Glasovne promjene. Obrada i primjeri. Učenicima predmetne nastave. Učenicima srednje škole.

1. GLASOVNE
PROMJENE

2. glas je
najmanja jezična jedinica
nema samostalno značenje
ima razlikovnu ulogu
FONEM
Fonetika je znanstvena disciplina koja
proučava glasove
Fonologija je znanstvena disciplina koja
proučava glas kao razlikovnu jedinicu
(pr: boj – poj – loj – moj – joj – toj – roj)

3. TVORBA
GLASOVA
 OTVORNICI (VOKALI ili SAMOGLASNICI)
nastaju slobodnim prolaskom zračne struje
između govornih organa, a glasnice titraju,
pa nastaje ton
 u hrvatskom jeziku otvornici su: a, e, i, o, u
 ZVONAČNICI nastaju kada se prolaz zračnoj
struji između govornih organa suzi i
djelomično zatvori, a glasnice pri tom titraju
 zvonačnici su: j, l, lj, m, n, nj,r, v
 ŠUMNICI nastaju tako da govorni organi
zračnoj struji potpuno zavore prolaz ili
ostave tjesnac
 šumnici su: b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, k, p, s,
š, t, z, ž
glasovi se tvore
pomoću govornih
organa: usana,
zubi, jezika,
dušnika, grkljana,
pluća, nosne
šupljine, glasnica,
resice i nepca
po tome je li
zračnoj struji
prolaz otvoren ili
se zatvara,
djelomično ili
potpuno, glasove
dijelimo na
otvornike i
zatvornike, koje
dijelimo na
zvonačnike i
šumnike

4. težnja za lakšim i udobnijim
izgovorom dovodi do različitih
promjena u riječima: neki se
glasovi mijenjaju, neki se gube,
između nekih se umeće novi
glas i slično

5. NEPOSTOJANI a
neke riječi između dva zadnja suglasnika imaju
samoglasnik a, koji ne dolazi u svim padežnim
oblicima te riječi
takvo a koje ne postoji u svim oblicima zove se
nepostojano a
 primjeri:
nom. jed. gen. jed. nom. mn. gen. mn.
borac borca borci boraca
nom. jed. nom. mn. gen. mn.
daska daske dasaka

6. NEPOSTOJANI e
u mnogim nazivima naseljenih mjesta na
kajkavskom području umjesto nepostojanog a
nalazi se nepostojano e
isto vrijedi i za hrvatska kajkavska prezimena
primjeri:
Čakovec – Čakovca Vrbovec – Vrbovca
Gubec – Gupca Sremec - Sremca

7. NAVEZAK
na kraju nekih riječi dolaze samoglasnici bez
kojih dotična riječ može biti, a da se ne mijenja
njezino značenje – takav samoglasnik zove se
navezak ili pokretni samoglasnik
primjeri:
dobrog – dobroga mog – moga
tad – tada s - sa

8. ZAMJENA l I o
suglasnik l na kraju nekih slogova ili riječi
zamjenjuje se s glasom o
primjeri:
donosilac – donosioca
posao - posla

9. PALATALIZACIJA
ispred e ili i
k č
g ž
h š
umjesto velara
dolaze palatali
primjeri:
junak – junače
sluga – služiti
prah - prašina

10. SIBILARIZACIJA
ispred i
k c
g z
h s
umjesto velara
dolaze sibilanti
primjeri:
majka – majci
krčag – krčazi
snaha - snasi

11. JOTACIJA
(od grčkog imena za glas j – jota)
 stapanje nenepčanika s
glasom j
 c+j=č
 (micati - mic+jem>micjem>mičem)
 d+j=đ (mlad – mlad+ji>mladji>mlađi)
 g+j=ž (lagati – lag+jem>lagjem>lažem)
 h+j=š (tih – tih+ji>tihji>tiši)
 k+j=č (jak – jak+ji>jakji>jači)
 l+j=lj (dalek – dal+ji>dalji)
 n+j=nj (tanak – tan+ji>tanji)
 s+j=š ( pisati – pis+jem>pisjem>pišem)
 t+j= ć ( ljut – ljut+ji>ljutji>ljući)
 z+j=ž ( brz – brz+ji>brzji>brži)
 kada se između
usnenih suglasnika
b, p, m, v i glasa j
umeće glas l, koji se
tada s glasom j stapa
u glas lj
(epentetsko l)
 groblje
(<grob-l-je< grob+je)
 gluplji
(<glup-l-ji<glup+ji)

