamnaest
različitih stavki za svakoga svog radnika, samo kako bi evidentirali njegovo radno vrijeme: ime
i prezime radnika, početak rada, završetak rada, vrijeme i sati zastoja, prekida rada i sl. do
kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran,
ukupno radno vrijeme u satima, rad noću, prekovremeni rad, sati rada u preraspodijeljenom
radnom vremenu, razdoblje preraspodijeljenog radnog vremena, sati rada nedjeljom,
blagdanom, ili neradnim danima utvrđenim posebnim propisima, sati provedeni na službenom
putu, sati terenskog rada, sati pripravnosti i sati rada po pozivu, sati korištenja godišnjeg
odmora, sati privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), vrijeme rodiljnog dopusta, vrijeme
roditeljskog dopusta, vrijeme korištenja drugih prava sukladno posebnom propisu, sati
plaćenog dopusta, sati neplaćenog dopusta, sati nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda
radnog vremena, odobreni ili neodobreni od poslodavca.
Tako su, primjerice, poslodavci obvezni bilježiti kako njihovi zaposlenici nisu radili subotom,
nedjeljom i noću iako tvrtka uopće ne radi vikendom ili noću. Jednako je i s uposlenicima koji
imaju fiksno radno vrijeme, poput šalterskih službenika, za koje poslodavci jednako moraju
popunjavati formulare kojima se evidentira rad noću, prekovremeni rad, sati rada nedjeljom,
blagdanom, ili neradnim danima utvrđenim posebnim propisima, sati provedeni na službenom
putu, sati terenskog rada, sati pripravnosti i sati rada po pozivu itd. Ali, ni to nije sve. Pravilnik
osim obaveze popunjavanja nabrojanih 18 stavaka za svakog radnika koje proizlaze iz čl. 8.
propisuje i dodatnu evidenciju o osobama (čl. 4.) sa po dodatnih 10 stavki za svakog radnika
te evidenciju o radnicima poslodavca s 25 stavki (čl. 3).
I dok su predstavnici tvrtki obaveze iz pravilnika proglasili „notornom budalaštinom“, resorni
ministar Đuro Popijač, koji je pravilnik i potpisao, je izjavio kako je riječ o pravilniku koji je
Hrvatska donijela nakon posljednjih izmjena Zakona o radu kada je taj dokument usklađen s
propisima Europske unije. „Kada je pravilnik napravljen, poslan je svim zainteresiranim
stranama. I nitko nije imao nikakvih prigovora. Uvijek je to tako. Nema prigovora dok sve nije
gotovo“, rekao je Popijač. Mada se najviše strelica povodom Pravilnika odaslano upravo
prema ministru koji ga je potpisao (kruži šala da će jednog dana Popijač potpisati i vlastitu
smrtnu presudu jer očigledno ne čita ono što mu podmeću na potpis; malo je vjerojatno da bi
ministar-bivši gospodarstvenik potpisao pravilnik da ga je prethodno pročitao), no nisu bez
krivnje ni ostali socijalni partneri kojima je prijedlog pravilnika dostavljen i u čijim se ladicama
„kiselio“ mjesecima, a da na njegov sadržaj uopće nisu reagirali dok im se nakon objavljivanja
Pravilnika nisu obratili novinari.
Čelnik Udruge malih i srednjih poduzetnika pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca Petar Lovrić je
izjavio medijima kako bi „ispunjavanje toliko papirologije bilo suludo“, a Ozren Matijašević iz
Hrvatske udruge sindikata da je „riječ je o pretjeranom administriranju koje propisuju birokrati
kako bi uspjeli zadržati stanje u kojemu su oni sami sebi svrha“. Dakako, ni poslodavci ni

2. sindikati pri tome nisu predložili nikakav alternativni način sprečavanja zlouporabe radnog
vremena te su se jednostavno „prešaltali“ na znatno lagodniju stanu protivnika Pravilnika čije
su donošenje prethodno upravo oni inicirali.