12. JEDNAČENJE SUGLASNIKA
PO ZVUČNOSTI
kad bi se zajedno našla dva suglasnika različite
zvučnosti, radi lakšeg izgovora izjednačuju se
tako da oba postanu ili zvučni ili bezvučni
gotovo svi bezvučnici imaju svoje zvučne
parove, od kojih se razlikuju po tome jesu li pri
prolazu zračne struje glasnice razmaknute i
titraju li ili ne
izuzetak su zvonačnici: j, l, lj, m, n, nj, r, v

13. ZVUČNICI b d g dž đ ž z - (dz) -
BEZVUČNICI p t k č ć š s f c h
u ovom jednačenju prvi se šumnik
uvijek prilagođava drugom -

14. ako se zajedno nađu dva šumnika od kojih je
prvi zvučan, a drugi bezvučan, prvi se šumnik
zamjenjuje svojim bezvučnim parom
(Z+BZ > BZ+BZ)
b > p ( vrabac – vrabca > vrapca)
d > t ( gladak – gladka > glatka)
g > k ( drugi – drugčiji > drukčiji)
z > s ( nizak – nizka > niska)
ž > š ( težak – težka > teška)
đ > ć ( riđ – riđka > rićka)

15. ako se zajedno nađu dva šumnika od kojih je
prvi bezvučan, a drugi zvučan, prvi se
zamjenjuje svojim zvučnim parom
(BZ+Z>Z+Z)
p > b ( top – topdžija >tobdžija)
t > d ( primijetiti – primjetba >primjedba)
k > g ( svaki dan – svakdanji > svagdanji)
s > z ( glas – glasba > glazba)
š > ž ( za dušu – zadušbina >zadužbina)
č > dž ( svjedočiti – svjedočba > svjedodžba)

16. odstupanja od jednačenja po zvučnosti:
ako je d ispred s, št, c, č i ć
( brodski, srodstvo, kadšto, odčepiti, odšteta)
u nekim složenicama i riječima stranog
podrijetla
( gangster, Habsburgovci, Josipdol, podtekst)

17. JEDNAČENJE SUGLASNIKA
PO MJESTU TVORBE
ako se zajedno nađu dva suglasnika koji se
tvore na različitim mjestima (pr. zubnik s i
nepčanik ć), onda se prvi suglasnik mijenja,
i to tako da na njegovo mjesto dolazi suglasnik
koji je po mjestu tvorbe bliži drugom
suglasniku ( pr. nepčanik š)
praktički, ovo se jednačenje odnosi samo na
suglasnike s, z, n i h

18. zubnici s i z
pred nepčanicima š, ž, č, ć, dž, đ, lj, nj
mijenjaju se sa š i ž
s > š bijesan – bjesnji > bješnji
misao – mislju > mišlju
z > ž kazniti – kaznjiv > kažnjiv
paziti – paznja > pažnja

19. to jednačenje često slijedi tek nakon što
su se u riječi dogodile neke druge glasovne
promjene
jednačenje po zvučnosti:
izčistiti > isčistiti > iščistiti
bezćutan > besćutan > bešćutan
jotacija:
list + je > listje > lisće > lišće
grozd + je > grozdje > grozđe > grožđe

20. odstupanja u promjeni s u š i z u ž:
u složenim riječima kao završni suglasnik
prefiksa:
sljubiti, razljutiti
kad se nađe pred suglasnicima lj i nj, u kojima
je j dobiveno prema jatu:
posljednji, snjegovi

21. kad se nosni zubnik n nađe pred
dvousnenicima b ili p, zamjenjuje se s
nosnim dvousnenikom m
(n ispred b ili p m)
obrana – obranbeni > obrambeni
stan – stanbeni > stambeni
prehrana – prehranbeni > prehrambeni
odstupanje: kada je n na kraju prvog dijela
složenice u kojoj su oba dijela jasna
jedanput, izbanbračni, vodenbuba

22. jedrenik h zamjenjuje se s
nepčanikom, š ispred č i ć
(h ispred č ili ć š)
dahtati – dahćem > dašćem
drhtati – drhćem > dršćem
orah – orahčić - oraščić

23. GUBLJENJE SUGLASNIKA
kad se nađu dva ista jedan do drugog, piše se i
izgovara samo jedan
preddvorje >predvorje
bezzvučan > bezvučan
izuzetak: superlativi pridjeva (najjači)
i neke složenice (poddijalekt)